Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Obala Pina Budicina 4

Posl.br. P-439/2025-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika, u parničnom postupku tužiteljice ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tatjani Starčević, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženih: 1. Grada Rovinja-Rovigno, Rovinj-Rovigno, Trg Matteotti 2, OIB: 25677819890, zastupanog po punomoćnici ĆČD, dipl. iur., djelatnici, 2. BČ, 3. DČ p. Ć i 4. IČ, 2.-4. tuženi odsutna i nepoznata mjesta boravišta, zastupani po privremenoj zastupnici BČD, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 20. studenoga 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, dana 24. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je pogrešan upis na k. č. [katastarska čestica] Z, štala, k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišnoknjižnog odjela Rovinj-Rovigno i to upis Veggian Giuseppe, Ć, [adresa], Veggian Angelo, Ć, [adresa], Veggian Eufemia, Ć, [adresa] i [adresa], svakog u ¼ dijela.

2. Nalaže se ispravak zemljišnoknjižnog upisa na k. č. [katastarska čestica] Z, štala, k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišnoknjižnog odjela Rovinj-Rovigno na način da se izvrši brisanje tog upisa uz istodobni upis prava vlasništva tužiteljice ĆČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/1 dijela, u roku od 15 dana."

II. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "Utvrđuje se da je tužiteljica ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica zgr.č. 725/3 kuća, 18 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišnoknjižnog odjela Rovinj-Rovigno te se nalaže zk. odjelu provedba ove presude i upis prava vlasništva tužiteljice na zgr.č. 725/3 kuća 18 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišnoknjižnog odjela Rovinj-Rovigno, u roku od 15 dana."

III. Tuženici su dužni tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.403,47 eura uvećan za zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu u iznosu 5.833,01 eura o d b i j a s e zahtjev tužiteljice za naknadom troškova kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Dana 10. listopada 2022. godine (zavedena 11. listopada 2022. godine) tužiteljica podnosi ovome sudu tužbu protiv tuženika radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama.

1.1. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:

- da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišnoknjižnog odjela Rovinj- Rovigno, posl.br. Z-17358/2022 od dana 07. rujna 2022. godine usvojen prigovor Grada Rovinja i odbijena prijava predlagateljice ĆČ, kao neosnovana to ista upućena da svoje pravo ostvari u parnici tužbom za ispravak;

- da sukladno odredbi čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 i 128/22 - dalje: ZZK), tužiteljica u zakonskom roku podnosi predmetnu tužbu;

- da iz obrazloženja Rješenja od 07. rujna 2022. godine u bitnom proizlazi da se prijavu predlagateljice odbija (prijedlog za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka) u odnosu na k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina], kao neosnovana jer da iz priložene dokumentacije predlagateljica nije dokazala vlasnički slijed, odnosno da nije dokazala da bi spornu nekretninu kupila od upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika, jer da su predmetom ugovora bile k. č. [katastarska čestica] Z i k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina];

- da u zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Rovinju, na nekretnini: 725/3 Z, štala , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao formalnopravni suvlasnici su upisani: Veggian BČ, p. Ć, [adresa], Veggian DČ, p. Ć, [adresa], Veggian B, Ć, [adresa] i Grad

[adresa], svatko u ¼ dijela;

- da navedena nekretnina zajedno sa k. č. [katastarska čestica] Z, štala i k. č. [katastarska čestica] Z, štala, obje u k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u vlasništvu ĆČ, ovdje tužiteljice, predstavlja jedinstvenu, funkcionalnu cjelinu – obiteljsku kuću sa pripadajućom okućnicom, omeđenom sa tri strane zidovima i drugim zgradama;

- da je navedeno utvrđeno kao nesporno i u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku posl.br. Z- 17358/2022 koji postupak je prethodio ovoj tužbi za ispravak i to nalazom i mišljenjem vještaka - identifikacija CČ dipl. ing. geod. od 26. travnja 2022. godine;

- da se u pogledu prijeporne k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina] ističe da se na navedenoj nekretnini nalazi dio kuće i to hodnik, predsoblje i stepenice za ulaz na drugi kat obiteljske kuće, odnosno na prijepornoj nekretnini nalazi se dio kuće tužiteljice arhitektonski i faktički nerazdvojni od ostatka kuće, k tome, do prijeporne nekretnine može se pristupiti samo sa ostalih nekretnina tužiteljice (k. č. [katastarska čestica] Z i k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina]);

- da je u arhivskoj građi - nove izmjere za k. o. [katastarska općina], predmetna zgrada prikazana kao jedinstvena katastarska čestica i oduvijek se tako i koristi, a što su potvrdili i pravni prednici tužiteljice u tijeku pojedinačnog ispravnog postupka;

- da u prilog navoda da sve tri nekretnine čine jedinstvenu cjelinu - građevinu sagrađenu na k. č. [katastarska čestica] Z, 725/2 Z, 725/3 Z, k. o. [katastarska općina], evidentiranu u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina], prije 15.veljače 1968.godine, doprinose kao dokazi: 1) Uvjerenje DGU, PUK Pula-Pola Odjel za katastar nekretnina Rovinj-Rovigno klasa: 938-08/22- 02/178 od 02. svibnja 2022. godine za k. č. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina]; 2) Uvjerenje DGU, PUK Pula-Pola Odjel za katastar nekretnina Rovinj-Rovigno klasa: 938-08/22-02/178 od 02. svibnja 2022. godine za k. č. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina] i 3) Uvjerenje DGU, PUK Pula- Pola Odjel za katastar nekretnina Rovinj-Rovigno klasa: 938-08/22-02/178 od 02. svibnja 2022. godine za k. č. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina];

- da je za građevinu sagrađenu na k. č. [katastarska čestica] Z, 725/2 Z i 725/3 Z, k. o. [katastarska općina] izdana Uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15.veljače 1968.godine, od strane Grada Rovinj, Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i izdavanje akata, klasa: UP/I-361-05/21-30/000004, ur. broj: 2163-8-05-02/5-22-0009 od dana 21. lipnja 2022. godine, a pravomoćna dana 19. srpnja 2022. godine;

- da se tužiteljica ĆČ nalazi u samostalnom, nesmetanom, istinitom, zakonitom i poštenom posjedu navedenih nekretnina, duže od 40 godina što samostalno što putem svojih pravnih prednika te istu nikada nitko nije smetao u posjedovanju kao niti njezine pravne prednike;

- da je u posjed navedene nekretnine predlagateljica stupila temeljem zaključenog Ugovora o kupoprodaji sa bivšim vlasnicima SČ i OČ udane TČ, oboje zastupani po specijalnom punomoćniku TČ, od dana 15.prosinca 2000. godine, od kojih je kupila nekretnine i to 725/1 Z, i 725/2 Z obje upisane z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da iz Ugovora o kupoprodaji od 15.prosinca 2000. godine nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kupila kuću u [adresa], u [adresa], koja se sastoji od blagovaonice s kuhinjom, jedne sobe, wc-a, spremišta u prizemlju, unutarnjeg stepeništa, tri sobe, balkona, kupatila na 1.katu i potkrovnog prostora te dvorišta;

- da je sukladno čl.1.predmetnog ugovora, a kako se dijelovi obiteljske kuće prostiru i na k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina], razvidno da je tužiteljica stekla vlasništvo i nekretnine k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina], odnosno i nerazdvojnog dijela kuće koji se nalazi na toj parceli;

- da u odnosu na povijesno stanje nekretnine k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina], iz povijesnog vlasničkog lista, proizlazi da su upisani formalni knjižni vlasnici Veggian Giuseppe p. KČ, Veggian Angelo p. Francesco i Veggian Eufemia p. KČ, stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, svaki u ¼ dijela, na temelju Rješenja o nasljeđivanju od dana 28. studenog 1952. godine, posl.br. O-126/52-4, iza pok. KČ pok. D iz [adresa], no isti nikada nisu bili u posjedu predmetne nekretnine;

- da su raniji knjižni vlasnici k. č. [katastarska čestica] Z i k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina], SČ i ČČ (SČ i ČČ zaključili su Ugovor o darovanju nekretnina- zapisnik Općinskog suda u Rovinju, Posl.br.: R1-202/81-1 dana 15. srpnja 1981. godine), bili u posjedu nekretnina k. č. [katastarska čestica] Z i k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina], te k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina], a takav posjed stekli su od prijašnjeg vlasnika i posjednika FČ;

- da je ŽČ vlasništvo k. č. [katastarska čestica] Z, 725/2 Z, k. o. [katastarska općina], stekao na temelju Presude Kotarskog suda u Rovinju, posl.br.: P-66/62 od 12. veljače 1963. godine;

- da izreka presude nedvojbeno utvrđuje da je ŽČ 1943. godine stekao pravo vlasništva na nekretninama, između ostalog i k. č. [katastarska čestica] Z, 725/2 Z, k. o. [katastarska općina], na temelju kupoprodajnog ugovora s pravom stvar nazad kupiti od 31. kolovoza 1937. godine, a kako se radi o jedinstvenom objektu, nedvojbeno se da zaključiti da je ŽČ od 1943. godine u posjedu, sada obiteljske kuće sagrađene na sve tri čestice;

- da je svoj posjed i vlasništvo ŽČ prodao SČ, 1978. godine koji je svoj posjed i vlasništvo prodao i predao ovdje tužiteljici;

- da su obiteljsku kuću sa okućnicom adaptirali su prodavatelji SČ i ČČ, pravni prednici tužiteljice, čiji sastavni dio koji se nalazi na k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina] i koji je bio štala (kakav je i danas opis kulture knjižnog upisa), je prenamijenjen 1981./1982.godine u stambenu namjenu, suglasnošću tadašnje Općine Rovinj, budući oduvijek u građevinskom smislu, predstavlja cjelinu, spojenu sa k. č. [katastarska čestica] Z i k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina];

- da tužiteljica nikada nije sumnjala niti je imala razloga sumnjati da njezina prava nisu upisana, a što je slučajno nedavno saznala kada je radi reguliranja imovinsko pravnog statusa svoje kuće sa okućnicom pokrenula pojedinačni ispravni postupak;

- da u naravi, sve tri katastarske čestice predstavljaju jedinstvenu obiteljsku kuću sa samostalnim ulazom, a sa tri strane omeđena zidovima i drugim zgradama;

- da predlagateljicu i njezine pravne prednike nikada nitko nije smetao u korištenju obiteljske kuće sagrađene na k. č. [katastarska čestica] Z, 725/2, i 725/3 Z sve k. o. [katastarska općina]. a isto tako, ni prijašnje vlasnike koji su predlagateljicu uveli u posjed obiteljske kuće nitko nije smetao, a koju je bivši vlasnik sada pok. I SČ stekao od FČ i ZČ (koji su vlasnici od 1962. godine nadalje, a i ranije);

- da u odnosu na prijepornu k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina], posebice u odnosu na upisani suvlasnički udio Grada Rovinja su se na strani tužiteljice ostvarile pretpostavke ne samo za ispravak već nedvojbeno i za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, sukladno odredbi čl.159., a posebice čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu ZVDSP), kojom je propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, osobito imajući na umu da tužiteljica samostalno te putem pravnih prednika posjeduje prijeporne nekretnine u cijelosti (1/1 dijela) još od 40-ih godina prošlog stoljeća;

- da iako je odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP-a propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 08. listopada 1991.godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, sudska praksa Europskog suda za ljudska prava potpuno je revidirala sudsku praksu domaćih sudova kod stjecanja vlasništva nekretnina u prijašnjem društvenom vlasništvu dosjelošću;

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu posl.br.: Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018.godine zauzeo pravno shvaćanje kako slijedi, cit.: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve pogreške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinaca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.";

- da nije sporno da se tužiteljica nalazi u posjedu prijepora u cijelosti, i prije 08. listopada 1991. godine te njezinom pravu samostalnog, istinitog, zakonitog i poštenog posjeda ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, posebice u odnosu na suvlasnički udio u formalnopravnom vlasništvu tuženika Grada Rovinja, stoga nema zapreke ispravku upisa prava vlasništva na prijepornim nekretninama u

1/1 dijela, na ime tužiteljice;

- da su ispunjene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, a u predmetnom slučaju i ispravak upisa prava vlasništva i to duljina posjeda, potrebna kvaliteta posjeda, do 17. studenog 1999. godine (u posjedu od 1962 godine), kada je donesena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, a posjednik nekretnine, ovdje tužiteljica, stekla je pravo vlasništva dosjelošću jer je ispunjen i uvjet da njezinom pravu nije bilo suprotstavljenih stečenih prava trećih osoba;

- da u pogledu suvlasničkih udjela k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina], formalnopravno upisanih kao vlasništvo Veggian Giuseppe p. Francesco, [adresa], Veggian Angelo p. Francesco, [adresa] i Veggian Eufemia p. Francesco, [adresa], svaki u ¼ dijela, osporava se utvrđenje Rješenja Posl.br.: Z-17358/2022 od dana 07. rujna 2022. godine, da tužiteljica nije dokazala stjecanje k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina], kada navedeno u odnosu na ¾ prijeporne nekretnine nitko nije osporio;

- da je tuženik Grad Rovinj je svojim prigovorom od 31. siječnja 2022. godine, koji je usvojen bez ikakva uporišta, osporio prijedlog predlagateljice, ovdje tužiteljice za ispravak upisa prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina], ali samo u odnosu na ¼ dijela upisanog kao knjižno vlasništvo Grada Rovinja-Rovigno;

- da suprotno tome, tužiteljica je valjanim ispravama dokazala slijed stjecanja prava vlasništva i posjeda prijeporne nekretnine koja faktički ne može predstavljati samostalnu pravnu niti posjedovnu cjelinu, pa tako niti vlasničku;

- da tuženik Grad Rovinj-Rovigno kao niti ostali tuženi, formalnopravno upisani knjižni vlasnici nisu nikada bili u posjedu prijeporne nekretnine;

- da je cilj ispravnog postupka usklađenje stvarnog, faktičnog stanja nekretnine sa upisom u zemljišnoj knjizi, a za što su na strani tužiteljice ispunjene zakonske pretpostavke.

1.2. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako je tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje pravnog temelja stjecanja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina], u 1/1 dijela, odnosno da je dokazala da su pogrešni formalnopravni upisi prava vlasništva tuženika na prijepornoj nekretnini, predlaže se sudu po provedenom postupku usvojiti glavni tužbeni zahtjev tužiteljice.

2. Podneskom od 22. studenoga 2022. godine tužiteljica pored glavnog tužbenog zahtjeva u tužbi postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi da je tužiteljica vlasnica zgr.č. 725/3, stečeno dosjelošću.

3. Podneskom od 11. studenoga 2022. godine (list 129-132) prvotuženi Grad Rovinj-Rovigno odgovara na navode iz tužbe tužiteljice, osporavajući tužbeni zahtjev u cijelosti, a sve uz slijedeće navode:

- da je Grad Rovinj-Rovigno suvlasništvo u ¼ dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina] stekao temeljem Sporazuma o diobi nekretnine od 28. veljače 1995. godine, čl. 87 Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, te čl. 364. i čl. 365. ZVDSP;

- da je pravni prednik Grada Rovinja-Rovigno, društveno vlasništvo sa organom upravljanja Općina Rovinj, je predmetnu nekretninu stekao temeljem Rješenja Općinskog suda u Rovinju u ostavinskom predmetu iza pok. EČ sa naredbom posljednje volje posl.br. O-17/56-7 od 26. studenog 1968. godine, uz ograničenje da se ova imovina ima upotrijebiti za korist Staračkog doma u Rovinju, kako je to ostaviteljica EČ odredila u svom testamentu;

- da je neosnovan je tužbeni zahtjev tužiteljice da je upis prava suvlasništva Grada Rovinja-Rovigno u ¼ dijela na k. č. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina] pogrešan;

- da isprave koje je uz tužbu priložila tužiteljica (kupoprodajni ugovori, zapisnik i presuda) se odnose isključivo na nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] Z i k. č. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina], a ne na k. č. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina], slijedom navedenog da tužiteljica ne raspolaže ispravama koje dokazuju da bi ona bila vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da u parnicama radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama tužiteljica mora dokazati da je upis proveden u zemljišnoj knjizi protivan sadržaju naloga u rješenju o upisu;

- da ukoliko sud smatra da bi se u ovom postupku prema glavnom tužbenom zahtjevu iz tužbe, moglo raspravljati i o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, tada tuženik osporava navode tužitelja o primjeni instituta dosjelosti;

- da su neosnovani navodi tužiteljice da je ona zakonit, istinit i pošten posjednik predmetne nekretnine duže od 40 godina te da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine;

- da posjed nije zakonit jer tužiteljica i njezini pravni prednici nemaju valjani pravni temelj posjedovanja nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina];

- da nekretnina označena kao k. č. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina] graniči s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je očito iz te nekretnine izvršena uzurpacija i prisvajanje nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stoga takav posjed nije istinit jer je pribavljen potajno, silom i/ili zloupotrebom povjerenja;

- da u pogledu navoda iz tužbe da su kuću adaptirali 1981/1982. godine u stambenu namjenu prodavatelji SČ i ČČ, pravni prednici tužiteljice, čiji da je sastavni dio koji se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koji je bio štala, suglasnošću tadašnje Općine Rovinj, prvotuženik ističe da tužiteljica nije dokazala nikakvom dokumentacijom da je bivša Općina dala suglasnost na prenamjenu;

- da Općinski sud u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Rovinj-Rovigno u svom rješenju poslovni broj: 25 Z-17358/2022 od 7. rujna 2022. godine ispravno obrazlaže da nije životno i logično da je za adaptaciju građevine svjedok TČ dobio usmeno odobrenje nadležnih upravnih tijela te da je imenovanom svjedoku bilo poznato da je predmet kupoprodaje k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], a ne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da prvotuženik osporava da bi kupoprodajnim ugovorom koji je tužiteljica sklopila s SČ i SČ ud. ČČ **.**.2000. stekla vlasništvo predmetne nekretnine s obzirom na primjenu načela Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipso habet (Nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima.);

- da se tim kupoprodajnim ugovorom nije moglo prenijeti vlasništvo sporne nekretnine s prodavatelja na tužiteljicu jer prodavatelji, a ni njihovi pravni prednici nisu bili vlasnici nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je sklapanjem navedenog ugovora tužiteljica imala saznanja o brojevima katastarskih čestica koje je kupila te je vlasništvo iste mogla i morala provjeriti u zemljišnim knjigama jer se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine sukladno čl. 122. ZV-a;

- da dokaz da je tužiteljica bila upoznata sa stanjem u katastarskom operatu jest preslika katastarskog plana koji je izdao Područni ured za katastar Pazin, Ispostava Rovinj od 20. svibnja 2002. godine, koji dokaz je sama tužiteljica priložila uz tužbu;

- da je tužiteljica nedvojbeno još 20. svibnja 2002. godine imala saznanja o službenoj dokumentaciji iz katastra koja je prikazivala kao odvojene cjeline nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] Z, k. č. [katastarska čestica] Z i k. č. [katastarska čestica] Z sve k. o. [katastarska općina] stoga, njezin posjed nije pošten;

- da za ocjenu da li je posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika bio pošten nije odlučno utvrđenje da nitko tužitelje i njihove pravne prednike nije smetao u tome posjedu, jer se poštenje ili nepoštenje procjenjuje sa stajališta osobe koja posjed vrši;

- da je netočan navod iz tužbe da se tužiteljica nalazi u posjedu prijepora u cijelosti i prije 8. listopada 1991. godine kada je je tužiteljica sklopila kupoprodajni ugovor za k. č. [katastarska čestica] Z i k. č. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina], dana 15. prosinca 2000. godine;

- da tužiteljica uopće ne ispunjava rokove potrebne za stjecanja prava vlasništva dosjelošću propisane čl. 159. ZVDSP;

- da je sporna nekretnina ranije bila u društvenom vlasništvu te se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću;

- da u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. god. i to temeljem propisa iz čl. 388. st. 4. ZVDSP-a;

- da se na temelju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, dalje: ZOVO) nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini jer je i odredba čl. 29 ZOVO-a propisivala da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću;

- da je ZOVO stupio na snagu 1. rujna 1980. godine i primjenjivao se do 1. siječnja 1997. godine kada je na snagu stupio ZV;

- da u pogledu revizijskih odluka na koje se poziva tužiteljica, prvotuženik smatra da se one temelje na različitoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od one u ovoj pravnoj stvari te da nisu primjenjive u ovom predmetu;

- da opreza radi, u pogledu navoda iz tužbe u kojima se citira pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Posl.br.: Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. godine, prvotuženik ističe da takvo pravno shvaćanje nije primjenjivo u ovom slučaju jer postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba i postoje suprotstavljena stečena prava trećih osoba;

- da su kao suvlasnici predmetne nekretnine uz prvotuženika upisani još i Veggian Giuseppe, Veggian Angelo i Veggian Eufemia svaki u ¼ dijela te je u odnosu na udio prvotuženika zabilježeno ograničenje da se upotrijebi u korist Staračkog doma u Rovinju.

3.1. Slijedom svega gore navedenog, predlaže se sudu odbiti tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

4. Rješenjem posl.br. P-674/2022-4 od 14. rujna 2022. godine (list 115-117) tuženima: UČ, HČ i IČ imenovana je privremenom zastupnicom Marina Osmančević, odvjetnica u [adresa], s obzirom su isti nepoznata mjesta boravka i o tome izdan Oglas u Narodnim novinama (broj 128 od 02. studenoga 2022 godine - list 126-128), a sve nakon što su dobiveni podaci Matičnog ureda u Rovinju da za iste nema podatka o upisu sklopljenog braka ili podataka o upisu činjenice smrti, na koji Oglas se nitko nije javio da bi o tuženicima nešto znao.

5. Podneskom od 21. studenoga 2022. godine (list 145-146) privremena zastupnica 2.-4. tuženika očitovala se na navode iz tužbe osporavajući tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na iste u cijelosti, navodeći u bitnome da se historijat tužbe odnosi na utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti, a da se postavljeni petit tužbe odnosi na ispravak pogrešnog upisa, dakle da predloženi dokazi i postavljeni tužbeni zahtjev nisu međusobno nikako povezani. Naime, da iz dostavljenih dokaznih prijedloga nikako ne proizlazi da bi bilo riječi o pogrešnom upisu već suprotno tome tužiteljica sama na 4. strani tužbe navodi da su 2. -4. tuženi u zemljišnu knjigu upisani temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-126/52-4 od dana 28. studenoga 1952. godine iza pok. ŠČ pok. D iz [adresa]. Daljnji je navod privremene zastupnice da činjenica navodnog neposjedovanja nekretnine nije ni od kakve važnosti za “ispravak”, a obzirom da se u predmetu ništa za ispraviti nema. Citirajući odredbu čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama ukazuje na primjenu pravila iz čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama koji se odnosi na brisovnu tužbu, slijedom čega da tužiteljica nema nikakve supstance za vođenje ove parnice za ispravak, osim činjenice da je isključivo iz procesnih razloga upućena u istu zbog neuspjeha u pojedinačnom ispravnom postupku.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka presudom posl.br. P-674/2022-30 od 20. travnja 2023. godine sud odbija glavni tužbeni zahtjev tužiteljice (zahtjev ispravka upisa u zemljišnim knjigama), dok propušta odlučiti o eventualno kumuliranom zahtjevu.

7. Svojim rješenjem Županijski sud u Splitu posl.br. Gž Zk-27/2023-7 od 30. lipnja 2025. godine ukida presudu ovoga suda od 20. travnja 2023. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

8. U ponovnom suđenju provedeni su slijedeći dokaz:

- čitanjem rješenja posl.br. Z-17358/2022 od 7. rujna 2022. (list 9-13);

- uvidom u izvatke iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 14-16, 50- 52, 133-134, 150, 195-200);

- uvidom u preslik zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 17-49, 152-158);

- čitanjem uvjerenja od 02. svibnja 2022. godine (list 55-60);

- uvidom u izvod iz posjedovnog lista i kopiju katastarskog plana (list 61-64, 136-137, 201-204);

- uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama (list 65);

- čitanjem pisanog nalaza i mišljenja CČ, dipl. ing. geod. izrađen za potrebe spisa Z-21861/2021 (list 67-76);

- čitanjem uporabne dozvole za građevinu stambene namijene izrađene do 15. veljače 1968. godine (list 77-79);

- čitanjem ugovora o kupovini nekretnine od 15. prosinca 2000. godine (list 81-83);

- čitanjem kupoprodajnog ugovora od 14. lipnja 1978. godine (list 84-86);

- čitanjem zapisnika od 15. srpnja 1981. godine (list 87-88);

- čitanjem presude posl.br. P-66/62-15 od 12. veljače 1962. godine (list 90-91);

- čitanjem rješenja Z-130/57 (list 112);

- čitanjem rješenja posl.br. O-17/56-7 (list 138);

- uvidom u prijavljeno prebivalište i obiteljski list za tuženike (list 177-184);

- čitanjem zapisnika o provedenom dokazu uviđaja uz sudjelovanje vještaka geodetske struke mr. sc. Alda Sošića, dipl. ing. geod. od 23. veljače 2023. godine (list 205-206);

- saslušanjem svjedoka ČČ, TČ i GČ na ročištu od 20. studenoga 2025. godine (list 307-312);

- saslušanjem tužiteljice na ročištu od 20. studenoga 2025. godine (list 312-313).

9. Predmet postupka je glavni zahtjev tužiteljice za ispravak pogrešnog upisa na zgr.č. 725/3 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]) i to upisanih Veggian C, [adresa], Veggian [adresa] i Grada Rovinja-Rovigno, svakog u 1/4 dijela te brisanje tog upisa uz istodobni upis prava vlasništva tužiteljice.

9.1. Tužiteljica podnosi i eventualno kumulirani zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne k. č. [katastarska čestica] dosjelošću.

10. U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da je tužiteljica knjižna vlasnica zgr.č. 725/1 i zgr.č. 725/2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina] (prema podacima iz izvatka iz BZP - list 318) koje nekretnine je stekla kupoprodajom od prodavatelja SČ i OČ, a ugovor sklopljen 15. prosinca 2000. godine u kojemu se u čl. 1. istoga opisuje kupljena nekretnina kao kuća u [adresa], u [adresa], koja se sastoji od: blagovaone sa kuhinjom, jedne sobe, WC i spremišta u prizemlju, unutarnjeg stepeništa, tri sobe, balkona, kupatila na I. katu i potkrovnog prostora te dvorišta;

- da je tužiteljica u posjedu kupljenih nekretnina zgr.č. 725/1 i zgr.č. 725/2, odnosno svih opisanih prostorija kupljene kuće navedenih u čl. 1. kupoprodajnog ugovora od kojih neke predstavljaju dio kuće identificirane u postupku kao zgr.č. 725/3, koja predstavlja prijepor;

- da je prednik tužiteljice SČ stekao zgr.č. 725/1 i zgr.č. 725/2 kupoprodajom od suvlasnika Dapas FČ u 2/3 dijela i ĐČ u 1/3 dijela, a koji je ugovor sklopljen 14. lipnja 1978. godine, a nastavno SČ darovao svojoj kćeri OČ 1/2 kupljenih nekretnina koji darovni ugovor je sastavljen na ovosudni zapisnik od 15. srpnja 1981. godine pod posl.br. R1-202/81-1;

- da je ŽČ kao tužitelj u parničnom predmetu posl.br. P-66/62 protiv tuženika PČ, nepoznata mjesta boravka, uz ostale utužene nekretnine, presudom od 12. veljače 1962. godine utvrđen kao vlasnikom zgr.č. 725/1 i zgr.č. 725/2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] (broj zk.ul. prije BZP), u 1/3 dijela;

- da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. Z-17358/2022 od 07. rujna 2022. godine u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice ovdje tužiteljice, radi provođenja pojedinačnog ispravnog postupka, prihvaćen prigovor Grada Rovinja-Rovigno, odbijena prijava predlagateljice kao neosnovana te je ista upućena svoje pravo ostvariti u parnici tužbom za ispravak, a sve sukladno odredbi čl. 202. u svezi s čl. 203. st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 i 128/22 - dalje: ZZK);

- da sporna zgr.č. 725/3 od osnutka katastarskog operata 1953. godine dolazi upisana kao kuća od 128 m2, u posjedovnom listu 1062 na ime posjednika O.N.I. - pod upravom Narodne općine Rovinj - društveno vlasništvo, a prelaskom na računalnu bazu podataka promijenjenog naziva korisnika - Društveno vlasništvo sa nosiocem prava korištenja Općine Rovinj te da za istu nije bilo evidentiranih promjena oblika, površine i načina uporabe;

- da je predmetna zgr.č. 725/3 ranije upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], bila predmet nasljeđivanja u 1/4 dijela pok. EČ pa je rješenjem posl.br. O-17/56-7 od 11. veljače 1956. godine utvrđena društvenim vlasništvom sa organom upravljanja Općina Rovinj uz ograničenje da se ova imovina mora upotrijebiti za korist staračkog doma u [adresa], a sve kako je pok. EČ svojom oporukom odredila da se njezinu imovinu ima koristiti starački dom u [adresa].

11. Sporno je u odnosu na glavni tužbeni zahtjev:

- da li se u odnosu na zgr.č. 725/3 učinila greška u zemljišnoknjižnom upisu u korist tuženika, pa se ima ispraviti upis na način da se kao vlasnik predmetne nekretnine upiše tužiteljica koju da je ista stekla kupoprodajom od prednika SČ i OČ udate TČ kao kuću koja se proteže i na predmetnu česticu kao građevnu stambenu cjelinu uz zgr.č. 725/1 i zgr.č. 725/2.

12. Prema odredbi čl. 205. st. 1. ZZK zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja;

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

12.1. Prema odredbi st. 2., čl. 205. ZZK pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje istekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornog upisa odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prigovora. Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojim se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunosti i istinitost zemljišnih knjiga (st. 3., čl. 205.). Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila ovoga Zakona o zabilježbi spora (st. 4., čl. 205.).

13. Tužiteljica je zaprimila rješenje Z-1735/2022 kojim je upućena da svoje pravo ostvari u parnici tužbom za ispravak dana 29. rujna 2022. godine, pa kako je tužbu podnijela 10. listopada 2022. godine (zavedena 11. listopada 2022. godine) ista je pravodobna.

14. Provedenom identifikacijom predmetne zgr.č. 725/3, po sudskom vještaku dr. sc. Aldu Sošiću, dipl. ing. geod. potvrđen je navod tužiteljice da predmetna nekretnina u naravi predstavlja dio stambene zgrade sa dvije etaže i to krajnji lijevi dio zgrade (3 metra širine) kojoj se pristupa preko dvorišta oznake zgr.č. 725/2, s kojom uz zgr.č. 725/1 čini jednu posjedovnu cjelinu. Zgr.č. 725/3 u naravi predstavlja dio zgrade sa ulaznim vratima iz dvorišta koja su ujedno ulaz u kuću uz ostale dvije zgr.č. 725/2 (u sredini) i zgr.č. 725/1 (krajnji desni dio zgrade) i to konkretno glavni ulaz u zgradu, hodnik u prizemlju i spavaću sobu na prvom katu što je funkcionalno povezano sa cijelom zgradom odnosno ostalim dijelovima zgrade izgrađene na zgr.č. 725/1 i zgr.č. 725/2. Naprijed navedene prostorije identificirane na zgr.č. 725/3 fotografirane su po vještaku geodetske struke i sastavni su dio njegova nalaza od 01. ožujka 2023. godine koji se uz suglasnost stranaka koristio i u ponovnom suđenju po izmijenjenom sucu, a ove korištene u tijeku iskazivanja svjedoka, da bi njihovo svjedočenje potvrdilo provedenu identifikaciju i prepoznavanje predmetnih prostorija.

15. Saslušani svjedoci ČČ i TČ istovjetno tvrde da je tužiteljica predmetnu kuću na adresi u [adresa] kupila kao stambeni objekt

-kuću sastojeću od prizemlja, prvog kata i dvorišta ispred zgrade, a koje dvorište da je omeđeno visokim zidom s jedne strane, a s druge strane kućom, što da u potpunosti odgovara fotografijama iz nalaza vještaka. Opisom prodane nekretnine potvrđuje se da bi u prizemlju zgrade bila kuhinja sa izravnim ulazom iz dvorišta, veliki dnevni boravak, ostava i WC, a onda stepenište koje vodi na kat gdje se nalaze tri spavaće sobe i kupaona uz balkon na koji se izlazi iz srednje spavaće sobe. Prodavateljica ČČ tvrdi da ona nije imala saznanja u vrijeme prodaje da bi se objekat protezao na više čestica i da je prodato tužiteljici sva onako kako je i kupljeno misleći na staru štalu, i navodeći Grad Rovinj kao prodavatelja. Nekretninu da su tužiteljici prodali putem agencije za promet nekretnina kojoj da je rečeno da se prodaje kuća i dvorište kao cjelina i to upravo onako kako je stečeno po njezinom ocu kao kupcu, a tužiteljica to platila i uvedena u posjed svega, ne znajući da se kuća proteže na više čestica

15.1. Svjedok TČ, suprug ČČ, potvrdio je sudu da bi isti kao punomoćnik supruge i tasta sklopio ugovor kojim su nekretnine prodate tužiteljici ne znajući kada su i kako oni stekli predmetnu nekretninu. Predmetni objekat da je vidio prvi puta 1979. godine kada je bio u jako lošem stanju, a onda nakon vjenčanja da su on i supruga započeli s ulaganjima, tako da je renovacija trajala dugo jer se u cijelosti trebala provesti infrastruktura (struja, voda, kanalizacija), a sve rekonstruirano u postojećim gabaritima. Istovjetno supružnici tvrde da su bili uvjerenja da je kuća na jednom broju čestice, a dvorište na drugom i da sve ono što je opisano kao predmet prodaje tužiteljici je upravo ono što su oni posjedovali i uređivali i stečeno po SČ. Tvrdi da je supruga prodala tužiteljici cijelu kuću uz dvorište i za to primili kupoprodajnu cijenu u uvjerenju da su ona i otac vlasnici svega i da se nikada nitko tome nije protivio niti sporio njihov posjed.

15.2. Svjedokinja GČ iskazivala je sudu o svojim saznanjima otkako je njezina majka, ovdje tužiteljica, kupila predmetnu nekretninu 2000. godine, s time da ista nije bila uključena u postupak kupnje, no znade da je majka nekretninu kupila posredstvom agencije za promet nekretnina. Nakon što je tužiteljica kupila kuću, navodi da je uređivala interijer, promijenila podove, obnovila kupatilo i mijenjala pločice. Svjedokinja je opisala interijer kuće na isti način kako je to učinjeno po prethodno navedenim svjedocima, a glede zemljišnoknjižnog stanja ukazala, da je tek u tijeku prodaje nekretnine po agentu saznala da kuća nije u cijelosti upisana na tužiteljicu što da ju je iznenadilo jer da je i ona bila uvjerena da jedan broj odgovara kući, a drugi dvorištu. Svjedokinja tvrdi da otkako je majka kupila nekretninu 2000. godine nitko se istoj nije obraćao sa bilo kakvim potraživanjima niti prigovarao njezinom posjedu.

16. Tužiteljica je u bitnom potvrdila sve rečeno po svjedocima, navodeći da je nekretninu kupila posredstvom agencije Kuna i to sada pok. JČ koji da ju je doveo do predmetne kuće u [adresa], navodeći da se prodaje cijela kuća s dvorištem, a u ugovoru napisane sve prostorije predmetne kuće za koju je i platila kupoprodajnu cijenu uz dvorište, vjerujući da je jedna čestica kuća, a druga dvorište. Tvrdi da joj se tada nije predočila kopija kat. plana pa čak ni zk. izvadak jer da je imalo sumnjala u agenta i sadržaj ugovora, zasigurno bi bila uzela odvjetnika. Tvrdi da je na temelju sklopljenog ugovora i uknjižena na obje čestice, a potom i uredila interijer novom keramikom i ličenjem, koristeći uz kuću i dvorište koje je omeđeno i zaključava. U tom uvjerenju da je bila sve dok agent AČ, iz agencije Remex nije ukazao da jedna čestica koja je sastavni dio kuće nije upisana na tužiteljicu i to predočio na kopiji katastarskog plana, što da je istu iznenadilo i rastužilo, a potom je zatražila pomoć odvjetnice. Tužiteljica navodi da vjeruje da ni agent AČ, a ni prodavatelj nisu znali da postoji treća čestica i da kroz samo 20 godina njezina posjedovanja nitko to nije isticao niti potraživao.

17. Sud je prihvatio iskaze svih troje svjedoka kao istinite budući su dani uvjerljivo i životno logično, te nisu u međusobnoj kontradikciji, pa im i poklanja vjeru, a ovi dokazi kojima je sud poklonio vjeru i ocijenio ih istinitima jednako su vrijedni pisanim materijalnim dokazima.

18. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka ima se zaključiti da od stjecanja nekadašnjih starih štala uz dvorište po pok. SČ 1978. godine (od prednika ŽČ i ĐČ) kroz posjed njegove kćerke ČČ pa stjecanjem po tužiteljici i nakon toga do utuženja 2022. godine postoji kontinuitet faktičnog posjeda jedne građevne cjeline stambene namijene, koji dijelovi zgrade se protežu na dvije zgradbene čestice, s time da one funkcioniraju kao cjelina u namijeni stanovanja i ne mogu se drugačije koristiti zasebno.

18.1. Međutim valja ukazati da predmetna zgr.č. 725/3 doista nije bila obuhvaćena oznakom zgradbene čestice kroz slijed sklopljenih ugovora o kupoprodaji od stjecanja prednika Ilije Smoljanića 1978. godine, a niti je u tome ugovoru opisno navedeno što zgr.č. 725/2 obuhvaća ukoliko se vjerovalo da je riječ o cijeloj zgradbenoj čestici da bi se moglo zaključiti da bi ugovorom bila i obuhvaćena i zgr.č. 725/3. No, zaključak je suda da i pored okolnosti što ugovorom o kupoprodaji stjecatelja SČ nije sadržana i predmetna zgr.č. 725/3, ne znači da kupac opravdano je vjerovao da kupuje cijelu zgradbenu česticu, i nastavno tome na očigled svima ponašao se vlasnikom sveg.

19. Kraj nesporne činjenice da predmetna nekretnina nije označena ni u jednom od ugovora o kupoprodaji prednika tužiteljice, stav je ovoga suda da se nije radilo o čistom propustu za koji bi bilo opravdano utvrditi pogrešan upis i naložiti ispravak, slijedom čega je glavni tužbeni zahtjev i odbijen. Međutim, navedeno ne isključuje osnovanost eventualno kumuliranog tužiteljičinog zahtjeva da se utvrdi da je ista vlasnica predmetne nekretnine stečene dosjelošću.

20. Pravilima o stjecanju vlasništva u kontinuitetu je između ostalog propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona (čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - NN 81/2015 - pročišćeni tekst, 94/17 i 52/25 - dalje ZV), da onaj kojem se glede neke stvari ispune pretpostavke određene zakonom, a nisu pravni posao, ni oduka suda ili drugog tijela na temelju kojeg se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, stječe pravo vlasništva na toj stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki (čl. 129. st. 1.) i ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (čl. 130. st. 1.).

20.1. Iz navedenih pravila proizlazi da tužbom za ispravak u smislu odredbe čl. 205. ZZK-a, jednako kao i tužbom na utvrđenje stečenog prava vlasništva na temelju zakona (dosjelošću) stranka zahtjeva isti oblik zaštite - pretendirano pravo u oba slučaja je upis stečenog prava vlasništva stranke na nekretnini u zemljišnu knjigu.

21. Nadalje, prema pravilima o dosjelosti (izvornom načinu stjecanja vlasništva nad tuđoj stvari - originarno), kojim je svrha uklanjanje trajnog nesklada između posjeda i vlasništva, uspostavljanjem pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i pravila o izvanrednoj dosjelosti (pravno pravilo iz §1472., Općeg građanskog zakona, čl. 28. st. 4., 5., u svezi čl. 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91/ čl. 159. st. 4. u svezi s čl. 129. st. 1. i čl. 114. ZV-a), u kontinuitetu, uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna za predmetni spor, samostalni posjed nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, Županije, jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalan posjed neprekidno traje 40 godina, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali stvar (čl. 160. st. 2. ZV-a) i da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegove nasljednike zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja (čl. 17. st. 1. ZV-a) neovisno o tome koje posjedovne čine je vršio prednik, a koje njegov slijednik i smatraju se poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. ZV-a).

22. Iz navedenih mjerodavnih pravila, za rješenje spora po zahtjevu za utvrđenje stečenog prava vlasništva na nekretnini dosjelošću, proizlazi da kod izvanredne dosjelosti ne treba utvrđivati naslov posjednika ili njegovih prednika, već da je posjed bio miran s uočljivom voljom držanja nekretnine kao svoje i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost i da su tuženici bili dužni dokazati da je posjed tužiteljice i njezinih prednika predmetne nekretnine bio nepošten.

23. Sud je motrišta da su tužiteljica i njezini prednici bili u mirnom posjedu s uočljivom voljom držanja nekretnine kao svoje, a to samo od stjecanja po SČ 1978. godine do utuženja punih 56 godina i da su se kroz svo vrijeme ponašali kao vlasnici i svoja vlasnička prava manifestirali na očigled svih kroz značajna ulaganja u nekretninu, da tuženici nikada kroz vrijeme stjecanja po pravilima i izvanrednoj dosjelosti nisu osporili pravo vlasništva predniku tužiteljice i tužiteljici, pa su kako tužiteljica ali i njezini prednici na temelju tih okolnosti, osnovano vjerovali da su vlasnici, zbog čega im se propust da izvrše uvid u zemljišnu knjigu, ne može stavljati na teret, u smislu da su bili nepošteni posjednici kroz vrijeme potrebno za izvorno stjecanje vlasništva predmetne nekretnine po pravilima o izvanrednoj dosjelosti.

24. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV-a kao temeljene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđeni su - samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od 10 godina (čl. 159. st. 2. ZV-a), dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi 20 godine (čl. 159. st. 3. ZV-a), a, odredbom čl.159. st. 4. ZV-a je propisano da je na nekretninama koje se nalaze u vlasništvu RH, županijama i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenim pravnim osobama za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle pošten posjed u trajanju od 40 godina.

25. Prema odredbi čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dospjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Identično je u bitnom bilo uređeno i čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je bio na snazi od 01. rujna 1980. godine do 01. siječnja 1997. godine, kada je donesen ZV.

26. Isto tako prema čl. 18. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj tog posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zlouporabom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao znao i niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s time da poštenje prestaje čim je posjednik saznao da mu pravo na posjed ne pripada.

27. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno. Dakle, poštenje posjeda se pretpostavlja, pri čemu tuženik tijekom postupka tu predmnijevu nije oborio iako je na njemu bio teret dokaza o protivnom, a sud je na temelju iskazanoga po svjedocima i dostavljenim materijalnim dokazima u spisu zaključio o poštenju posjeda tužitelja i njegovih prednika na prijepornoj nekretnini.

28. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtjeva ispunjenje naprijed navedenih pretpostavki pa se navedenim činjenično stanje pretvara u pravno.

29. Uz već utvrđenu činjenicu da je prednik tužitelja SČ bio u posjedu spornog dijela kuće označene kao zgr.č. 725/3 uz i nesporan preostali dio kuće oznake zgr.č.br. 725/2 i to zasigurno od kupoprodaje iz 1978. godine, a koje obje nekretnine su činile jednu jedinstvenu stambenu cjelinu u koje je isti ulagao i taj posjed zadržao u kontinuitetu neprekidno i samostalno i u nesmetanom posjedu, životno je logično da je tužiteljica opravdano vjerovala da je kupoprodajom stekla vlasništvo cijele kuće i da joj ono pripada. Isto tako životno je uvjerljivo, što tužiteljica navodi da ista ne bi kupovala pola kuće plativši kupoprodajnu cijenu za cijeli stambeni objekat riskirajući u nepoznato kraj svoje tadašnje životne situacije s obzirom joj je suprug preminuo, a ona ostala udovica sa 4-ero djece, to je ovom kupnjom odlučila preseliti u centar grada iz naselja Borik koji je udaljen, s obzirom da nije vozila i da je tražila nešto bliže gradu.

30. U konkretnom slučaju je nedvojbeno utvrđeno da je u razdoblju od stupanja tužiteljice u posjed prijepora računajući posjed njezinih prednika već samo od stjecanja Ilije Smoljanića 1978. godine proteklo razdoblje od 40 godina kontinuiranog posjedovanja prijepora pa su se stoga ostvarile zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 4. ZV-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, uz napomenu da osim interesa tužitelja, u ovom slučaju ne postoji neki suprotstavljeni i privatni interes treće osobe.

31. Naime, na okolnost da se na nekretninama u društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva dosjelošću izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama posl.br. Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. godine i posl.br. Rev-158/2017 od 07. svibnja 2019. godine, u kojima je navedeno: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba toga zakona." Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo posebice u onom slučaju kada postoji drugi suprotstavljeni pravni interes trećih osoba.

32. Pored toga, čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stavljen je izvan snage čl. 29. ZOVO-a, na koji se pozvao drugostupanjski sud u pobijanoj presudi. Nadalje, ZV-om je u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenoga 1999. godine, Ustavni sud RH je ukinuo čl. 388. st. 4. ZV/96.

33. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske i Gaši protiv Hrvatske) na koje se na okolnost primjene propisa i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredba, a to je: "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Dalje, zapravo kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s time, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes".

34. U presudama Radomilja i dr. te Jakeljić protiv Republike Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999. godine kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda RH što je i izraženo u odluci VS RH broj Rev-2776/16 od 29. siječnja 2019. godine.

35. S obzirom na to da je prvotuženik jedinica lokalne samouprave ne postoji drugi suprotstavljeni pravni interes treće osobe u smislu citiranih odluka, pa je tužitelj na opisani način uz ispunjenje i ostalih potrebnih pretpostavki, dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

36. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Slijedom navedenog, s obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici tuženik je dužan naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice.

37. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.205,71 eura i trošak zemljišnoknjižnog postupka Z-2186/2021, u iznosu od 4.030,77 eura. Glede ovog parničnog postupka traženi trošak odnosi se na troškove: sastava tužbe prema Tar.br. 7. OT (250 bodova-500,00 eura), pristupa na ročišta od 07. prosinca 2022. godine, 23. veljače 2023. godine, 20. ožujka 2023. godine i 20. studenoga 2025. godine prema Tar.br. 9.1. OT (svako po 250 bodova-500,00 eura), sastav obrazloženih podnesaka od 22. studenoga 2022. godine i 10. lipnja 2025. prema Tar.br. 8.1. OT (svako po 250 bodova-500,00 eura), sastava ostalih podnesaka od 08. prosinca 2022. godine, 09. prosinca 2022. godine, 21. prosinca 2022. godine, 13. ožujka 2023. godine i 24. travnja 2023. godine prema Tar.br. 8.3. OT 50% nagrade (za svako po 125,00 eura), sastav žalbe od 04. svibnja 2023. godine prema Tar.br. 10 OT (625,00 eura), pripadajući iznos PDV-a 1.187,50 eura (25% od 4.750,00 eura), trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu 89,95 eura, presudu 179,17 eura, trošak zastupanja tuženika po privremenom zastupniku 746,57 eura, troškove očevida i vještačenja u iznosu od 460,79 eura, trošak objave oglasa u Narodnim novinama 59,73 eura, troškove dolaska svjedoka TČ na dva ročišta ukupno 1.739,00 eura (790,00+940,00 eura). Na ime troškova zemljišnoknjižnog postupka potražuje trošak za sastav prijedloga od 21. studenoga 2021. godine (500,00 eura), za sastav ostalih podnesaka od 13. rujna 2022. godine, 10. siječnja 2022. godine, 20. srpnja 2022. godine, 31. svibnja 2022. godine, 03. svibnja 2022. godine, 28. travnja 2022. godine i 28. veljače 2022. godine (svako po 250,00 eura) ukupan iznos 1.750,00 eura te na pristup za očevid od 26. travnja 2022. godine iznos od 500,00 eura odnosno sve ukupno na ime zastupanja od 3.437,50 eura (2.750,00 eura+PDV 25% - 687,50 eura). Pored navedenog troška zastupanja u zemljišnoknjižnom postupku tužiteljica potražuje naknadu za trošak vještačenja u tom postupku u iznosu 265,45 eura, trošak sudske pristojbe za prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka od 46,45 eura, trošak ovjere izjave svjedoka TČ i ČČ u iznosu 25,22 eura i trošak dolaska svjedoka TČ u iznosu 256,15 eura. Dakle, tužiteljica potražuje ukupno na ime troškova parničnog postupka i zemljišnoknjižnog postupka iznos od 13.236,48 eura.

38. Sud je ocijenio osnovanim i potrebnim za vođenje ove parnice samo troškove zastupanja u parničnom postupku, trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, trošak rada privremene zastupnice, trošak vještačenja, trošak objave oglasa u Narodnim novinama i trošak dolaska svjedoka na dva održana ročišta samo u visini realnih troškova dolaska na ročište od mjesta prebivališta do sjedišta suda prema izračunu prikazanom iz HAK prikaza.

38.1. Od troškova zastupanja u parničnom postupku sud je priznao trošak sastava tužbe prema Tar.br. 7.1. OT u iznosu od 500,00 eura, pristupa na četiri održana ročišta u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura, sastava jednog obrazloženog podneska od 22. studenoga 2022. godine prema Tar.br. 8.1. OT u iznosu od 500,00 eura te za sastav šest podnesaka prema Tar.br. 8.4. OT iznos od 750,00 eura, za sastav žalbe prema Tar.br. 10. OT iznos od 625,00 eura, što sveukupno iznosi 4.375,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a od 1.093,75 eura, što sveukupno čini priznati trošak na ime zastupanja od 5.468,75 eura. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 89,59 eura i na presudu u iznosu 179,17 eura, trošak vještačenja u iznosu 429,48 eura, trošak objave oglasa u Narodnim novinama 59,73 eura, trošak privremenog zastupnika u iznosu 746,57 eura i trošak pristupa svjedoka radi saslušanja na dva ročišta prema prikazu HAK-a za izračun troškova i cestarine relacije prebivališta svjedoka TČ od [adresa] na Braču do Zagreba, gdje je prijavljeno prebivalište supruge ČČ, pa u nastavku putovanja prema sjedištu suda u [adresa], u ukupnoj duljini puta 1.374,15 kilometara i povratka istom relacijom, uz plaćenu cestarinu i predviđeni trošak goriva za korištenje osobnog automobila, u ukupnom iznosu za svaki dolazak od 215,09 eura odnosno za dva dolaska 430,18 eura. Dakle, na ime troškova parničnog postupka sud je priznao tužiteljici iznos od 7.403,47 eura.

38.2. U odnosu na troškove parničnog postupka sud nije priznao trošak sastava podneska od 10. lipnja 2025. godine prema Tar.br. 8.1. OT, već prema Tar.br. 8.4. OT kao za ostale podneske 25% od nagrade i nije priznao trošak koji je tužiteljica platila izravno svjedocima za njihov dolazak na dva ročišta u iznosima od 790,00 eura za pristup na ročište od 20. ožujka 2023. godine (plaćeno 14. ožujka 2023. godine - list 322) i za ročište od 20. studenoga 2025. godine u iznosu od 949,00 eura (plaćeno 10. listopada 2025. godine - list 323).

38.3. Prema odredbi čl. 249. ZPP-a svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište te na naknadu izmakle zarade (st. 1.). Svjedok treba zatražiti naknadu odmah nakon saslušanja inače gubi pravo na nju. Sud je dužan na to upozoriti svjedoka (st. 2.). U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka sud će odrediti da se određena svota isplati iz položenog predujma; a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određenu svotu plati svjedoku u roku od 8 dana. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava ovrhu rješenja.

38.4. U ovoj pravnoj stvari stranke nisu položile predujam jer ih na to sud nije ni pozvao već su samoinicijativno, a očito na traženje svjedoka predujmile izravno troškove svjedocima i o tome pružile dokaz sudu dostavom potvrda o plaćenim iznosima od 790,00 eura i 949,00 eura iz kojih iznosa nije vidljivo što se odnosi na putni trošak, a što na prenoćište i dr. već je riječ o paušalnim iznosima koje je tužiteljica prihvatila platiti svjedocima bez predočenih računa. Ovaj sud je ocijenio oportunim i opravdanim namiriti troškove dolaska svjedoku TČ koji je troškove i tražio, u visini troškova prijevoza osobnim vozilom od mjesta njegova prijavljena prebivališta [adresa] na Braču, do sjedišta suda, s time da je isti na toj relaciji stao u Zagrebu gdje ima prebivalište supruga te istu poveo na ročište, pa se ima zaključiti da zbog duljine relacije istome nije trebalo noćenje u hotelu već je isti to odlučio učiniti zbog komocije. Dakle, sud je priznao troškove prema izračunu HAK-a što odgovara ukupno prevaljenoj kilometraži od [adresa] na Braču do Zagreba u duljini puta od 804,15 km ili izračunatom trošku od 128,04 eura (povratno) i trošak od Zagreba do sjedišta suda u [adresa] za duljinu puta 570 km u iznosu 87,05 eura (povratno), što sveukupno za pristup na ročište iznosi 215,09 eura, odnosno za dva ročišta 430,18 eura.

38.5. Sud nije priznao ni tražene troškove zemljišnoknjižnog postupka s obzirom da to nisu troškovi nastali i bili potrebi za vođenje ove parnice.

38.6. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 7.1., 8.1., 8.4., 9.1. i 9.2., 46. i 54.) tužiteljici je priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 7.403,47 eura, dok je u preostalom dijelu traženog u iznosu 5.833,01 eura odbijena, stoga je odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.

U Rovinju, 24. prosinca 2025. godine.

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba strankama. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- pun. tužiteljice

- pun. 1. tuženika

- privr. zastup. 2.-4. tuženih