REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-1370/2023-23
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja TEHNOSTAN d.o.o. Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23, OIB: 91347134540, kojega zastupa opunomoćenik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, V. Nazora 3, protiv tuženika Hrvatske energetske regulatorne agencije, Ulica grada Vukovara 14, Zagreb, OIB: 83764654530, kojega zastupa CT, službena osoba, radi određivanja jedinične cijene za toplinsku energiju za zatvorene toplinske sustave, 24. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje odluke Hrvatske energetske regulatorne agencije KLASA: 025-08/22-01/4, URBROJ: 371-05-23-494 od 12. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Osporavanom Odlukom tuženika KLASA: 025-08/22-01/4, URBROJ: 371-05-23-494 od 12. listopada 2023., u točki 1. izreke određeno je da jedinične cijene za toplinsku energiju prema članku 5. stavku 5. Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije (Narodne novine, broj 31/23., 74/23. i 107/23. – dalje: Uredba) koje čine razliku između cijene ulaznog energenta i krajnje cijene za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. koje uključuju porez na dodanu vrijednost, na temelju dostavljenih podataka energetskog subjekta TEHNOSTAN d.o.o. za proizvodnju, distribuciju i opskrbu toplinskom energijom, u zatvorenim toplinskim sustavima naziva D2, D6 i INTERNATI, za energetski subjekt, ovdje tužitelja, iznose kako je to prikazano u tablici sadržanoj u navedenoj točki izreke osporavane Odluke. Tako je za tarifni model TM1 za jediničnu cijenu energije za toplinsku energiju 2021/2022 bez PDV-a naveden iznos od 0,4000 HRK/kWh/ 0,0531 €/kWh, a za jediničnu cijenu energije za toplinsku energiju 2023/2024 bez PDV-a je naveden iznos od 0,3532 HRK/kWh/0,0469 €/kWh, pri čemu je razlika jedinične cijene za toplinsku energiju bez PDV-a -0,0468 HRK/kWh/ - 0,0062 €/kWh. Za tarifni model TM2 za jediničnu cijenu energije za toplinsku energiju 2021/2022 bez PDV-a naveden je iznos od 0,4500 HRK/kWh/0,0597 €/kWh, a za jediničnu cijenu energije za toplinsku energiju 2023/2024 bez PDV-a je naveden iznos od 0,3974 HRK/kWh/0,0527 €/kWh, pri čemu je razlika jedinične cijene za toplinsku energiju bez PDV-a - 0,0526 HRK/kWh/ - 0,0070 €/kWh. Točkom 2. izreke osporavane Odluke određeno je da fiksne naknade i ostale komponente krajnje cijene ostaju nepromijenjene. Prema točki 3. izreke osporavane Odluke, ista će se dostaviti tužitelju i Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, dok je točkom 4. izreke određeno da će se osporavana Odluka objaviti na internetskoj stranici tuženika.
2. Tužitelj u tužbi ističe da je osporavana Odluka činjenično neutemeljena, da nije zasnovana na zakonu i Ustavu Republike Hrvatske te da je donesena uz činjenje apsolutno bitne povrede postupka. Pojašnjava kako se osporavanom Odlukom jedinične cijene toplinske energije za tužitelja određuju u znatno manjem iznosu u odnosu na jedinične cijene ulaznog energenta za proizvodnju toplinske energije. Naglašava da je kod njega kao energetskog subjekta „ulazni" energent kod proizvodnje toplinske energije plin, a dobavljač istoga je HEP-PLIN d.o.o., koji je za svoje distribucijsko područje, koje obuhvaća i Grad Vukovar, donio Odluku o iznosu tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 31. prosinca 2023, po kojoj je za Tarifne modele TM1 i TM4, gdje spadaju zatvoreni toplinski sustavi D2, D6 i INTERNATI tužitelja, određena krajnja cijena opskrbe plinom bez PDV-a za TM1 u iznosu od 0.0601 €/kWh -protuvrijednost od 0,4529 kn/kWh, a za TM4 u iznosu od 0,0597 €/kWh - protuvrijednost od 0,4499 kn/kWh, iz čega je vidljivo da su ulazni troškovi energenta - plina koji tužitelj koristi prilikom proizvodnje toplinske energije daleko veći od prodajne jedinične cijene toplinske energije koju je odredio tuženik osporavanom Odlukom. Napominje da bi došao bi u programirani gubitak od cca 376.000 kuna / 50.000 eura ako osporavana Odluka ostane na snazi, čime bi se znatno ugrozila tekuća likvidnost poslovanja i daljnje obavljanje usluge proizvodnje i opskrbe toplinske energije na kvalitetan način za zatvorene toplinske sustave D2, D6 i INTERNATE.
2.1. Nadalje, navodi da je odlučivanje tuženika protivno osnovnim postulatima i načelima Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.) i to članka 49. Također, da je odlučivanje tuženika protivno odrednicama Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine, broj 80/13., 14/14., 102/14., 95/15., 76/18. i 86/19.) kao ius cogens- u i podzakonskim propisima vezanim uz primjenu istoga zakona, pri čemu ističe kako Ustav Republike Hrvatske i navedeni zakon doneseni u Hrvatskom saboru imaju jaču pravnu snagu u odnosu na uredbe Vlade Republike Hrvatske i Odluke koje donose pojedine Agencije ustrojene od Vlade Republike Hrvatske, a koje ne smiju biti u proturječnosti s Ustavom Republike Hrvatske i zakonima. Nadalje, tužitelj ističe da je osporavana Odluka protivna i članku 8. stavku 2. (poštivanje načela tržišnog natjecanja, jednak pravni položaj svih sudionika na tržištu), članku. 8. stavku 2. točki 3. (primjena slobodno ugovorene cijene) i članku 11. stavku 2. točki 2. (primjena slobodno ugovorene cijene Zakona o tržištu toplinske energije. Također, smatra da osporavana Odluka proturječi i Zakonu o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., i 18/23. - dalje: ZTD), konkretno članku 430., u svezi članka 252. i članka 273., u vezi čega navodi i kako se uprava – direktor tužitelja izlažu solidarnoj odgovornosti za nastali gubitak u poslovanju ako tužitelj postupi po osporavanoj Odluci. Predlaže da Sud poništi osporavanu Odluku tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su iznosi jediničnih cijena za toplinsku energiju određeni na temelju podataka koje je tuženiku dostavio tužitelj, kao i na temelju Uredbe. Dalje pojašnjava način izračuna jedinične cijene za proizvodnju toplinske energije. U pogledu utvrđivanja referentne cijene energenata navodi kako su troškovi energenata za razdoblje od 1. listopada 2021. do 31. ožujka 2022. izračunati na temelju dostavljenih računa o nabavi te da je utvrđena jedinična ponderirana cijena korištenog energenta, koja za zatvoreni toplinski sustav (dalje: ZTS) D2, D6 i INTERNATI iznosi 0,0675 EUR/kWh (0,5084 kn/kWh). Nadalje, pojašnjava kako su troškovi plina, kao energenta, za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024., u skladu s člankom 5. stavkom 9. Uredbe, ograničeni do iznosa krajnje cijene opskrbe plinom sukladno važećoj Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu te da za ZTS D2, D6 i INTERNATI iznosi 0,0596 EUR/kWh (0,4490 kn/kWh). U pogledu određivanja faktora promjene, napominje kako su najprije uspoređene jedinične cijene energenata između razdoblja od 1. listopada 2021. do 31. ožujka 2022. i od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. i izračunat je % promjene, prema sljedećoj formuli: F – faktor promjene = cijena energenta u sezoni 2023/2024 / cijena energenta u sezoni 2021/2022 * 100, odnosno faktor promjene izračunat je za ZTS D2, D6 i INTERNATI: F = 0,0596 EUR/kWh / 0,0675 EUR/kWh * 100 = 88,3%. Nadalje, izračunatim faktorom promjene pomnožena je jedinična cijena energije za proizvodnju toplinske energije u razdoblju od 1. listopada 2021. do 31. ožujka 2022., bez PDV-a (kolona 1 tablice izreke Odluke), te je izračunata jedinična cijena energije za proizvodnju toplinske energije u razdoblju od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024., bez PDV-a (kolona 2 tablice izreke Odluke), koja iznosi: za ZTS D2, D6 i INTERNATI TM1 0,0531 EUR/kWh *88,3% = 0,0469 EUR/kWh, za ZTS D2, D6 i INTERNATI TM2 0,0597 EUR/kWh *88,3% = 0,0527 EUR/kWh. Napominje da su navodi tužitelja kojima se poziva na Odluku o iznosu tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom za razdoblje od 1. lipnja do 31. prosinca 2023. te za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2024. (Narodne novine, broj 51/23.), neutemeljeni, jer je člankom 5. stavkom 9. Uredbe propisano da je cijena ulaznog energenta za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. ograničena za prirodni plin do iznosa krajnje cijene opskrbe plinom sukladno važećoj Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu. Naime, tvrdi da se navedena Odluka odnosi na cijene plina i tarifne modele u koje se razvrstavaju krajnji kupci plina prema Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju plina (Narodne novine, broj 48/18.), no ti tarifni modeli, kako to pogrešno zaključuje tužitelj, nisu istovjetni tarifnim modelima obračuna potrošnje toplinske energije, propisanima Metodologijom utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije (Narodne novine, broj 56/14.), čijim je člankom 4. stavkom 1. propisano da se tarifne grupe, tarifni modeli i tarifne stavke iskazuju u Tablici tarifnih stavki, prema kojoj ZTS D2, D6 i INTERNATI pripadaju tarifnim modelima TM1 i TM2.
3.1. Dalje, tuženik ističe da je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu na temelju članka 26. Zakona o energiji (Narodne novine, broj 120/12., 14/14., 102/15. i 68/18. - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o regulaciji energetskih djelatnosti) i članka 30. stavka 1. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 150/11., 119/14., 93/16., 116/18. i 80/22.), a u vezi s člankom 120. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 111/21.) i člankom 5. Zakona o tržištu plina (Narodne novine, broj 18/18. i 23/20.). Napominje da je u skladu s člankom 5. stavkom 4. Uredbe, tuženik bio dužan do 15. listopada 2023., za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024., odrediti iznos jedinične cijene za toplinsku energiju za zatvorene toplinske sustave, temeljem dostavljenih podataka energetskog subjekta o cijeni ulaznog energenta (goriva). Prema stavku 5. istoga članka, temeljem dostavljenih podataka energetskog subjekta, tuženik određuje iznos jedinične cijene koja čini razliku između cijene ulaznog energenta, cijene emisijskih jedinica stakleničkih plinova i krajnje cijene za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. koja uključuje porez na dodanu vrijednost, pri čemu se uzimaju u obzir sredstva isplaćena od 1. listopada 2022. do 30. rujna 2023. na ime razlike utvrđene Odlukom iz članka 5. stavka 3. Uredbe, odnosno Odlukom o određivanju iznosa razlike između jediničnih cijena za centralne toplinske sustave i zatvorene toplinske sustave u odnosu na krajnje cijene isporučene toplinske energije (Narodne novine, broj 28/23.), na koji način tuženik i postupio te je donio Odluku.
3.2. Tuženik smatra da je iz tužbe razvidno da tužitelj ne osporava ovlast i obvezu tuženika da na temelju Uredbe donese Odluku, iz čega bi proizlazilo da tužitelj donošenje Odluke smatra zakonitim pa je stoga Odluka zakonita. Tvrdi da tuženikova ovlast, odnosno obveza donošenja Odluke proizlazi iz odredaba Uredbe, da je Odluka donesena na temelju ispravno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno podataka koje je tuženiku dostavio tužitelj i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Navodi da tužitelj također pogrešno i paušalno navodi da su ovlast i obveza tuženika za donošenje Odluke, kao i sama Odluka, protivni članku 49. Ustava Republike Hrvatske i odredbama Zakona o tržištu toplinske energije te Zakona o trgovačkim društvima i s time u vezi da nije naveo činjenice na kojima temelji svoje navode. Smatra da puki navodi da Ustav i „Zakon“ imaju jaču pravnu snagu od Uredbe i odlukâ koje donose pojedine Agencije ustrojene od Vlade Republike Hrvatske nisu dokaz da je Odluka nezakonita. Ističe da zakonitost osporavane Odluke proizlazi iz pravilne primjene materijalnog prava, odnosno Uredbe, kojom je propisana obveza tuženika da odredi jediničnu cijenu za proizvodnju toplinske energije za zatvorene toplinske sustave, a što je tuženik i učinio, a da tužitelj u tužbi to nije osporio. Isto tako, navodi da zakonitost osporavane Odluke proizlazi i iz pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tuženik naglašava da je osporavana Odluka donesena na temelju podataka koje je tuženiku dostavio tužitelj, a da utvrđeno činjenično stanje tužitelj u tužbi nije osporio. U odnosu na navod tužitelja da bi postupanje po pobijanoj Odluci imalo za posljedicu gubitak u poslovanju tužitelja, iz kojih razloga tužitelj smatra pobijanu Odluku protivnom članku 430., u vezi s člancima 252. i 273. Zakona o trgovačkim društvima, tuženik ukazuje kako se pobijana Odluka nikako ne može promatrati neodvojivo od odredaba članka 5. stavaka 1., 6,. 8. i 9. Uredbe.
