REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-38/2025-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jadranka Sloković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Solvera stambena štedionica d.d., Zagreb, Uliva Vjekoslava Heinela 33a, OIB: 07942675532, kojeg zastupa punomoćnik Anton Palić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Maje Črnja Stanković, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika Jelene Dropuljić, odvjetnice, 24. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 860,04 EUR, koji iznos tužiteljica pridržava pravo urediti nakon provedenih vještačenja, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana uplate svakog pojedinog iznosa i to:
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.02.2023. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.03.2023. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.04.2023. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.05.2023. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.06.2023. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.07.2023. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.08.2023. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.09.2023. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.10.2023. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.11.2023. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.12.2023. godine do dana isplate,
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.01.2024. godine do dana isplate
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.02.2024. godine do dana isplate
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.03.2024. godine do dana isplate
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.04.2024. godine do dana isplate
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.05.2024. godine do dana isplate
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.06.2024. godine do dana isplate
- na iznos od 47,78 EUR od dana 16.07.2024. godine do dana isplate.
II. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u roku od osam dana.“
II/ Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak od 750,00 eura skupa sa zateznim kamatama tekućim od 24. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za daljnji iznos preko dosuđenog.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Wüstenrot financijskog eksperta (organizacijska jedinica [adresa]) u Poslovnom području Zagreb okolica u okviru Regije centralna Hrvatska – Odjela prodaje i marketinga te da joj tuženik nije isplatio ukupno ugovorenu naknadu za troškove prijevoza za razdoblje od 1. siječnja 2020. pa do prestanka radnog odnosa 4. srpnja 2024., utvrđen ugovorom o radu i aktima tuženika. Tužbenim zahtjevom na temelju odredbe čl.186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku potražuje od tuženika na ime naknade troškove prijevoza neutvrđeni iznos novca koji iznos namjerava precizirati po provedenom financijskom vještačenju.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik ističe da su čl. 132. i čl. 133. Pravilnika o radu tuženika, propisane dvije različite vrste troškova prijevoza, a to su troškovi prijevoza za službeno putovanje i troškovi prijevoza na posao i s posla. Navodi da su tužiteljici u cijelosti plaćeni troškovi prijevoza za službeno putovanje dok nema pravo na troškove prijevoza na posao i s posla sukladno čl. 133. Pravilnika o radu obzirom na činjenicu da je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta Č financijski ekspert. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku sa pripadajućim zateznim kamatama.
3. Tužiteljica je na pripremnom ročištu navela kako tužbom izričito potražuje troškove prijevoza na posao i s posla, tzv. cipelarinu.
4. Podneskom od 28. srpnja 2025. tužiteljica je postavila manifestacijski zahtjev za dostavom dokumentacije a s obzirom na podnošenje stupnjevite tužbe te je postavila određeni tužbeni zahtjev u ukupnom novčanom iznosu od 860,04 eura, odnosno mjesečne iznose od 47,78 eura, sa pripadajućim kamatama za svaki mjesec od siječnja 2023. do lipnja 2024.
5. Tuženik se protivio navedenom podnesku tužiteljice navodeći da se radi o preinaci tužbe. Po stavu suda, kako je prvotno postavljena tužba bila neuredna za odlučivanje jer je tužiteljica mogla postaviti određeni tužbeni zahtjev s obzirom da je raspolagala podacima o troškovima prijevoza za usporedne radnike (a kako to i sama navodi u tom podnesku), to se specifikacija tužbenog zahtjeva iz podneska od 28. srpnja 2025. ne smatra preinakom tužbe pa su navodi tuženika bespredmetni. Stoga je sud odlučivao o tako postavljenom tužbenom zahtjevu s time da se napominje tužiteljici da se o manifestacijskom zahtjevu odlučuje rješenjem, a ne presudom kao o glavnoj stvari.
6. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, dok je ostale prijedloge stranaka odbio kao suvišne za odlučivanje. Tako su kao irelevantni odbijeni dokazni prijedlozi tuženika na okolnost da su tužiteljici isplaćeni troškovi prijevoza za službeno putovanje, s obzirom da je predmet spora naknada troškova prijevoza na posao i s posla. Odbijeni su kao irelevantni i svi personalni dokazni prijedlozi tužiteljice te prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja jer je predmet spora prvenstveno pravne prirode. Osim toga, dokazi za saslušanjem svjedoka predloženih u podnesku od 28. srpnja 2025. su istaknuti nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužiteljica niti ne navodi iz kojih razloga to nije mogla predložiti ranije.
7. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
8. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova prijevoza na posao i s posla, tzv. cipelarina, u razdoblju od siječnja 2023. do lipnja 2024.
9. Iz navoda stranaka i isprava u spisu nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Wüstenrot financijskog eksperta, a sporno je pravno pitanje ima li ista pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla.
10. Uvidom u Ugovore o radu i Anekse sklopljene među strankama utvrđeno je da je tužiteljica imala pravo na naknadu troškova prijevoza, noćenja i dnevnice u slučaju službenog putovanja po nalogu poslodavca.
11. Uvidom u Pravilnik o radu od 20. lipnja 2023. utvrđeno je da je čl. 133. st. 2. istog propisano da radnici koji rade na niže navedenim radnim mjestima nemaju pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla:
- Pomoćni poslovi u uredu Uprave,
- Regionalni manager,
- Č financijski ekspert (svi tipovi),
- te radnici kojima je dan na korištenje službeni automobil u vremenu od 0 do 24 sata.
12. I Pravilnikom o radu od 15. travnja 2022. identična odredba bila je propisana u čl. 123.
13. Kako nije sporno da je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta Wüstenrot financijskog eksperta, kraj činjenice da su interni akti koji su u utuženom razdoblju bili na snazi kod tuženika isključivali pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla za radno mjesto na kojem je radila tužiteljica, zaključak je suda da tužiteljica nema pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, pa je tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.
14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP te je trošak u cijelosti dosuđen tuženiku jer je tužiteljica izgubila parnicu dok je zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbijen.
15. Tuženiku su odmjereni troškovi sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 860,04 eura, a u granicama tuženikovog zahtjeva. Tuženiku je priznat trošak:
- sastava odgovora na tužbu od 100,00 eura (Tbr.8.1),
- pristupa na ročište 19.5.2025. od 100,00 eura (Tbr. 9.1),
- sastava podneska od 23.5.2025. od 100,00 eura (Tbr.8.1.)
- pristupa na ročište 16.9.2025. od 100,00 eura (Tbr. 9.1),
- sastava podneska od 14.8.2025. od 100,00 eura (Tbr.8.1.),
- pristupa na ročište 11.11.2025. od 100,00 eura (Tbr. 9.1),
što ukupno iznosi 600,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) trošak tuženika sve ukupno iznosi 750,00 eura.
16. Tuženik nema pravo na naknadu troška jednokratne nagrade za zastupanje jer se ovdje ne radi o neprocjenjivom predmetu, niti na trošak pristupa na ročište za objavu presude jer pristup na isto nije neophodan za vođenje postupka, a nije mu niti nastao.
17. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).
18. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.
U Zagrebu 24. prosinca 2025.
Sutkinja:
Petra Hertelendi Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku