REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-1965/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Stečajne mase iza Icarus d. o. o. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], OIB: 69811896437, zastupan po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hrvatin & Makovac j. t. d., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi povrata poreza na dodanu vrijednost, 24. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/24-01/14, URBROJ: 513-04- 24-2 od 3. rujna 2024. i rješenje Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Rovinj, KLASA: UP/I-416-02/23-04/13, URBROJ: 513-07-18- 04-23-1 od 23. studenog 2023., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € (slovima: tisuću i dvjesto i pedeset eura), u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, dok se odbija u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Rovinj, KLASA: UP/I-416-02/23-04/13, URBROJ: 513-07-18-04-23-1 od 23. studenog 2023., odbijen je zahtjev tužitelja za povrat poreza na dodanu vrijednost.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-471-02/24-01/14, URBROJ: 513-04-24- 2 od 3. rujna 2024., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je nad Icarus d. o. o. u stečaju zaključen stečajni postupak te je isti brisan iz sudskog registra, to stečajni upravitelj Karlo Goričanec u ime stečajne mase da preuzima ovaj postupak u ovoj pravnoj stvari. Pojašnjenja radi, nakon zaključenja stečajnog postupka nad Icarus d. o. o. u stečaju i nakon njegovog brisanja iz sudskog registra, u ime i za račun stečajne mase da se mogu voditi sporovi radi prikupljanja imovine koja u nju ulazi pa sukladno tome ona može biti stranka u postupku i primat joj je procesni subjektivitet, te je istu dužan zastupati stečajni upravitelj. Napomene radi, neovisno o tome je li stečajna masa upisana u sudskom registru, ona ima ius standi in iudicio. Upis stečajne mase u sudski registar je deklaratornog učinka te ona upisom ne stječe pravnu osobnost, niti brisanjem iz sudskog registra ona može tu pravnu osobnost izgubiti. Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da u potpunosti ignoriraju činjenicu da je Trgovački sud u Pazinu donio presudu posl. br. 2 P-68/2021-83 od 1. prosinca 2022., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. 77 Pž-8/2023-2 od 9. svibnja 2023., a kojom da je presudom utvrđeno da ne postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587 kao stečajnog vjerovnika u iznosu od 11.398.864,55 kuna / 1.512.889,32 eura prema stečajnom dužniku u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod posl. br. 1 St-258/17. Navedena da je presuda, nota bene, postala pravomoćna 9. svibnja 2023., a ovršna 15. rujna 2023. U tom smislu, u pobijanom da je rješenju u potpunosti ignorirana i dopuna nalaza i mišljenja od 28. svibnja 2022. izrađena od strane Galprom d. o. o. u gore navedenom predmetu koji se vodio pri Trgovačkom sudu u Pazinu, posl. br. P-68/2021 , a koja da je bila temelj za donošenje predmetne presude posl. br. P-68/2021-83 i kojom da je utvrđeno da je porezni obveznik preplatio obveze za iznos od 1.114.309,91 kn, i koja je dopuna priložena uz predmetni zahtjev tužitelja. U obrazloženju pobijanog rješenja (str. 7.) tuženik da je, naime, izričito naveo da odluku Trgovačkog suda u Pazinu (posl. br. P-68/2021-83) od 1. prosinca 2022., a iz koje da slijedi kako je osnovom vještačenja društva Galprom d. o. o. spomenuti sud odlučio o pravnom pitanju zastare, navedeno tijelo (tuženik) da neće komentirati. U nastavku, tuženik je u bitnome naveo da o pitanju zastare u upravnom, konkretno u poreznom postupku, meritorno može odlučivati samo upravni sud, kao i da sudovi u paničnom postupku nisu ovlašteni ispitivati pravilnost i zakonitost odluke nadležnog upravnog tijela. Slijedom navedenog, tuženik da je pobijanim rješenjem odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu. Ovakav stav tuženika da je potpuno pogrešan i suprotan pozitivnim propisima. Prije svega, tužitelj skreće pozornost na činjenicu da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revd- 3732/2023-2 od 21. veljače 2024. dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-8/2023-2 od 9. svibnja 2023., te da je temeljem navedenog rješenja tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo financija podnijelo reviziju protiv predmetne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. 77 Pž-8/2023-2 od 9. svibnja 2023. Navedena revizija da je odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-761/2024-2 od 8. srpnja 2025. Navedenom da je presudom broj: Rev-761/2024-2 Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio u cijelosti navode i zaključke iz predmetnih presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-8/2023-2 i Trgovačkog suda u Pazinu posl. br.2 P-68/2021-83. Ovdje tužitelj posebno ističe daje sukladno članku 14. stavku 4. Zakona o sudovima, najviši sud u Republici Hrvatskoj Vrhovni sud Republike Hrvatske te isti, između ostalog, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Drugim riječima, svi sudovi u Republici Hrvatskoj dužni su postupati u skladu s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenog, u ovoj upravnoj stvari da je nužno uzeti u obzir predmetnu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev-761/2024-2 od 8. srpnja 2025., a time i, suprotno stavu tuženika iz pobijanog rješenja, presudu Trgovačkog suda u Pazinu (posl. br. 2 P-68/2021-83) od 1. prosinca 2022. Pored navedenog, suprotno stavu tuženika iz pobijanog rješenja, notorno je da su Trgovački sud u Pazinu, kao i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske te Vrhovni sud Republike Hrvatske bili nadležni odlučivati u predmetnom postupku osporavanja tražbina proizašlog iz stečajnog postupka koji se vodio pri Trgovačkom sudu u Pazinu posl. br. St-258/2017, a koja nadležnosti da proizlazi prije svega iz relevantnih odredaba Stečajnog zakona, te u nastavku tužbe još jednom pojašnjava cijeli slijed događaja. Slijedom navedenog, a obzirom da je pravomoćnom i ovršnom presudom utvrđeno da ne postoji tražbina iz predmetnog poreznog rješenja od 5. prosinca 2014., kao i da je tužitelj uplatom iznosa od 3.087.909, 14 kn preplatio obveze iz tog istog rješenja za iznos od 1.114.309,91 kn, odnosno obzirom da je predmetni porez u iznosu od 1.114.309,91 kn plaćen bez pravne osnove, to je tužitelj predmetnim zahtjevom predložio prvostupanjskom tijelu da donese rješenje temeljem kojeg će se tužitelju izvršiti povrat navedenog plaćenog iznosa. Pored svega navedenog, da je potpuno nejasno obrazloženje pobijanog rješenja u dijelu gdje se navodi da se uplata u iznosu od 26,00 kn od 8. veljače 2018. ne odnosi na uplatu po rješenju o ovrsi od 24. veljače 2016., tim više što je u to vrijeme i dalje bilo na snazi navedeno rješenje o ovrsi od 24. veljače 2016. a uz to, u pobijanom rješenju da nije niti naveden bilo koji drugi način na koji bi navedeni iznos bio uplaćen. Također, da je potpuno pogrešan i neosnovan navod iz pobijanog rješenja prema kojem da navedena uplata u iznosu od 26,00 kuna predstavlja primanje duga. Stoga, obzirom na sve navedeno, da je potpuno jasno da je u predmetnom prvostupanjskom rješenju kao i u pobijanom rješenju pogrešno utvrđeno da je tužitelj uplatom iznosa od 3.087.883,14 kn platio svoj dug, obzirom je nesporno da je pravomoćnom i ovršnom presudom utvrđeno da dug iz predmetnog rješenja od 5. prosinca 2014. ne postoji te da je tužitelj preplatio obveze iz navedenog poreznog rješenja od 5. prosinca 2014. Navedeni da je stav potvrđen i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev761/2024-2 od 8. srpnja 2025. Sve prethodno navedene činjenice bitne za rješenje ovoga postupka nadležno tijelo da uopće nije utvrdilo, ili ih je utvrdilo netočno. Stoga, tužitelj podnosi upravnu tužbu protiv gore navedenog akta iz razloga što u tom aktu nije pravilno primijenjen zakon te zbog toga što su dokazi nepotpuno ocijenjeni, činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, odnosno što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja te da je logičnim slijedom pogrešno primijenjen pravni propis i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. U sporu je održana rasprava 1. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24, u nastavku teksta: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Opunomoćenici tužitelja su ustrajali kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, a koje stavove da je potvrdio i Vrhovni sud u svojoj odluci i ostaju kod svih dokaznih prijedloga iz tužbe.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj Sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 30. listopada 2023. podnio zahtjev za povrat pretplaćenog PDV-a, koje zahtjev je odbijen ovdje pobijanim prvostupanjskim rješenjem, te se navodi slijed događaja:

- prvostupanjskim poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Službe za nadzor Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/14-01/236, URBROJ: 513- 07-18-14-1 od 5. prosinca 2014. utvrđene porezne obveze poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit, poreza i prireza na dohodak od kapitala za 2007., 2008. i 2009. te obveze posebnog poreza na primitke od izuzimanja za 2009.,

- da je zakonitost navedenog poreznog rješenja, potvrđena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/15-01/131, URBROJ: 513-04/15-2 od 18. studenog 2015.,

- da je presudom ovog Suda, poslovni broj Us I-174/16-6 od 15. prosinca 2017., poništeno je rješenje KLASA: UP/II-471-02/15-01/131, URBROJ: 513-04/15-2 od 18. studenog 2015. u dijelu koji se odnosi na utvrđenu poreznu obvezu poreza na dobiti, poreza na dodanu vrijednost, te poreza i prireza na dohodak od kapitala za 2007. i 2008., te je poništeno prvostupanjsko rješenje. Ministarstva Porezne uprave. Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/14-01/236, URBROJ: 513-07-18-14-1 od 5. prosinca 2014. u dijelu koji se odnosi na utvrđenu poreznu obvezu poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost, te poreza i prireza na dohodak od kapitala za 2007. i 2008.

- povodom izjavljene žalbe na spomenutu presudu, Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio je 21. studenog 2019. presudu pod poslovnim brojem Usž-1109/18-9 kojom je djelomično uvažio žalbu tuženika, te su poništene točka I. i II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-174/16-6 od 15. prosinca 2017. u dijelu koji se odnosi na utvrđenu obvezu poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost te poreza i prireza poreza na dohodak od kapitala za 2007., a u odnosu na 2008. žalba je odbijena. Točkom II. izreke odbijena je žalba tužitelja na točku III. izreke presude te je potvrđena točka III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci od 15. prosinca 2017. Točkom III je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/15-01/131, URBROJ: 513-04/15-2 od 18. studenog 2015., te rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Službe za nadzor Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/14-01/236, URBROJ: 513-07-18-14-1 od 5. prosinca 2014. u dijelu koji se odnose na utvrđenu obvezu poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost te poreza i prireza porezu na dohodak od kapitala za 2008.,

- rješenjem istog Suda od 21. listopada 2020., poslovni broj Usž-1109/18-15 ispravljene su pogreške u pisanju u izreci presude od 21. studenog 2019., te je navedeno: da se u točki I. ispravlja presuda ovoga Suda, poslovni broj: Usž.-1109/18- 9 od 21. studenog 2019. u izreci, . pod I. četvrti redak, tako da umjesto "za 200.7 godinu, a u odnosu na 2008. godinu žalba se odbija" treba pisati "..za 2008. godinu, a u odnosu na 2007. godinu žalba se odbija".

- stoga je prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-471-02/14-01/236, URBROJ: 513-07- 18-14-1 od 5. prosinca 2014. postalo izvršno 16. siječnja 2016. i porezno tijelo je zadužilo porezne obveze za 2007., 2008. i 2009., kako je evidentirano na porezno knjigovodstvenoj kartici i OIB [osobni identifikacijski broj]u poreznog obveznika.

10. Dalje slijedi kako je tužitelj 15. veljače 2018. podnio zahtjev za utvrđivanjem nastupa apsolutne zastare prava na utvrđivanje porezne obveze za 2007. i 2008., koji zahtjev je odbačen od strane prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-471-02/14-01/236, URBROJ: 513-07-18-21-42 od 14. rujna 2021., koje rješenje je potvrđeno od strane tuženika rješenjem KLASA: UP/II-471-02/21-01/472, URBROJ: 513-04/21-2 od 17. prosinca 2021. Protiv rješenja tuženika pokrenut je upravni spor i Sud je presudom, poslovni broj: Us I-143/2022-3 od 13. travnja 2021. poništio drugostupanjsko rješenje, KLASA: UP/11-471-02/21-01/472, URBROJ: 513-04/ 21-2 od 17. prosinca 2021. zbog povrede odredbe članka 32. Zakona o upravnim sporovima i predmet je vraćen ovom tijelu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku tuženik donosi novo rješenje, KLASA: UP/II-471-02/21-01/472, URBROJ: 513-04-22-14 od 3. svibnja 2022., kojim je žalba odbijena i potvrđena je zakonitost prvostupanjskog rješenja, KLASA: UP/I- 471-02/14-01/236, URBROJ: 513-07-18-21-42 od 14. rujna 2021. Protiv tog rješenja tuženika tužitelj je pokrenuo upravni spor, te je Upravni sud u Rijeci potvrdio zakonitost pobijanog drugostupanjskog rješenja presudom poslovni broj: Us I-705/2022-4) od 25. srpnja 2022. Na presudu je uložena žalba, te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio presudu Usž-3816/22-2 od 11. siječnja 2023., donio presudu kojom je odbio žalbu tužitelja, ostajući pri ranije odlučenom da je nastupila apsolutna zastara samo za 2007., ali da zastare nema glede utvrđenih poreznih obveza za 2008.

11. Nad tužiteljem je otvoren stečajni postupak rješenjem St-258/17-32 od 13. lipnja 2018., a presudom Trgovačkog suda u Pazinu: 2 O-68/2021-83 od 1. prosinca 2022., utvrđeno je da ne postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija kao stečajnog vjerovnika u iznosu od 11.398.864,55 kuna / 1.512.889,32 eura prema trgovačkom društvu Icarus d. o. o. u stečaju. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 77 Pž-8/2023-2 od 9. svibnja 2023., odbijena je žalba tuženice (Ministarstva financija) i potvrđena je naprijed navedena presuda. Tuženik je Vrhovnom sudu Hrvatske podnio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, koji sud je presudom pod poslovnim brojem Rev-761/2024-2 od 8. srpnja 2025. odbio reviziju tuženice kao neosnovanu. U presudi se navodi da je u odnosu na utvrđivanje porezne obveze za 2008. nastupila zastara prije okončanja upravnog postupka utvrđena porezne obveze, ali ujedno i prije siječnja 2017.

12. Odredbom članka 14. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/2 4, dalje: Zakon), propisano je da u Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju redovni i specijalizirani sudovi te Vrhovni sud Republike Hrvatske (stavak 1.). Specijalizirani sudovi su trgovački sudovi, upravni sudovi, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Visoki upravni sud Republike Hrvatske, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske (stavak 3.). Najviši sud u Republici Hrvatskoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske (stavak 4.).

13. Odredbom članka 20. Zakona, propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske:

1. osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, 2. odlučuje o redovnim pravnim lijekovima kad je to propisano posebnim zakonom, 3. odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih odluka sudova u Republici Hrvatskoj,

4. rješava o sukobu nadležnosti kad je to propisano posebnim zakonom, 5. razmatra aktualna pitanja sudske prakse te predlaže područja za stručno usavršavanje sudaca, sudskih savjetnika i sudačkih vježbenika radi podizanja učinkovitosti i kvalitete pravosuđa u cjelini,

6. obavlja druge poslove određene zakonom.

14. Tuženik smatra da je nadležnost sudova određena Zakonom i da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke protiv koje nije moguće izjaviti redoviti pravni lijek. Stoga smatra kako o pitanju zastare u poreznom postupku jedino može odlučivati stvarno nadležni sud odnosno Upravni sudovi, te da sudovi u parničnom postupku nisu ovlašteni ispitivati pravilnost odluke nadležnog upravnog tijela.

15. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud u Republici Hrvatskoj, presudom broj Rev-761/2024-2 od 8. srpnja 2025., odbio je reviziju tuženika Ministarstva financija radi utvrđivanja osporene tražbine, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-8/2023-2 od 9. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-68/2021-83 od 1. prosinca 2022. U navedenoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske je potvrđeno da je zastara utvrđivanja porezne obveze za 2008. nastupila prije okončanja postupka utvrđenja porezne zastare, ali i prije 1. siječnja 2017.

16. Obzirom na nadležnost i djelokrug Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nakon odluke istog Upravni sud više ne može odlučivati o konkretnoj upravnog stvari niti utvrđivati kada je nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze, pa su stoga i svi prigovori tuženika u tom smislu neosnovani.

17. Slijedom svega navedenoga, to je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, Sud poništio osporavano tuženikovo rješenje i prvostupanjsko rješenje, te je predmet radi upotpunjavanja postupka vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

18. U ponovnom postupku nakon ove presude potrebno je, imajući u vidu prethodno navedeno, prvostupanjsko tijelo je sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a dužno u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti novu odluku pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedbi ovog Suda iznesenih u ovoj presudi, te pravilno odlučiti o zahtjevu tužitelja za povratom poreza.

19. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa, Tbr. 27.). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to za pristup na ročište u iznosu od 1.000,00 eura, što uvećano za propadajući PDV ukupno iznosi 1.250,00 eura. Tužitelj je odbijen za troškove iznad dosuđenog iznosa obzirom da za zastupanje na ročištu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova, uvećano za PDV.

20. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužitelja nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23, dalje ZSP).

U Rijeci 24. prosinca 2025.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv točke II. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja iz Odvjetničkog društva Hrvatin & Makovac j. t. d., sa sjedištem u [adresa]

-tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5