3.3. Poziva se na članak 5. stavak 1. i 6. Uredbe te pojašnjava kako će na temelju jediničnih cijena za proizvodnju toplinske energije određenih Odlukom, a uzimajući u obzir članak 6. stavak 1. Uredbe, Vlada Republike Hrvatske za krajnje kupce toplinske energije na toplinskim sustavima (tužitelja), u skladu s člankom 6. stavkom 6. Uredbe, odlukom odrediti iznos razlike između jediničnih cijena određenih Odlukom i krajnje cijene isporučene toplinske energije, koja uključuje naknade i porez na dodanu vrijednost. Ukazuje i na odredbe članka 5. stavka 8. i 9. Uredbe te navodi kako se postupanja u skladu s odredbama važećih propisa ne bi mogla okvalificirati kao poduzimanje štetnih radnji od strane člana uprave društva, a što je vidljivo posebno iz članka 252. ZTD-a, u kojem se taksativno nabraja za koju štetu bi članovi uprave bili naročito odgovorni. Stoga smatra da su i navodi tužitelja da se postupanjem po Odluci uprava, odnosno direktor tužitelja izlažu solidarnoj odgovornosti za nastali gubitak u poslovanju, a za koji gubitak tužitelj tvrdi da će sigurno nastati u slučaju postupanja tužitelja po Odluci, paušalni i u cijelosti neosnovani. Naime, ističe kako tužitelj predviđa gubitak u poslovanju u budućnosti, za koji navodi da će proizaći iz postupanja po Odluci, ali da kod iznošenja takve pretpostavke ne uzima u obzir odredbu članka 5. stavaka 6., 8. i 9. Uredbe. Stoga zaključuje kako postupanje tužitelja po osporavanoj Odluci ne bi bilo protivno niti jednom pozitivnom propisu pa tako ni odredbama ZTD-a. Tuženik posebno ističe da tužitelj ničime nije dokazao da bi zbog postupanja po osporavanoj Odluci imao gubitke u poslovanju niti je na tu okolnost dostavio dokaze.
Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj se podneskom od 12. siječnja 2024. očitovao na odgovor na tužbu. U podnesku ističe da su navodi iz odgovora na tužbu činjenično neutemeljeni i pravno neosnovani, a da se jednim dijelom iznose i netočni računsko-matematički izračuni i netočni financijski podatci. Tvrdi da Metodologija na koju se poziva tuženik nije propisana Metodologija, a da izračun potvrđuje da je nova jedinična cijena manja od ulazne cijene plina. Dodaje kako tuženik u odgovoru na tužbu neargumentirano osporava da tužitelj ne uzima u obzir odredbu članak 5., stavke 6., 8. i 9. Uredbe, međutim da je na temelju navedenih članaka Uredbe iznos razlike za tužitelja 0,00 EUR / kWh. Ističe kako ne navodi da Vlada Republike Hrvatske nema pravo donositi Uredbe i Odluke kao podzakonske akte, ali ističe da iste moraju biti u skladu s odredbama Zakona i Ustava. U nastavku podneska, u bitnome, ponavlja već ranije iznesene navode. Predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev.
5. Tuženik u podnesku od 22. ožujka 2024. ističe da tužitelj u svom podnesku s nadnevkom od 11. siječnja 2024. ne navodi nove činjenice. Tuženik u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu te se protivi dokaznim prijedlozima tužitelja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, iz razloga navedenih u odgovoru na tužbu.
6. Sud je u ovome sporu održao raspravu 6. listopada 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika. Ročište je u odnosu na tuženika, uz njegovu suglasnost, u skladu s člankom 89. stavkom 2. ZUS-a održano na daljinu putem platforme Microsoft Teams.
