Poslovni broj: Us I-1529/2024-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Zrinki Pivac zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ad. 1) OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad. 2) AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad. 3) IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad. 4) ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad. 5) OTJR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad. 6) ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad. 7) DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i ad. 8) CHEBOTOK d.o.o., OIB: 10138964888, Split, Ninska 7, svi zastupani po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu JELIČIĆ & PARTNERI d.o.o. Split, Kliška 29, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Podstrana, OIB: 40910925478, Podstrana, Trg dr. Franje Tuđmana 3, u upravnoj stvari obnove postupka izdavanja rješenja o produženju važenja lokacijske dozvole, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2025., a objavljene 24. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelji ad. 1) OT, ad. 2) AT, ad. 3) IT, ad. 4) ST, ad. 5) OTJR, ad. 6) ĆT, ad. 7) DT i ad. 8) CHEBOTOK d.o.o. traže poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, KLASA:UP/II-350-05/24-02/23, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024., kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja od ad. 1) do ad. 8) za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-350-05/24-02/23, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024., odbija se žalba žalitelja, ovdje tužitelja od ad. 1) do ad. 8), izjavljena protiv rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedište u [adresa], KLASA: UP/I-350-05/16-01/000038, URBROJ: 2181/1-11-00-00/74-23-0028 od 02. siječnja 2024.
2. Prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedište u [adresa] KLASA: UP/I-350-05/16- 01/000038, URBROJ: 2181/1-11-00-00/74-23-0028 od 02. siječnja 2024. odbacuje se prijedlog žalitelja, ovdje tužitelja, za obnovu postupka izdavanja rješenja o produljenju važenja lokacijske dozvole, KLASA: UP/I-350-05/18-01/000043, URBROJ: 2181/1-11- 00-00/21-18-0002 od 28. studenoga 2018. (pravomoćno s danom 29. studenoga 2018.), kao izjavljen od neovlaštenih osoba.
3. Predmetnim rješenjem KLASA: UP/I-350-05/18-01/000043, URBROJ: 2181/1- 11-00-00/21-18-0002 od 28. studenoga 2018. (pravomoćno s danom 29. studenoga 2018.) produljeno je važenje lokacijske dozvole KLASA: UP/I-350-05/16-01/000038, Urbroj: 2181/1-11-00-00/21-16-0008 od 20. listopada 2016., koja je pravomoćna s danom 3. prosinca 2016.
4. Lokacijska dozvola Klasa: UP/I-350-05/16-01/000038, Urbroj: 2181/1-11-00- 00/21-16-0008 od 20. listopada 2016., izdana je na zahtjev podnositelja Općine Podstrana od 13. rujna 2016. za planirani zahvat u prostoru infrastrukturne namjene 3. skupine: izgradnju kolno - pješačkog priključka na [adresa] u [adresa], unutar obuhvata zahvata koji uključuje kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], kojim se određuju lokacijski uvjeti definirani idejnim projektom: građevinsko - prometni projekt oznake T.D.: 24-16 od srpnja 2016. godine, ovlašteni projektant GT, dipl.ing.građ., broj ovlaštenja G 1929 (Projektni biro Damjanić, d.o.o. za projektiranje i građenje, Split, Dinka Šimunovića 2A,) koji je sastavni dio lokacijske dozvole, a koja je postala pravomoćna s danom 3. prosinca 2016.
5. Protiv osporavanog rješenja tužitelji od ad. 1) do ad. 8) su pravodobno podnijeli tužbu 14. lipnja 2024., međutim kojom tužbom su tražili poništenje tri pojedinačna upravna akta i to pod 1.) Klasa: UP/II-350-05/24-02/22, Ur.broj: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024.g.; pod 2.) Klasa: UP/II-350-05/24-02/23, Ur.broj: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024.g i pod 3.) Klasa: UP/II-350-05/24-02/24, Ur.broj: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024.g. Predmetna tužba tužitelja je zaprimljena pod poslovnim brojem Us I- 1469/2024 te je uredujući sudac donio rješenje posl. br. UsI-1469/2024-2 kojim je na temelju odredbe čl. 116. Sudskog poslovnika razdvojio spis pod posl. br. UsI-1469/2024. radi vođenja odvojenih postupaka i donošenja posebnih odluka na način što će se po tužbi tužitelja radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II-350-05/24-02/22, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024. nastaviti spor u predmetu pod poslovnim brojem Us I-1469/2024, dok će se u odnosu na tužbu tužitelja radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II-350-05/24-02/23, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024. i KLASA: UP/II-350-05/24-02/24, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024. postupak nastaviti pod novim poslovnim brojevima, a nakon što se upišu u odgovarajući upisnik ovog suda.
5.1. Slijedom navedenog formiran je spis pod poslovnim brojem Us I-1529/2024 po tužbi tužitelja od ad. 1) do ad. 8) radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/II-350-05/24-02/23, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024., što je ujedno i predmet ocjene zakonitosti ovog upravnog spora.
6. Tužitelji u predmetnoj tužbi opisuju kronologiju predmetne upravne stvari te u bitnom navode da su za lokacijsku dozvolu o kojoj je riječ u ovom postupku doznale tek 26. ožujka 2020. nakon što im je uručeno rješenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split Klasa: UP/I-932-07/19-02/534 od 19. ožujka 2020. kojim je u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] izvršena izmjena podataka na nekretninama u njihovom vlasništvu temeljem sporne lokacijske dozvole, koja po prirodi stvari, budući da sve do 3. studenog 2023. nije uručena strankama, nije nikada postala pravomoćna. Nakon saznanja za istu da su stranke zatražile ukidanje klauzule pravomoćnosti na spornoj lokacijskoj dozvoli, zatražile uručenje odluke koja je donesena u upravnom postupku bez njihovog sudjelovanja kojom je odlučeno o upravnoj stvari koja se tiče njihovih prava, radi opreza odmah izjavile žalbu protiv lokacijske dozvole i prije nego što im je lokacijska dozvola uručena, te podredno podnijele i prijedlog za obnovu postupka u slučaju da žalba iz bilo kojeg razloga ne bi bila dopuštena ili u slučaju da je u odnosu na kojeg od tužitelja ipak lokacijska dozvola postala pravomoćna (iako da to nije opcija s obzirom da se u odnosu na sve stranke stvar može riješiti isključivo na jednak način pa ako odluka nije pravomoćna u odnosu na jednu ili više zainteresiranih stranaka, onda nije pravomoćna za nijednu stranku). Tužitelji nadalje opisuju kronologiju postupanja upravnih tijela prije donošenja osporavanog rješenja te ističu kako u konkretnom slučaju nije bilo osnove za postupanje sukladno odredbi čl. 41. st. 3. ZUP-a, a svakako ako bi i postojala osnova za to, da je prvostupanjsko tijelo trebalo donijeti zaključak o razdvajanju sukladno odredbi čl. 77. ZUP-a. Da upravo zbog toga, jer da se radi o jedinstvenom zahtjevu i o jednoj upravnoj stvari, da tužitelji od ad. 1) do ad. 8) podnose jedinstvenu upravnu tužbu te osporavaju sva tri upravna akta kojima da je nezakonito odlučeno o njihovim zahtjevima i pravnim lijekovima te ističu da je suština ovog upravnog spora i temeljni prigovor zbog kojeg tužitelji smatraju da su upravni akti nezakoniti, pored ostalih istaknutih razloga, sadržan u činjenici što da je nesporno utvrđeno da je strankama grubim kršenjem zakona onemogućeno sudjelovanje u postupku što da je dostatan razlog za usvajanje prijedloga za ukidanje klauzule pravomoćnosti te poništavanje lokacijske dozvole koja da je donesena bez njihovog sudjelovanja. Naglašavaju da je prvi i temeljni zahtjev stranaka bio dostava, odnosno uručenje lokacijske dozvole, potom žalba protiv te lokacijske dozvole, a tek podredno prijedlog za obnovu postupka koji je istaknut radi opreza. Da je Prvostupanjsko tijelo strankama lokacijsku dozvolu uručilo 22. studenog 2023. i da je od tada za njih počeo teći rok za žalbu, pa da su u podnesku od 7. prosinca 2023. stranke dale osvrt na procesnopravna i materijalno pravna sporna pitanja te da su naglasile kakve zahtjeve i temeljem koje osnove u ovom predmetu ističu. Stoga da se postavlja pitanje kako je moguće ostaviti na snazi konkretnu odluku protiv koje su stranke, nakon što im je ta odluka uručena, u zakonskom roku izjavile žalbu, a ta odluka da je donesena u postupku u kojem strankama nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku i koja je osnova za ovakvu odluku. Pritom naglašavaju da je neutemeljen stav da status stranke u postupku produljenja važenja lokacijske dozvole definira odredba čl. 150. st. 2. Zakona o prostornom uređenju jer da to pitanje regulira odredba čl. 141. st.1. tog Zakona. Da odredba čl. 150. st. 2. Zakona o prostornom uređenju ne propisuje tko su stranke u postupku nego propisuje da se važenje lokacijske dozvole produžuje na zahtjev podnositelja zahtjeva ili investitora i to jednom za još dvije godine ako se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s odredbama predmetnog zakona i drugi uvjeti u skladu s kojima je lokacijska dozvola izdana. Jednako kao što zahtjev za produženje lokacijske, ali samo važeće lokacijske dozvole, što da ovdje nije slučaj jer da je ona nevažeća budući da je istekla, podnosi investitor ili drugi ovlaštenik, pa da vlasnici u tom postupku sudjeluju kao stranke, tako i u postupku produženja lokacijske dozvole da vlasnici imaju pravo sudjelovati kao stranke. Za ovo pitanje da je mjerodavna odredba čl. 141. st. 1. Zakona o prostornom uređenju koju tužitelji citiraju, kao i odredba čl. 4. st. 1. ZUP-a, pa navode da ako su vlasnici nekretnina na kojima se predviđa građenje i za koje se u postupku izdavanja lokacijske dozvole utvrđuju uvjeti tog građenja, što da nije sporno ni za tuženika, onda da su temeljem iste pravne osnove oni definitivno i bez ikakve dvojbe stranka i u postupku produljenja te iste lokacijske dozvole. Tužitelji ponovno naglašavaju da se ova upravna stvar može riješiti samo jednako za sve stranke, te da nije bitno jesu li pojedine stranke sudjelovale u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno je li im uredno dostavljen poziv za uvid i je li im dostavljena lokacijska dozvola. Ako samo jednom od njih nije dostavljen poziv za uvid i ako bilo kojem od njih nije dostavljena lokacijska dozvola, da je prijedlog osnovan, bez obzira po čijem prijedlogu i koja je stranka aktivno legitimirana za podnošenje prijedloga za obnovu postupka. Nadalje navode da se Lokacijska dozvola prema odredbi članka 125. st. 1. toč. 5. Zakona o prostornom uređenju (dalje: ZOPU) izdaje za građenje na zemljištu za koje investitor nije riješio imovinskopravne odnose i za koje je potrebno provesti postupak izvlaštenja. Stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole, prema odredbi čl. 141. st. 1. ZOPU, pored podnositelja zahtjeva su i vlasnici nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola te nositelji drugih stvarnih prava na toj nekretnini, kao i vlasnici i nositelji stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola, pa iz ove norme, jednako kao i iz odredbe čl. 4. st. 1. ZUP-a proizlazi da su sve nominirane osobe stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole, a posljedično i u postupku po prijedlogu za produženje te lokacijske dozvole. Prema odredbi članka 142. st. 2. ZOPU-a, radi uvida i sudjelovanja u postupku, ako se radi o zahvatu u prostoru koji neposredno graniči s deset nekretnina ili manje, za susjede međašnike poziv za uvid u spis predmeta dostavlja se strankama osobnom dostavom. Što se tiče vlasnika nekretnina koje su u zahvatu, dostava uvijek mora biti osobna. Prema tome, već ova činjenica što vlasnici nekretnina na kojima se planira zahvat građenjem građevinskog objekta nisu pozvani u postupak izdavanja lokacijske dozvole, a ni u postupak produljenja dozvole u kojem je izdano rješenje od 28. studenog 2018., da je dostatna za zaključak da je tužiteljima onemogućeno sudjelovanje u postupku, da je to valjana osnova za usvajanje žalbe i poništenje takve odluke, uslijed čega da nastaje obveza provođenja ispitnog postupka od početka, a prethodno i poništavanje lokacijske dozvole, a posljedično rješenja o produženju te dozvole. Objektivni rok za prijedlog za obnovu postupka definiran je kao zakonski i prekluzivni rok, a traje tri godine od dana dostave rješenja stranci, definira vremensko razdoblje u kojem stranka može tražiti obnovu postupka kada stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze koji objektivno mogu dovesti do toga da se upravna stvar drugačije riješi. Međutim da o tome ovdje nema ni riječi već da se radi o tvrdnji da strankama nije uručena odluka i da taj rok nije ni počeo teći do trenutka obavljenog uvida u spise i uručenja rješenja, odnosno za jednu odluku 22. studenog 2023., a za drugu 4. prosinca 2023. Za stranku, ali i za javnopravno tijelo da ovaj objektivni rok počinje teći od dana od kojeg je stranci dostavljeno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba. Za stranku koja nije sudjelovala u postupku jer joj za to nije dana mogućnost, što da je ovdje slučaj, objektivni rok od tri godine počinje teći od dana kad joj je dostavljeno rješenje, a ne od dana od kojeg je to rješenje dostavljeno strankama koje su sudjelovale u postupku, ako je koja od njih i sudjelovala u upravnom postupku u kojem se može donijeti rješenje jednako za sve, pa makar je tim strankama koje su sudjelovale u postupku isto rješenje dostavljeno i prije više od tri godine. Stoga, tužitelji smatraju da u ovom slučaju najprije treba riješiti žalbu za koju je prvostupanjsko tijelo trebalo utvrditi da je pravovremena i osnovana te potom usvojiti prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i žalbu ocijeniti osnovanom te osporenu odluku izmijeniti na način što će odbiti zahtjev predlagatelja, sve sukladno odredbi čl. 113. st. 5. ZUP-a, a podredno provesti ispitni postupak na prijedlog stranaka temeljem odredbe čl. 113. st. 3. ZUP-a.
6.1. Nadalje navode, da je za izgradnju na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdana pravomoćna građevinska dozvola Upravnog odjela za prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije klasa: UP/I-361-03/08-02/0018 od 7. veljače 2008., koja je pravomoćna od 25. veljače 2008. Tom građevinskom dozvolom da je dozvoljeno građenje na građevinskoj čestici koja je formirana u postupku izdavanja građevinske dozvole, što znači da od 2008. godine postoji pravomoćna odluka o formiranju građevinske čestice bez koje ne bi ni bilo moguće izdati građevinsku dozvolu, niti da bi bilo moguće izgraditi građevinski objekt. Da se ovom promjenom narušava ili mijenja već formirana građevinska parcela bez valjane osnove i suglasnosti vlasnika te da se krši načelo ne bis in idem. To znači da se parcelacijom i dozvolom gradnje na tako formiranoj parceli zadire u stečena prava stranaka koja u situaciji da je ovo cijepanje bilo napravljeno prije izdavanja njihove građevinske dozvole ne bi mogli dobiti građevinsku dozvolu sa svim njenim bitnim elementima jer da njihova kuća po površini, iskoristivosti i visini ne bi bila ista, a s druge strane, da se cijepanjem zadire u bitnome u urbanističke uvjete koji su bili bitni za izdavanje građevinske dozvole. Isto tako, za objekt izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je doneseno pravomoćno rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-02/13-01/2581 od 24. rujna 2014. temeljem kojeg je ozakonjena zgrada izgrađena na tim česticama i temeljem koje je proveden postupak formiranja građevinske čestice te uplanjenja zgrade, koja je etažirana i za koju preko jednog etažnog dijela sporna lokacijska dozvola predviđa građenje, što da je nezamislivo, a kamoli dopušteno, pa da se i ovdje radi o pravomoćnoj odluci s potpunim učinkom pravomoćnosti koja posljedično dovodi do nemogućnosti parcelacije i cijepanja predmetne nekretnine, a u oba slučaja o pravomoćno stečenim pravima koja se ne mogu umanjivati niti ograničavati. Pritom da nije sporno da se lokacijskom dozvolom ne odobrava građenje nego da se utvrđuje postojanje pretpostavki za izdavanje građevinske dozvole. Upravo radi te činjenice što se u postupku izdavanja lokacijske dozvole utvrđuju pretpostavke za postojanje uvjeta za građenje odnosno za izdavanje građevinske dozvole da vlasnici nekretnina na kojima se vrši zahvat i susjedi međašnici u tim postupcima imaju pravni interes štititi svoja prava i osporavati lokacijsku dozvolu, jer nakon što se takva dozvola izda i postane pravomoćna, oni bivaju dovedeni pred gotov čin jer se u postupku izvlaštenja može raspravljati samo o visini naknade za izvlaštenje i o eventualnom izvlaštenju preostalog dijela nekretnine, a utvrđena trasa se više ne može mijenjati. Radi toga, upravo da bi se vlasnicima zemljišta omogućilo da štite svoja prava, da im se mora omogućiti sudjelovanje i meritorno raspravljanje u postupcima izdavanja ili produžavanja lokacijskih dozvola jer kasnije temeljem pozitivnih propisa u postupku izvlaštenja svoja prava ne mogu ostvariti zbog pravomoćno presuđene stvari. Slijedom toga, nakon postupka izvlaštenja, u postupku izdavanja građevinskih dozvola, nije moguće mijenjati činjeničnu osnovu jer se de facto na površini u njihovom vlasništvu formira nova čestica na koju nemaju nikakvih prava već sada, ako se to ostvari, u postupku izdavanja građevinske dozvole sudjeluju kao susjedi međašnici, ali ne i vlasnici predmeta zahvata, što da u postupku izdavanja lokacijske dozvole svakako jesu. Ova stečena prava uživaju i zaštitu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz čl. 1. Protokola broj 1. te čl. 48. st. 1. Ustava RH kojima je zajamčeno pravo na mirno uživanje vlasništva. Prigovor neusklađenosti lokacijske dozvole s PP-om i UPU-om, kao uostalom niti jedan drugi prigovor tuženik ni prvostupanjsko tijelo uopće nisu raspravljali, niti da su o tome dali bilo kakvo obrazloženje. Dapače, da potpuno suprotno činjenicama, u obrazloženju tvrde da je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom, dok da je usporedbom prostornog plana i idejnog projekta i laiku vidljivo bitno odstupanje idejnog projekta od prostornog plana. Navode da je zgrada u suvlasništvu tužitelja od ad. 3) do ad. 8) izgrađena temeljem građevinske dozvole od 7. veljače 2008.g. koja je pravomoćna od 25. veljače 2008., a koja je izdana uz uvažavanje svih propisanih mjerila građevne parcele (površina, Kig, Kis, odmak od ceste i od granica susjednih parcela, propisani vatrogasni plato, parkirna mjesta i pristup garažama) i da se ne smije dirati u ovu već izgrađenu parcelu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističu da je praktično nemoguće, a ako se to dogodilo, da je onda to nezakonito i protuustavno, da se već ranije formirana građevinska parcela za zgradu u bilo kojem svom dijelu preklapa s drugom građevinskom parcelom, u ovom slučaju pristupnom cestom. Zato da osporene odluke nisu samo protivne zakonu, nego i elementarnoj logici. Jednako tako, da je izdano pravomoćno rješenje o izvedenom stanju u postupku legalizacije objekta u vlasništvu tužitelja ad. 1) i ad. 2) u kojem je utvrđen obuhvat građevinske parcele, te da je ta zgrada etažirana na način da na posebnom dijelu građevinske čestice postoje pripadnosti kao sastavni dijelovi pojedinih etaža u koje se spornom lokacijskom dozvolom zadire, što da znači da se praktično oduzima dio stana kao samostalne uporabne cjeline za formiranje ceste. Tužitelji tvrde da prometnica koja je predmet lokacijske dozvole bitno odstupa od važećih prostorno planskih uvjeta te da ovako ucrtani/projektirani put, protivno postojećem PP-u i UPU-u, dodatno zadire u izgrađenu građevinsku česticu u njihovom suvlasništvu, naročito u dijelu parkinga ispred garaža te na pripadnostima kao sastavnim dijelovima stana. Naime, UPU je rađen prema podlozi s ucrtanim „starim“ granicama katastarskih čestica. Tužitelji naglašavaju da je u to vrijeme njihova katastarska čestica bila uredno upisana u katastru i u zemljišnoj knjizi. Po tome UPU-u, u nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] put je ulazio maksimalno 80 cm. Idejni Projekt, izrađen 2016.g., trebao je biti usklađen sa stvarnom postojećom situacijom na terenu i novom izmjerom u katastru. Granice puta morale su biti udaljene od predmetne zgrade kako je to i bilo utvrđeno UPU-om. Dakle, da je put eventualno mogao ući u spornu parcelu maksimalno tih UPU-om planiranih 80 cm. Suprotno tome, da projektant translatira katastarske granice predmetne čestice za cca 154 cm prema jugu, ali da to ne čini i s granicama planiranog puta iz predmetnog UPU-a. Na taj način, da davno i legalno izgrađenu zgradu, neopravdano relativno i stvarno, dodatno „približava“ projektiranom putu za još tih 154 cm. UPU-om iz 2011., planirani put zadirao je u predmetnu parcelu 80 cm. Udaljenost južnog zida zgrade do ruba središnjeg dijela puta (istaknutog kuta) bila bi 917 cm (sadašnja udaljenost) minus 80 cm (ulazak puta u parcelu) = 837cm. Stoga, kasnije projektirani put prema Idejnom projektu iz 2016. bi morao zadržati iste mjere, što da ovdje nije slučaj. Posebno, radi izmjene oblika nove katastarske čestice (iz 2011.) u odnosu na staru, nova granica, u istaknutom južnom kutu, da se povlači prema sjeveru za još 40 cm. To da zapravo znači da se gore spomenuta udaljenost od 80 cm smanjuje za to povlačenje te da konačna udaljenost od južnog zida kuće do ruba ceste sada iznosi: 917cm - 40cm = 877 cm. Radi netočno pozicioniranog puta iz navedenog idejnog projekta i sporne lokacijske dozvole, da bi realizacijom te dozvole bio ukinut vatrogasni plato (treba biti slobodan operativni prostor min dimenzija:11m x 5,5 m) iz Elaborata zaštite od požara koji je bio sastavnim dijelom glavnog projekta izrađenog za izdavanje građevinske dozvole. Da bi se i u bitnome izmijenili i urbanistički uvjeti koji su se primijenili i bili osnova za izdavanje građevinske dozvole. Dakle, da je sigurno da idejni projekt i iz njega proizišla lokacijska dozvola, kao i parcelacijski elaborat nisu u skladu sa PP-om i UPU-om općine [adresa], te da su ovo prigovori o kojima da je tuženik morao u obrazloženju dati očitovanje zašto ih ne prihvaća, a što da je propustio učiniti. Slijedom izloženog, tužitelji su tužbenim zahtjevom predložili sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika te predmet vratiti na ponovni postupak, te ujedno naložiti tuženiku da tužiteljima naknadi trošak upravnog spora.
7. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 30. kolovoza 2024. u cijelosti je ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Ujedno je navelo da je spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od 25. srpnja 2024. koji je dostavljen na spis koji se kod istog suda vodi u predmetu pod poslovnim brojem Us I-1469/24.
8. Rješenjem ovog suda posl. br. Us I-1529/2024-4 od 25. rujna 2025. pozvana je zainteresirana osoba Općina Podstrana, [adresa] da sudjeluje u ovom upravnom sporu te joj je dostavljena tužba tužitelja i odgovor na tužbu tuženika, na odgovor.
9. Zainteresirana osoba dostavila je ovom sudu odgovor na tužbu 16. listopada 2025. kojim se u cijelosti pridružila navodima tuženika iz odgovora na tužbu te je predložila da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Sud je po službenoj dužnosti izvanraspravno izvršio uvid u spis koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem Us I-1469/2024, a u kojem spisu je uredujući sudac donio rješenje o razdvajanju spisa, naprijed citirano, te u kojem predmetu je već donesena nepravomoćna presuda pod poslovnim brojem UsI-1469/2024-9 od 17. siječnja 2025., u predmetu radi obnove postupka izdavanja lokacijske dozvole, a kojom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja od pod 1) do pod 8) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/24-02/22, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 16. travnja 2024., a protiv koje presude su tužitelji izjavili pravodobnu žalbu.
11. Sud je iz ovosudnog spisa Us I-1469/2024 izdvojio spis tuženog tijela te ga priložio ovosudnom spisu, a sve kako bi se mogao provesti ovaj upravni spor, te koji spis tuženog tijela je ujedno potreban i za upravni spor istih tužitelja, protiv istog tuženika, a koji se vodi u predmetu pod posl. br. Us I-1530/2024.
12. Na ročištu koje je pred ovim Sudom je održano 5. prosinca 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, zamjenica opunomoćenika tužitelja od ad. 1) do ad. 8) je ustrajala u navodima tužbe te dokaznom prijedlogu da se provede vještačenje po vještacima geodetske i graditeljske struke na okolnosti precizirane u tužbi.
13. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza vještačenjem po vještacima geodetske i graditeljske struke na okolnosti precizirane u tužbi ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.
14. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela, kao i svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje.
15. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je priložila pisani popis troška.
16. Tužbeni zahtjev tužitelja od ad. 1) do ad. 8) nije osnovan.
17. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/II-350- 05/24-02/23, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. travnja 2024.
18. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito, prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedište u [adresa], KLASA: UP/I-350-05/16-01/000038, URBROJ: 2181/1-11-00-00/74- 23-0028 od 02. siječnja 2024. odbačen prijedlog žalitelja, ovdje tužitelja od ad. 1) do ad. 8), za obnovu postupka izdavanja rješenja o produljenju važenja lokacijske dozvole, KLASA: UP/I-350-05/18-01/000043, URBROJ: 2181/1-11-00-00/21-18-0002 od 28. studenoga 2018. (pravomoćno s danom 29. studenoga 2018.), kao izjavljen od neovlaštenih osoba.
19. Odredbom čl. 126. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21, dalje ZUP-a) propisano je kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.
20. Odredbom članka 150. st. 2. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine", broj 153/13, 65/17), koji Zakon se u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari primjenjuje, važenje lokacijske dozvole produžuje se na zahtjev podnositelja zahtjeva ili investitora jednom za još dvije godine ako se nisu promijenili uvjeti propisani prostornim planom u skladu s kojima je lokacijska dozvola izdana.
21. Slijedom naprijed navedenog, pravilno se prvostupanjsko upravno tijelo pozvalo na naprijed citiranu zakonsku odredbu čl. 150. st. 2. Zakona o prostornom uređenju, koji Zakon je lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, te u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari definira tko može biti stranka u postupku izdavanja rješenja o produljenju važenja lokacijske dozvole.
22. Kako među strankama nije sporno da tužitelji od ad. 1) do ad. 8) nisu stranke u postupku izdavanja rješenja o produljenju važenja lokacijske dozvole, jer isti nisu podnositelji zahtjeva, niti investitori u postupku izdavanja rješenja o produljenju važenja lokacijske dozvole, to je pravilan zaključak i prvostupanjskog, a potom i tuženog tijela da je prijedlog za obnovu postupka izdavanja rješenja o produljenju važenja lokacijske dozvole podnesen od strane neovlaštenih osoba. 23. Neosnovano je pozivanje tužitelja od ad. 1) do ad. 8) da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 141. st. 1. Zakona o prostornom uređenju kojom je propisano tko su stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole, budući da je osporavanim rješenjem, koje tužitelji predmetnom tužbom osporavaju, odlučeno o zahtjevu tužitelja od 6. travnja 2020. za obnovu postupka izdavanja rješenja o produljenju važenja lokacijske dozvole od 28. studenog 2018., a odredba čl. 150. st. 2. istog Zakona propisuje na čiji zahtjev se lokacijska dozvola produljuje (podnositelj zahtjeva ili investitor), a što tužitelji od ad. 1) do ad. 8) nesporno nisu.
24. Slijedom naprijed navedenog, a kako je prijedlog za obnovu podnesen od neovlaštenih osoba, to nije ispunjen uvjet propisan naprijed citiranom odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom, a da bi se dopustila obnova postupka potrebno je da su sva tri uvjeta iz citiranog članka kumulativno ispunjena, kako je to pravilno navelo i tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja, koje obrazloženje kao pravilno, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud 25. Po ocjeni ovog Suda, osporavano, kao i prvostupanjsko rješenje se ocjenjuju pravilnim i zakonitim, odnosno donesenim u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.
26. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09, 110/21) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja od ad.1) do ad.8) kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke.
27. Odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. 28. Kako tužitelji od ad. 1) do ad. 8) nisu uspjeli u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja od ad. 1) do ad. 8) za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te riješiti kao pod točkom II. izreke.
U Split 24. prosinca 2025.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.
DNA:
- tužiteljima od ad. 1) do ad. 8) po opunom.
- tužitelje od ad. 1) do ad. 8) solidarno pozvati na uplatu pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura i pristojbe za presudu u iznosu od 66,36 eura, po pravomoćnosti
- tuženiku
- zainteresiranoj osobi
- tuženiku vratiti spis tuženog tijela, po pravom.
- u spis
- kal. do 15.02.2025.
