Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Psp-4/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice HM, [adresa], 42 000 Varaždin, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Brlečić & partneri j.t.d. iz Varaždin, protiv tužene DM, [adresa], zastupane po punomoćnicima Vladi Sevšeku i Jurici Sevšeku, odvjetnicima u OD SEVŠEK & Partneri d.o.o., Varaždin, radi smetanja posjeda, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 10. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. prosinca 2025. kao dana donošenja i objave odluke

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužena, DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetala I. tužitelja ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljicu HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom i neometanom posjedu stana površine 120,46 m2, koji se sastoji od kuhinje, kupaone, dnevne sobe, 3 spavaće sobe i hodnika, koji se nalazi u potkrovlju nekretnine upisane kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi [adresa] površine 1732 m2 od čega kuća [adresa] površine 145 m2, izgrađeno zemljište [adresa] površine 44 m2, dvorište [adresa] površine 1327, [adresa] površine 216 m2, sveukupne površine 1732 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da je promjenom brave na ulaznim vratima stana izvršila oduzimanje posjeda stana, a ključ novo postavljene brave nije predala tužiteljima, te da je smetala I. tužitelja ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljicu HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom i neometanom suposjedu zajedničkih dijelova nekretnine čkbr. [katastarska čestica] u naravi [adresa] površine 1732 m2 od čega kuća Z površine 145 m2, izgrađeno zemljište [adresa] površine 44 m2, dvorište [adresa] površine 1327, [adresa] površine 216 m2, sveukupne površine 1732 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- ulaznih vrata i stubišta na način da promjenom brave na tim ulaznim vratima izvršila oduzimanje suposjeda, a ključ novo postavljene brave nije predala tužiteljima.

II. Nalaže se tuženoj DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 8 dana uspostavi prijašnje posjedovno stanje na stanu iz točke I. ove odluke površine 120,46 m2, koji se sastoji od kuhinje, kupaone, dnevne sobe, 3 spavaće površine 120,46 m2 i hodnika, koji se nalazi u potkrovlju nekretnine upisane kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi [adresa] površine 1732 m2 od čega kuća Z površine 145 m2, izgrađeno zemljišta [adresa] površine 44 m2, dvorište [adresa] površine 1327, [adresa] površine 216 m2, sveukupne površine 1732 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da na način da omogući i trpi da 1. tužitelj ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljicica HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OIB: [osobni identifikacijski broj], promjene brave na ulaznim vratima u stan, te da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na zajedničkim dijelovima nekretnine iz točke I. ove presude, upisane kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi [adresa] površine 1732 m2 od čega kuća Z površine 145 m2, izgrađeno zemljište [adresa] površine 44 m2, dvorište [adresa] površine 1327, [adresa] površine 216 m2, sveukupne površine 1732 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- ulaznim vratima i stubištu, na način da po jedan primjerak ključeva novopostavljene brave na ulaznim vratima preda svakome od tužitelja, odnosno da o svom trošku promijeni tu bravu i po jedan primjerak ključeva te nove brave preda tužiteljima.

III. Zabranjuje se tuženoj DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] takvo ili bilo kakvo drugo smetanje tužitelja u posjedovanju predmetnog stana odnosno suposjedovanju zajedničkih dijelova predmetne nekretnine - ulaznih vrata i stubišta u budućnosti.

IV. Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za određivanjem privremene mjere koji glasi:

"Radi osiguranja nenovčane tražbine I. predlagatelja osiguranja ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. predlagatelja osiguranja HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to prava na posjed stana površine 120,46 m2, koji se sastoji od kuhinje, kupaone, dnevne sobe, 3 spavaće sobe i hodnika, od ostatka nekretnine odvojen je ulaznim vratima s bravom koji se nalazi u potkrovlju nekretnine upisane kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi [adresa] površine 1732 m2 od čega kuća Z površine 145 m2, izgrađeno zemljište [adresa] površine 44 m2, dvorište [adresa] površine 1327, [adresa] površine 216 m2, sveukupne površine 1732 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te prava na suposjed zajedničkih dijelova n ekretnine upisane kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi [adresa] površine 1732 m2 od čega kuća Z površine 145 m2, izgrađeno zemljišta [adresa] površine 44 m2, dvorište [adresa] površine 1327, [adresa] površine 216 m2, sveukupne površine 1732 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] stubišta i ulaznih vrata protiv protivnika osiguranja DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

I. Određuje se privremena mjera kojom se nalaže tuženici i protivnici osiguranja da u roku od 24 sata od dana dostave ovog rješenja omogući i trpi da tužitelji i predlagatelji osiguranja promjen e brav u na ulaznim vratima stana površine 120,46 m2, koji se sastoji od kuhinje, kupaone, dnevne sobe, 3 spavaće sobe i hodnika, koji se nalazi u potkrovlju nekretnine upisane kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi [adresa] površine 1732 m2 od čega kuća Z površine 145 m2, izgrađeno zemljišta [adresa] površine 44 m2, dvorište [adresa] površine 1327, [adresa] površine 216 m2, sveukupne površine 1732 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dok se ujedno ovlašćuju predlagatelji osiguranja da tu promjenu brave izvrše putem bravara i zadrže sve primjerke ključeva, te se nalaže tuženici i protivnici osiguranja da u roku od 24 sata od dana dostave ovog rješenja po jedan primjerak ključeva novopostavljene brave na ulaznim vratima nekretnine čkbr. [katastarska čestica] u naravi [adresa] površine 1732 m2 od čega kuća Z površine 145 m2, izgrađeno zemljište [adresa] površine 44 m2, dvorište [adresa] površine 1327, [adresa] površine 216 m2, sveukupne površine 1732 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] preda svakome od predlagatelja osiguranja, odnosno da o svom trošku promijeni tu bravu i po jedan primjerak ključeva nove brave preda svakome od predlagatelja osiguranja.

II. Ukoliko tuženica i protivnica osiguranja ne ispuni obveze iz točke I. ovog rješenja u ostavljenom roku ili ukoliko će na bilo koji način skoliko će na bilo koji način sprečavati predlagatelje osiguranja prečavati predlagatelje osiguranja da putem bravara izvršda putem bravara izvršee promjenu brava na promjenu brava na stanu stanu iz točke I. ove privremene mjere, ova iz točke I. ove privremene mjere, ova privremena mjera će se izvršiti uz sudjelovanje sudskog ovršitelja suda na način da će sudski ovršitelj putem bravara izvršiti promjenu dviju brava na način opisan u točki I. ovog rješenja (na ulaznim vratima ulaznim vratima stana i ulaznim vratima cijele nekretnine), uz predaju jednog primjerka ključeva ulaznih vrata nekretnine čkbr. [katastarska čestica] u naravi [adresa] površine 1732 m2 od čega kuća [adresa] površine 145 m2, izgrađeno zemljišta [adresa] površine 44 m2, dvorište [adresa] površine 1327, [adresa] površine 216 m2, sveukupne površine 1732 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] protivnici osiguranja, dok istovremeno sud protivnici osiguranja na temelju čl. 342.st.1. Ovršnog zakona, u vezi s čl.263.st.2. Ovršnog zakona i čl. 342.st.1. Ovršnog zakona, u vezi s čl.263.st.2. Ovršnog zakona i čl. 16. Ovršnog zakona čl. 16. Ovršnog zakona zaprječuje i novčanom kaznom u iznosu od 2.500,00 EUR-a.

III. Ukoliko se tuženica i protivnica osiguranja i nakon donošenja ovog rješenja bude ponašala suprotno svojoj navedenoj obvezi, sud će na prijedlog tužitelja i predlagatelja osiguranja izreći novčanu kaznu kojom je zaprijetio, na temelju čl. 342.st.1. Ovršnog zakona, u vezi s čl.263.st.3. Ovršnog zakona i čl. 16. Ovršnog zakona.

IV. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.

V. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu."

VI. Nalaže se tuženici DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima, ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljici HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.079,64 EUR (tisuću sedamdeset devet EUR i šezdeset četiri centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenje ovog rješenja, 24. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se preostali dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 79,64 EUR odbija.

V. Zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbija se u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 11. ožujka 2025. podnijeli tužbu s prijedlogom za određivanje privremene mjere protiv tuženice radi smetanja posjeda. U tužbi navode da su bračni drugovi i posjednici stana površine 120,46 m2, koji se sastoji od kuhinje, kupaone, dnevne sobe, 3 spavaće sobe i hodnika a od ostatka nekretnine odvojen je ulaznim vratima s bravom (dalje: koji se nalazi u potkrovlju nekretnine opisane kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi [adresa] površine 1732 m2 od čega kuća Z površine 145 m2, izgrađeno zemljište [adresa] površine 44 m2, dvorište [adresa] površine 1327 m2, [adresa] površine 216 m2, sveukupne površine 1732 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje: Nekretnina). Radi pristupa Stanu tužitelji koriste i suposjeduju zajedničko stubište Nekretnine i ulazna vrata pa su u tom dijelu Nekretnine bili suposjednici s tuženom. Radi o nekretnini koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužene, majke I. tužitelja, koja je u naravi podijeljena na prizemlje i tavan koje povezuje stubište a koriste isti vanjski ulaz, pri čemu stanu u prizemlju posjeduje i u njemu stanuje tužena a Stan u potkrovlju samostalno posjeduju, te su od 2016. godine pa do kolovoza 2023 u njemu stanovali tužitelji. Zbog narušenih međuljudskih odnosa s tuženom, tužitelji su tada iselili, ali su i dalje zadržali samostalni posjed Stana i suposjed zajedničkih dijelova nekretnine, stubišta i ulaznih vrata, a to budući da je stan nastao isključivo njihovim ulaganjima i dogradnjom uz suglasnost tužene i njezinog pokojnog supruga, dok se prije toga radilo o praznom provjetravanom tavanu u roh bau stanju. Tužitelji su svoju volju za zadržavanjem posjeda stana iskazali tuženoj kako na način da su zadržali sve primjerke ključeva tako i u usmenim razgovorima kada ih je tužena tražila predaju ključeva što su oni uvijek izričito odbili držeći da je stan njihov, jer prije njihovih ulaganja i dogradnje nije niti postojao, a takav je bio i dogovor. Samostalan posjed tužitelja nad stanom dokazuje i činjenica da im je tužena dana žitelja nad stanom dokazuje i činjenica da im je tužena dana 16.1.2025. uputila i dopis u kojem ih je zatražila da joj predaju u posjed dopis u kojem ih je zatražila da joj predaju u posjed stan i da da joj daju ključ od ulaznih vrata istog, po kojem dopisu tužitelji nisu postupili. U tom dopisu punomoćnik tužene navodi: „…Kako je nekretnina podijeljena na prizemlje i kat, naglašavamo da samo Vi posjedujete ključ od gornjeg kata koji odbijate vratiti, čime našoj stranci onemogućavate nesmetano uživanje njezinih vlasničkih i posjedovnih prava…“ U petak, 7.3.2025. tužena je I. tužitelju poslala poruku slijedećeg sadržaja: „… Samo da ti javim bil je odvjetnik i promijenjena je brava za vikend imaš vremena da si uzmeš stvari…“ Spornu poruku I. tužitelj je primijetio u nedjelju 9.3.2025. u popodnevnim satima te se odmah uputio na nekretninu kako bi provjerio stanje stvari te je pritom utvrdio da je promijenjena brava koja otvara glavni ulaz u nekretninu te brava od stana i da on sa i da on sa svojim ključevima ne može ući. Po dolasku je u nekretnini zatekao tuženu koja mu je i dopustila pristup do vrata stana kako bi se uvjerio da njegov ključ bravu ne otvara, te mu mu je tom prilikom izjavila da je primijenila brave i da ostaje pri tome i nije mu dala i nije mu dala primjerak ključeva promijenjene brave. Na opisani način, dakle, promjenom brave na ulaznim vratima nekretnine i promjenom brave na ulaznim vratima stana tužena je dakle, tužiteljima potpuno oduzela samostalan posjed stana i suposjed zajedničkih dijelova nekretnine, ulaznih vrata i stepeništa koji vode do stana. Odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći te da posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu. Odredbom čl. 22. st.1. ZV je propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili u smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Obzirom na navedeno, budući su tužitelji mirno i neometano imali samostalan posjed stana u potkrovlju nekretnine te suposjed zajedničkih dijelova nekretnine, ulaznih vrata i stepeništa, koji posjed im je tužena svojevoljno oduzela, to se predlaže da sud po provedenom postupku usvoji postavljeni tužbeni zahtjev. U tužbi su tužitelji kao predlagatelji osiguranja zatražili i izdavanje privremene mjere radi osiguranja njihove nenovčane tražbine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tuženica samostalni vlasnik i posjednik nekretnine opisane kao čkbr. [katastarska čestica], u naravi KUĆA KNEGINGRADSKA površine 145 m2, IZGRAĐENO ZEMLJIŠTE [adresa] površine 44 m2, DVORIŠTE [adresa] površine 1327 m2, PUT KNEGINGRADSKA površine 216 m2, ukupne površine 1732 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tuženica je predmetnu nekretninu stekla na način da je sa pokojnim suprugom BM kupila opisanu česticu te su kao suvlasnici tokom života izgradili kuću u naravi kako je gore opisano. Tokom života je suprug Ugovorom o darovanju darovao svoj suvlasnički dio supruzi, ovdje tuženici 10.08.2016., kako je i uređeno Ugovorom o darovanju ovjerenom po javnom bilježniku Zvijezdana Rauš-Klier, poslovni broj: OV-6029/16, u [adresa] dana 10.8.2016. Netočno je da bi tužitelji bili posjednici stana površine 120,46 m2, koji se sastoji od kuhinje, kupaone, dnevne sobe, 3 spavaće sobe i hodnika a koji je od ostatka nekretnine odvojen ulaznim vratima s bravom koji se nalazi u potkrovlju nekretnine koja je prethodno opisana. Naime, tužitelji su određeno vrijeme boravili u prostoru u potkrovlju kuće kao članovi obitelji tuženice i uz njezinu privolu. Prostor je djelomično preuređen za vlastite potrebe dok su boravili u obiteljskom domu. Međutim, u kolovozu 2023. tužitelji su zajedno odselili na drugu adresu te trajno napustili gornji kat predmetne kuće. Sve osobne stvari odnijeli su sa sobom, čime su faktično i trajno prestali koristiti navedeni prostor. Dakle, nesumnjivo su napustili posjed predmetnog dijela kuće. Unatoč višekratnim usmenim zahtjevima tuženice, tužitelji su opetovano odbijali vratiti ključeve gornjeg kata, onemogućivši time tuženici pristup dijelu njezine vlastite nekretnine. Samo zadržavanje ključeva ne predstavlja posjedovanje nekretnine. Takvo ponašanje tužitelja predstavlja neosnovano zadržavanje ključeva bez pravnog temelja, jer je njegovo korištenje prostora bilo moguće isključivo temeljem dopuštenja vlasnice, koje je prestalo u trenutku kad je dobrovoljno napustio nekretninu. Tuženica, kao isključiva vlasnica i zakonita posjednica cijele nekretnine, bila je trajno onemogućena u ostvarivanju faktične vlasti nad dijelom svoje kuće. Stoga je, nakon više pokušaja mirnog rješenja situacije, u prisustvu odvjetnika pristupila predmetnom prostoru i preuzela posjed bez ikakvog nasilnog ili samovoljnog postupanja. Tužitelji u trenutku navodnog smetanja nisu bili u posjedu, niti u faktičkoj vlasti nad gornjim katom. Ključevi koje su zadržali ne znače sam po sebi posjed, osobito kada su oni dobrovoljno, trajno i sa svojim stvarima napustili predmetni prostor. Nadalje, tužitelji nisu imali pravni temelj za daljnje korištenje ili zadržavanje dijela nekretnine, a posjed ne može biti zakonit bez volje vlasnika kada se temelji isključivo na prethodnoj privoli koja je opozvana. Nadalje, nakon što su se tužitelji tijekom 2023. odselili iz predmetnog prostora, tuženica je u više navrata od tužitelja tražila povrat ključeva potkrovlja kako bi mogla ponovno pristupiti prostoru koji je njezino vlasništvo, a osobito s obzirom da se iz gornjeg kata konstantno širio neugodan miris, osjećala se vlaga, a sama nije mogla utvrditi je li riječ o poplavi, oštećenju, nehigijenskim uvjetima ili nečemu trećem.Tuženica nije imala mogućnost pristupiti prostoru kako bi provjerila uzrok problema i spriječila eventualnu štetu, upravo zato što je tužitelj odbijao vratiti ključ. Na taj način nije samo ograničeno njezino vlasničko pravo korištenja, već joj je bila uskraćena mogućnost kontrole, održavanja i zaštite prostora, što je moglo rezultirati stvarnom materijalnom štetom. Stoga nije riječ o smetanju posjeda, već o zakonitom i nužnom ostvarivanju vlasničkog prava i uklanjanju protupravnog isključenja iz dijela nekretnine. Tuženica je bila primorana intervenirati radi očuvanja prostora, a s obzirom da tužitelj više nije koristio prostor, nije imao stvari u njemu, niti je tamo boravio, niti je imao samostalan ulaz – nije bio u mirnom ni zakonitom posjedu, niti uživao zaštitu kakvu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima osigurava. Slijedom svega navedenog, budući da tuženica unatoč višekratnim usmenim i pismenim zahtjevima nije uspjela ostvariti povrat ključeva predmetnog prostora, niti je mogla pristupiti katu vlastite nekretnine radi provjere stanja i sprječavanja moguće štete, bila je primorana 7. ožujka 2025. pristupiti zamjeni brave na vratima koja vode u potkrovlje. Zamjena brave provedena je mirno, bez uporabe sile, i to u prisutnosti odvjetnika tuženice te dvojice svjedoka, sve u cilju zakonitog i transparentnog uspostavljanja faktične vlasti nad prostorom kojim tuženica kao isključiva vlasnica nekretnine ima pravo slobodno raspolagati. Navedena radnja nije predstavljala smetanje posjeda tužiteljima, jer isti u trenutku promjene brave nisu imali faktičnu vlast nad prostorom, niti su ondje boravili, niti su imali osobne stvari, a pristup su i ranije ostvarivali isključivo uz volju i dopuštenje tuženice, korištenjem njezinog dijela kuće i glavnog ulaza. U konkretnom slučaju, radilo se o zakonitom i nužnom postupku zaštite prava vlasnice, koja je bila protupravno isključena iz dijela vlastite nekretnine. Tuženica nadalje osporava tvrdnju tužitelja da su bili u samostalnom i zaštićenom posjedu predmetnog prostora, a koja se pokušava dokazati dopisom punomoćnika tuženice od 16. siječnja 2025. Upravo suprotno, sadržaj tog dopisa potvrđuje da posjed tužitelja nije bio samostalan, miran ni zakonit, nego isključivo rezultat tolerancije tuženice, koja je kao isključiva vlasnica bila protupravno isključena iz faktične vlasti nad dijelom vlastite nekretnine. U navedenom dopisu punomoćnik tuženice izričito navodi da tuženica ne može pristupiti dijelu nekretnine koji je njezino vlasništvo, jer tužitelji drže ključ i odbijaju ga vratiti, čime joj onemogućavaju uživanje vlasničkih i posjedovnih prava. Ovaj dopis ne potvrđuje posjed tužitelja, već upravo suprotno, ukazuje da se isti ne temelji na nikakvom pravnom naslovu, niti mirnom stjecanju, nego na neopravdanom zadržavanju ključa i isključenju vlasnice iz faktične vlasti. Nadalje, sama činjenica da tuženica mora putem punomoćnika tražiti pristup svom prostoru i povrat ključa, potvrđuje protupravnost ponašanja tužitelja, a ne njihovu posjedovnu zaštitu. Tuženica je više mjeseci bila onemogućena u pristupu prostoru koji nitko ne koristi, a u kojem nije boravio ni jedan od tužitelja, niti su ondje postojale njihove stvari, što dodatno potvrđuje da se nije radilo o faktičnom posjedu u smislu Zakona. Zaključno, posjed u smislu zakonske zaštite ne proizlazi iz činjenice da netko fizički, samovoljno, zadrži ključ, osobito ako prostor ne koristi, već iz mirne, zakonite i poštene faktične vlasti, koju tužitelji nisu imali. Osporeni dopis tuženice to ne pobija, već upravo potvrđuje da su tužitelji bili u neovlaštenom i neutemeljenom zadržavanju pristupa, bez ikakve pravne osnove. Posjed je faktična vlast na stvari, te uživa zaštitu ako je stečen zakonito, mirno i pošteno, te ako je osoba u posjedu neometano bila u faktičnoj vlasti nad stvarnom. Nadalje, osoba kojoj je samovlasno smetan posjed ima pravo na zaštitu putem tužbe za smetanje posjeda, ali samo ako je bila u faktičnom, mirnom i poštenom posjedu u trenutku smetanja. U konkretnom slučaju, tužitelji nisu imali status posjednika u smislu zakona. Njihov navodni posjed temelji se isključivo na privremenom korištenju prostora koje im je omogućeno voljom tuženice, dok su boravili u kući. Nakon iseljenja tijekom 2023. godine, prestao je svaki oblik korištenja prostora od strane tužitelja – isti su odselili, odnijeli sve osobne stvari te odbili vratiti ključ. Time je tuženica, kao vlasnica nekretnine, bila faktički isključena iz posjeda, a prostor nije bio pod faktičnom kontrolom tužitelja. Osoba koja se iselila iz prostora, odnijela svoje stvari te prostor više ne koristi, ne može imati pravnu zaštitu kao posjednik. Također, samovoljno zadržavanje ključeva bez korištenja prostora ne predstavlja posjed, već zloupotrebu položaja prema vlasniku. Tuženica, s obzirom da se radi o isključivoj vlasnici u dijelu 1/1, ima pravo slobodno koristiti, uređivati i pristupati svakom dijelu nekretnine, uključujući i potkrovlje. U situaciji kada je bila protupravno onemogućena pristupiti prostoru, a postojala je i opasnost od moguće štete (vlaga, neugodni mirisi, nedostatak održavanja), bila je ovlaštena vratiti se u posjed i uspostaviti nadzor nad vlastitom imovinom. Učinila je to na zakonit način, mirno, bez uporabe sile, uz prisutnost odvjetnika i svjedoka, čime je isključena bilo kakva tvrdnja o nasilnom smetanju posjeda. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o samovlasnom smetanju posjeda, već o zakonitoj uspostavi faktične vlasti nad vlastitom stvari, uz poštivanje zakonskih i stvarno pravnih normi. S obzirom na sve prethodno navedeno, a osobito s obzirom na činjenicu da tužitelji nisu uopće bili u posjedu predmetne nekretnine pa tako ni mirno i neometano uživali samostalni faktični posjed predmetne nekretnine, nedvojbeno proizlazi da nisu aktivno legitimirani za podnošenje ove tužbe radi zaštite posjeda. Pravo na zaštitu posjeda, sukladno članku 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pripada isključivo faktičnom posjedniku, što tužitelji u ovom postupku nisu bili. Posjed se u pravnom smislu ne može temeljiti na povremenim radnjama, već na stvarnom držanju i upravljanju stvari, što u ovom slučaju tužitelji nisu izvršavali. Slijedom svega navedenog, tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelje da tuženiku naknade troškove postupka. Također, prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere kojom bi im se omogućio posjed i korištenje predmetne nekretnine, kao i predaja ključeva, potpuno je neosnovan. Privremena mjera može se odrediti isključivo ako postoji vjerojatnost postojanja prava koje se štiti, kao i opasnost od nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete. U konkretnom slučaju, tužitelji nisu niti dokazali, niti učinili vjerojatnim da imaju pravo na posjed, a još manje su dokazali postojanje bilo kakve prijeteće štete. Dapače, iz dostavljene dokumentacije i činjeničnog stanja razvidno je da bi određivanje takve mjere protivno interesima pravne sigurnosti predstavljalo povredu zakonitog posjeda tuženika. Stoga se tuženica u potpunosti protivi prijedlogu za određivanje privremene mjere te predlaže da sud isti odbije kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija u spisu predmeta: opomena pred tužbu (na stranicama 12-13 spisa), e-mail poruke (na stranici 14 spisa), izvedbeni projekt (na stranicama 18-54 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (na stranici 55 spisa), pregledavaju se fotografije (na stranicama 15-17 spisa), čitaju se poziv za preuzimanje stvari (na stranicama 62, ugovor o darovanju nekretnina (na stranicama 71-73 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (na stranici 74 spisa), zapisnik o izmjeni brave i stupanju u posjed (na stranicama 75-76 spisa), razgledavaju se fotografije (na stranicama 77-124 spisa i na stranici 129 spisa), te je pročitan spis predmeta ovog suda poslovni broj P-140/2025, saslušani su svjedoci IM, GM i ČM te su saslušane i stranke u svrhu dokazivanja.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/23-dalje: ZPP), u vezi s čl. 221.a. ZPP-a sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je smetanje posjeda, pa u ovoj parnici treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014). Prema čl. 10. tog zakona posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Prema čl. 20. st. 1. tog zakona samovlast je zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a prema st. 2. tog članka tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Prema čl. 21. st. 1 tog zakona koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, a prema st. 3. tog članka pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Predmet raspravljanja mora biti usmjeren na to da se utvrdi činjenica posljednjeg mirnog posjeda tj. posljednjeg stanja posjeda na mjestu prijepora te da li je i kako počinjen čin smetanja posjeda, a u vezi s tim sud treba i po službenoj dužnosti utvrditi da li je tužitelj pravovremeno zatražio posjedovnu zaštitu unutar propisanog prekluzivnog roka iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

6. U odnosu na procesni element, sud je utvrdio da su tužitelji pravodobno zatražila posjedovnu zaštitu. Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz provedenih dokaza da je 1. tužitelj do saznanja o promjeni brave na ulaznim vratima u predmetni stan te glavnom ulazu u kuću došao 9. ožujka 2025. nakon što je po primitku poruke tuženice od 7. ožujka 2025. došao na predmetnu nekretninu te nije mogao ući u istu svojim ključevima tuženica. S obzirom na to da je tužba za smetanje podnesena 11. ožujka 2025., zaštita posjeda je u skladu s gore citiranim propisom zatražena unutar subjektivnog roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja te unutar objektivnog roka od godinu dana od dana nastaloga smetanja.

7. Među strankama nije sporno:

- da je predmetni stan površine 120,46 m2, koji se sastoji od kuhinje, kupaone, dnevne sobe, 3 spavaće sobe i hodnika, koji je od ostatka nekretnine odvojen ulaznim vratima s bravom, a nalazi se u potkrovlju nekretnine opisane kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi [adresa] površine 1732 m2 od čega kuća [adresa] površine 145 m2, izgrađeno zemljište [adresa] površine 44 m2, dvorište [adresa] površine 1327 m2, [adresa] površine 216 m2, sveukupne površine 1732 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužene DM, majke I. tužitelja te da se isti nalazi u kući koja je u naravi podijeljena na prizemlje i tavan povezanih stubištem,

- da su stanu u potkrovlju od 2016. godine pa do kolovoza 2023. godine stanovali tužitelji te da su se isti u mjesecu kolovozu 2023. iselili iz toga stana, ali su zadržali sve primjerke ključeva,

- da je tuženica 16. siječnja 2025. tuženicima poslala dopis kojim je od njih zatražila da joj daju ključ od gornjeg kata nekretnine čemu tužitelji nisu udovoljili,

- da je tuženica 7. ožujka 2025. 1. tužitelju poslala poruku sa sadržajem: „… samo da ti javim bil je odvjetnik i promijenjena je brava za vikend imaš vremena da si uzmeš stvari…“si uzmeš stvari…“

- čitanjem spisa predmeta ovog suda poslovni broj P-140/2025 da su tužitelji 14. ožujka 2025. podnijeli tužbu protiv tuženice kojom traže da se utvrde suvlasnicima posebnog dijela predmetne nekretnine, stana u potkrovlju svaki u ½ dijela, a eventualnim tužbenim zahtjevima traže da se utvrde suvlasnicima predmetne nekretnine svaki u ¼ dijela ili da im tuženica isplati iznos od 32.000,00 eura, što im tuženica u odgovoru na tužbu od 12. svibnja 2025. osporava.

8. Sporno je da li su tužitelji u vrijeme kad je tužiteljica promijenila brave na vratima predmetnog stana i glavnom ulazu u kuću putem kojeg se stubištem dolazi do njega bili u posjedu tog stana i suposjedu zajedničkih dijelova nekretnine kojima se do njega dolazi kao što tužitelji tvrde u tužbi, dok tuženica tvrdi da nakon što su se u kolovozu 2023.odselili više nisu bili u posjedu stana i suposjedu zajedničkih dijelova nekretnine putem kojih se do njega dolazi te da nije smetala njihov posjed niti suposjed.

9. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

- čitanjem dokumentacije u spisu predmeta da je tuženica vlasnica nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, označene kao čkbr. [katastarska čestica], kuća [adresa], izgrađeno zemljište knegingradska, dvorište knegingradska, put knegingradska u sastavu koje su i stan te zajednički dijelovi zsa koje tužitelji traže zaštitu posjeda i suposjeda, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženica 16. siječnja 2025. tuženicima poslala dopis kojim je od njih zatražila da joj daju ključ od gornjeg kata nekretnine čemu tužitelji nisu udovoljili,

- da je tuženica 7. ožujka 2025. 1. tužitelju poslala poruku sa sadržajem: „… samo da ti javim bil je odvjetnik i promijenjena je brava za vikend imaš vremena da si uzmeš stvari…“si uzmeš stvari…“

- da je za 1. tužitelja kao investitora izrađen izvedbeni projekt uređenja postojećeg potkrovlja na lokaciji [adresa], kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po projektantici UM,

-čitanjem dokumentacije priložene uz odgovor na tužbu da je sklopljen darovni ugovor od 10. kolovoza 2016. između BM i tuženice kojim je BM darovao svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine tuženici te da je 7. ožujka tužiteljica u prisustvu svjedoka ČM i GM, RM, odvjetničkog vježbenika u OD Sevšek& Partneri d.o.o. [adresa] bravar LM po nalogu tuženice izvršio zamjenu brave na predmetnoj nekretnini, da su ključevi predani tuženici, da je ista nakon toga stupila u posjed nekretninete da je o tome sastavljen Zapisnik o izmjeni brave i stupanju u posjed od 7. ožujka 2025.

- razgledavanjem fotografija priloženih uz odgovor na tužbu kako izgleda i u kakvom je stanju gornji dio predmetne nekretnine.

- na temelju iskaza svjedoka IM sud je utvrdio da tuženica i on žive u predmetnoj nekretnini, da unazad tri godine nisu mogli doći u gornji dio kuće jer je 1. tuženik, njegov brat ZM zaključao vrata, da su tužitelji nekoliko godina boravili u gornjem dijelu kuće, a otišli su prije tri godine, da se osjećao smrad s gornjeg dijela kuće pa je trebalo provjeriti kakvo je stanje kako bi se otklonila opasnost od mogućih požara ili nekih drugih problema, da je tuženice u prisustvu odvjetnika promijenila bravu na vratima kroz koja se ulazi u gornji dio kuće, da su bili prinuđeni to učiniti jer im tužitelji nisu htjeli dati ključeve, da je promijenjena brava i na ulaznim vratima u donjem dijelu kuće, da je 1.tužitelj ZM dolazio u donji dio kuće jednom ili dva put godišnje nakon što su se odselili te da se prije njihovog useljenja gornji kat koristio za odlaganje stvari njegove majke i njega.

- na temelju iskaza svjedoka svjedok GM da je tuženica pozvala ČM i njega da budu prisutni prilikom promjene brave na vratima koje se nalaze u gornjem dijelu njezine kuće, pored njih prisutni su bili bravar i odvjetnik, da su vrata gornjeg dijela kuće bila zaključana, da im je tuženica rekla da treba promijeniti bravu jer dolaze neugodni mirisi iz gornjeg dijela kuće kako bi se provjerilo što se tamo događa, da im je rekla da je pozvala tužitelje da i oni budu prisutni, ali nisu došli, da je majstor promijenio bravu, a kad su ušli unutra zatekli smo priličan nered te da se tom prilikom mijenjala brava samo na vratima u gornjem dijelu kuće.

- na temelju iskaza svjedoka ČM sud je utvrdio da je isti bio prisutan kad je tužena DM promijenila bravu na ulaznim vratima u gornjem dijelu kuće, da su pored tužene i dva svjedoka bili prisutni odvjetnik i majstor koji je promijenio bravu, da im je bilo rečeno da treba promijeniti bravu i ući u gornji dio kuće jer dolazi neugodan miris koji je i on osjetio kad je došao, da tužitelji koji su prije boravili u gornjem dijelu kuće nisu htjeli dati ključeve ulaznih vrata gornjeg dijela kuće tuženici pa je ona zbog toga promijenila bravu da može ući u taj dio kuće u kojoj živi.

10. Do saznanja o odlučnim činjenicama sud je došao i na temelju iskaza stranaka.

- tužitelji u svom iskazu navode da je 2. tužiteljica u predmetnu kuću koja je u vlasništvu DM prvi put ušla 2014., da im je već tada bilo rečeno da si mogu urediti stan na gornjem dijelu kuće pa su 2015. napravili projekt za izgradnju stana u gornjem dijelu kuće koji je u to vrijeme bio prazan, bili su samo deka i dva krovna prozora, da su dva ili tri tjedna nakon što su se oženili počeli izvoditi radove na gornjem dijelu kuće, da su im tuženica i njezin pokojni suprug BM rekli da će stan koji će izgraditi biti njihov, da su u izgrađenom stanu živjeli od 2016. do mjeseca kolovoza 2023. kad smo se odselili i odnijeli većinu svojih stvari, da su nakon što su odnijeli svoje stvari zadržali ključeve i dalje ostali u posjedu stana, da tuženica nije imala ključeve tok stana sve dok nije promijenila bravu, da su redovito obilazili stan i provjetravali ga i provjeravali da li je sve u redu, da je tuženica jednom prilikom u prosincu 2024. od 2. tužitelja zatražila ključeve kako bi majstor provjerio plinske instalacije, ali joj on nije dao ključeve, da ih je pokojni svekar neko vrijeme prije svoje smrti upozoravao da tuženica jako želi ući u gornji kat kuće i da se dogovore u vezi s tim, da je 1. tužitelju kad je došao k njima bilo rečeno da sve ostaje kao što je bilo dogovoreno, da je sve u gornjem dijelu kuće njihovo, da je svekar umro **.**.2024., a dva, tri tjedna nakon njegove smrti je došla poruka od tuženice u kojoj navodi da je s bravarom nasilno izmijenila bravu na vratima gornjeg dijela kuće i da imaju nekoliko dana da maknu stvari, da je 2. tužitelj nakon toga došao u kuću da vidi što se događa, ali nije mogao ući na prva ulazna vrata pa je pozvonio, a kad mu je tuženica otvorila vrata rekla mu je da ne može ući jer su promijenjene brave, da nije mogao ući niti u gornji dio kuće jer je i tamo bila promijenjena brava, a tužena mu nije htjela dati ključeve od nove brave, da im je tuženica nakon što su se 2023. iselili rekla da se mogu vratiti, čak je i pitala kad će se vratiti uz napomenu da H ide u školu, a još se nisu vratili, da su stvari iz gornjeg dijela kuće iznosili polako od mjeseca kolovoza 2023. pa do kraja 2023., ali su ostale još neke stvari, odjeća i dječje igračke.

- 2. tuženica u svom iskazu navodi da je vlasnica predmetne kuće i točno je da sam dozvolila tužiteljima da si srede gornji kat za potrebe stanovanja, ali zbog toksičnih odnosa tijekom nekoliko godina i incidenta koji se dogodio 7. ožujka 2023. 1. tužitelju, svom sinu ZM je rekla: "uzmi si obitelj i dijete i više ne dolazite u gornje prostorije, to je moja kuća." Jer je htjela mir, razumijevanje i poštovanje, a ništa od toga nije dobila, da su se nakon toga tužitelji odselili 7. ožujka 2023. i više se nisu javljali, niti je ona njih zvala, a u kuću su ulazili da nešto provjere kad nije bilo nje i njezinog supruga Ne zna kad su odnosili stvari jer su to činili kad nje nije bilo doma. U više navrata su od tužitelja tražili da vrate ključeve, ona i njezin pokojni suprug, ali im nisu tužitelji nisu vratili ključeve, da je promijenila dvije brave u kući na ulaznim vratima u kuću i ulaznim vratima u stan na gornjem dijelu kuće, a to je učinila jer je tražila da tužitelji dođu i provjetravaju gornji dio kuće, ali je zaključila da to nisu činili po nesnosnom smradu koji je dolazio iz gornjeg dijela kuće, da 1. tužitelj nije mogao ući u kuću kad je došao nakon promjene brava, jer su ulazna vrata kuće bila zaključana zbog toga što je već bilo kasno, da je brave je promijenila nakon što mu je nekoliko puta rekla da joj da ključeve, a on odbio učiniti, da su u dogovoru sa svojim odvjetnikom izvršili određene promjene u gornjem dijelu kuće nakon što je promijenila bravu tako što su sve stvari tužitelja stavili u jednu prostoriju, da je već prije pozivala tužitelje da uzmu sve svoje stvari na što su joj rekli da ih neće uzeti jer da je to njihovo i da će to ostati njihovoj djeci koju ona neće vidjeti, da druge promjene u gornjem dijelu kuće nisu napravili, samo su sve počistili i stavili sve stvari tužitelja u jednu prostoriju.

11. Napominje se da nije proveden predloženi očevid na licu mjesta nakon što su se stranke na ročištu održanom 22. srpnja 2025. očitovale da nije sporno da se na katu nekretnine na adresi [adresa] nalazi stan s posebnim ulaznim vratima na kojem je promijenjena sporna brava, a do kojeg se dolazi kroz zajednički glavni ulaz koji također ima svoju bravu koju je tužena promijenila. U vezi s tim se napominje da je punomoćnica tužitelja izjavila kako su očevid i građevinsko vještačenje predloženi kako bi se utvrdilo koji su sastavni dijelovi te nekretnine te da se na katu nalazi stan s posebnim ulaznim vratima i bravom kao samostalnom uporabnom cjelinom međutim kako među strankama to nije sporno, a isto su potvrdili i svi danas saslušani svjedoci to tužitelji smatraju da bi građevinsko vještačenje u konačnici bilo nepotreban trošak, osim toga da nije potrebno prisustvo mjerničkog vještaka jer nema spora o tome na kojoj adresi se nalazi nekretnina te da se radi o nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. Nakon pomne analize iskaza svjedoka i stranaka sud je njihove iskaze, i to one dijelove njihovih iskaza koji se odnose na odlučne činjenice o stanju posjeda predmetne nekretnine prihvatio kao vjerodostojne te je na temelju istih utvrdio da je su tužitelji nakon što im je tuženica dozvolila da gornji dio kuće prilagode svojim potrebama i dopustila im da u njemu stanuju i posjeduju ga, stupili u posjed stana u gornjem dijelu predmetne kuće i suposjed zajedničkih dijelova nekretnine kojima se dolazi do njega 2016. godine, da su u stanu živjeli do mjeseca kolovoza 2023. te da su nakon toga dolazili u stan sve dok im tuženica 7. ožujka 2025.promjenom brava na ulaznim vratima u kuću i stan to nije onemogućila.

13. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka, dokumentacije dostavljene dakle proizlazi da su tužitelji nakon što su se u mjesecu kolovozu 2023. odselili iz stana u gornjem dijelu predmetne nekretnine ostali u posjedu tog stana i suposjedu dijela predmetne nekretnine kojim se dolazi do stana budući da iz iskaza svjedoka i stranaka proizlazi da su zadržali ključeve stana i redovito ga obilazili te da je tuženica promjenom brava na vratima kroz koje se ulazi u kuću i gornji dio kuće smetala taj njihov posjed i suposjed oduzevši im posjed i suposjed. Tužitelji su bili u faktičnom, mirnom i poštenom posjedu tavanskog stana u trenutku smetanja, iako su iz njega odselili u mjesecu kolovozu 2023., što jasno proizlazi iz dokazane činjenice da su u stanu ostale neke njihove stvari te da su bila i u posjedu ključeva predmetnog stana i ulaza u kuće kroz koja se dolazi do njega, pa su mogli bez ičije prethodne dozvole ili ovlaštenja u njega ulaziti što su i činili. Posjed tužitelja je nedvojbeno miran budući da je im je tužena dobrovoljno predala posjed gornjeg dijela kuće kojeg su, s njezinim dopuštenjem, zatim pretvorili u stan i jedini imali ključeve istog. Posjed tužitelja je pošten jer nisu imali razloga smatrati da im ne pripada posjed stana kojeg su uredili, a u posjed su ušli su s dopuštenjem tuženice. Osim toga, bez obzira kakav je posjed odnosno kakve ima kvalitete, nitko nema prava samovlasno smetati posjed, kao što je to tuženica u ovom slučaju učinila promjenom brava na vratima. Ako su i točne tvrdnje tuženice da je bila primorana promijeniti brave kako bi provjerila stanje stana u gornjem dijelu svojeg kuće od kojeg nije imala ključeve, koje prema iskazima stranaka nije imala, iz kojeg su prema njezinom iskazu te iskazu svjedoka dolazili neugodni mirisi, u takvim okolnostima je trebala ključeve novih brava predati i tuženicima kako bi oni i nadalje mogli dolaziti u stan. Budući da to nije učinila, pa im je promjenom brava onemogućila ulaz u stan, time je nedvojbeno počinila čin smetanja posjeda i suposjeda, a zaštitu suposjeda putem suda prema čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suposjednik može tražiti od samovlasnoga smetanja drugog suposjednika samo ako ga je isti potpuno isključio od dotadašnjega suposjeda ili je isti bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, kao što je ovdje slučaj. Svaki posjednik, bilo stvari ili prava, ima pravo na zaštitu posjeda, neovisno o tome radi li se o neposrednom ili posrednom posjedu, pa su dakle tužitelji u ovom slučaju osnovano zatražili posjedovnu zaštitu.

14. Tužitelji su uz tužbu kao predlagatelji osiguranja podnijeli i prijedlog da se radi osiguranja njihove nenovčane tražbine i radi prestanka samovlasnog smetanja njihovog posjeda i suposjeda od strane tuženice kao protivnice osiguranja donese privremena mjera navedena u toč. V. izreke ovog rješenja. Prema čl. 346. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 ) radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. U konkretnom slučaju tužiteljica je učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine dokazima priloženima uz tužbu, ali po stavu ovog suda nije učinila vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili da je ta mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. U ovom slučaju nema opasnosti da bi se bez privremene mjere spriječilo ostvarenje tražbine, budući da se promjenom brava na vratima stana i ulazu u kuću ne mijenja u većoj mjeri postojeće stanje iste, u tužbi se ne navodi da je tuženica pored toga poduzela i neke druge radnje u gornjem dijelu kuće niti to proizlazi iz provedenih dokaza, nije dostavljen dokaz da je došlo do nasilja koje bi određivanjem privremene mjere trebalo spriječiti, niti je tužiteljima povrijeđeno pravo na dom budući da su sami iselili iz predmetnog stana i već duže vrijeme žive na drugoj lokaciji, a šteta koja bi eventualno nastala u stanu u gornjem dijelu kuće radnjama tuženice, što je malo vjerojatno budući da je tuženica vlasnica predmetne nekretnine te živi u stanu u donjem dijelu kuće pa bi tim štetnim radnjama oštetila i sebe nije nenadoknadiva budući da tuženica raspolaže određenom imovinom. S obzirom na to da nisu ostvarene propisane pretpostavke za određivanje privremene mjere kao što je to prethodno obrazloženo, taj prijedlog tužitelja je odbijen, odnosno odlučeno je kao u toč. IV. izreke ovog rješenja.

15. Napominje da dokazi koji se ne analiziraju u ovoj odluci nisu od značaja za rješavanje ovog spora pa ih sud stoga posebno ne obrazlaže.

16. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Sud je tužiteljima koji su postavljenom tužbenom zahtjevu u uspjeli u parnici, a ni uspijeli u samo u pogledu prijedloga za određivanje privremene mjere, dakle nisu uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu niti nastali posebni troškovi, priznao i dosudio trošak postupka, a u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio mu joj samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužiteljima je tako priznat trošak u visini jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak koji obuhvaća najviše do četiri radnje od 500,00 EUR (250 bodova) prema tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23 - dalje OT), uvećan za 10% za zastupanje dvije stranke u postupku na temelju Tbr. 40/1 OT (sastav tužbe, sastav podneska od 17.3.2025., sastav podneska od 19.4.2025., sastav podneska od 25.4.2025.), pored toga im je priznat trošak za tri poduzete daljnje radnje u postupku i to: trošak zastupanja na tri ročišta održana 4.6.2025., 22.7.2025., 10.11.2025., za svako ročište po 110,00 EUR na temelju Tbr. 7. toč. 2. OT i Tbr. 40/1 OT, sve to uvećano za PDV od 25% na temelju Tbr. 46. OT te trošak sudskih pristojbi od 79,64 EUR, ukupno 1.079,64 EUR, koji iznos parničnog troška je tuženica dužna isplatiti tužiteljima, a kako je to odlučeno u toč. II. izreke ovog rješenja. Tužiteljima nije priznat ukupan iznos zatraženog troška prema troškovniku, jer istim potražuje i trošak jednokratne nagrade za postupak osiguranja od 220,00 EUR uvećan za PDV, na koji nema pravo jer je njihov prijedlog za određivanje privremene mjere odbijen. Na dosuđene troškove sud nije dosudio i zakonsku zateznu kamatu u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, o čemu sud odlučuje na zahtjev stranke, budući da takav zahtjev u ovom slučaju nije podnesen.

17. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova odbijen je kao neosnovan, jer tuženik u ovoj parnici nije uspio.

U Varaždinu 24. prosinca 2025.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužiteljima po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Brlečić & partneri j.t.d. iz Varaždin,

2. Tuženici punomoćnicima Vladi Sevšeku i Jurici Sevšeku, odvjetnicima u OD

SEVŠEK & Partneri d.o.o., Varaždin,