REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-2628/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BOKAVŠEK d.o.o. Umag, Ulica Nikole Tesle 11, OIB: 60787614257, kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, radi isplate 125,93 eur, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku, 24. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ŠA i zakonskog zastupnika tužitelja te za provođenjem prometno tehničkog vještačenje na okolnost visine cijene sata rada prema smjernicama AZTN-a i HANFA-e.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 125,93 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, tekućom od 5. listopada 2024. do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 89,04 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, tekućom od 24. prosinca 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. studenoga 2025. podnio naslovnom sudu tužbu u kojoj regresno potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 125,93 eur.

2. U historijatu tužbe navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. srpnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tipa BMW SERIJA 5, 530D XDRIVE, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Smatra da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju ima ugovorenu kod tuženika prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 30/15., 112/18, 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje ZOO).

3. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 1. srpnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248603200597. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

4. Pojašnjava da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popravio kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) te je tužitelj vozilo vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Navodi da uvjetima police osiguranja nije određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo.

5. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 193-P1-2, a koji račun u ukupnom iznosu od 772,31 eur (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 646,38 eur. Razliku od 125,93 eur po računu koji tuženik nije platio, opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik.

6. Ističe da na izvidu štete (na koji se poziva tuženik) nije navedena cijena sata rada, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 45,00 eur / sat plus PDV u ovoj šteti. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 45,00 eur / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 18. veljače 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 125,93 eur na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

7. Tuženik ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, obzirom da stranke nisu u nikakvom poslovnom odnosu. Pravno pitanje koje se u ovome slučaju nameće je može li tužitelj ostvarivati veća prava od osiguranika, odnosno može li tužitelj ugovorom o ustupanju tražbine zaobići uvjete iz ugovornog odnosa na temelju kojega je ugovor o ustupu nastao. Tuženik nije aktivno legitimiran potraživati ovu vrstu naknade niti je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran tužitelju nadoknaditi ovu vrstu potraživanja. U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni.

8. Osporava navodni Službeni cjenik radionice tužitelja kao i navode tužbe o službenoj cijeni sata rada u radionici tužitelja.

9. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 125,93 eur.

10. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

11. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s čl. 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. U predmetnom slučaju, tuženik je predložio sudu da donese presudu bez održavanja ročišta, a tužitelj nije zatražio održavanje ročišta iako je predložio izvođenje dokaza.

12. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

13. Rješenjem od 14. studenoga 2025. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

14. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu (pisanih dokaza) može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost - uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

15. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

16. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom čl. 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu i to: račun popravka tužitelja, br. 193-P1-2, potvrdu o uplati od 7. listopada 2024., punomoć za isplatu izvođaču radova, obrazložena ponuda od dana 27. rujna 2024., e- mail korespondencija službeni cjenik radionice – tužitelja ugovor o ustupanju od dana 18. veljače 2025., notifikacija od dana 18. veljače 2025. i potvrda o njenom slanju , (list 10-81 spisa).

17. Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze predložene od tužitelja i to; saslušanje svjedoka ŠA i zakonskog zastupnika tužitelja te provođenje prometno tehničkog vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e, imajući u vidu načelo ekonomičnosti, smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP-a). Sve dokazne prijedloge stoga je valjalo odbiti rješenjem izvan usmene rasprave budući da je sud dužan odlučiti o svim dokaznim prijedlozima stranaka, a što inače čini u redovnim postupcima, raspravnim rješenjima na pripremnom ročištu odnosno na glavnoj raspravi.

18. Nadalje, sud ističe da bi izvođenje dokaza bilo u suprotnosti s određenjem iz čl 461. ZPP-a koji propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe.

19. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je u pravilu pisani postupak te o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako je tužitelj mogao priložiti pisani iskaz predloženog svjedoka/zakonskog zastupnika tužitelja, ako je to smatrao bitnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio predloženi dokaz provođenja prometno-tehničkog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta spora i sud bi provođenjem tog dokaza prekoračio propisani rok od godinu dana za rješavanje predmeta.

20. Osim toga, sud smatra kako se u predmetnom slučaju radi o pravnom pitanju koje se pojavilo u više analognih slučajeva pred trgovačkim sudovima te je sudska praksa u tom dijelu istovrsna i ujednačena, što je dodatan argument za diskrecijsku odluku suda da ne provodi usmenu raspravu.

21. Ističe se da je sud u smislu čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

22. Iz isprava u spisu sud utvrđuje da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248603200597 (dokaz - Izvid štete, list 12 spisa). Uvidom u Izvid štete sud utvrđuje da se radi o vozilu BMW SERIJA 5, 530D XDRIVE, reg. oznake [registarska oznaka] te je kao dan nesreće utvrđen 10. srpnja 2024. što je podudarno navodima iz historijata tužbe pa se osporavanje štetnog događaja od strane tuženika ukazuje u potpunosti neosnovanim.

23. Među strankama nije sporno da je tužitelj za svoju uslugu ispostavio račun, br. 193-P1-2, a koji račun u ukupnom iznosu od 772,31 eur (PDV uključen) je poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i likvidirao račun, na iznos od 646,38 eur. Razliku od 125,93 eur po računu koji tuženik nije platio, opravdava time što je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj potražuje pri čemu osporava službeni cjenik tužitelja.

24. Sud vezano uz osporavanja tuženika u ovom predmetu ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj osporio predmetnim računom i cjenikom. Tome valja dodati da visina štete prema izvidu štete tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.

25. Odlučna činjenica u ovom predmetu jest da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je štetu djelomično podmirio, što za sud predstavlja priznanje pravne osnove utuženog potraživanja. Međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete, a u vezi s time sud ističe da u ovom predmetu tuženik neosnovano osporava cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost po računu koji mu je ispostavljen.

26. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud navodi da je odredbom čl. 80. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

27. To znači da se identitet tražbine ne mijenja promjenom subjekata, pa su tako sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, prešle na tužitelja kao primatelja tražbine. Zbog toga, sud utvrđuje da predmetna tražbina nije promijenila svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi

28. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine (list 33-36 spisa) sud utvrđuje da su ugovorne strane ugovorile da se ustupa novčana tražbina u ukupnom iznosu od 125,93 eur po računu popravka štete br. 193/P1-2, koja je predmet ustupa. Nadalje, uvidom u Ugovor o cesiji, sud utvrđuje da je ustupljena cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku, o čemu je tuženik obavješten (dokaz-notifikacija od 18. veljače 2025., list 36 spisa).

29. Sud dodatno ponavlja da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i cjenikom. Iz navedenog računa i nesporno izvršene uplate sud utvrđuje da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu pa je u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a dužan uspostaviti prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala. Pri tom sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

30. Iz predmetnog računa proizlazi da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila, te također da se taj račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete.

31. Valja nadodati da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

32. Poduzetnici, slobodno djeluju na tržištu, pa ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a oštećenik je slobodan popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

33. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

34. Sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

35. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tuženik nije uspješno osporio tužbeni zahtjev, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPP- a sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 EUR, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

36. Valja istaknuti kako su prema čl. 9. ZOO-a sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a prema čl. 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu.

37. Kako tuženik nije podmirio utuženi iznos po naznačenom datumu dospijeća, tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem (5. listopada 2024.) pa do isplate, u smislu čl. 29. st. 1. ZOO- a. Pri tom plaćanje dijela novčanog iznosa nema utjecaja na tijek zatezne kamate.

38. Odluka o troškovima parničnog postupka zasniva se na čl. 154. st. 1., čl. 155.. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici.

39. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Vrijednost predmeta spora je 125,93 eur. Na temelju Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur.

40. Tužitelju je priznat trošak s, uvećano za PDV 25 %, i trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 7. t. 1. Tarife), trošak sudske pristoje na tužbu i presudu u iznosu od 26,54, što zajedno iznosi 89,04 eur.

41. Budući da je tužitelj potraživao i zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose. Zatezna kamata na parnični trošak teče od 24. prosinca 2025.

42. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 24. prosinca 2025.

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).