REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-1872/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j. t. d., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2/IV, OIB: 32420472134, zastupanog po službenoj osobi BSS, radi utvrđivanja poreza na kuću za odmor, 24. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu KLASA: UP/II-410-03/25-01/78, URBROJ: 2170-02-01/5-25-2 od 8. kolovoza 2025. i rješenja Općine Malinska – Dubašnica, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-410- 15/24-01/5251, URBROJ: 2170-26-03-01/4-24-2 od 26. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općine Malinska – Dubašnica, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-410-15/24-01/5251, URBROJ: 2170-26-03-01/4-24-2 od 26. rujna 2025., tužiteljici je utvrđen porez na kuću za odmor za 2024. za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], površine 170,30 m[2] , u iznosu od 596,05 EUR.

2. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-03/25-01/78, URBROJ: 2170-02-01/5-25-2 od 8. kolovoza 2025., odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana.

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi u bitnome navodi da koliko falično je proveden ovaj postupak ukazuje tvrdnja nadležnih tijela da bi tužiteljica predmetnu nekretninu naslijedila od svojeg oca iako je tužiteljica predmetnu nekretninu naslijedila od svojeg pokojnog supruga, a koju kuću da su zajedno ona i pokojni suprug i izgradili. Drugo i prvostupanjsko tijelo svoju odluku temelje na dvije potpuno promašene tvrdnje: da to što tužiteljica ima prijavljeno prebivalište nije relevantan dokaz, da 13. siječnja 2025. komunalni redar nije zatekao nikoga u nekretnini te je garaža bila zaključana lancem te sve grilje zatvorene. Činjenica jest kako samo prijavljivanje prebivališta ne mora ujedno značiti da određena osoba stvarno i živi u nekretnini u kojoj ima prijavljeno prebivalište no ne može se zanemariti cijeli niz činjenica koje nadležna tijela potpuno pogrešno tumače ili ih uopće nisu utvrdili. Naime, tužiteljica da je osoba koja ima 79 godina i sama živi u predmetnoj kući. Tužiteljicu za vrijeme ljetnih mjeseci i školskih praznika da posjećuju njezin sin, kćer, unuci. Ovo se spominje stoga što se drugostupanjsko tijelo bazira na analizi potrošnje vode i električne energije no pritom u cijelosti da zanemaruje kako je normalna činjenica da je zimi, kada je tužiteljica sama u kući, potrošnja minimalna, kao što je i normalna činjenica da ljeti dolazi do povećane potrošnje obzirom da tužiteljicu posjećuju članovi njezine obitelji (djeca i unuci). Isto tako, nadležno tijelo da uopće ne uzima u obzir činjenicu kako tužiteljica ima šternu (cisternu, gusternu) koja se puni oborinskim vodama te kako ima i hidrofor pa se tužiteljica kombinirano koristi i vodom iz šterne i vodom iz vodovoda. Vodu iz šterne da koristi za zalijevanje kao i za one slučajeve kada se ne mora koristiti pitka voda iz gradskog vodovoda Isto tako, tužiteljica kuha na plin tako da u tom pogledu nema potrošnje električne energije. Sve navedeno da je vidljivo i iz fotografija. Nadalje, konstatacija da su nadležna tijela utvrdila da tužiteljica ne živi u predmetnoj kući zato što je komunalni redar jedanput došao na lice mjesta i nije nikoga zatekao u nekretnini te da je garaža bila zaključana lancem te da su sve grilje bile zatvorene je, skoro pa, bizarna. Naime, uobičajeno je kada netko nije kod kuće zaključati vrata i zatvoriti prozore kao i zatvoriti i garažu, koja je i inače zatvorena, tj. otvara se samo kada je to potrebno. Lanac ispred garaže da ima jednu vrlo jednostavnu funkciju, a to je zapriječiti pristup dostavnim vozilima koji isporučuju robu u restoran i trgovinu koji se nalaze preko puta kuće tužiteljice. Naime, dostavna vozila su prilikom okretanja često puta koristila prilazni put garaži tužiteljice i oštećivala nekretninu tužiteljice – samu garažu, ali i ogradni zid, ulazna vrata u okućnicu tužiteljice. Postavljanjem lanca, tužiteljica je spriječila daljnje oštećivanje njezine nekretnine i onemogućila neovlašteni prilaz na njezinu nekretninu, na što ona, trebalo bi biti nesporno, ima potpuno pravo. Osim toga, garaža da je postavljena na način da je izdvojena od ostatka okućnice tužiteljice pa je zatvaranje vrata garaže i sa te strane nužnost radi onemogućavanja neovlaštenog pristupa garaži. Isto tako, tvrditi da činjenica zatvorenih grilja usred zime (13. siječnja) predstavlja dokaz o tome da tužiteljica ne boravi u kući je uistinu proizvoljna i besmislena. Svatko valjda ima pravo sam odrediti hoće li otvoriti grilje na svojim prozorima ili neće i to ne može služiti kao bilo kakav dokaz. Drugostupanjsko tijelo kao krunski dokaz uzima i činjenicu da računi za komunalne usluge dolaze na riječku adresu (Put Bože Felkera 19B, Rijeka) iako je to potpuno neutemeljeno. Naime, kao što je već navedeno, tužiteljica ima 79 godina i nije vična korištenju računala, Internet bankarstva i sl., pa su se ona, sin RS i kćer ŽS dogovorili kako će računi dolaziti na adresu prebivališta kćeri tužiteljice, ŽS koja vodi brigu o redovitom i pravodobnom plaćanju svih računa tužiteljice, pa tako i računa za komunalne usluge. Time je tužiteljica osigurala redovito plaćanje računa, a sebi je olakšala, tj. smanjila broj odlazaka u npr. poštu ili banku gdje bi onda morala sama plaćati te račune, a još bi prije toga morala i podizati gotovinu kako bi platila račune. Konačno, da bi trebalo biti nesporno kako svatko ima pravo kretati se, pa tako i tužiteljica ima pravo npr. otići posjetiti svojeg sina, kćer i unuke u Rijeku, otići liječniku u Rijeku ili u neki drugi grad, i boraviti neko vrijeme bilo gdje drugdje gdje ona to izabere. Slijedeći logiku nadležnih tijela pomorac koji ode na višemjesečnu plovidbu više ne živi u svojoj kući i njegova kuća je kuća za odmor pa mu treba naplatiti porez na kuće za odmor, ili sada, porez na nekretnine. Jasno je kako je takvo tumačenje neodrživo i nadležna tijela nisu ovlaštena ograničavati tužiteljici njezinu slobodu kretanja i onemogućavati je u donošenju odluke hoće li otići na putovanje, u posjetu djeci i unucima, rodbini, prijateljima…, kao što nisu ovlašteni određivati tužiteljici hoće li u posjeti ostati jedan dan ili mjesec dana ili će ići na putovanje od jedan dan, mjesec dana ili više mjeseci. Kao što je već i citirano, člankom 32. Ustava RH određeno je kako svatko ima pravo slobodno se kretati pa se to odnosi i na tužiteljicu i njezin izbor kako mjesta prebivališta (predmetna kuća) tako i njezin izbor hoće li i kada otići na put, u posjet djeci, unucima, rodbini i prijateljima ili na pregled kod liječnika itd. Znači li to da nadležna tijela zaključuju da netko ne živi u kući ako je taj netko npr. otišao na operativni zahvat u Rijeku ili Zagreb, proveo u bolnici, a potom i na možda terapiji, tjedan, dva, tri ili više i pritom za svojeg izbivanja zatvorio grilje i garažu te je baš u tom trenutku jedanput došao komunalni redar. Postavlja se jednostavno pitanje, do koje mjere su nadležna tijela ovlaštena zadirati u osobni i obiteljski život pojedinca, njegovo dostojanstvo, ugled i čast a sve da bi naplatiti porez na kuće za odmora, a sada porez na nekretnine. Znači li to da će tužiteljica svake godine morati pisati ovakve pravne lijekove kako bi dokazala kako ona uistinu živi u predmetnoj kući i kako povremeno odlazi na put, posjetiti svoju djecu, unuke, rodbinu i prijatelje. Znači li to da će svake godine tužiteljica morati opravdavati zašto je eto baš tamo nekog 13. siječnja ili 14. veljače ili 3. srpnja odlučila zatvoriti grilje na svojoj kući, i gle čuda, zatvoriti svoju vlastitu garažu i staviti zaštitni lanac kako bi zaštitila svoju imovinu. Kada se to ovako čita na jednom mjestu ispada kao da je neobično zaključavati svoju kuću i garažu iako je to najnormalniji postupak svakog od nas (svako jutro prilikom odlaska na posao zaključavamo svoje stanove, kuće, garaže…, zatvaramo portune naših dvorišta, zatvaramo prozore i grilje i sl.). Ispada i da će građani uskoro morati imati dopuštenje nadležne jedinice lokalne samouprave da odu posjetiti svoju djecu i unuke u obližnji grad, a sve kako bi nadležne jedinice lokalne samouprave mogle nadzirati svoje građane radi određivanja poreza na kuće za odmor, tj. poreza na nekretnine. Građani bi u Hrvatskoj trebali biti slobodni i sami odlučivati hoće li ići na put u posjedu djeci, unucima, prijateljima i rodbini i ne bi trebali strepiti stoga što su zaključali svoju garažu ili zatvorili grilje. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, zbog čega ju predlaže odbiti kao neosnovanu. Dodatno je naveo da tužiteljica smatra da je odlučan dokaz njenog korištenja predmetne nekretnine prijava prebivališta na adresi iste. Prijava prebivališta u administrativnom smislu nije dovoljna da se isključi porezna obveza – bitno je stvarno korištenje nekretnine. To je potvrđeno i praksom Visokog upravnog suda RH primjerice Usž2969/21-2 i dr. prema kojoj sama prijava prebivališta da ne znači da se nekretnina koristi za stalno stanovanje, već je tu odlučnu činjenicu potrebno dokazati i drugim dokazima. Najvažniji pokazatelji učestalosti korištenja nekretnine da su potrošnja struje i vode u nekretnini. U brojnim presudama VUS-a naglašeno je da su računi za potrošnju vode i električne energije primarni pokazatelji kontinuiteta stanovanja i korištenja nekretnine, te da ti dokazi mogu biti dovoljni za utvrđivanje porezne obveze bez potrebe za dodatnim dokazima poput saslušanja vlasnika ili svjedoka (Us I 1590/20217, Us I 1118/2023-6). Uvidom u podatke o potrošnji vode za predmetnu nekretninu, koji prileže spisu prvostupanjskog tijela pokazuju da se predmetna nekretnina nije koristila za stalno stanovanje već povremeno odnosno sezonski. U 2023. potrošnja vode da je zabilježena samo od svibnja do listopada, dok je u ostalim mjesecima potrošnja vode nepostojeća (0 m3). Iz navedenog da je razvidno da se nekretnina koristila povremeno ili sezonski. Također, potrošnja električne energije u nekretnini je u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 31. svibnja 2025. iznosila samo 130 kwh, a u razdoblju od 1. lipnja 2023 do 30. studenog 2023. čak 2.048 kwh. Iako tužiteljica tvrdi da je smanjena potrošnja električne energije iz razloga što kuha na plin, takav argument ne može opravdati ovako malu potrošnju električne energije u prvoj polovici godine. Povećana potrošnja električne energije u drugoj polovici godine poklapa se s razdobljem u kojem je zabilježena potrošnja vode u nekretnini. Navedeno dakle ukazuje na povremeno odnosno sezonsko korištenje nekretnine. Uz navedene ključne dokaze o potrošnji vode i struje u nekretnini, da postoje i drugi dokazi koji indiciraju da se nekretnina koristila povremeno odnosno sezonski. Primjerice dostavna adresa računa za komunalne usluge je adresa u Rijeci- Put Bože Felkera 19b, Rijeka. Ta adresa da je ujedno i adresa na kojoj je žaliteljica zaprimila pobijano prvostupanjsko rješenje. Naime, prvostupanjsko tijelo pokušalo je dostaviti pobijano prvostupanjsko rješenje na adresi predmetne nekretnine u [adresa], ali da se pošiljka vratila s naznakom „Obaviješten-nije podigao pošiljku“. Također, za vozilo koje je u vlasništvu žaliteljice, za koje tvrdi da je parkirano i registrirano na adresi u [adresa], prometna dozvola produžena je u 2023. te i u 2024. na stanici za tehnički pregled u Rijeci, a ne na Krku. Napominje da je porez na kuće za odmor godišnji porez za čije su utvrđivanje relevantni podaci o korištenju nekretnine iz prethodne godine, sukladno članku 49. Zakona o lokalnim porezima. Naime, porezni obveznici dužni su dostaviti podatke o nekretnini i do kraja ožujka tekuće godine a onda se u tijeku te godine donosi rješenje. Slijedom navedenog relevantni podaci o načinu korištenja nekretnine su oni iz godine koja prethodi godini za koju se utvrđuje porez, tj. u ovom slučaju 2023. godina. Slijedom navedenog, da su irelevantni dokazi u vidu fotografija koje tužiteljica sada prilaže, budući da na istima nije naveden datum kada su fotografirane, tj. ne mogu odraziti pravo stanje nekretnine u razdoblju koje je relevantno za predmetni postupak. No čak i da je zaista tužiteljica i u 2023. imala spojen hidrofor na šternu, da je zaista nelogično i neživotno da je 6 mjeseci tj. od siječnja do travnja te od studenog do prosinca 2023. koristila isključivo šternu, budući da tada nije bilo potrošnje vode iz vodovoda (0 m3). Budući da tužiteljica u tužbi navodi da vodu iz šterne koristi za zalijevanje i u slučajevima kada joj nije potrebna pitka voda iz vodovoda, dalo bi se zaključiti da žaliteljica najviše zalijevala vrt u zimskim mjesecima te da tada niti nije pila vodu, što je bizarno. Postoji mogućnost da je tijekom 2024. tužiteljica počela kontinuirano koristiti nekretninu, budući da je iz priloženog ispisa potrošnje vode vidljiv kontinuitet potrošnje ali tek od travnja 2024. no kao što je već navedeno, porez na kuće za odmor je godišnji porez te se utvrđuje prema podacima iz godine koja prethodi, slijedom čega svi dokazi koji se odnose na kasnije razdoblje ne mogu se uzeti kao relevantni u ovom postupku. Također ističe kako je prvostupanjsko tijelo zaključkom pozvalo tužiteljicu da dopuni žalbu protiv prvostupanjskog rješenja dostavom dokaza o prebivalištu članova uže obitelji, podatke o izabranom liječniku i stomatologu, te ostalu dokumentaciju koji upućuju da se nekretnina koristi za stalno stanovanje, ali žaliteljica je na to odgovorila istim navodima iz žalbe te dostavila samo pojedine račune za vodu i struju te telekom usluge za 2024. te presliku osobne iskaznice. Kako tužiteljica u upravnom postupku nije dostavila odgovarajuće dokaze da je predmetnu nekretninu koristila za stalno stanovanje, iako je sukladno odredbi članka 88. Općeg poreznog zakona upravo na njoj bio teret dokaza onih činjenica koje smanjuju ili ukidaju porez, žalba je odbijena. Stoga, prvostupanjsko tijelo da je u svom rješenju pravilno utvrdio da se radi o kući za odmor. Također se napominje da je tužiteljica tek u tužbi istaknula navode o korištenju šterne, hidrofora, kuhanju na plin. U žalbi protiv prvostupanjskog rješenja da je navela da zbog činjenice prijavljenog prebivališta i stjecanja nekretnine nasljeđivanjem smatra da treba biti oslobođena predmetnog poreza. Kako je odlučna činjenica u upravnom postupku bila upravo način korištenja predmetne nekretnine odnosno da li se ista koristila povremeno ili sezonski, dokaznim postupkom i ocjenom priloženih dokaza u spisu predmeta da je ocijenjeno da se predmetna nekretnina nije koristila za stalno stanovanje, već povremeno odnosno sezonski. Slijedom svega navedenog i prema priloženim dokazima u spisima predmeta, tuženik predlaže da se u ovom sudskom postupku, po utvrđenom činjeničnom stanju tužba i tužbeni zahtjev odbiju.

5. Sporno je među strankama ovog spora, jesu li pravilno i zakonito javnopravna tijela utvrdila da se predmetna nekretnina koristi kao kuća za odmor, te da posljedično tome, podliježe oporezivanju.

6. U ovom sporu provedena je rasprava 1. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

7. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i u odnosu na odgovor na tužbu tuženika ističe kako se ovdje radi o kršenju prava na slobodu kretanja, kao i izbora mjesta življenja te ističe kako je tužiteljica umirovljenica i odlazi kod svoje djece u Rijeku po zimi i na duže vrijeme, da odlazi kod prijatelja, na putovanja, na liječničke preglede, da živi sama u [adresa] i računi za jednu osobu i ne mogu biti jako veliki, a i sama tužiteljica da nije vezana za mjesto stanovanja u smislu da 24 sata bude u istome u slučaju dolaska komunalnog redara i predlaže da se saslušaju svjedoci navedeni u tužbi.

8. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, te ističe da su njima najrelevantniji podaci o potrošnji struje i vode, da iz priloženih računa je vidljivo da je voda korištena od mjeseca svibnja do listopada 2023., a u ostalim mjesecima ima nije što ukazuje da se kuća koristi sezonski.

9. Opunomoćenik tužiteljice ističe kako je potrošnja vode povećana u ljetnim mjesecima zbog dolaska njene familije na ljetovanje, a inače koristi plin za kuhanje i vodu iz šterne, te ističe kako je ovaj postupak kontradiktorni postupak i kako se stranci mora omogućiti dokazati svoje tvrdnje i drugim dokaznim sredstvima osim onima koji proizlaze iz dokumentacije.

10. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Odredbom članka 13. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 152/24) propisano je da će se postupci utvrđivanja i naplate lokalnih poreza započeti po Zakonu o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 115/16, 101/17, 114/22 i 114/23) završiti po odredbama toga Zakona.

13. Odredbom članka 2. stavka 1. točkom 12. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 115/16, 101/17, 114/22 i 114/23, dalje: ZLP) definirana je kuća za odmor, kao svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

14. Odredbom članka 25. stavkom 1. ZLP-a propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.

15. Odredbom članka 27. stavka 1. ZLP-a propisano je da se porez na kuće za odmor ne plaća na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te starosti i trošnosti.

16. Odredbom članka 49. stavka 1. ZLP-a propisano je da obveznik poreza na kuće za odmor mora nadležnom poreznom tijelu dostaviti podatke o kući za odmor koji se odnose na mjesto gdje se nalazi taj objekt te korisnu površinu, kao i podatke o poreznom obvezniku. Stavkom 2. istog članka propisano je da podatke iz stavka 1. ovoga članka treba dostaviti do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez na kuće za odmor.

17. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je kuća za odmor ona zgrada ili njezin dio, koja se koristi povremeno ili sezonski te da porez na takve kuće za odmor plaćaju njihovi vlasnici. Pri tome na utvrđivanje statusa kuće za odmor nije od utjecaja obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova i soba. Porez na kuće za odmor se u konkretnom slučaju odnosi na 2024. i sukladno članku 49. ZLP-a, relevantni podaci o načinu korištenja nekretnine su oni iz godine koja prethodi godini za koju se utvrđuje porez, tj. u ovom slučaju 2023. i to bez obzira što je u konkretnom slučaju rješenje doneseno u rujnu 2025.

18. Prema stanju spisa proizlazi da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine. Međutim, sama činjenica prijavljenog prebivališta na adresi nekretnine, ne oduzima istoj status kuće za odmor, već je potrebno dokazati da se u predmetnoj nekretnini uistinu i živi. Istovjetan stav zauzeo je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usž-2304/16-2 od 14. rujna 2016., kao i u mnogim drugim presudama.

19. Prema članku 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje OPZ-a) u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

20. U provedenom postupku javnopravna tijela utvrdila su da se predmetna nekretnina koristi povremeno odnosno sezonski, a na temelju pribavljenih podataka. Tako je uvidom u podatke o potrošnji vode od strane Ponikve d. o. o., za predmetnu nekretninu, utvrđeno da je vidljiva potrošnja vode od lipnja do listopada 2023., dok je u ostatku godine potrošnja bila 0 m[3] . Iz energetske kartice za predmetnu nekretninu je razvidno da je potrošnja električne energije u nekretnini bila samo u jednoj polovici godine, odnosno da je u razdoblju od 1. lipnja 2023. do 30. studenog 2023. zabilježena potrošnja od 2.048 kwh, dok je drugoj polovici godine bila zanemariva potrošnja od 130 kwh. Da je tužiteljica predmetnu nekretninu koristila za vlastito stanovanje, potrošnja vode bi bila zabilježena u svim mjesecima godine pa makar i u manjem iznosu potrošnje. Tužiteljica je uz žalbu dostavila račune za potrošnju električne energije, ali za 2024. iako ti podaci nisu relevantni za u ovom postupku sukladno članku 49. ZLP-a. Postoje i drugi dokazi koji upućuju da se nekretnina koristi sezonski kao npr. dostava računa za komunalne usluge vrši se na riječku adresu, Put Bože Felkera 19B, na kojoj adresi je tužiteljica zaprimila i prvostupanjsko rješenje, vozilo koje je registrirano na tužiteljicu također je registrirao u stanici za tehnički pregled u Rijeci.

21. Iako tužiteljica tvrdi da je imala spojen hidrofor za šternu u 2023., o čemu je priložila fotografije, Sud nije uzeo u obzir jer nije poznat datum kada su snimljene predmetne fotografije. Tužiteljica je bila pozvana zaključkom da dostavi dokaze koji bi potvrdili njezine navode da predmetnu nekretninu koristi stalno, ali je ista dostavila samo pojedine račune za vodu i struju, račune za telekom usluge u 2024. i presliku osobne iskaznice.

22. Imajući u vidu navedene činjenice utvrđene u provedenom upravnom postupku, ocjena je Suda da su javnopravna tijela pravilno utvrdila da se predmetna nekretnina ne koristi stalno, već sezonski, zbog čega ona podliježe oporezivanju prema ZLP-u. Naime, da tužiteljica stalno boravi u predmetnoj nekretnini potrošnja vode i struje bila bi konstantna tijekom cijele godine, s periodima veće i manje potrošnje, jednako kao i potrošnja električne vode. Najvažniji pokazatelji korištenje nekretnine upravo je potrošnja struje i vode, što je potvrđeno i od strane Visokog upravnog suda presudama, poslovni broj: Usž-2225/2025-2 od 28. svibnja 2025., Usž- 228/2025-2 od 2. travnja 2025. itd.

23. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitima pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.

24. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 24. prosinca 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužiteljice iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j. t. d., sa sjedištem u [adresa]

- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2/IV