6.1. Opunomoćenik tužitelja naveo je da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe. Predložio je prekinuti spor ili odgoditi ročište na rok od mjesec dana, s obzirom na to da se 31. listopada 2025. očekuju rezultati revizije od strane tuženika. Izjavio je da se navedena revizija provodi u skladu s Uredbom o izmjenama Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije (Narodne novine, broj 121/25. i 122/25.) i to članka 4. stavka 7. predmetne Uredbe od 17. rujna 2025.
6.2. Opunomoćenica tuženika ostala je kod svih navoda iz odgovora na tužbu i dostavljenih podnesaka i protivila se prekidu spora.
7. Nakon što je rasprava odgođena na prijedlog stranaka, sljedeće ročište za raspravu održano je 24. studenog 2025. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika. Ročište je u odnosu na tuženika u skladu s člankom 89. stavkom 2. ZUS-a održano na daljinu putem platforme Microsoft Teams te je na raspravi odbijen prijedlog za odgodom ročišta.
7.1. Opunomoćenik tužitelja ostao je u cijelosti kod svih navoda iz tužbe te navoda iz podnesaka dostavljenih tijekom spora, kao i kod dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka navedenih u tužbi. Posebno je istaknuo da su osporavanom Odlukom za tužitelja određene jedinične cijene za toplinsku energiju u nižem iznosu od „ulaznih troškova“ za proizvodnju toplinske energije, cijene emisijskih jedinica stakleničkih plinova te krajnje cijene od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024., a koje uključuju i PDV. Napomenuo je da je predmetna cijena iz osporavane Odluke određena na pogrešnoj bazi promatranog iznosa za sezonu grijanja 2021./2022. umjesto 2020./2021. kada su već sve cijene bile znatno povećane. Predložio je provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost da li određena jedinična cijena za toplinsku energiju za tužitelja na temelju osporavane Odluke u cijelosti pokriva razliku između cijene ulaznih energenata, cijene emisijskih jedinica stakleničkih plinova i krajnje cijene za utuženi period i to za zatvorene toplinske sustave D2, D6 i INTERNATI te je predlažio usvajanje tužbenog zahtjeva.
7.2. Opunomoćenica tuženika ostala je kod svih navoda iz odgovora na tužbu i dostavljenih podnesaka kao i obrazloženja osporavane Odluke. Navela je da su svi dokazi u odnosu na cijene energenata dostavljeni Sudu i da se u konkretnom slučaju ne radi o okolnostima za koje je potrebno stručno znanje te su stoga predloženo vještačenje i saslušanje svjedoka nepotrebni. Predložila je Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
7.3. U skladu s člankom 93. stavkom 2. ZUS-a, Sud je na raspravi kao nepotrebne odbio predložene dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka direktora i zakonskog zastupnika tužitelja ĆT te rukovoditelja odjela toplinarstva ET te za provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Sud prvenstveno navodi kako je tužitelj ostvario mogućnost izjašnjavanja u tužbi, a saslušavanje zakonskog zastupnika tužitelja te rukovoditelja odjela toplinarstva tužitelja na okolnosti već iznesene u tužbi ocijenjeno je kao nepotrebno. Sud je također ocijenio kako je prema materijalnoj dokumentaciji u spisu činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno, zbog čega osim navedenih dokaznih prijedloga nije bilo potrebno izvoditi niti dokaz provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja, budući da u konkretnom slučaju, na što upućuje i tuženik, nije potrebno stručno znanje s kojim Sud ne raspolaže. K tome, izvođenje navedenih dokaznih prijedloga bilo bi u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a jer bi se tako odugovlačio spor čije rješavanje je radi inzistiranja tužitelja višekratno odgađano, te bi se stvorili i nepotrebni troškovi.
8. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave priložene istima.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. U provedenom postupku utvrđeno je da je tuženik u skladu s člankom 5. stavkom 4. Uredbe zatražio od energetskih subjekata dostavu podataka. Stoga je tužitelj (energetski subjekt) dostavio podatke o proizvedenoj i isporučenoj toplinskoj energiji, cijenama energenata, proizvodnim postrojenjima, toplinskim sustavima, krajnjim kupcima, strukturi krajnjih cijena po tarifnim modelima, prihodima i rashodima tijekom ogrjevne sezone 2021./2022. te procjeni za ogrjevnu sezonu 2023./2024.
11. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 1. listopada 2021. do 31. ožujka 2022. u ZTS D2 za energent koristio loživo ulje ekstra lako kojeg je nabavljao po prosječnoj cijeni od 0,4256 kn/kWh i pelet po prosječnoj cijeni od 0,2815 kn/kWh, u ZTS-u D6 koristio je prirodni plin koji je nabavljao po prosječnoj cijeni od 0,6461 kn/kWh i loživo ulje ekstra lako po prosječnoj cijeni od 0,5221 kn/kWh, a u ZTS-u INTERNATI prirodni plin koji je nabavljao po prosječnoj cijeni od 1,1554 kn/kWh i loživo ulje ekstra lako nabavljeno po prosječnoj cijeni od 0,5064 kn/kWh.
12. Tuženik je za sve ZTS-ove utvrdio podatak o prosječnoj cijeni loživog ulja ekstra lakog za ogrjevnu sezonu 2021./2022. u iznosu od 0,5084 kn/kWh, dok je tužitelj potvrdio da će u ogrjevnoj sezoni 2023./2024. u svim ZTS-ovima za energent uglavnom koristiti prirodni plin.
13. Prema utvrđenjima iz upravnog postupka, cijena ulaznog energenta za ogrjevnu sezonu 2023./2024. je u odnosu na cijenu energenta za ogrjevnu sezonu 2021./2022. smanjena za 11.7% za ZTS-ove tužitelja.
14. Na temelju dostavljenih podataka tužitelja, tuženik je, u skladu s člankom 5. stavkom 5. Uredbe odredio iznos jedinične cijene za toplinsku energiju u ZTS-ovima. Tako za ZTS D2, D6, INTERNATI jedinične cijene energije za toplinsku energiju za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. po TM1 jedinična cijena energije za toplinsku energiju 2021/2022 bez PDV-a iznosi 0,4000 HRK/kWh / 0,0531 €/kWh, a za TM2 0,4500 HRK/kWh / 0,0597 €/kWh. Nadalje, jedinična cijena energije za toplinsku energiju 2023/2024 bez PDV-a za TM1 iznosi 0,3532 HRK/KWh / 0,0469 €/kWh, a za TM2 0,3974 HRK/kWh / 0,0527 €/kWh. Stoga razlika jedinične cijene energije za toplinsku energiju bez PDV-a za TM1 iznosi -0,0468 HRK/kWh / -0,0062 €/kWh, a za TM2 -0,0526 HRK/kWh /-0,0070 €/kWh.
15. Također, tuženik je izračunao krajnje cijene isporučene toplinske energije za ZTS-ove koje se sastoje od jediničnih cijena za toplinsku energiju za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024., fiksnog dijela za snagu za TM1 i TM2 u iznosu od 14,50 kn/kW/mj (1,924 EUR/kW/mj) i fiksnih naknada (naknada za opskrbu u iznosu od 7,0 kn/potrošaču/mj (0,929 EUR/potrošaču/mj) i naknada za kupca toplinske nergije 0,60 kn/m²/mj (0,0796 EUR/m²/mj), sve bez PDV, u ogrjevnoj sezoni 2021./2022. s PDV-om od 13%, kao i krajnju cijenu isporučene toplinske energije u ogrjevnoj sezoni 2023/2024. s istim iznosima fiksnih naknada i ostalih komponenti, te s PDV-om od 5%.
16. Tako su za ZTS D2, D6, INTERNATI izračunate krajnje jedinične cijene toplinske energije za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. Naime, krajnja jedinična cijena u sezoni 2021./2022. s PDV (13%) po TM1 iznosi 0,7141 HRK/kWh/0,0948 €/kWh, a za TM2 0,6888 HRK/kWh/ 0,0914 €/kWh. Nadalje, krajnja jedinična cijena u sezoni 2023./2024. s PDV (5%) za TM1 iznosi 0,5870 HRK/KWh / 0,0779 €/kWh, a za TM2 0,5854 HRK/kWh/0,0777 €/kWh. Slijedom navedenog, razlika krajnjih jediničnih cijena za TM1 iznosi -0,1271 HRK/kWh/ -0,0169 €/kWh, a za TM2 - 0,1034 HRK/kWh / -0,0137 €/kWh.
17. Tuženik je prilikom odlučivanja uzeo u obzir da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o određivanju iznosa razlike između jediničnih cijena za centralne toplinske sustave i zatvorene toplinske sustave u odnosu na krajnje cijene isporučene toplinske energije (Narodne novine, broj 28/23., - dalje: Odluka Vlade) za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023., prema kojoj za tužitelja (energetskog subjekta) vrijede sljedeći iznosi: ZTS: D2, D6 i INTERNATI - Iznos razlike HRK/kWh (€/kWh) za TM1 iznosi 0,1644 (0,0218), a za TM2 0,1954 (0,0259).
18. Na temelju analize stvarnih troškova proizvodnje toplinske energije u ZTS-ovima i krajnjih jediničnih cijena za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023. tuženik je izračunao ostvarene krajnje cijene isporučene toplinske energije u ZTS-ovima koje se sastoje od jediničnih cijena za toplinsku energiju i fiksnih naknada koje ostaju nepromijenjene.
19. Tako za ZTS D2, D6, INTERNATI (prema izračunu sa stvarnim troškovima za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023.) krajnja jedinična cijena u sezoni 2021./2022. s PDV (13%) po TM1 iznosi 0,7141 HRK/kWh/0,0948 €/kWh, a za TM2 0,6888 HRK/kWh/ 0,0914 €/kWh, dok krajnja jedinična cijena u sezoni 2022./2023. s PDV (5%) za TM1 iznosi 0,7657 HRK/KWh / 0,1016 €/kWh, a za TM2 0,7548 HRK/kWh/0,1002 €/kWh. Shodno tome, razlika krajnjih jediničnih cijena za TM1 iznosi 0,0515 HRK/kWh / 0,0068 €/kWh, a za TM2 0,0661 HRK/kWh/ 0,0088 €/kWh.
20. Usporedbom ostvarenih krajnjih jediničnih cijena u razdoblju od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023. i iznosa razlike propisanih u Odluci Vlade, u upravnom postupku utvrđeno je odstupanje u sljedećim iznosima: za ZTS D2, D6, INTERNATI, razlika krajnjih jediničnih cijena između sezone 2022./2023. i 2021/2022. prema Odluci Vlade po TM1 iznosi 0,1644 HRK/kWh/0,0218 €/kWh, a za TM2 0,1954 HRK/kWh/ 0,0259 €/kWh, dok razlika krajnjih jediničnih cijena između sezone 2022./2023. i 2021./2022. prema izračunu sa stvarnim troškovima za TM1 iznosi 0,0515 HRK/KWh/0,0068 €/kWh, a za TM2 0,0661 HRK/kWh/0,0088 €/kWh. Dakle, odstupanje za TM1 iznosi 0,1129 HRK/kWh/0,0150 €/kWh, a za TM2 0,1294 HRK/kWh/0,0172 €/kWh.
21. Člankom 5. stavkom 4. Uredbe, predviđeno je da će Hrvatska energetska regulatorna agencija do 15. listopada 2023., za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024., odrediti iznos jedinične cijene za toplinsku energiju za zatvorene toplinske sustave, temeljem dostavljenih podataka energetskog subjekta o cijeni ulaznog energenta (goriva). Stavkom 5. istog članka propisano je da temeljem dostavljenih podataka energetskog subjekta iz stavka 4. ovoga članka Hrvatska energetska regulatorna agencija određuje iznos jedinične cijene koja čini razliku između cijene ulaznog energenta, cijene emisijskih jedinica stakleničkih plinova i krajnje cijene za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. koja uključuje porez na dodanu vrijednost, pri čemu se uzimaju u obzir sredstva isplaćena od 1. listopada 2022. do 30. rujna 2023. na ime razlike utvrđene Odlukom iz stavka 3. ovoga članka.
22. Slijedom navedenog, Sud prihvaća utvrđenja iz upravnog postupka jer isto proizlazi iz podataka sadržanih u materijalnoj dokumentaciji u spisu, čija vjerodostojnost nije niti sporna među strankama.
23. Tužitelj je tijekom spora predložio prekid spora do rješavanja prethodnog pitanja, odnosno izglednog mirnog rješenja spora među strankama kao i iz razloga čekanja rezultata revizije. Sud je dopustio niz odgoda rasprave na zahtjev stranaka. Međutim, Sud nije prekinuo spor jer nije ocijenio kako se u konkretnom slučaju radilo o prethodnom pitanju iz članka 105. stavka 2. točke 1. ZUS-a pokrenutim pred nadležnim sudom ili javnopravnim tijelom, zbog čega bi prekid spora bio osnovan.
24. U odnosu na navode tužitelja da su jedinične cijene određene u znatno manjem iznosu, ističe se da su iznosi jediničnih cijena za toplinsku energiju određeni na temelju podataka koje je tuženiku dostavio tužitelj, kao i na temelju Uredbe, pri čemu su izračuni detaljno navedeni u osporavanoj Odluci. Uz to je za napomenuti kako je točno da su Ustav Republike Hrvatske i zakoni po pravnoj snazi iznad uredbi Vlade Republike Hrvatske. Tako prema članku 5. Ustava Republike Hrvatske, zakoni moraju biti u skladu s Ustavom, a podzakonski propisi, među kojima su i uredbe Vlade, moraju biti u skladu i s Ustavom i sa zakonom. Međutim, niža pravna snaga u hijerarhiji pravnih propisa ne znači ujedno da je konkretna Uredba protivna Ustavu Republike Hrvatske i zakonima. Naime, prema članku 30. stavku 1. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 150/11., 119/14., 93/16., 116/18., 80/22. i 78/24.) Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom. Dakle, za donošenje uredbi postoji jasna ovlast Vlade Republike Hrvatske, dok je tuženik isto tako jasno dužan postupiti po konkretnoj Uredbi prema članku 5. stavku 4. i 5. Uredbe.
25. Sud ne nalazi da bi odlučivanje od strane tuženika bilo protivno članku 49. Ustava Republike Hrvatske, odnosno poduzetničkim i tržišnim slobodama. To stoga što se Uredbom, zbog poremećaja na domaćem tržištu energije, uređuju posebne mjere za trgovinu plinom, način i uvjeti formiranja cijena plina, osiguravanje uvjeta za sigurnost opskrbe plinom za određene kategorije kupaca plina, te posebni uvjeti obavljanja energetskih djelatnosti plinom. Riječ je, dakle, o privremenim i posebnim mjerama, koje se propisuju na određeno razdoblje, a sve zbog poremećaja na domaćem tržištu energije. Stoga Sud ne nalazi da bi osporavana odluka, koja se temelji na Uredbi, bila protivna niti odredbama Zakona o tržištu toplinske energije.
26. U pogledu tužiteljeva pozivanja na odredbe ZTD-a, napominje se kako se postupanja u skladu s odredbama važećih propisa ne bi mogla okvalificirati kao poduzimanje štetnih radnji od strane člana uprave društva, a što je vidljivo posebno iz članka 252. ZTD-a, u kojem se taksativno nabraja za koju štetu bi članovi uprave bili naročito odgovorni. Stoga se navodi tužitelja da se postupanjem po osporavanoj Odluci uprava, odnosno direktor tužitelja izlažu solidarnoj odgovornosti za nastali gubitak u poslovanju, a za koji gubitak tužitelj tvrdi da će sigurno nastati u slučaju postupanja tužitelja po Odluci, ocjenjuju kao neosnovani. Nadalje, vezano uz tužiteljevo predviđanje gubitaka u poslovanju u budućnosti, za koji navodi da će proizaći iz postupanja po Odluci, potrebno je u obzir uzeti odredbu članka 5. stavaka
6., 8. i 9. Uredbe.
27. Navodi tužitelja kojima se poziva na Odluku o iznosu tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom za razdoblje od 1. lipnja do 31. prosinca 2023. te za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2024. (Narodne novine, broj 51/23.), nisu osnovani, jer je člankom 5. stavkom 9. Uredbe propisano da je cijena ulaznog energenta za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. ograničena za prirodni plin do iznosa krajnje cijene opskrbe plinom sukladno važećoj Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu. Naime, tarifni modeli nisu istovjetni tarifnim modelima obračuna potrošnje toplinske energije, propisanima Metodologijom utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije (Narodne novine, broj 56/14.), čijim je člankom 4. stavkom 1. propisano da se tarifne grupe, tarifni modeli i tarifne stavke iskazuju u Tablici tarifnih stavki, prema kojoj ZTS D2, D6 i INTERNATI pripadaju tarifnim modelima TM1 i TM2.
28. Slijedom iznesenoga, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, a izneseni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu.
29. Stoga je Sud osporavanu Odluka tuženika ocijenio zakonitom, te je odlučeno kao izreci presude, primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a.
U Osijeku 24. prosinca 2025.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Tuženiku