REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-635/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica GE, službena osoba, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 24. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/25- 01/03117790945, URBROJ: 341-99-05/3-25-441 od 25. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/25- 01/03117790945, URBROJ: 341-99-05/3-25-441 od 25. travnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu KLASA: UP/I 141-02/24-01/03117790945, URBROJ: 341-16-05/3-24-4844 od 8. siječnja 2025.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
3. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da pobijano rješenje nije u skladu sa člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) jer obrazloženje rješenja ne sadrži sve elemente koje po ZUP-u treba sadržavati. Poziva se na odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te ističe da je kod njega nastupio trajni invaliditet i da je unatoč obradi od strane liječnika opće medicine i činjenici da je po izvješću liječnika liječenje završeno, a sve mogućnosti liječenja iscrpljene, tuženik odbio njegovu žalbu. Ističe da je bolestan i nezaposlen te da je zahtjev podnio na prijedlog izabranog doktora obiteljske medicine, uz koji je priložio i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju te otpusni list Vojne bolnice u Skopju gdje je od 26. listopada 1989. do 23. studenoga 1989. bio na liječenju zbog povrede lijevog oka tijekom služenja vajnog roka bivše JNA, koja ozljeda se može uzeti u obzir kao ozljeda na radu. Ističe da nije osobno pozvan na vještačenje osim što je telefonskim putem kontaktiran od strane tuženika vezano za ispunjavanje obrasca povrede na radu odnosno stradavanja u bivšoj JNA. Nadalje, obrazlaže što znači invalidnost te što je smanjenje radne sposobnosti, djelomični gubitak radne sposobnosti i potpuni gubitak radne sposobnosti te ističe da nije sposoban obavljati bilo koje poslove jer je njegovo zdravlje trajno narušeno. Obrazlaže uvjete mirovinskog staža te što se uzima kao radni vijek. Smatra da je pobijanim rješenjem povrijeđena vladavina prava te načelo zakonitosti kao i da obrazloženje pobijanog rješenja nije u skladu s odredbama ZUP-a. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi da su vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 11/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO) i odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 96/23., dalje: Uredba) te da stoga nema osnove za uvažavanje navoda tužitelja i za priznavanje prava na invalidsku mirovnu. Smatra neosnovanim navod tužitelja kako nisu navedeni poslovi koje može obavljati stoga što je nalazom i mišljenjem nadležnih vještaka oba stupanja utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Vezano za navod tužitelja da se liječio zbog povrede lijevog oka tijekom služenja vojnog roka u bivšoj JNA te da se navedena ozljeda treba uzeti kao ozljeda na radu te da ispunjava uvjete za invalidsku mirovinu, ističe da je tužitelj status mirnodopskog vojnog invalida stekao zbog ozljede nastale za vrijeme služenja obveznog vojnog roka u JNA u bivšoj SFRJ, a ne u Hrvatskoj vojsci, na teritoriju Republike Hrvatske, te se stoga predmetna ozljeda ne bi mogla vrednovati kao ozljeda na radu. Poziva se na odredbe ZOMO-a i Zakona o obrani (Narodne novine, broj 73/13., 75/15., 27/16., 110/17., 30/18., 70/19., i 155/23.) te s obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. Dana 24. studenog 2025. kod ovoga Suda je održana rasprava u prisutnosti opunomoćenice tuženika i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, koji je svoj izostanak opravdao podneskom od 12. studenoga 2025., u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS). Opunomoćenica tuženika je izjavila da tuženik u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu i navoda iz pobijanog rješenja te je predložila Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja se nalazi spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je predmetni postupak pokrenut u povodu prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite tužitelja od 29. siječnja 2024.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju, rješenjem Sekretarijata društvenih djelatnosti od 3. ožujka 1993. priznato svojstvo mirnodopskog vojnog invalida VII. grupe sa 50% invaliditeta za stalno, a zbog traume lijevog oka tijekom služenja vojnog roka u bivšoj JNA kako to proizlazi iz Otpusne liste Vojne bolnice Skoplje, broj 8203/659.
9. Nadalje proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, Područnog ureda u Osijeku, Izdvojeno mjesto rada u Slavonskom Brodu KLASA: 141-02/24-01/1937, URBROJ: 426-5-2/5-24-6 od 4. prosinca 2024., evidencijski broj vještačenja 1162672 od 4. prosinca 2024. u kojem je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a. Navedeni nalaz i mišljenje od 4. prosinca 2024. donesen je nakon revizijskog nalaza i mišljenja Ministarstva hrvatskih branitelja, Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti KLASA: 141-02/24-01/799, URBROJ: 522-4/4-24-3 od 21. studenog 2024., koje nije dalo suglasnost na prethodni nalaz i mišljenje vijeća vještaka evidencijski broj: 1121738 od 26. rujna 2024. kojim je utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti od 26. rujna 2024. zbog 50% ozljede zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 50% bolesti izvan tih okolnosti budući da tužitelj nema priznati status P već ima status mirnodopskog vojnog invalida te nije ispunjen uvjet iz članka 30. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR).
10. U drugostupanjskom upravnom postupku, provedenom povodom žalbe tužitelja, tuženik je, u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda KLASA: 141- 02/24-01/1937, URBROJ: 426-5-1/27-25-9, evidencijski broj vještačenja: 1229362 od 16. travnja 2025. u kojem je vijeće viših vještaka navelo da je vijeće vještaka u nalazu i mišljenju od 4. prosinca 2024. utvrdilo da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Povodom žalbe, nakon uvida u priloženu dokumentaciju kao i navode žalbe, vijeće viših vještaka u postupku žalbe smatra kako je ocjena vijeća vještaka pravilna.
11. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je nalazom i mišljenjem vijeća viših vještaka od 16. travnja 2025., kojim je dana suglasnost na nalaz i mišljenje vijeća vještaka od 4. prosinca 2024. utvrđeno da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni.
12. Suprotno prigovorima iz tužbe, Sud smatra da tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja kada je na citiranom nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka utemeljio svoje rješenje. Naime, Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim i to iz razloga što je provedenim vještačenjima oba stupnja nedvojbeno utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.
13. Vezano za tužbeni navod tužitelja da nije pozvan na vještačenje, odredbom članka 13. stavka 1. Uredbe propisano je da vijeće vještaka na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju daje nalaz i mišljenje o ocjeni radne sposobnosti osobe koja se vještači bez neposrednog pregleda osobe. Izuzetno od stavka 1. ovoga članka, vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje. Stoga tužitelj pogrešno smatra da je neposredan pregled bio obavezan.
14. Nadalje, neosnovan je i tužbeni navod da bi se ozljeda lijevog oka koju je zadobio tijekom služenja vojnog roka u JNA, u bivšoj SFRJ, trebala priznati kao ozljeda na radu jer je tužitelj status mirnodopskog vojnog invalida stekao zbog ozljede nastale za vrijeme služenja obaveznog vojnog roka u JNA, u bivšoj SFRJ, a ne u Hrvatskoj vojsci, na teritoriju Republike Hrvatske.
14.1. Naime, odredbom članka 20. stavka 1. točke 3. ZOMO propisano je da su za slučaj smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja nastalih zbog ozljede na radu osigurane osobe koje su ozlijeđene na teritoriju Republike Hrvatske prigodom obavljanja dužnosti građana u obrani, u skladu s propisima o obrani.
14.2. Iz navedenog proizlazi da prema važećim propisima o obrani i odredbama ZOMO-a prava iz članka 20. stavka 1. točke 3. ZOMO-a imaju samo osobe koje su stradale kao vojne osobe u Hrvatskoj vojsci u Republici Hrvatskoj, a što ovdje nije slučaj.
15. Sud također smatra neosnovanim navod tužitelja kako osporavano rješenje sadržajem ne udovoljava odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a. Naime, Sud smatra da je osporavano rješenje tuženika iscrpno i valjano obrazloženo, te da u potpunosti otklanja sve prigovore tužitelja, u odnosu na koje je obrazloženje dao i ovaj Sud.
16. Dakle, imajući u vidu da su stručna tijela medicinskog vještačenja suglasna u svojoj ocjeni da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku 24. prosinca 2025.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
