REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2262/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE iz Zagreba, Margaretska ulica 3, OIB: 02958272670, protiv I-tužene PUH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužene PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica OUH, odvjetnica iz [adresa], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja OU, dipl.iur., Su-50/2025, I-tužene, II- tužene i punomoćnice II-tužene OUH, odvjetnice, dana 24. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu s početkom rada od 2.7.2021. godine, a kojeg su sklopili PUH i vlasnica obrta za knjigovodstvene usluge

PU, ništetan."

II Nalaže se tužitelju platiti II-tuženiku parnični trošak u visini od 187,50 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor II-tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovog suda.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da su I-tuženica PUH i II-tuženica PU, vlasnica knjigovodstvenog obrta [obrt], sklopili ugovor o radu s početkom rada 2.7.2021. Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Zavoda Klasa: UP/I 502-06/21-01/486, Ur.broj: 338-21-47- 21-3 od 13.12.2021. godine utvrđeno je kako I-tuženica na dan 2.7.2021. nije bila radno sposobna. Uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju, nalaze ginekologa koji je pratio trudnoću (izabrani ginekolog ČU) i nalaze specijalista, vidljivo je da je I- tuženici bila preporuka mirovanja od dana 15.4.2021. Također, izabrani ginekolog je dana 18.6.2021. izdao preporuku za mirovanje uz kontrolni pregled za tri tjedna. Uvidom u službene evidencije Zavoda I–tuženici izabrani doktor ginekolog otvara privremenu nesposobnost za rad - komplikacije u vezi s trudnoćom i porodom u razdobljima od 6.4.2021. do 30.6.2021., te od 19.7.2021. do 3.9.2021. Uvidom u službene evidencije Zavoda utvrđeno je da je I-tužena koristila pravo na rodiljni dopust u razdoblju od 4.9.2011. do 20.4.2022., te roditeljski dopust u razdoblju od 21.4.2022. do 17.10.2022. Trenutno je u korištenju prava na dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju od dana 18.10.2022. do 20.10.2029. Tužitelj nadalje navodi da su I.-tuženica i II.-tuženica zasnovali radni odnos s početkom radnog odnosa od 2.7.2021. samo da bi I.-tuženica ostvarila pravo na naknadu plaće, odnosno da bi koristila gore navedena prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Cilj I.-tuženice i II.-tuženice bio je ostvariti pravo na naknadu plaće na teret sredstava Zavoda, a ne obavljanje radnog odnosa, iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da isti radni odnos nije bio konzumiran, s obzirom da od početka prijave u radni odnos 2.7.2021. se I- tužena prvotno nalazila na bolovanju, nastavno na rodiljnom i roditeljskom dopusta, tj. nadalje na dopustu poradi njege djeteta s težim teškoćama u razvoju. Odredbom članka 122. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19) propisano je kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Odredbom članka 10. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Nadalje je odredbom članka 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Sukladno odredbi članka 187. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – nadalje ZPP), tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Stoga tužitelj predlaže presuditi kako to opisuje izreka pod I ove presude.

2. I. tužena u odgovoru na tužbu predlaže izvesti dokaz njenim saslušanjem, čime osporava tužbu i tužbeni zahtjev.

3. II. tužena se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu. Navoda da s obzirom da u ovom predmetu tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovora o radu sklopljenog između tuženih, a ne tužitelja i tuženih (od kojih je jedna poslodavac), nadležan je Trgovački sud u Zagrebu. Nadalje se ističe kako uvidom u medicinsku dokumentaciju, a na koju se i tužitelj referira u tužbi proizlazi da je u trenutku zasnivanja radnog odnosa tužena PUH bila sposobna za rad te po toj osnovi nije bilo zapreka za zasnivanjem radnog odnosa. Tužena PUH je od dana zasnivanja radnog odnosa pa do 19.07.2021. faktički i obavljala posao za koji je sklopila ugovor o radu s II. tuženom. S obzirom da su se s danom 19.07.2021. ponovile komplikacije u trudnoći ponovo je donijeto Rješenje o privremenoj nesposobnosti za rad. Međutim, pogrešno tužitelj navodi da bi takav ugovor o radu bio ništetan. Štoviše, tužitelj ne navodi u čemu se sastoji ništetnost ugovora. Da bi ugovor bio ništetan isti mora biti suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. U konkretnom slučaju II. tužena je sklopila ugovor o radu s I. tuženom koja kao trudna osoba predstavlja posebnu skupinu radnika te uživa osobitu zaštitu temeljem propisa koji reguliraju radne odnose. Budući niti jednim zakonom nije izričito zabranjeno zasnivanje radnog odnosa s trudnom ženom, osobito ako je u trenutku zasnivanja radnog odnosa sposobna za rad, konkretni ugovor o radu ne predstavlja ništetan pravni posao. Slijedom navedenoga II-tužena predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu troškova postupka.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u: medicinsku dokumentaciju, Nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Zavoda Klasa:

UP/I 502-06/21-01/486, Ur.broj: 338-21-47-21-3 od 13.12.2021., zahtjev za isplatu naknade plaće I-tužene iz svibnja 2021., potvrdu o plaći, obrazac o isplaćenim iznosima plaće I-tužene, presliku osobne iskaznice I-tužene, očitovanja I i II tuženih, podatke o osiguranoj osobi i doznakama, Ugovor o radu, te su saslušane I i II tužena kao stranke u postupku.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Među strankama nije sporno da su II. tužena, kao poslodavac, i I. tužena, kao radnik, 2. srpnja 2021., sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Navedenu činjenicu potvrđuju I. i II. tužena u svom iskazu, a navedeni Ugovor je priložen i u spis.

7. Iz iskaza I. tužene, slijedi da je prije zapošljavanja kod II. tužene radila za Društvo A1, preko firme za privremeno zapošljavanje Electus DGS d.o.o., koji ugovor o radu na određeno vrijeme je istekao, te joj je tijekom rada otvoreno bolovanje zbog komplikaciji u trudnoći. Navedeni poslovi su bili zahtjevniji zato jer se telefonska linije nije smjela napuštati. Tada je saznala od prijatelja da II. tužena treba radnika te se zaposlila kod nje, a radila je na organizaciji spisa, konkretno u arhivi, te se javljala na telefon, što za nju nije bilo toliko zahtjevno, a i simptomi koje je ranije imala su se povukli, te se u odnosu na taj rad, mogla ustati, otići u toalet i ukupno osjećati puno slobodnije. Međutim, kako se u ured II. tužene trebalo doći po većem broju stepenica, to je za nju koja je bila trudna predstavljalo problem, te joj je ponovno otvoreno bolovanje radi mirovanja u trudnoći. Navedeni iskaz je suglasan iskazu II. tužene koja potvrđuje da se odmah pročulo da treba radnika (seoska sredina), te da joj se javila I. tužena, koja je bila zainteresirana za rad u obrtu, pri čemu ju je odmah upoznala s činjenicom da je trudna. Nadalje, da je trebala obavljati jednostavnije poslove, te se upoznala s arhivom, klijentima i komunikacijom s klijentima te savjetnicima. II. tužena potvrđuje da je I. tužena dolazila u ured i radila je, međutim kako je ured na zadnjem katu u kući, to ima veći broj stepenica do ureda, što je u konačnici utjecalo na I. tuženu te više nije mogla hodati i trpjela je bolove u donjem dijelu leđa, pa joj je liječnik odredio mirovanje. U konačnici radni odnos je prekinut na način da je I. tužena dala otkaz. Posebno valja uputiti da II. tužena jasno iskazuje da u trenutku sklapanja Ugovora o radu, po ničem nije mogla zaključiti da I. tužena ima zdravstvene poteškoće u pogledu trudnoće, te da nije davala nikakav dojam da poslove neće moći obavljati.

8. Sumirajući navedeni iskaze, koje sud prihvaća jer su logični i životni, valja zaključiti da namjera I. i II. tužene nije bila sklapanje Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kao prividnog ugovora, sve kako bi I. tužena ostvarila pravo na naknadu plaće na teret sredstava Zavoda. Upravo iz navedenih iskaza slijedi namjera tuženica da sklope ugovor o radu na neodređeno vrijeme, jer kako II. tužena navodi, njoj je bila potrebna pomoć, a ocijenila je da će II. tužena usprkos trudnoći moći raditi u njenom obrtu na jednostavnijim poslovima, pri čemu II. tužena jasno navodi da nije imala saznanja prilikom sklapanja Ugovora o radu da bi I. tužena imala zdravstvene poteškoće u pogledu trudnoće, koje bi se mogle odraziti na obavljanje poslova. Iz oba iskaza proizlazi da I. i II. tuženu nije vezalo bilo kakvo poznanstvo ili prijateljstvo, a niti da bi ih povezale ili povezivale treće osobe, pa sud smatra da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 2.7.2021. sklopljen zakonito, bez ikakvih namjera ugovornih strana za prijevarnim ili prividnim postupanjem.

9. Točno je da iz povijesti bolesti Specijalističke ginekološke ordinacije dr. ČU, a za I. tuženu, od 18.6.2021. i 8.7.2021., proizlazi da je I. tužena imala visokorizičnu trudnoću te da joj je preporučeno daljnje mirovanje, kao što je to učinjeno i u odnosu na raniji nalaz od 18.5.2021. i 15.04.2021. Međutim, ukoliko se I-tužena i odlučila zaposliti u vrijeme visokorizične trudnoće s preporukom mirovanja, valja ukazati na njen iskaz da je ocijenila da će te jednostavnije poslove moći obavljati bez posljedica na trudnoću. Dakle, za to nema zapreke. U tom smislu, sud cijeni i Nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Zavoda Klasa: UP/I 502-06/21-01/486, Ur.broj: 338-21-47-21-3 od 13.12.2021., kojim je dano mišljenje da se u trenutku zasnivanja radnog odnosa 2.7.2021. radilo o visokorizičnoj trudnoći te da I. tužena nije bila radno sposobna. Stoga na ove okolnosti nije bilo potrebno provoditi niti vještačenje.

10. Kako iz oba iskaza tuženica slijedi da je zapreka daljnjem obavljanju posla I. tužene kod II. tužene bila u nemogućnosti I.tužene da se penje po stepenicama do ureda i odlazi na toalet koji se nalazio u prizemlju, te kako se iz iskaza II. tužene može zaključiti da I.tužena više nije mogla hodati i da je trpjela bolove, to je logično da je poslove prestala obavljati 19.7.2021., kada joj je opet otvoreno bolovanje zbog čuvanja trudnoće, što se može zaključiti iz iskaza tuženica, te iz dokumentacije koja sadrži podatke o doznakama. Naime iz istih slijedi da je I.tužena bila spriječena nadalje raditi u razdoblju od 19.7.2021. do 31.7.2021. Nije sporno da iz dokumentacije o doznakama također proizlazi da je I. tužena bila spriječena raditi do 2.7.2021. te prethodno od 1.6.2021. do 30.6.2021., kada je obveznik uplate bilo društvo ELECTUS DGS d.o.o. za privremeno zapošljavanje (str. 27, 33 i 34 spisa).

11. Odredbom članka 285. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

12. Tužitelj tvrdi da je ugovor o radu koji su sklopile tuženice 2. srpnja 2021. prividan (fiktivni) ugovor, a tužbenim zahtjevom traži se utvrđenje ništetnosti navedenog ugovora.

13. Prividan ugovor podrazumijeva da postoji svjestan nesklad između volje i njenog očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Prema gore citiranoj odredbi članka 285. stavak 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, što znači da posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, nego sama zakonska odredba propisuje posljedicu da takav ugovor nema pravnog učinka pa se radi o nepostojećem pravnom poslu. Povezujući navedeno s odredbom članka 247. ZOO, prema kojoj je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, to bi u konkretnom slučaju značilo da između tuženica, kao ugovornih stana ugovora o radu, nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora o radu jer ugovorne strane nisu htjele takav ugovor te se stoga radi se o nepostojećem pravnom poslu i takav ugovor ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, a što kao razloge ništetnosti pravnog posla propisuje članak 322. stavak 1. ZOO. Da prividan ugovor nije ništetan pravno je stajalište i ustaljene sudske prakse (tako: Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-960/2018-2 od 15. veljače 2022., Rev-3586/2018-4 od 21. siječnja 2020. i Rev- 2357/2015-3 od 2. veljače 2016.). Dakle, već zbog toga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Međutim, tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da je postojao svjesni nesklad između volje ugovornih strana prilikom zaključenja ugovora o radu, odnosno da su tužene prilikom sklapanja ugovora o radu sklopile neki drugi ugovor, odnosno da ugovor o radu zapravo prikriva neki drugi ugovor, niti je dokazao koji ugovor taj posao zapravo prikriva, odnosno zašto je zaključen, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), Odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u toč. 4. da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.) i II-tuženoj priznati troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 200 bodova ili 400,00 eura i PDV 25% ili ukupno 500,00 eura. Međutim, kako II-tužena potražuje ukupan iznos od 187,50 eura, isto joj je valjalo i dosuditi.

16. Prigovor stvarne nenadležnosti istaknut po II. tuženoj nije osnovan, budući se u ovom parničnom predmetu raspravljalo o postojanju radnog odnosa i prividnosti sklopljenog Ugovora o radu, pa se nadležnost ovog suda temelji na odredbi čl. 34.st.1.t.10. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude i rješenja.

U Zagrebu 24. prosinca 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

1. Tužitelju

2. I-tuženoj

3. Punomoćnici II-tužene