REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-9273/2020-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Ivanoviću, odvjetnici iz Zagreba, Selska 46, protiv tuženika SUZY d.o.o., Zagreb, Gruška 10, OIB: 01470495516, zastupanog po punomoćnici Renati Plešnar, odvjetnici iz Zagreba, Kraljevec II. 29, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĐS, odvjetničkog vježbenika, te zamjenice punomoćnice tuženika DS, odvjetničke vježbenice, dana 24. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I/
Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 19.044,60 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. studenog 2020. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.112,50 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 24. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je kao radnik tuženika doživio ozljedu na radu dana 12. prosinca 2017., te u ovom postupku potražuje naknadu nastale štete, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu troškova.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da nije sporno da je tužitelj bio njegov radnik, no osporavala se visina i osnov postavljenog tužbenog zahtjeva, kojim slijedom se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva uz nadoknadu parničnih troškova.
3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 6. travnja 2020. (str. 5 spisa), ugovor o radu (str. 6-8 spisa), izvadak iz Sudskog registra (str. 9-11 spisa), Prijavu o ozljedi na radu od 19. prosinca 2017. (str. 12-15 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 16-45, 48-49 spisa), Opće uvjete pružanja usluge certificiranja (str. 46 spisa), ugovor o pružanju usluga certificiranja od 22. siječnja 2018. (str. 47 spisa), Odštetni zahtjev od 24. studenog 2020. (str. 50-52 spisa), odgovor tuženika na zahtjev od 2. prosinca 2020., uz presliku povratnice (str. 59-60 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 16. ožujka 2018. (str. 61-66 spisa) i presliku spisa Državnog inspektorata (str. 76-104 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj te zakonski zastupnik tuženika LS, oboje na ročištu održanom 12. ožujka 2025. (str. 138-142 spisa), te svjedoci KS, HS, oboje na ročištu održanom 6. lipnja 2025. (str. 144-147 spisa) i SS na ročištu održanom 16. listopada 2025. (str. 148-150 spisa), a također je provedeno i medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (nalaz i mišljenje od 23. lipnja 2024., str. 113-116 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Kako je već ukazano, među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja, kao što nije sporan niti sam nastanak štetnog događaja (dana 12. prosinca 2017., prilikom obavljanja radnih zadataka – rad na stroju).
6. Pritom se tuženik tijekom ovog postupka pozivao na okolnost da vezano za nastali štetni događaj nije utvrđeno da bi tuženik povrijedio pravila zaštite na radu, kako to proizlazi i iz provedenog inspekcijskog nadzora te iz iskaza inspektora rada danog tijekom ovog postupka, na koji način je tuženik smatrao da nije niti odgovoran za naknadu nastale štete.
7. Međutim, za ukazati je da je za to nadležni HZZO priznao postojanje ozljede na radu vezano za predmetni štetni događaj, kako je to vidljivo na str. 15 spisa, i kakvom odlukom HZZO-a je ovaj sud vezan u odnosu na okolnost nastanka i postojanja povrede na radu, kod čega iz odluke HZZO-a nije vidljivo da bi se utvrdio bilo kakav doprinos samog tužitelja. U tom smislu onda i u ovom postupku valja utvrditi postojanje ozljede na radu, te posljedično i odgovornost tuženika za naknadu nastale štete u smislu odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14 i dr.), kojom je propisana objektivna odgovornost poslodavca za štete nastale na radu i u vezi rada, osim u slučaju da tuženik, na kojem je teret dokazivanja, dokaže postojanje nekih od egzoneracijskih razloga, do čega nije došlo, tj. nije utvrđeno da bi do štetnog događaja došlo (makar i djelomično) namjerom odnosno krajnjom nepažnjom tužitelja (okolnost da je stroj zahvatio ruku tužitelja povlačeći krpu koju je držao u ruci ne može se smatrati namjerom ili krajnjom nepažnjom tužitelja, već eventualno običnom nepažnjom ili slučajem /casus/ a što u smislu citirane odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ne predstavlja egzoneracijski razlog).
8. U tom smislu, a neovisno o inspekcijskom nadzoru koji zaista ne nalazi povreda postupanja od strane tuženika, a što su potvrđivali i iskazi svjedoka iz ovog postupka, utvrđena je odgovornost tuženika kao poslodavca za naknadu štete nastale tužitelju povodom naprijed spomenutog štetnog događaja, temeljem zakonom propisane objektivne odgovornosti, kod čega, kako je prethodno ukazano, nije utvrđeno postojanje egzoneracijskih razloga koji bi otklonili ili umanjili odgovornost tuženika.
9. U tom smislu se u daljnjem tijeku postupka utvrđivala visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku dr. Božidaru Šebečiću, koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju (str. 113-116 spisa) utvrdio da je tužitelj stradao na radnom mjestu na način da mu je stroj za printanje prignječio desnu šaku te je zadobio konkvasaciju desne šake, nepotpunu amputaciju 2. i 3. prsta, razderotne rane na hrbtu i dlanu šake, otvorene prijelome metakarpofalangealnih zglobova 2. i 5. prsta, prijelome prvih članaka 2.-4. prsta, prijelom baze srednjeg članka malog prsta s iščašenjem zgloba između prvog srednjeg članka i otkinuće kože vrška palca desne šake. Učinjena je amputacija 2. i 3. prsta, fiksacija ulomaka glavica 4. i 5. metakarpalne kosti i prijeloma prvog članka četvrtog prsta K-žicama, repozicija iščašenja petog prsta, rekonstrukcija defekta mekih tkiva na dorzalnoj strani šake, rekonstrukcija defekta mekih tkiva na vršku palca i dekompresija živca medianusa u karpalnom kanalu. Postoperativno je dolazio na redovita previjanja kod kirurga-plastičara, nakon 6 tjedana odstranjene su K-žice, te je nakon sanacije rana proveo dugotrajnu fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja.
10. Na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja utvrđeno je da je tužitelju po završetku liječenja funkcija desne šake teško oštećena zbog amputacije drugog i trećeg prsta te ankiloze 4. prsta i jake kontrakture petog prsta. Hvat predmeta šakom je otežan, oslabljene snage, te hvat izvodi samo palcem i minimalno petim prstom. Navedene trajne posljedice ozljede uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 25%.
11. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno. Zaostali povremeni bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti.
12. Također je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 8 tjedana kumulativno.
13. Stanje po amputaciji drugog i trećeg prsta uz fleksijski položaj četvrtog i petog prsta i nepravilan ožiljak na hrbtu šake veličine 6x3 cm, pokriven hipotrofičnom kožom uzrok su naruženja većeg stupnja koje je jasno vidljivo trećim osobama.
14. Zaključno, vještak je utvrdio da mu je tuđa pomoć bila potrebna u opsegu 6 sati dnevno 2 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 8 tjedana, i to za pomoć kod održavanja osobne higijene i pomoć kod oblačenja u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl..
15. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka, budući da je predmetno vještačenje provedeno od strane osobe koja raspolaže potrebnim znanjima za provođenje istog, dok je nalaz i mišljenje podudaran i s priloženom medicinskom dokumentacijom, s tim da niti stranke nisu prigovarale istom.
16. Tim slijedom, u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), tužitelju bi pripadala odgovarajuća naknada zbog utvrđene povrede prava osobnosti, i to uzimajući u obzir pretrpljene fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti te naruženje, o čemu je sud vodio računa, te bi tužitelju s tog osnova ukupno pripadalo 17.764,49 eur (u smislu postojećih Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine nematerijalne štete, i to za bol 3.371,98 eur, za strah 2.360,37 eur, za smanjenje životne aktivnosti 4.666,03 eur te za naruženje 7.366,11 eur).
17. Također tužitelju pripada i naknada za materijalnu nenovčanu štetu, uslijed primljene tuđe pomoći u naprijed naznačenom trajanju, za što mu pripada 1.280,11 eur, s tim da cijena jednog sata pružanja takve pomoći utvrđena uzimajući u obzir cijenu takve usluge (3,30 eur), sve i u smislu čl. 223. Zakona o parničnom postupku.
18. Uzimajući u obzir navedeno, proizlazilo bi da bi tužitelju ukupno pripadao iznos od 19.044,60 eur, s naslova naknade neimovinske štete te naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu, kako je i bilo zatraženo konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 29. listopada 2024..
19. U tom smislu odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
20. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, s tim da su kamate na dosuđeni iznos iz točke I. izreke tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (dan 26. studeni 2020.), sve i u smislu odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima.
21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.
22. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 28. lipnja 2022., 4. travnja 2024. i 29. listopada 2024., za svaku radnju po 250 bodova, kao i za podneske od 25. listopada 2021., 15. studenog 2022. i 30. rujna 2024., nagrada od po 25 bodova, te nagrada za zastupanje na ročištima održanim 4. svibnja 2023., 27. rujna 2023., 12. ožujka 2025., 9. lipnja 2025. i 16. listopada 2025., za svako ročište po 250 bodova, što je ukupno 2.325 bodova, odnosno 4.650,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (1.162,50 eur) iznos od 5.812,50 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova medicinskog vještačenja od 300,00 eur, ukupno 6.112,50 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.
23. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).
24. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 24. prosinca 2025.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika