REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-641/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Ciku, odvjetniku iz Zagreba, Kneza Branimira 5, protiv tuženika IDB Mobile Technology d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Domagoja Cika, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Dominika Musulina, odvjetnika, dana 24. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se nedopuštenom Tuženikova "Odluka o otkazu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika" od 2. travnja 2024., kojom je Tuženik IDB Mobile Technology d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Tužiteljici MK, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kršenja radnih obveza otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 28.12.2018 radi obavljanja poslova na radnom mjestu „Business Development Manager“, uključujući sve naknadne izmjene i dopune.

2. Utvrđuje se da je radni odnos tuženika i tužiteljice prestao dana 7. ožujka 2025. godine.

3. Nalaže se Tuženiku IDB Mobile Technology d.o.o., [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] da Tužiteljici MK, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu od 15.926,72 EUR odnosno osam ugovorenih plaća Tužiteljice zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se Tuženiku IDB Mobile Technology d.o.o., [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] da Tužiteljici MK, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.".

II/

Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 24. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je bila zaposlena kod tuženika koji joj je, kako smatra, nezakonito otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, te stoga u ovom postupku pobija predmetni otkaz, uz zahtjev za sudski raskid ugovora o radu te pripadajuće isplate, uz naknadu parničnih troškova, sve s zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, iznoseći da smatra da su postojali opravdani razlozi za otkazivanje, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u zahtjev za zaštitu prava od 16. travnja 2024., uz presliku povratnice i potvrde o primitku (str. 8-13 spisa), Odluku o otkazu od 2. travnja 2024. (str. 14-17 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 18-20 spisa), Zapisnik od 2. travnja 2024. (str. 21-23 spisa), Opomenu zbog povrede radne obveze od 30. studenog 2023. i 18. ožujka 2024. (str. 24-25, 26-28 spisa), Pravilnik o obradi osobnih podataka radnika (str. 29-34 spisa), ispis poruka (str. 35, 36 spisa), evidenciju radnog vremena (str. 37-40 spisa), ispis iz grupnog chata (str. 50-51 spisa), fotografije Instagram videa (str. 52-54 spisa), preslike e-mail poruka (str. 55-68, 72 spisa), Izjavu od 14. lipnja 2024. (str. 73 spisa), dopis tužiteljice (str. 77-78 spisa), prijavu HZMO-a (str. 90 spisa), obračunsku ispravu (str. 110-111 spisa) i 6. Aneks ugovora o radu od 26. rujna 2022. (str. 112 spisa), kao što je saslušana i sama tužiteljica te zakonski zastupnik tuženika TK, oboje na ročištu održanom 22. svibnja 2025. (str. 101-106 spisa), kao i svjedoci ĐK te FK, obje na ročištu održanom 16. listopada 2025. (str. 113-118 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika koji joj je, kako smatra, nezakonito otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, te stoga u ovom postupku pobija predmetni otkaz, uz zahtjev za sudski raskid ugovora o radu te pripadajuću naknadu štete, čemu se tuženik protivio, iznoseći da smatra da su postojali opravdani razlozi za otkazivanje, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te su saslušane stranke kao i naprijed navedeni svjedoci, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

7. Tako je tužiteljica u svom iskazu navodila da je točno da je bila zaposlena kod tuženika i to nešto više od pet godina do otkazivanja, na radnom mjestu business dewalt manager. Tuženik se inače bavi razvojem informatičkih rješenja i aplikacija, koje onda nudi pojedinim klijentima. Njezin zadatak u okviru spomenutog radnog mjesta bila je izrada poslovnih analiza te sudjelovanje u procesu širenja tržišta, posebno u odnosu na inozemstvo, te nakon toga i daljnji kontakt s klijentima te rješavanje eventualnih problema koji se pojave tijekom poslovnih odnosa. Posao se u bitnome odrađivao u prostorijama tuženika, s tim da je u petak postojala mogućnost rada od kuće.

8. Što se tiče same Odluke o otkazu, tj. povreda koje joj se u istoj stavljaju na teret, vezano za opomenu od 30. studenog 2023. navodi da ju je zaista dobila no smatra da razlozi na koje se poslodavac poziva nisu točni te su van konteksta. Naime, vezano za spominjanu opasku "kill it with fire", navodi da se radi o računalnom slangu, bez zlokobnih primisli, a u konkretnom slučaju se uopće nije odnosilo na odluku poslodavca da smanji broj dana rada od kuće, već na nespretnu reakciju jednog od kolega, koji je dakle rekao nešto netočno posebno gledano iz ugla da radi već duže vrijeme, i dakle njezina reakcija tj. spomenuti navod je bio usmjeren na to a ne na Odluku poslodavca. Nije sporno da se radilo o službenom računalu poslodavca koje je njoj bilo dano za korištenje, a također nije sporno i da je bio uključen sustav Hubstaff, kao i uvijek kada je na radnom mjestu odnosno kada radi od kuće, sami su ga dužni upaliti što ona i čini. Točno je da je kolegica M poslala određeni link kojeg sam je popratila, sve unutar interne grupe u kojoj je bilo njih nekoliko koji su radili kod poslodavca. Predmetna grupa bila je formirana za potrebe posla negdje 2019.. Koliko zna i kolegica M je dobila opomenu no nije dobila otkaz te i dalje radi kod tuženika, koliko ona zna.

9. Predmetnu opomenu dobila je putem elektroničke pošte, nekoliko dana nakon opisanog događaja kada je bila na godišnjem odmoru, nije na nju osobno reagirala, već je poslodavcu rekla da je angažirala odvjetnika s tim u vezi, misli da niti uz pravnu pomoć nije došlo do neke promjene vezano za tu opomenu, nije npr. stavljena van snage. Predmetni događaj ju je uznemirio te je stoga bila upućena na bolovanje od kakva tri mjeseca, da bi se na posao vratila 18. ožujka 2024.. Nadalje, a vezano za optuženja iznesena u Odluci o otkazu, ističe a u odnosu na optuženja vezana za zakašnjenje s pauze, da se smatra savjesnim djelatnikom koji nikada ne kasni na posao, u ovom slučaju vezano za dan 21. ožujka 2024. te 25. i 26. ožujka 2024., moguće je da je nekoliko minuta kasnije došla s pauze, no svakako je nadoknadila izgubljeno vrijeme te obavila radne zadatke kao što i uvijek čini. Smatra da ju je poslodavac vezano za navedeno nepotrebno isticao jer su i druge kolege znale zakasniti nekoliko minuta, i to tijekom vremena nikada nije bio problem.

10. Što se tiče daljnjih tvrdnja poslodavca da 18. odnosno 21. ožujka 2024. nije ispunila dobiveni radni zadatak, navodi da se u naravi radilo o određenim kalkulacijama što je obavljala i ranije te je i ovaj puta obavila radni zadatak na način kao i ranije, i nikada nije bilo prigovora, no ovaj put joj je rečeno da rezultat nije zadovoljavajući te da će zadatak biti preraspodijeljen na druge kolege, za što je naknadnim razgovorima s kolegama utvrdila da nije točno tj. da naknadno nisu dobili taj zadatak. Navedene razgovore je vodila sa direktorom TK. Ne spori da je direktoru rekla da bi se radilo o radnom zadatku namijenjenom drugom radnom mjestu s višom plaćom, no zadatak je ipak odradila prema svojim mogućnostima a kao u ranijim sličnim slučajevima. Vezano za daljnje tvrdnje poslodavca o događajima od 28. ožujka 2024., ističe da je dakle od povratka dana 18. ožujka 2024. pa nadalje uočila da se tijek događaja vezan za njezin rad kod tuženika razvija u nepovoljnom smjeru, npr. bila je smještena u izoliranu prostoriju a ne kao prije s kolegama, precizira da je prva dva dana bila izolirana a nakon toga vraćena, a također je uočila i neprijateljski odnos poslodavca prema sebi te je od direktora TK zatražila razgovor nasamo kako bi se stvari izgladile jer je svakako željela nastaviti i raditi kod tog poslodavca. Međutim taj razgovor joj nije bio omogućen već ju je spomenutog 28. ožujka 2024. poslodavac pred drugim kolegama počeo prozivati, na što se ona nastavno branila, iznoseći svoju argumentaciju, ispričava se ako je bila pretjerano odrješita tj. drska. Poslodavac je već znao da koristi usluge odvjetnika, na koji način smatra da njezina izjava da želi daljnji kontakt usmjeriti na odvjetnika nije trebala biti neko iznenađenje, dakle kada je rekla da ne želi razgovarati to se odnosilo na to da ne želi o privatnim stvarima govoriti pred svima, bila je spremna na razgovor u 4 oka, takav razgovor bi prihvatila i bez prisustva njezinog odvjetnika. Takve konfrontacije poslodavca prema njoj ranijih godina nikada nije bilo, a ona je željela porazgovarati s direktorom između ostalog zato što je o njezinom radu ovisilo više klijenata i drugih kolega te nije željela da posao trpi. Zaključno, a u odnosu na tvrdnje tuženika iz Odluke koje se odnose na događaje od 29. ožujka 2024. te sustav Hubstaff, ističe da je dakle predmetni sustav već više godina bio u upotrebi kod tuženika te je trebao služiti prvenstveno praćenju radne učinkovitosti djelatnika međutim, 21. ožujka 2024. tuženik je donio Pravilnik o obradi osobnih podataka radnika, što se odnosilo i na taj sustav, i na što je ona uložila pisani prigovor, te je dakle njezina reakcija u konkretnom slučaju bila usmjerena na poziv poslodavcu da se očituje o njezinom prigovoru prije nego što ponovno koristi sustav.

11. Ukazuje da je tog dana radila od kuće budući da je bio petak, kada je to od strane poslodavca bilo omogućeno budući da se poslodavac vratio na taj stari režim rada, dakle 4 dana u uredu te 1 od kuće. Ističe a što je rekla i poslodavcu, da njoj ne predstavlja problem korištenje sustava od strane poslodavca no ne želi da joj se narušava privatnost te faktički cenzurira pravo na izražavanje, što je uzrokovalo i po njoj lažne optužbe vezano za prvu opomenu od 30. studenog 2023.. Očitovanje na njezin prigovor na Pravilnik u stvari nikada nije ni dobila budući da je nedugo nakon toga uslijedio i sam otkaz ugovora o radu. Točno je da ju je poslodavac prije otkazivanja upoznao sa povredama na koje se poziva, prvotno joj je otežavao da se konzultira s odvjetnikom no što je na kraju ipak dopustio, s tim da se očitovala na način da je negirala sva optuženja, osim eventualno tih nekoliko minimalnih zakašnjenja. Pojašnjava da je sa njom kontaktirala tadašnja prokuristica gđa. FK.

12. Vezano za navod tuženika iz mail/a od 18. ožujka 2024. da bi postojala odluka o korištenju sustava Hubstaff star 3,5 godina, navodi da ona uopće nije bila upoznata s postojanjem te ranije odluke, kada je poslodavac pribavio taj sustav oni tj. djelatnici su samo dobili uputu da ga instaliraju i koriste. Kao djelatniku joj nije bilo drago da poslodavac koristi takav tip sustava, doživjela je to kao određeni vid nepovjerenja, no s druge strane je bila svjesna da poslodavac želi u nekoj mjeri kontrolirati aktivnosti zaposlenih i njihovu produktivnost, a što je legitimno. Do događaja vezanih za opomenu od 30. studenog 2023. nije bilo incidenata vezanih za korištenje tog sustava. Ranijih godina nije nikada dobila niti pisanu ili usmenu opomenu a vezano npr. za zakašnjenja s pauze i sl.. Ne spori postojanje mail/a tuženika od 31. ožujka 2024. vezano za potrebu točnosti kod korištenja pauze, no to je bilo upućeno svima s tim da ukazuje da ranijih godina takvih poruka nije bilo. Njoj osobno poslodavac nikada nije uputio mail poruku sadržaja koji bi ukazivao na kašnjenje ili sl., a niti je usmeno upozoravana s tim u vezi. Nema saznanja da bi kroz njezin radni vijek kod tuženika itko dobio otkaz samo zbog zakašnjenja, nema saznanja da li je možda netko bio upozoravan s tim u vezi. Također može iskazati da je u svom poslovanju redovito koristila sustav Skype, radi kontakta sa klijentima no koristila je svoj osobni nalog i nije bilo primjedbi od strane poslodavca da bi onda nekoliko dana prije otkazivanja poslodavac bez njezine privole izradio novi nalog samo za poslovne kontakte te je taj novi nalog stavio među interne kontakte s kolegama. Navedeno njoj nije bio problem sam po sebi, no sve je ranije kontakte imala na svom privatnom nalogu, a što je na taj način izgubila, s tim da su joj bili oduzeti i vanjski klijenti.

13. S druge strane, u svom iskazu zakonski zastupnik tuženika TK je potvrdio da je točno da je direktor ovdje tuženika u naravi trgovačkog društva koje se bavi izradom računalnih rješenja koja se onda prodaju klijentima. U trgovačkom društvu u Republici Hrvatskoj zaposleno je oko 15 djelatnika, s tim da određene operacije imaju i u Španjolskoj. Također može potvrditi i da je tužiteljica kod njih radila kakvih 5 godina, te se do spornih događaja njezin rad mogao ocijeniti kao zadovoljavajući. U odnosu na navode iz Odluke o otkazu, a vezano za okolnosti koje se spominju u opomeni od 30. studenog 2023., ističe da je spominjani navod "kill it with fire" bio samo uvod nakon čega je u prepisci uslijedio i spomenuti link, a što je uključivalo i animaciju vezanu za božićni poklon "šefu" gdje on dobiva "otkaz", i što je sve bilo komentirano od zaposlenika iz grupe na način koji se očigledno može interpretirati kao narušavanje autoriteta poslodavca i samog direktora, tim više što je do predmetne prepiske došlo neposredno nakon obavijesti da se tri radna dana od kuće smanjuju na dva. Navod tužiteljice da bi njena reakcija bila vezana za navodnu nespretnost kolege iz Španjolske nije uvjerljiva, i nadalje smatraju da se radilo o ismijavanju poslodavca, što nije primjereno, ukazuje da su obje uključene djelatnice dobile opomene. Što se tiče tvrdnje o zakašnjavanju, ističe da je i inače bila praksa poslodavca da povremeno pošalje cirkularne mail/ove vezano za pojedine uočene pojave, npr. vezano za kašnjenje, urednost radnih prostorija i sl.. Pritom se nije ciljalo direktno na tužiteljicu, no uočeno je da je ona u kratkom roku nakon tog mail/a u dva navrata kasnila s pauze, što su onda protumačili i kao određeno oponiranje poslodavcu, što nije primjereno.

14. Što se tiče događaja od 18. ožujka 2024., točno je da je po povratku tužiteljice na radno mjesto s bolovanja istoj po prirodi stvari dao radni zadatak i to prvo vezano za analizu tržišta, što je ona odradila na izričito nezadovoljavajući način, na što joj je ukazao. Nakon toga joj je dao drugi zadatak vezan za vršenje određenih izračuna vrijednosti korisnika, što također nije bilo napravljeno sukladno standardima, i na što je također ukazao tužiteljici te je i odustao da joj daje daljnje naloge. Pritom ističe da su oba radna zadatka bila u okviru njenih radnih sposobnosti i ranije prakse. Tužiteljica je u jednom trenutku rekla da ona nije dužna navedeno obavljati te da se radi o poslovima za bolje plaćeno radno mjesto, na što joj je rekao da je dužna obavljati i druge poslove po nalogu poslodavca. Precizira da ja nastavno navedenom nije prestao u potpunosti davati radne naloge tužiteljici, već su se daljnji nalozi odnosili na nova istraživanja tržišta, u drugim segmentima. Zbog kratkoće vremena do otkazivanja daljnji radni zadaci nisu bili dovršeni. Također ukazuje da je po njegovim saznanjima u spis priložena i prepiska elektroničke pošte iz koje je vidljiv tijek događaja i njegove primjedbe, vezano za koje tužiteljica nije dopunila svoje postupanje te smatra da je efektivno odbila nalog poslodavca. Predmetni dio posla kojeg nije obavila tužiteljica dovršio je kolega T iz [adresa].

15. Nadalje, a vezano za navode iz Odluke koje se odnose na 28. ožujka 2024., prvenstveno ističe da se ne sjeća da bi odbio razgovor u 4 oka sa tužiteljicom no ako i je smatra da nije bilo prepreke da se o okolnostima vezanim za posao raspravi i pred drugim kolegama, što je i ranije bila praksa. Tema su bili radni zadaci koje je tužiteljica dobila, a koje je naprijed spomenuo, i na što mu je tužiteljica počela oponirati te npr. na njegovu tvrdnju da je dužna obavljati poslove po nalogu poslodavca i da je to vidljivo iz ugovora o radu odgovorila otprilike da on nema pojma šta piše u njezinom ugovoru, počela se pozivati na odvjetnika, da ne želi razgovarati sa njim pred drugima i sl., i to povišenim tonom, za što smatra da je narušavala njegov autoritet kao direktora, i to pred drugim kolegama, s tim da se tužiteljica počela obraćati i drugim kolegama koji su se našli u blizini npr. kolegici ĐK koja je vjerojatno došla jer je čula da se nešto događa, no ni na koji način nije izazivala tužiteljicu već se ona počela postavljati na nju govoreći otprilike što tu uopće radi, tko ju je zvao i sl.. Predmetno ponašanje tužiteljice po njegovom shvaćanju dovodi u pitanje mogućnost nastavka zajedničkog rada. Negira da bih on dizao ton, a niti da bi došao zajedno sa spomenutom kolegicom ĐK i kolegicom FK i napao tužiteljicu, već je bilo obratno, s tim da ponavlja da je kolegica ĐK došla slučajno tj. privučena glasovima dok je kolegica FK bila u drugoj prostoriji. Kako su pokriveni video nadzorom to moguće postoji snimka video nadzora.

16. Zaključno, potvrđuje da su u jednom trenutku pristupili izradi zasebnog Pravilnika o obradi osobnih podataka radnika, budući da je donošenje istog bilo ocjenjeno kao potrebnog, ranije su samo u okviru sustavu korištena određena pravila no isto nije bilo u formi Pravilnika kao što je ovaj. Po njegovom sjećanju je točno da je tužiteljica podnijela određeni pisani prigovor te je bila namjera odgovoriti na isti, više nije siguran da li je zaista odgovoreno budući da je istovremeno došlo do više događaja što je dovelo do otkazivanja. Predmetni Pravilnik je i sada u uporabi kao i sam sustav bez prigovora od strane zaposlenih. Pritom napominje i da je npr. kod prvog uvođenja sustava Hubstaff zaposlenima stigao automatizirani mail vezan za uključivanje, a koji je zasigurno sadržavao i uvjete te davanje privole, što su zaposleni i dali. Odbijanje tužiteljice da spomenutog 29. ožujka 2024. uključi sustav prilikom rada od kuće nije prihvatljivo za poslodavca te je suprotno uobičajenoj praksi. Računala na kojima djelatnici rade su u vlasništvu poslodavca, dok sami djelatnici uključuju sustav Hubstaff prilikom započinjanja rada.

17. Uzimajući sve navedeno u obzir, smatra iz pozicije poslodavca da su se ostvarili uvjeti za otkazivanje ugovora o radu, a iz razloga pobliže navedenih u samoj Odluci. Pritom smatra da je poslodavac pristupao korektno tj. da nije bilo osvetoljubivosti i sl., kod čega ističe npr. kolegicu M koja je također dobila opomenu vezano za događaje iz studenog 2023., no nakon toga je nastavila raditi i nije dobila otkaz te i sada radi kod tuženika. Također ističe da nije bilo neprimjerenog postupanja ni prilikom povratka tužiteljice na rad nakon bolovanja budući da su za njen povratak saznali u zadnji čas te im je trebalo jedan do dva dana da joj osiguraju mjesto rada slično ranijem. Također navodi i da su npr. poruke tipa "spali ga" tj. "kill it with fire" kao i spominjanje atomske bombe te slično u nekoj mjeri s njegove strane protumačene kao i prijetnje. Kako u trenutku prepiske iz studenog 2023. nije bi u Republici Hrvatskoj već u Španjolskoj, po povratku je čak i pomislio da li je mogući neki incident npr. da mu netko zapali auto i sl.. Također može reći da tužiteljica svakako nije dobila otkaz samo zbog npr. kašnjenja s pauze, to nije praksa kod tuženika, no smatra da valja uzeti i kontekst predmetnih kašnjenja do kojih je došlo nedugo nakon upozorenja s tim u vezi, s tim da nije bilo kašnjenja od strane drugih radnika.

18. Ocjenjujući prethodne iskaze, kao i druge provedene dokaze, za zaključiti je da je tuženik, na kojem je teret dokazivanja, s uspjehom dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja, u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.). To iz razloga što je tijekom ovog postupak zaista utvrđeno tj. tuženik je dokazao da je tužiteljica i počinila povrede koje joj se stavljaju na teret, i to vezano za neprimjereno izražavanje u dopisivanju putem komunikacijskih sustava poslodavca ("kill it with fire") kada je valjalo prihvatiti iskaz direktora tuženika da je takav način izražavanja shvatio kao uznemiravajuć te neprimjeren u odnosu na nadređenog, pri čemu je opomenu dobila i druga radnica koja je sudjelovala u citiranoj prepisci. Nadalje, utvrđeno je i postojanje kašnjenja tužiteljice pri povratku s dnevne stanke, unatoč ranijem upozorenju poslodavca, i što se onda može smatrati nepoštovanjem samog poslodavca.

19. Utvrđeno je i da je tužiteljica nezadovoljavajuće postupila u odnosu na radni zadatak od 18. ožujka 2024., mada je bila osposobljena za takvu vrstu poslova, tako da je predmetni radni zadatak bilo potrebno prenijeti na drugog radnika. Što se tiče događaja od 28. ožujka 2024., također su prihvaćene tvrdnje direktora tuženika da se radilo o neprimjerenom načinu izražavanja te općenito neprimjerenom tonu od strane tužiteljice, što su u iskazima potvrdile i svjedokinje ĐK te FK, i što se onda također smatra povredom obveze iz radnog odnosa.

20. Zaključno, proizlazi da je tužiteljica zaista odbila i koristiti sustav Hubstuff dok se ne odluči o njezinom prigovoru odnosno primjedbi, no kakvo postupanje odstupa od naloga poslodavca da je spomenuti sustav potrebno koristiti, kod čega podnošenjem prigovora, na što radnik ima pravo, ne umanjuje obvezu da se spomenuti sustav koristi (ako to poslodavac smatra potrebnim) i u razdoblju dok se ne odluči o naprijed navedenom prigovoru tužiteljice.

21. Uzimajući dakle u obzir sve prethodno izneseno proizlazilo bi da je tuženik dokazao postojanje povreda koje stavlja na teret tužiteljici, i koje predstavljaju opravdani razlog za otkazivanje zbog skrivljenog ponašanja, dok nije bilo moguće prihvatiti obrazloženja i razloge koje je iznosila tužiteljica, a koji su prvenstveno usmjereni na relativiziranje počinjenih povreda.

22. U tom smislu valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza te posljedično i u dijelu kojim se traži sudski raskid ugovora o radu te naknada štete.

23. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

24. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (125,00 eur) iznos od 625,00 eur (u preostalom dijelu tuženiku nije priznata naknada parničnih troškova, kako je to pobliže zatraženo u priloženom troškovniku, budući da za nagrade za pojedine radnje /od po 250 bodova/, kako to potražuje punomoćnik tuženika, nema utemeljenja u važećoj Tarifi, uzimajući u obzir da se prvenstveno raspravljalo o zakonitosti otkaza, i okolnostima s tim u vezi), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužiteljica dužna isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužiteljica nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

25. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 24. prosinca 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika