Posl. br. P-140/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu u građanskoj pravnoj stvari tužitelja ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miodragu Klibi odvjetniku iz Pule, protiv tužene ĐE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Biserki Radolović odvjetnici iz Pule, radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 27. studenog 2025. godine održane u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, tužene osobno i punomoćnice tužene, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 23. prosinca 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženoj ĐE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je specificiran u podnesku od 07.05.2024. godine na listu 132 spisa, koji sadržajno glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva na 81/543 dijela kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što odgovara dijelu te čestice u površini od 81 m2 između točaka 1,2,3, 4, 5, 6, 9, 11 i 10 na skici u nalazu vještaka mjernika FE iz tvrtke GEOBIRO d.o.o. od 15.02.2022. godine i izračunu površine izrađenom po StudioLAND d.o.o. od 07.05.2024. godine, pa mu je tuženica dužna priznati vlasništvo na predmetnom suvlasničkom udjelu ove nekretnine, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na navedenom suvlasničkom udjelu iste nekretnine, u roku od 15 dana", kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju da tuženoj na ime parničnog troška isplati iznos od 3.074,08 eura u roku od 15 dana.
III Odbijaju se, tužena prema tužitelju sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška preko iznosa iz stavka II izreke, te tužitelja prema tuženoj u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa kamatom na isti, kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] zgr., oranica, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kč. br. [katastarska čestica] dvorište i kč. br. [katastarska čestica]/zgr kuča obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je tužena upisana kao vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe, dvorište, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj navodi da se više od 53 godine, prije po svime pravnom predniku, a po njegovoj smrti i osobno nalazi u nesmetanom i mirnom posjedu djela kč. br. [katastarska čestica], u površini 120 m2 koji dio se nalazi cijelom širinom te parcele počevši od crte koja se proteže uz zid obiteljske kuće tužene na navedenoj nekretnini pa sve do u katastarskom planu ucrtane međe kč. br. [katastarska čestica] s kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi da je otac tužitelja AE kupio nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k.o. Štinjan 1966. godine i stupio u posjed već suhozidom omeđene postojeće nekretnine i od tada pa sve do danas su on i nakon njega tužitelj to zemljište u istim granicama držali i koriste kao svoje. Već 1966. godine, a i ranije, k. č. br. [katastarska čestica] i dio k. č. br. [katastarska čestica] s kojim je k. č. br. [katastarska čestica] činila nedjeljivu fizičku i uporabnu cjelinu, bile su odijeljene od ostalog dijela k. č. br. [katastarska čestica] postojećim suhozidom. Takvo stanje prihvatio je kao stvarno vlasništvo i pravni prednik tužene koji je kupio k. č. br. [katastarska čestica] u isto vrijeme kad i pravni prednik tužitelja, a poslije i tužena. Nadalje je naveo da pravni prednik tužitelja sam pa zajedno s tužiteljem-sinom, a nakon njegove smrti sam tužitelj obrađivali su i održavali cijelu prethodno opisanu nekretninu kakvom su je i preuzeli od prvog časa u posjed i faktičko vlasništvo, obrađivali vinovu lozu, vinograd, orali, okopavali i kosili. Osim navedenog tužitelj, a prije njegov pravni prednik, a i oba zajedno, na predmetnu nekretninu nesmetano su dolazili sa svoje susjedne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] pješice prolazom između te dvije nekretnine, dovozili strojeve za obrađivanje zemlje. Slijedom navedenog tužitelj je predložio sudu sukladno konačnoj specifikaciji na str. 132 spisa donijeti odluku u kojoj će prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da su pravni prednici stranaka braća i roditelji istih koristili sve nekretnine do svoje smrti. Nadalje navodi da je prednik tužitelja 24.12.1973. suvlasnički dio predmetne nekretnine (1/4) darovao pravnom predniku tužene da bi 07.12.1988. prednik tužene kupi preostalih ¾ predmetnih nekretnina. Dakle pravnim poslovima između pravnih prednika stranaka prednik tužitelj je prenio a prednik tužene stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti u površini od 400 m2. nadalje navodi da su iz kopije katastarskog plana dana 13.01.1970. godine utvrđene granice predmetne nekretnine, a koji plan je i potpisan od strane AE prednika tužitelja, posljedično čemu je isti najkasnije te 1970. godine dakle i prije prijenosa vlasništva predniku tužene znao granice i oblik predmetne nekretnine. Nadalje tužena navodi da je prednik tužene na predmetnoj nekretnini zatražio i dobio građevinsku dozvolu 30.05.1990. godine koja je dostavljena i predniku tužitelja te je iz građevinske dozvole i evidentan smještaj objekta kao i granice predmetne katastarske čestice. Prednik tužitelja je isto i priznao te i time i znao i potvrdio da je predmetna nekretnina u svim svojim granicama vlasništvo prednika tuženika. Nadalje tužena osporava navode da bi tužitelj sam obrađivao predmetni dio nekretnine kao i da bi nekretnina bila ograđena suhozidom Tužena tvrdi da suhozida od njihovog stjecanja nekretnine nije bilo niti je istoj i njenom predniku poznato o ranijem eventualnom postojanju istog. Tužena je navela da su tužena i prednik tužene su koristili predmetni dio nekretnine te se na istom nalazilo cvijeće koje je obrađivala majka tužene, imali su ljestve koje se postavljaju za prolaz na gornji kat, oni su kosili i obrađivali isto te držali drva. Dakle, tužitelj i prednik tužitelja su znali da predmetni dio nekretnine jeste vlasništvo prednika tužene i tužene, da isto koriste tužena i njen prednik posljedično čemu ni tužitelj ni njegov prednik nisu mogli biti i samostalni, ni istiniti ni pošteni posjednici, niti je ispunjena i jedna zakonom određena pretpostavka stjecanja prav vlasništva dosjelošću. Slijedom navedenog tužena je predložila odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.
3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima 5-14 spisa, 22-36 spisa, izvršen je uvid u fotografije na l. 37-45 spisa, proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na str. 58-60 spisa uz uvid u kopiju katastarskog plana, zapisnika sa uviđaja na listovima 65-78 spisa, nalaza na listovima 72-73 spis uz uvid u skicu kao sastavni dio nalaza, dokumentacija na listu 74-77 spisa, 88-89 spisa-zapisnika sa iskazom vještaka, dokumentacije na str. 93-105 spisa, dokumentacije na str. 110-115 spisa-zapisnika sa ročišta od 18.04.2023.g., 123-129 spisa-zapisnika sa ročišta do 26.03.2024.g., dokumentacije na str. 130 spisa, dokumentacije na str. 133-136 spisa uz uvid u skice te ukidbene odluke Županijskog suda u Zagrebu na listu 184-189 spisa.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj temeljem postojećih dokaza u spisu neosnovan je u cijelosti.
5. U ovoj pravnoj stvari već je donesena prvostupanjska odluka dana 27.06.2024. godine ali je ista ukinuta odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4301/2024-2 od 04.02.2025. godine, iz razloga za ukidanje koje viši sud navodi citira se:
"6. Ovaj sud za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da prednik tužitelja, a time i tužitelj nisu bili savjesni odnosno pošteni posjednici utužene nekretnine.
7. U tom smislu potrebno je ukazati na iskaz tužitelja koji, a obzirom na činjenicu da je njegov otac IE darovao, a kasnije i prodao nekretninu kč. br. [katastarska čestica] svom bratu, ocu tužene naveo da u ugovorima nije navedeno gdje se nalazi međa između te dvije nekretnine.
8. Takav njegov iskaz treba povezati s iskazom oca tužene, strica tužitelja, VE koji je i sam naveo da kč. [katastarska čestica] je u vrijeme darovanja izgledala kao cjelina, međutim, da se je znalo da ta granica malo seže unutar te cjeline, te je nastavno naveo da međa od kč. [katastarska čestica] bila je pomaknuta prema kč. [katastarska čestica] iz razloga što kvadratura kč. [katastarska čestica] nije odgovarala toj međi.
9. Dakle, iz ovih suglasnih iskaza može se zaključiti da braća koji su bili sudionici tog ugovora o darovanju i kupoprodajnog ugovora su znala da katastarska međa između te dvije nekretnine nije točna nego da ona zadire u nekretninu oznake kč. [katastarska čestica] koja je kupljena od strane oca tužene.
10. Nastavno, otac tužene na posebni upit suda glede toga gdje se je nalazila granica odgovorio da se je znalo gdje se nalazi te da je ona išla negdje na udaljenosti od 5-6 metara od zida s tim da nije išla pod pravim kutom nego na gornjem dijelu gdje je otvor bila manja udaljenost a na donjem dijelu prema cesti veća udaljenost, jer i sama ta dva suhozida gornji i donji nisu bila paralelna.
11. Dakle, ukoliko se sagleda takav iskaz oca tužene i usporedi sa spisu priležećim fotografijama kao što je fotografija na listu 38 spisa, onda na temelju te fotografije se može laički zaključiti da ta udaljenost 5-6 metara od zida bi mogla odgovarati kolčevima koji su zabodeni u zemlji i služe za stabilizaciju stupova vinograda odnosno samih stupova vinograda (pritom valja reći da iz stanja spisa proizlazi da u svom iskazu navela da je području vinograda prokopan kanal na koji se trebala postaviti ograda kao međašni znak te je sudac na fotografiji na listu 38 označio taj dio plavom strelicom a koji se neposredno nalazi iza prvog reda željeznih stupova vinograda).
12. Upravo iz iskaza oca tužene proizlazi da je on svome bratu dopustio da proširi vinograd negdje između 1970. i 1980. godine, međutim da tom prilikom ništa mu nije obećao niti je bilo dogovoreno da mu prepušta dio sporne čestice, kao što nije sporno iz stanja spisa da je otac tužene isključivo obrađivao vinograd koji se je prvotno protezao skroz do zida kuće da bi nakon toga 2010. godine jedan dio vinograda od strane prednika tužene bio uklonjen (zajedno s ruzom) te se sada nalazi u stanju kakvo je prikazano na fotografiji na listu 38 spisa s tim da je prvi red željeznih stupića stabiliziran s kolčevima koji su zabodeni u zemlju, kao što iz iskaza proizlazi da između njega i njegovog brata, oca tužitelja, u vezi spornog dijela nije bilo nikada nesporazuma.
13. Dakle, uzimajući u obzir iskaz oca tužene da je granica između dvije nekretnine u stvarnosti bila udaljena 5-6 metara od zida, te uzimajući u obzir da je posađeni vinograd na spornome dijelu isključivo obrađivao prednik tužitelja, glede savjesnosti potrebno je ocijeniti da li je prednik tužitelja u konkretnim okolnostima mogao vjerovati da posjed vrši kao vlasnik.
14. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi, a i iz spisu priležećih fotografija, ali i iskaza tužitelja, tužene te oca tužene da prostor uz zid kuće je korišten za odlaganje drva od strane tužene i njezinog prednika, zatim da je bio dogovor između dvoje braće, a koji nije realiziran, da je trebalo i izgraditi vanjske stepenice uza zid kuće u širini od 90 cm, kao i da je prostor uz kuću korišten radi sadnje cvijeća od strane prednika tužene, i ocijeniti da li je taj prostor bio u isključivom posjedu prednika tužene i tužene, ili u suposjedu zajedno s prednikom tužitelja i tužiteljem, te da li je taj prostor obuhvaćen tužbom a što iz spisu priležećih fotografija i skica lica mjesta nije moguće zaključiti.
15. Ukoliko prvostupanjski zaključi da je tužitelj bio savjestan posjednik potrebno je utvrditi, a obzirom na vrijeme nastanka sporova između stranaka, da li je eventualno to poštenje prestalo ukoliko do njegovog prestanka nije isteklo vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću a sve uzimajući u obzir vrijeme kada je dosijedanje počelo teći.
16. Pritom bi prvostupanjski sud i trebao dalje ustrajati, a obzirom na gore navedeno, a pogotovo u odnosu na iskaz oca tužene glede udaljenosti dvije nekretnine od zida kuće, kao i glede iskaza tužene gdje je kopano radi podizanja međašnog zida, na pokušaju mirnog rješenja predmeta spora.", završen citat.
6. Ovaj sud prihvaća navode višeg suda u onim dijelovima koji su bili u suglasju sa postojećim dokazima u spisu. Međutim valja primijetiti na akademskoj razini priliko ocjene analize iskaza i povezivanjem istih sa dokazima u spisu i da sam viši sud ima selektivan pristup tj. zanemaruje iskaz u cjelini strica tužitelja svjedoka VE iako ispravno ukazuje na pojedine dijelove njegovog iskaza na koje je ukazao i ovaj sud. Naime viši sud ispravno ukazuje da je stric tužitelja svjedok VE dopustio svom bratu, a ocu tužitelja da isti proširi svoj vinograd na spornom dijelu list 38 fotografija koja prikazuje i taj dio. No vrlo važan dio iskaza strica tužitelja u kojem je isti jasno iskazao na upit citira se "da li je između mene i mog pok. brata postojao neki dogovor makar i usmeni vezano za sporni dio odg: "ne, on je rekao da je taj dio slobodan i da bi on vinograd tu proširio. Dopustio sam mu da proširi vinograd. To je on proširio između 1970-1980 g. Na upit suca da li je ikad između mene i mog brata bilo dogovoreno da ja puštam ili prepuštam dio sporne čestice odg: ne niti sam mu obećao niti je dogovoreno, znao sam kad sam gradio radionu da sam gradio na osnovu postojećeg stanja te su mi dopustili da napravim radionu jer da sam bio na samoj granici ne bi mi dopustili" završen citat, taj dio iskaza ne povezuje sa iznimno bitnim dokazom na listu 130 spisa. Naime stric tužitelja VE je životno vrlo jasno iskazao da je na kopiji katastarskog plana na str. 27 (bolje vidljivo na str. 130 spisa) da se nalazi potpis njegovog brata AE. Povezivanjem iskaza svjedoka VE u dijelu u kojem je jasno naveo da bratu nikad nije obećao da će mu prepustiti sporni dio (list 38 spisa) već je da je upravo on bratu dao dopuštenje (dakle iskazao svoju vlast upravo na tom dijelu) da može uz njegovo dopuštenje ČE može samo proširiti vinograd (dakle ne i da prepušta vlasništvo na tom dijelu) sa dokazom na str. 130 spisa u kojem je vidljivo da je međa kč. br. [katastarska čestica] išla sa gornje sjeverne strane upravo sa kuta gdje kč. br. [katastarska čestica] graniči sa kč. br. [katastarska čestica] i da je AE prihvaćajući takvu među to potpisao (dakle bio upoznat sa granicom) jasno daje odgovor i na pitanje višeg suda i ukidbene odluke da li je AE mogao vjerovati da posjed vrši kao posjednik. Po ocjeni ovog suda prednik tužitelja nije mogao u takvom kontekstu vjerovati da mu pripada pravo na posjed jer je s obzirom na predočene okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da mu pripada pravo na posjed. Viši sud je zanemario činjenicu da prednik tužitelja za života nije tražio ono što sada traži tužitelj, kao i činjenicu da je tužitelj "zaboravio" sudu predočiti dokaze na str. 22, 25 i 130 spisa. Savjesna i brižljiva analiza ocjene dokaza (članak 8 ZPP-a) podrazumijeva ocjenu svih dokaza i njihove utemeljenosti uz navođenje (ako se neki dokaz ne prihvaća kao objektivan primjerice dokaz na str. 130 spisa gdje se potpisao prednik tužitelja) zašto isti sud ne prihvaća ili zašto isti nije bitan. Dakle prednik tužitelja nije mogao imati subjektivan stav da je njegov posjed pošten, a tužitelj čije se poštenje predmnjeva čak i da je bio pošten nije ispunio zakonom predviđeni rok za stjecanje vlasništva dosjelošću do podnošenja tužbe. Stoga na upit više suda da li je prednik tužitelja u konkretnim okolnostima mogao vjerovati da posjed vrši kao vlasnik ocjena je ovog suda da je isti vjerovao da posjed vrši kao vlasnik tada bi itekako reagirao kad je dio njegovog vinograda koji mu je očito bio važan 2010.godine bio uklonjen. Stoga će sud u cijelosti ponoviti već donesenu odluku uz ukazivanje višem sudu na članak 366 a ZPP-a i zabranu dvostrukog ukidanja što je potvrđeno i stajalištem Vrhovnog suda Rh Su IV-308/2020, od 5.11.2020.godine. Nastojanja suda glede pokušaja mirnog rješenja spora vidljivo su i iz sadržaja zapisnika međutim niti ovaj sud nije mogao "na silu boga" opisano realizirati ako tužitelj za to nije iskazao volju.
7. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da je tužitelj vlasnik kč. br. [katastarska čestica] što proizlazi iz vlasničkog lista na strani 5 spisa, dok je tužena vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] obje nekretnine k. o. [katastarska općina], te je nesporna činjenica sukladno kopiji katastarskog plana na listu 60 spisa te skici vještaka mjernika na listu 73 spisa da predmetne nekretnine međusobno graniče.
8. Nije sporna činjenica sukladno postojećim pisanim dokazima u spisu, iskazima svjedoka parničnih stranaka da je pravni prednik tužitelja bio pok. AE, otac tužitelja, dok je pravni prednik tužene bio VE, otac tužene, te je nesporna činjenica da su otac tužitelja i otac tužene bili rođena braća te da je otac tužitelja AE preminuo **.**.2014.g.
9. Nije sporna činjenica da na listu 22-23 spisa prileži Ugovor o darovanju zaključen između pravnog prednika tužitelja AE i pravnog prednika tužene VE kojim ugovorom do **.**.1973.g. AE daruje VE ¼ kuće u [adresa] k. č. br. [katastarska čestica] i ¼ dvorišta iste kuće k. č. br. [katastarska čestica] obje upisane u k. o. [katastarska općina]. Nesporna je činjenica da na listu 25-26 spisa prileži i Kupoprodajni ugovor zaključen između braće pravnog prednika tužitelja AE i njegovog brata VE prednika tužene, kojim ugovorom od **.**.1988.g. AE prodaje svom bratu VE ¾ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], za kupoprodajnu cijenu od 5.000.000,00 tadašnjih dinara, dok se u čl. 3 ovlašćuje od strane prodavatelja da kupac stupi u posjed kupljenih nekretnina uz izdavanje clausule intabulandi list 25 spisa.
10. Nije sporna činjenica da na listu 27 spisa odnosno na listu 130 spisa prileži kopija katastarskog plana koja nosi datum 13.01.1970.g. koja kopija katastarskog plana određuje granice između predmetnih nekretnina i koja kopija katarskog plana (list 130 spisa koji se bolje vidi) je po iskazu svjedoka VE dakle brata pok. AE sadrži i potpis pokojnog JE brata imenovanog svjedoka.
11. Nije sporna činjenica da na listu 34 spisa prileži građevinska dozvola od 30.05.1990.g. koja je izdana VE a vezano za rekonstrukciju-dogradnju stambenog objekta s poslovnim prostorom u prizemlju-djelatnost radiona kožne galanterije na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja građevinska dozvola je kao takva dostavljena i pod točkom 2 AE list 36 spisa.
12. Nije sporna činjenica da na listu 28-29 spisa prileži Ugovor o izgradnji priključka vode izdan naime tužene a vezano za priključak vode za stambenu građevinu s poslovnim prostorom u [adresa] k. č. [katastarska čestica] od 06.05.2010.g. Na listovima 30-31 spisa prileži Ugovor o opskrbi vodom zaključen kao i prethodni ugovor između Vodovod Pula d.o.o. i ĐE a vezano za stalni priključka u odnosu na k. č. [katastarska čestica] uz priloženi projekt priključka vode na listu 32-33 spisa.
13. Nije sporna činjenica da na listovima 38 prileži fotografija a vezano za sporan dio koji je predmetom ove parnice koji se vidi i na fotografiji na listu 44 spisa.
14. Nije sporna činjenica da na listovima 58 i 59 spisa prileže posjedovni list za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok na listu 60 spisa prileži službena kopija katastarskog plana za predmetne nekretnine. Nije sporna činjenica da je i iz iskaza samog tužitelja sa ročišta do 18.04.2023.g. proizlazi da su njegov pok. otac AE i VE bili braća koji su bili u dobrim odnosima osim u pojedinim razdobljima list 2 tog zapisnika kad su postojali određeni prekidi, uz potvrdu da je on uvijek bio dobrim odnosima s svojim ocem AE.
15. Nije sporna činjenica da iz iskaza samog tužitelja nesporno proizlazi vezano za sporan dio prikazan na listu 38 spisa da je njegov otac koristio taj dio na način da je obrađivao loze "dok su bile gore" da je frezao taj dio, kao i da je i druga strana koristila taj dio te da u drva prikazana na listu 40 spisa od druge strane te da je i druga strana koristila za sadnju dio gdje se vidi na listu 38 spisa zeleno (list 2 zap. od 18.4.2024.godine9. Tužitelj je također nesporno iskazao list 3 istog zapisnika vezano za upit citira se: "da li je druga strana držala svoje stvari odg: držali su drva, možda su držali neki građevinski materijal, možda. Moj tata je bio jako popustljiv i dopuštao je da se za neke privremene stvari to koristi. Na upit da i jet o meni tata rekao da se to privremeno koristi ili je to moj zaključak odg: to je moj zaključak" list 3 zapisnika od 18.04.2023. godine. Nesporna je činjenica da je sam tužitelj opisujući poziciju nekadašnje ruze "do same kuće" iskazao citira se: "na upit nakon što su uklonjene ruze što je moj tata napravio odg: ništa nije napravio to što se dogodilo s ruzama je bilo 2010. godine", što je opet bilo podudarno sa ranijim navodom "tata je dao mogućnost svom bratu da to (radionu op.a.) izgradi jer je moj tata smatrao da će raditi u toj radioni gdje će biti ta zgrada" (lis 2 zap. od 18.4.2023.godine). Sam tužitelj je nesporno iskazao citira se: "kad su srušene ove loze sirotan strana je napravila jarak ka temelje za zid, ti se temelji vide na listu 38 spisa, sudac ga označava plavom strelicom. Kad kažem da je napravljen jarak za zid mislim na tuženu" list 3 zapisnika od 18.04.2023. godine. Tužitelj je također nesporno iskazao da njegov otac list 4 istog zapisnika nakon parnice vezano za smetanje posjeda nije pokrenuo vlasničku tužbu. Konačno sam tužitelj je na upit vezano za kopanje vodovodne cijevi iskazao "nije se mogao usprotiviti" list 4 istog zapisnika. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.
16. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest da li su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kako to tužitelj traži u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 07.05.2024. list 132 spisa. U svezi s tim sporno je cijeneći sadržaj odgovora na tužbu da li vezano za dosjelost postoje pretpostavke za stjecanje vlasništva a naročito pretpostavka vezano za savjesnost odnosno poštenje, budući tužena list 18 spisa osporava postojanje takve pretpostavaka ukazujući temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu na evidentno znanje prednika tužitelja.
17. Poradi identifikacije predmetnih nekretnina proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernične struke. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mjernika od 15.2.2022.godine proizlazi da je tijekom uviđaja tužitelj pokazao liniju koja je na skici izmjere označena zelenom bojom te točkama 1 do 6 list 73 spisa. Također tijekom uviđaja tužena je pokazala liniju koja je na skici izmjere označena crvenom bojom te točkama 7, 8 i 9 list 73 spisa. Na terenu su zatečeni zidovi, dvorišna vrata, objekat kao i suhozid na južnom dijelu predmetnih katastarskih čestica što je sve prikazano u skici izmjere na listu 73 spisa, a položaj granice između katastarskih granica čestica 115/9 i 115/10 prikazan je na skici izmjere i označen točkama 10 i 11 list 73 spisa. Opisani nalaz i mišljenje je vještak usmeno izložio na ročištu.
18. U odnosu na meritum spora potrebito je ukazati na slijedeće. Dosjelost jest stjecanje prava vlasništva na temelju samog zakona. Pretpostavka izvanredne dosjelosti jest samostalan posjed određene kvalitete (pošten posjed), neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objektom dosjelosti te sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari. Dosjelošću se dakle na temelju samog zakona bez upisa u zemljišne knjige vlasništvo stječe ispunjenjem zakonskih pretpostavki pa upis u zemljišne knjige nema konstitutivan nego samo deklaratoran karakter. Kod izvanredne dosjelosti na koju upire tužitelj pretpostavke su postojanje samostalnog posjeda određene kvalitete, pošten posjed, neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objektom dosjelosti, sposobnost stjecatelja da bude vlasnik te stvari.
19. Tužitelj upire na ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva temeljem instituta dosjelosti kroz vrlo dugo vremensko razdoblje od 53 godine putem svog pravnog prednika oca AE navodeći da je već od 1966.g. "a i ranije" stupio u posjed predmetnih nekretnina. Tužitelj doduše u činjeničnom supstratu tužbe ne objašnjava enigmu značenja izraza "od ranije" budući sukladno sudskoj praksi ŽS Pula dosjelost kao institut ne može postojati "od pamtivijeka", pa je valjalo uzeti sukladno sudu dostupnim dokazima u spisu konkretne činjenične navode tužitelja vezano za posjed po njegovom pravom predniku od 1966.g. Opisano u pravnom smislu znači cijeneći tako dugo vremensko razdoblje da je valjalo uzeti u obzir primjenu Pravnih pravila bivšeg OGZ-a do stupanja na snagu bivšeg Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (ZOVO-a 01.09.1980.g.) odnosno Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima
(NN
91/96,68/98,137/99,
22/00,73/00,129/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,90/10,143/12,152/14, 81/15,94/17 dalje u tekstu ZV) od 01.01.1997. godine. Kao što je već navedeno nužna kumulativna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva je bilo kroz institut redovne dosjelosti ili kroz institut izvanredne dosjelosti na koju upire tužitelj jest postojanje samostalnog posjeda određene kvalitete dakle poštenog posjed. Na temelju analize postojećih dokaza u spisu tako i pisanih tako i iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja ocjena je ovog suda da nije postojao nužni element poštenog posjeda napose ne od stane pravnog prednika tužitelja njegova oca AE. Naime, sukladno recentnoj sudskoj praksi primjerice presuda ŽS Pula broj Gž-1900/12-2 od 15.10.2014.g. te prema Paragrafu čl. 1463 OGZ-a i čl. 28 bivšeg Zakona o osnovno vlasničko pravnim odnosima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora barem biti pošten odnosno savjestan, a poštenje (savjesnost) jest subjektivni element stjecanja prava vlasništva koji ovisi o posjednikovom znanju ili mogućnosti saznanja za takve okolnosti iz kojih se može pouzdano izvesti zaključak da je stvar koju posjeduje njegova odnosno da to nije. Točno je i da se prema OGZ-u presumiralo sukladno Paragrafu 328. da je svaki posjed pošten. Međutim, prema Paragfaru 326 OGZ-a bilo je propisano da je nepošten posjednik onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje (u tom smislu i presuda ŽS Pula PGž-299/13-2 od 18.03.2013., rješenje istog suda Gž-628/15 od 09.05.2017.godine). Stoga posjednik neke nekretnine može steći nekretninu u vlasništvu dosjelošću na jedan od originarnih načina ali pri tome mora dokazati da su ispunjeni uvjeti koje je ranije za to tražila odredba čl. 28 st 4 bivšeg ZOVO-a a prije toga i odredba Paragrafa 328 a sada odredba čl. 159 st 3 ZV-a (u tom smislu ide i sudska praksa primjerice presuda Županijskog suda u Puli Gž-482/2023- 8 od 23.10.2023.godine). Znači potrebito je da posjed nekretnina kroz vrijeme potrebno za dosjedanje bude cijelo vrijeme savjestan odnosno pošten. Postojeći dokazi u spisu opovrgavaju takav zaključak naročito na strani pravnog prednika tužitelja, odnosno kasnije i samog tužitelja o čemu će u nastavku biti riječi.
20. Vezano za prigovor tužene na ročištu od 17.06.2024.g. da čak i ako su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću da se ne može steći pravo suvlasništva putem instituta dosjelosti ocjena je ovog suda da su takvi navodi u suglasju i sa praksom Vrhovnog suda RH primjerice Rev 5029/2019-3 od 12.10.2022.godine. Međutim tužbeni zahtjev tužitelja nije postavljen sam na utvrđenje vlasništva u idealnom dijelu budući on jasno u nastavku svog tužbenog zahtjeva identificira na koji točno ideali dio na terenu misli, dakle točno određuje na koji točno određeni suvlasnički dio na terenu misli, što znači da on taj idealni dio takvim tužbenim zahtjevom pretvara u realni dio pa se ne radi samo o utvrđenju suvlasništva na nekom idealnom neodređenom dijelu list 132 spisa.
21. Međutim, u odnosu na meritum spora tužena ispravno upućuje na nepostojanje nužne pretpostavke vezano za element savjesnost odnosno poštenja. Naime, kako je već obrazloženo, a što je tužitelj "propustio" navesti u svojoj tužbi iz iskaza samog tužitelja sa ročišta d 18.04.2023. list 2 tog zapisnika tužitelj je jasno iskazao vezano za Ugovor o darovanju na listu 22 te Ugovor o kupoprodaji na listu 25 spisa da mu je njegov otac koji je umro 2014.g. pokazao te ugovore i to kad je po navodu tužitelja došlo do spora već 2007.g. dakle tužitelj je znao za predmetne ugovore ali ih je izostavio navesti u tužbi.
22. Nadalje i iz iskaza saslušanih svjedoka sa ročišta do 26.03.2024.g. potvrđeno je da prednik tužitelja otac AE nije bio savjestan odnosno pošten posjednik predmetnog dijela nekretnina koji je obuhvaćen tužbom a koji je prikazan na listu 38 spisa na fotografiji.
23. Naime, iz iskaza svjedoka VE čiji iskaz ovaj sud prihvaća iako imenovani kao otac tužene nesporno bio zainteresiran za ishod ove parnice u bitnom proizlazi da je predmetna nekretnina kupljena od njegovih roditelja dok je on bio u vojsci potvrdivši sadržaj ugovora na listu 22 i 25 spisa. Svjedok je iskazao da je znao za kvadraturu predmetne čestice, da je međa k. č. [katastarska čestica] bila pomaknuta prema k. č. [katastarska čestica] jer kvadratura k. č. [katastarska čestica] nije odgovarala toj međi, da je na spornom dijelu 1970-ih godina njegovoj majci tu bila bašta te je ona tu sadila cvijeće i povrće označivši mjesto sadnje šrafirano na listu 38 spisa, ukazujući da je to bilo u razdoblju od 1972. ili 1973. godine. Nakon njegove majke u jednom dijelu je ostalo cvijeće a u drugom dijelu te nekretnine su držana drva uz donji zid prema cesti koja se vide na listu 40 spisa. Svjedok je objektivno iskazao da je taj sporni dio koristio i njegov pok. brat IE, da je tu nekad bila ruza uz navod svjedoka citira se: " čak smo zajedno postavili stubove, tu gdje je šrafirano jer tada tu nije bilo kuće. To je posađeno negdje između 1970-1980. Stubove je trebalo zabetonirat, stubovi su bili tu gdje su otprilike ovi plavi krugovi" list 2 zapisnika od 26.03.2024.g. Sud prihvaća iskaz imenovanog svjedoka koji je bio u suglasju s iskazima svjedoka i pisanim dokazima u spisu kojima sud pridaje vjeru, a vezano za upit da li je između njega i pokojnog brata postojao neki dogovor makar i usmeni vezano za sporni dio svjedok je odgovorio citira se: "ne on je rekao da je taj dio slobodan i da bi on vinograd tu proširio. Dopustio sam mu da proširi vinograd. To je on proširio između 1970 do 1980.g." list 2 zapisnika od 26.03.202.4 godine. Na upit suca da li je između njega i njegovog pok. brat AE bilo dogovoreno da on prepušta taj dio sporne čestice bratu svjedok je objektivno iskazao citira se: "ne niti sam mu obećao niti je dogovoreno, znao sam kad sam gradio radionu (ista je vidljiva na listu 38 i 44 spisa) da sam gradio na osnovu postojećeg stanja te su mi dopustili da napravim radionu jer da sam bio na samoj granici ne bi mi dopustili. Opisani dio iskaza valja sagledati i u kontekstu navoda samog tužitelja sa ročišta od 18.4.2023.godine list 2 tog zapisnika gdje je tužitelj jasno iskazao da je njegov tata (BE ) dao svom bratu mogućnost da to izgradi "jer je moj tata smatrao da će raditi u toj radioni". Nadalje svjedok JE je iskazao "Ovo je radiona na listu 38 spisa gdje sud upisuje radiona" list 2 zapisnika od 26.3.2024.godine. Svjedok je objektivno iskazao da je bio u jako dobrim odnosima sa bratom do jednog momenta budući je on obrtnik pa se spor odnosio vezano za rad a ne za zemljište što je moglo biti malo prije nego je izgrađena radiona, uz potvrdu da je između njega i brata nije vođena posjedovna parnica već je ista vođena između njegove kćerke i nećaka (tužitelja i tužene). Svjedok je iskazao da su on i brat bili u dobrim odnosima, da je imao namjeru graditi stepenište (list 44 spisa) i njegov brat je na to pristao i rekao da može. Svjedok VE je izričito negirao postojanje bilo kakvog dogovora između njega i brata vezano za postojanje trase na listu 4 spis u širini od 90 cm od zida već je postojao dogovor da na tom dijelu može napraviti stepenište. Vezao za upit zašto se išao dogovarati sa bratom da može tu napraviti stepenište ako je taj dio ionako pripadao njemu svjedok je odgovorio: "zato što sam rekao da će tu biti ulaz jer je ulaz trebao biti na drugom dijelu…". Svjedok je opisao u kontekstu postojećih pisanih dokaza na listu 28-33 spisa da upravo na tom dijelu na udaljenosti na metar do metar i pol od fasade list 44 spisa idu vodovodne cijevi paralelno sa zidom na listu 38 spisa,što je bilo u suglasju i sa dokazima na str. 28 do 33 spisa, uz potvrdu da je i zid koji je vidljiv na listu 38 spisa bio nekada bliži prema suhozidu pa je mogao proći samo pješak ali su ga u tom dijelu morali kasnije sami srušiti, što je bilo u suglasju sa iskazom svjedokinje GE koja je opisala razloge tog rušenja. Svjedok JE je iskazao vezano za predmetne nekretnine da su iste kupili njihovi roditelji od njega i njegova brata, razlog zašto je bio upisan njegov brat IE je taj što on tad bio u vojsci pa je zemljište glasilo na brata pa njegov otac koji je u to vrijeme bio privatnik je tada zbog zakona o porijeklu imovine to upisao na AE iako su u biti roditelji platili tu zemlju. Svjedok je iskazao nakon što se vratio iz vojske da stara kuća pripada njemu-svjedoku te da su roditelji kazali da će pomoći bratu da se izgradi nova kuća. Svjedok je objasnio da su ti ugovori iz 70 i 80- ih godina bili upravo ono što su dogovorili roditelji što je bilo u suglasju s ranijim dijelom iskaza da je advokat rekao da će biti jednostavnije kupiti, uz potvrdu svjedoka citira se: "tih 70 i 80-ih godina kad sam se upisao znao sam do kuda idu granice jer je postojao katastarski nacrt, vidio sam kuću koja je bila ucrtana, vidio sam granicu gdje se nalazi i brat je točno znao gdje se nalazi granica. U to vrijeme je isto koristio taj dio parcele jer smo bili jedna obitelj. Između mene i mog brata nikad nije bilo nesporazum vezano za ovaj sporni dio parcele." list 3 istog zapisnika. Svjedok je potvrdio vezano za skicu mjernika list 73 spisa da dio gdje je suhozid na donjoj strani (iscrtkano olovkom) njegov brat nikad nije obrađivao jer je to bio travnjak i sad je travnjak, što je opet bilo u suglasju sa navodom tužitelja da je njegov otaca obrađivao gdje su bile loze i frezao taj dio (list 2 zap. od 18.4.2023.godine). Svjedok JE je također potvrdio je da se na listu 130 spisa na kopiji katastarskog plana nalazi potpis njegovog brata uz potvrdu da njegov brat nikada nije rekao da na opisanom dijelu ne može staviti cijev (vodovodnu) niti je rekao da je to njegova parcela. Svjedok je potvrdio list 38 spisa da upravo vodovodna cijev prolazi predmetnim dijelom jer je nekad sve bilo na istom brojilu. Sud prihvaća iskaz svjedoka da se znalo do kuda idu granice te da je međa između dviju nekretnina k. č. [katastarska čestica] bila "na udaljenosti 5-6 metara od zida) uz potvrdu svjedoka da nije išla pod pravim kutem nego da je na gorenjem dijelu gdje je otvor (list 38 spisa prolaz) bila manja udaljenost a na dijelu prema cesti veća.
24. Nadalje,sud prihvaća iskaz svjedokinje ĐE neovisno o njenoj zainteresiranosti za parnicu (imenovana je majka tužene) budući je njen iskaz bio u suglasju s postojećim priležećim dokazima u spisu. Tako je svjedokinja na ročištu od 26.03.2024. objektivno iskazala da je ona došla na lice mjesta 1988.g.,da je prije bila stara kamena kuća te se počela adaptirati 70-ih godina te su tamo živjeli roditelji njenog supruga uz potvrdu da su taj dio na listu 38 spisa koristili njen suprug (VE), njegovi roditelji i brat IE, uz potvrdu da su ona i njena svekrva koristile te da je njena svekrva Biserka tu imala vrt i ruže a nakon smrti svekrve svjedokinja je navela da je ona to čistila. Po iskazu svjedokinje sve je bilo u urednim odnosima njenog supruga i njegovog brata sve do trenutka kad su htjeli napraviti okućnicu budući se nećak (tužitelj) s tim nije složio vezano za granicu te je skidao pikete. Iskazala je da nitko nikada nije govorio da taj dio ne bi bio njihov sve do preseljenja njene kćerke ovdje tužene sve do 2010.g. kad se odvajala voda. Potvrdila je da na mjestu gdje su se sadile rajčice idu cijevi za vodu. Iskazala je da su nekad loze bile posađene do palinića prikazanih na listu 38 spisa te da je (gornji op.a.9 zid na listu 38 spis nekad bio malo dulji (na listu 38 označno natpisom zid) ali da su oni skinuli dio zida jer se nećak-tužitelj nije slagao iz razloga što je rekao da ne može ulaziti u vinograd pa je skinuto dva metra gornjeg zida da može proći. Objektivno je iskazala kad se gradila radiona list 44 spisa fotografija da je njezin šogor bio upoznat budući se nećak tužitelj nalazio u vojsci te se i svekar složio da se gradi radiona. Po ocjeni svjedokinje gledano od zidova radione prema vinogradu njima je pripadalo, njenom suprugu i njoj, nekih 7 metara uz potvrdu da su u početku svi taj dio koristili jer je to bila komunikacija za ići iza njihove kuće da se iza njihove kuće nalazi kuća pok. šogora, uz jasnu potvrdu svjedokinje da pok. šogor nikad nije govorio da je taj dio njegov a parcela pok. šogora nalazi se preko tog dijela te im je to bilo za komunikaciju. I ova svjedokinja je potvrdila list 73 skica vještak da njen šogor nikad nije koristio dio donjeg zida gledao prema cesti iza tog zida jer se radi o travnjaku i cesti. Na upit da i je znala kako izgleda parcela svjedokinja je odgovorila: granice smo uvijek znali gdje idu gdje postoje međutim tada ih nismo stavljali zbog opstojanja komunikacije, nismo htjeli postavljati granice dok nisu došla djeca" list 5 zapisnika od 26.03.2024. godine. Također je iskazala da su loze doista nekad bile bliže zidu radione te da su se nalazile (po prilici) na mjestu gdje se vide palini kojeg drže zategnute stupiće žicom a zadnje loze su skinute 2010.g. Svjedokinja je potvrdila vezano za skinutu lozu: "zajedno su skinuli moj suprug i njegov brat. Nitko se nije protivio kad su se kopale cijevi za vodu. Tad je na terenu bio pok. IE i vidio je da se kopa, bili smo tada na kontrolnom satu kod njih pa je bio red da se odvojimo" završen citat.
25. Konačno iz iskaza nesrodnog svjedoka CE s ročišta od 26.03.2024. čiji iskaz sud prihvaća u cijelosti potvrđeno je da je na tom dijelu nekad odavno postojao stari vinograd stara brajda. Po iskazu svjedoka M je bio otac od ME uz potvrdu da je M delao brajde budući Đ (Stefana) to nije interesiralo uz jasnu potvrdu: "znam i da je voda delana preko ovog dijela, to su oni radili vodu. Vodu na ovom dijelu je radila ĐE" misleći na dio prikazan na listu 38 spisa: potvrdio je da nikad između M i F nije bilo sporova vezano za dio označen na listu 38 crveno šrafirano uz potvrdu svjedoka da su zadnji redovi nekadašnjih loza bili udaljeni možda 3-4 metra od sadašnjih zidova vjerojatno do mjesta gdje su bili kolci na listu 37 spisa. Po navodu svjedoka sve je bilo dobro dok je pok. IE bio živ a kad je on umro nastali su problemi. Svjedoku je sve bilo poznato budući on graniči s k. č. br. [katastarska čestica]: Iskazao je da je M iskazivao tu parcelu jer A nije bio zainteresiran "on se bavio kožom". Na upit da i je pok. IE znao do kuda idu njegovi kunfini svjedok je naveo: "znao je 100%. Ja sam se družio s IE. Nikad mi se IE nije žalio da mu netko nešto njegovo želi uzeti ni Đ niti on se nikad nisu žalili za nešto. Spor je nastao kad je ona mislim na ĐE htjela ograditi svoju parcelu jer prije toga nije bilo." list 4 istog zapisnika. Na upit da li je ikad pok. IE govorio da će gledao od zida radiona na listu 38 spisa ostati samo trasa prolaza u širini od 90 cm svjedok je odgovorio da IE to nikada nije rekao, uz potvrdu da je ulaz gdje se vide ljestve list 38 spisa (i list 44 spisa) je napravljen dok je M bio živ i nije bilo nikakvih problema te su tu trebale biti stepenice.
26. Već na temelju analize iskaza saslušanih svjedoka i bez iskaza tužiteljice, proizlazi da je predmetni dio prikazan na listu 38 i 44 spisa bio trasa za komunikaciju do nekretnina nekada jedinstvene obitelji te da nikad nije bilo sporno kome pripada taj dio kojeg potražuje tužitelj u ovoj parnici. Štoviše čak i u situaciji kad odnosi između braće nisu bili idealni (između pok. IE i njegovog živućeg brata VE) a što je opisivao tužitelj da niti tada nikad pok. IE nije tvrdio da taj dio pripada njemu niti je pokretao parnične postupke protiv svog brata ili nekog drugog. Isto tako vađenje loze 2010.godine za koju je pokojni otac tužitelja bio vezan (budući to njegovog brata JE nije zanimalo) a koja se nekada očito protezala list 38 spisa barem do kolčića prikazanih na str. 38 spisa (po navodu tužitelja i više skoro do zida) jasno ukazuje da niti tada otac tužitelja nije reagirao na to (iskaz tužitelja "ništa nije napravio" vezano za uklanjanje ruze) što jasno upućuje na zaključak da je prednik tužitelja znao kome pripada taj dio te da nije reagirao na način kako bi reagairao netko tko je taj dio smatrao svojim niti u trenucima kad i po iskazu samog tužitelja odnos njegovog oca sa bratom nije bio idealan. No kad bi se sve opisano i zanemarilo, a ne može čak i u najpovoljnijem slučaju za tužitelja, cijeneći sve prethodno opisano jasno je da je otac tužitelja znao te s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (članaka 18 st. 3 ZV-a) jer bi u protivnom osobno vodio posjedovnu parnicu protiv brata. Isto tako i sam tužitelj budući je bio upoznat sa postojanjem ugovora na str. 22 i 25 spisa od strane oca imao je dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pa u konkretnom slučaje nema predmnjeve iz članka 18 st. 5 ZV-a.
27. Stoga sud prihvaća iskaz tužene saslušane kao parnične stranke koji je bio u suglasju s iskazima saslušanih svjedoka da nije postajao nikakav dogovor vezano za predmetni dio nekretnine između njenog oca i pravnog prednika tužitelja kao njegovog brata. Iskaz tužene jasno potvrđuje navode svjedoka da je doista njezin stric otac tužitelja prolazio s kopačicom preko spornog dijela i frezao vinograd te da su njen otac i njegov brat zajedno prolazili preko spornog dijela , da se priključak za vodu radio 2010.g. te se vukao upravo sukladno listu 73 spisa na način kako je to ucrtano olovkom preko spornog dijela. Tužena je potvrdila da do prvih sukoba dolazi 2007.g jer je tužena predala elaborat ocu tužitelja koji je on odbio potpisati navodeći da ne priznaje granicu iz elaborata. Tužena je iskazala da je po njenom mišljenju razlog nepriznavanja elaborata bio taj jer je tamo bio vinograd koji je on smatrao svojim. Tužena je potvrdila da su njezin otac i njegov brat zajedno posadili vinograd na predmetnoj nekretnini rije njezina rođenja te da je kanal za ogradni zid (list 38 spisa) trebao biti upravo kanal za ogradni zid koji nije napravljen iz razloga podizanja posjedovne tužbe. Potvrdila je da je otac tužitelja orezivao vinograd list 38 spisa dok je njezin otac predmetni dio koristio za držanje drva koja su vidljiva i na listu 38 spisa. tužena je ucrtala mjesto na listu 33 spisa gdje su se držala drva u vidu crvenog pravokutnika. Za života oca tužitelja bio je postignut dogovor da se može izgraditi stubište za gornji kat prikazano na listu 44 spisa. Vezano za upit zašto su njezin otac i otac tužitelj pričali da tužena može izgraditi stubište za ići u otvor na listu 43 spisa ako je sporan dio na njihovoj strani tužena je odgovorila: "jer je stric emotivno bio vezan za te loze pa ih nismo htjeli ići uklanjati" uz potvrdu da stubište nije napravljeno jer su u međuvremenu došli u sukob s tužiteljem. Sud prihvaća iskaz tužene saslušane kao parnične stranke.
28. Na temelju analize postojećih dokaza u spisu ocjena je ovog suda da pravni prednik tuženika nije mogao biti savjestan odnosno pošten posjednik predmetnog dijela nekretnina na koju u tužbi upire tužitelj iz razloga što je jasno imao saznanja da se radi o nekretnini u vlasništvu njegova brata. Opisano je potvrdio i svojim potpisom na listu 27 odnosno 130 spisa na kopiji katastarskog plana vezano za razgraničenje tih dviju nekretnina a korištenje predmetnog dijela nekretnine prikazanog na listu 38 spisa valja staviti u činjenicu da su za života roditelja pa i u velikom razdoblju kasnije braća bila ipak najveći dio vremena složnim odnosima te je upravo brat pravnog prednika tužitelja VE dopustio zbog dobrih odnosa svom bratu dopustio da na tom dijelu posadi vinograd ( po iskazu tužene list 5 zap. od 18.4.2023.godine "stric je bio emotivno vezan za te loze") iako se znalo do kuda ide granica predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] a kako je to prikazano na skici vještaka na listu 73 spisa brojevima 10 i 11. Braća su bila po ocjeni ovog suda dakle u najvećem periodu do smrti prednika tužitelja u dobrim odnosima. Da je postojao bilo kakav prijepor vezano za činjenicu da bi predmetni dio k. č. [katastarska čestica] trebao na dijelu kojeg je značio vještak na listu 134-16 spisa pripasti pravnom predniku tužitelja tada bi se takvo nešto pa makar i kroz dogovor realiziralo, a iz iskaz svjedoka VE jasno proizlazi da takav dogovor nije postojao niti je on svom bratu ikad obećao da će mu taj dio pripasti jer da je tome tako tada se po tom spornom dijelu ne bi postavljale cijevi za vodu za korist tužene. Stoga sud ne prihvaća kao objektivan navod tužitelja koji je plasiran za potrebe ove parnice da je postojao dogovor vezano za širinu gledano od zidova radione list 44 spisa po cijeloj dužini da će taj dio trase od 90 cm pripasti pravnom predniku tužene a preostali dio izvan te trase od 90 cm pranom predniku tužitelja budući tako nešto nije potvrđeno niti iskazom nesrodnog svjedoka ZE. Stoga i sama činjenica postavljanja cijevi za vodu na udaljenosti od barem najmanje metar do metar i od fasade prikazane na listu 44 spisa jasno ukazuje da su te cijevi za vodu upravo i išle po k. č. [katastarska čestica] te su i bile postavljene za potrebe te nekretnine. Okolnost što je taj sporni dio korišten sukladno iskazima svjedoka i stranaka list 38 spisa za potrebe obitelji tužitelja i tužene rezultat je sukladno iskazu svjedoka VE što su u to vrijeme svi bili jedna obitelj te se taj dio koristio za komunikaciju, ali se očito znalo gdje ide granica koju tada nije trebalo postavljati na terenu niti je za istim bilo u to vrijeme potrebe te kome taj dio pripada. Isto tako iz iskaza saslušanih svjedoka kao i tužitelja jasno proizlazi da niti pravni prednik tužitelja nije nikada vršio posjed na donjem južnom dijelu nekretnine list 73 spisa i to preko zida gledano prema cesti uz tu cestu. Osim toga površina koju tužitelj označava na str. 134 brojevima 5,6,9,11 do tog zida koji se vidi na skici je dio uz cestu pa tužena čak nije niti pasivno legitimirana u odnosu na taj dio.
29. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjalo je (opet op.a.) u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj.
30. U odnosu na postupovni dio ove parnice na ročištu od 17.06.2024. godine zakazano je ročište za objavu presude za dan 16.07.2024. ali je isto rješenjem prezakazano za dan 27.06.2024. godine. Isto tako potrebito je ukazati da je tijekom postupka postojala mogućnost za mirnim rješenjem spora ali do istog nije došlo. Isto tako na ročište od 26.03.2024. i 17.06.2024. nije pristupio tužitelj niti njegov punomoćnik unatoč urednoj dostavi poziva tužitelju po punomoćniku, a izostanak nisu opravdali, ali se tužena unatoč tome upustila u raspravljanje i zatražila da sud meritorno odluči. Na ročištu od 27.11.2025.godine zakazano je ročište za objavu presude za dan 22.12.2023.godine, ali je isto rješenjem odgođeno za dan 23.12.2025.godine.
31. Odluka parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a.
32. Tužena je bila zastupana po punomoćnici odvjetnici pa joj je sukladno troškovniku na str. 140 spisa valjalo priznati nagradu za sastav odgovora na tužbu sukladno vrijednosti predmeta spora od 100 bodova tbr. 8/1, a zastupanje na ročištima od 3.5.2019. i 1.7.2019. 25% ili po 25 bodova za svako to ročište po tbr. 9/5, za zastupanje na ročištima od 14.1.2020., 13.4.2022., 3.6.2022., 18.4.2023., 26.3.2024. i 17.6.2024. po 100 bodova za svatko to ročište po tbr. 9/1, za nazočnost na uviđaju od 4.11.2021. 150 bodova po tbr. 9 točka 7, ili ukupno 900 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.800,00 eura uz PDV od daljnjih 25% ili 450,00 eura zbrojeno po toj osnovi iznosi 2.250,00 eura. Nadalje tuženoj pripada i trošak plaćen za potrebe mjerničnog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn (128,15 kn+58,25 kn za izlazak suda i 1.313,60 kn za trošak vještaku) ili 199,08 eura (prema tečaju 1 euro = 7,53450 kn) što zbrojeno sa iznosom od 2.250,00 eura daje iznos od 2.449,08 eura, po troškovniku na str. 140 spisa. Nadalje tuženoj pripada i daljnji trošak zatražen na ročištu od 27.11.2025. godine i to za sastav odgovora na žalbu od 100 bodova tbr. 8/1, za zastupanje na ročištu od 1.10.2025. 50% ili 50 bodova tbr. 9/2, te za ročište od 27.11.2025.godnie 100 bodova tbr. 9/1 ili po tom troškovniku ukupno 250 bodova ili 500,00 eura (1 bod = 2,00 eura) uz PDV od daljnjih 25% ili 125,00 eura po tom troškovniku 625,00 eura što sa iznosom iz prvog troškovnika da je ukupan iznos parničnog troška od 3.074,08 eura koji iznos parničnog troška je tužitelj dužan isplatiti tuženoj stav II izreke ove presude.
33. Povratno, tužitelj je u cijelosti izgubio ovu parnicu pa je valjalo u cijelosti odbiti njegov zahtjev za naknadom parničnog troška sa kamatom na isti, stav III izreke ove presude kao neosnovan. Isto tako sukladno obrazloženom i temeljem članka 155 ZPP-a valjalo je sukladno prethodno obrazloženom odbiti tuženu prema tužiteljici sa preostalim dijelom zahtjeva isplatom parničnog troška preko iznosa priznatog u stavku II izreke ove presude, kao neosnovan, stav III izreke ove presude.
U Puli, 23. prosinca 2025. godine
Sudac:
Saša Javoran
POUK O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka odluke a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Dna:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tužene
