REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-57/2023-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ASES USLUGE d.o.o., Zagreb, Avenija Marina Držića 74a, OIB: 28315107902, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Tušak Miletić i Partneri, Zagreb, Vlaška 84/4, protiv tuženika HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Šverko, odvjetniku iz Zagreba, Poljička 5, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Irene Tušak Miletić, odvjetnice, te zamjenice punomoćnika tuženika Andreje Bošnjak, odvjetnice, dana 24. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.505,37 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 16. studenog 2016. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

II/

Odbija se dio tužbenog zahtjeva u visini od 3.349,40 eur, što predstavlja razliku između dosuđenih 1.505,37 eur te zatraženih 4.854,77 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III/ Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je tuženik u razdoblju u kojem je bio zaposlen kao radnik tužitelja putem trgovačkog društva Elektron Tomislav d.o.o., čiji je tuženik osnivač i jedni član, sklapao poslove iz djelatnosti koju obavlja ovdje tužitelj, a sve bez odobrenja, kojim slijedom onda tužitelj potražuje utuženi iznos, s parničnim troškovima, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da su prethodni navodi tužitelja neosnovani, te da ne postoji temelj za zatraženu isplatu, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu dana 4. svibnja 2022. poslovnog broj Pr-1877/2017 (kojom je usvojen tužbeni zahtjev, str. 172-180 spisa), koju je Županijski sud u Zagrebu ukinuo svojom odlukom poslovnog broja Gž R- 2453/2022 od 13. prosinca 2022. (str. 196-200 spisa) te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka izvršio uvid u ugovor o radu na određeno vrijeme od 5. siječnja 2016. i 5. veljače 2016. (str. 6-9 i 36-39, 10-13 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 5. svibnja 2016. (str. 14-17 spisa), presliku pisanog otkaza tuženika od 16. studenog 2016. (str. 18 i 40 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu od 16. studenog 2016. (str. 19 i 41 spisa), presliku izvatka iz sudskog registra (str. 20-24 i 42-48 spisa), financijski izvještaj za 2016. (str. 25 i 49 spisa), Odluku o rasporedu dobiti poslovne 2016. tvrtke Elektron Tomislav d.o.o. od 26. studenog 2017. (str. 26 i 50 spisa), životopis tuženika (str. 65- 66 spisa), presliku računa trgovačkog društva Elektron Tomislav d.o.o. (str. 68-91 spisa), dopis stečajnog upravitelja od 30. studenog 2018. (str. 98-99 spisa), dopis FINA-e od 21. ožujka 2019., uz priloge (str. 108-120 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezna uprava, Ispostava Dugo Selo od 18. ožujka 2019. (str. 122, 127 spisa), dopis trgovačkog društva Audiobil d.o.o. od 2. prosinca 2019. (str. 138 spisa) i knjigovodstvenu dokumentaciju trgovačkog društva Elektron Tomislav d.o.o. /prilog predan na ročištu 10. ožujka 2021./ (str. 146 spisa), kao što je saslušan i zakonski zastupnik tužitelja IF te tuženik, oboje na ročištu održanom 23. listopada 2019. (str. 130-132 spisa), te je također provedeno i financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković - Centar za financijska vještačenja d.o.o. (nalaz i mišljenje od 28. lipnja 2021., str. 151-157 spisa, dopunski nalaz i mišljenje od 8. studenog 2024., str. 209- 211 spisa, usmeno očitovanje vještaka od 21. studenog 2025., str. 222-224 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik u razdoblju koje se odnosi na ovaj postupak bio zaposlen kao radnik tužitelja, pri čemu je po navodima tužitelja putem trgovačkog društva Elektron Tomislav d.o.o., čiji je osnivač i jedni član, sklapao poslove iz djelatnosti koju obavlja ovdje tužitelj, a sve bez odobrenja samog tužitelja, kojim slijedom onda tužitelj potražuje utuženi iznos s naslova predaje ostvarene zarade, kojim navodima se tuženik tijekom postupka protivio, ističući da su takvi navodi tužitelja neosnovani, te da ne postoji temelj za zatraženu isplatu, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.

7. S obzirom na suprotstavljene navode stranaka, tijekom postupka izvođeni su predloženi dokazi tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju, provedeno je financijsko vještačenje te su saslušane stranke.

8. Tako je direktor tužitelja IF navodio da može potvrditi da je tuženik bio zaposlen na poslovima elektrotehničara, s tim da je radio i na poslovima elektroinstalacija te klimatizacijskih uređaja.

9. Već prilikom zapošljavanja tuženik je rekao da je vlasnik trgovačkog društva, no koje je u postupku zatvaranja tj. stečaja, te da se upravo zapošljava kod njih s obzirom da njegovo trgovačko društvo prestaje s radom te da ne može raditi oboje, kakvo objašnjenje je on i prihvatio, a jedan od razloga zapošljavanja je bila i okolnost što je tuženik dakle imao poduzetničko iskustvo, pa je smatrao da će se s obzirom na to lakše uklopiti i razumjeti poziciju poslodavca na tržištu.

10. Obveze i prava radnika i poslodavca bile su uređene sklopljenim ugovorom o radu, što uključuje i zabranu sklapanja poslova iz djelatnosti koje tužitelj obavlja, a bez odobrenja. Naknadno su saznali da je tuženik ipak obavljao poslove, s tim da mu tužitelj, kao niti direktor osobno nikad nisu dali odobrenje, niti ga je tuženik ikada tražio. Također, navodi da imaju saznanja da se radi o podudarnoj djelatnosti, budući da je obavljao poslove vezane za klimatizaciju i elektroinstalacije, dakle kao i njihovo trgovačko društvo.

11. Pritom su negirani navodi tuženika, npr. iz odgovora na tužbu, da je on kao direktor osobno znao da tuženik obavlja spornu djelatnost. Ponavlja da je znao da postoji predmetno trgovačko društvo, no smatrao je temeljem navoda tuženika da je isto u stečaju te da ne posluje, kako je već rekao. Dodatno pojašnjava da iz njihovog poslovnog iskustva proizlazi i opcija koja bi tolerirala postojanje tj. aktivno obavljanje poslova od strane trgovačkog društva tuženika, a da su za to znali. Naime, navodi da je tuženiku prilikom zapošljavanja rekao da u takvim situacijama postoji mogućnost da se i njegovo trgovačko društvo javi na otvorene tendere, kako bi povećali mogućnost dobitka posla, no tuženik je to otklonio, navodeći da je njegovo trgovačko društvo u stečaju i da ne radi, kakve navode je i prihvatio, i tada nije smatrao potrebnim takve navode posebno provjeravati. Takve provjere nije vršio niti naknadno, to nije bila njihova obveza. Točno je da je ugovor o radu s tuženikom u međuvremenu prestao, naknadno, možda kakva tri mjeseca nakon toga, su saznali za aktivnosti tuženikovog trgovačkog društva, na način da su utvrdili da je pojedine poslove na koje su se javljali on odradio na crno, a navodi da postoje i neki osobni dugovi tuženika i njegove obitelji prema tužitelju i njemu osobno.

12. Zaključno pojašnjava da tužitelj obavlja i sve vrste poslova vezane za održavanje objekata, što onda uključuje instalaciju i održavanje gromobrana, održavanje odvoda i kanalizacije i sl., u vezi čega imaju više odjela unutar poduzeća, koje inače zapošljava oko 40 ljudi.

13. S druge strane, u svom iskazu tuženik je iznosio da je točno da je bio zaposlen kod tužitelja na poslovima elektrotehničara, pri čemu je obavljao i poslove elektro- instaliranja, kao i montaže rashladnih uređaja, u nekoj mjeri. Dodatno pojašnjava da je glavnina njegovog posla kod tužitelja bila montaža elektroinstalacija u objektima koje je opremao tužitelj, najčešće po sistemu "ključ u ruke", kao i obavljanje dežurstava, tj. reagiranje na pozive korisnika u vezi popravaka nastalih kvarova na elektroinstalacijama.

14. Nadalje navodi da je već prilikom razgovora kod zapošljavanja direktoru tužitelja naveo da je vlasnik trgovačkog društva, koje je u dugovima te loše stoji i prijeti mu likvidiranje, te da se upravo zato zapošljava, no nije govorio o stečaju jer ga tada još nije bilo, do stečaja je došlo tek naknadno. Nije točno da bi direktor spominjao njihovo zajedničko javljanje na tendere.

15. Navodi da nije posebno tražio dozvolu za obavljanje poslova jer su svi radovi koje je obavljao za svoje trgovačko društvo u vrijeme dok je radio kod tužitelja bili manjeg opsega, sva zarada je otišla na pokrivanje dugova, niti sadržajno poslovi nisu bili konkurentske prirode jer su se odnosili prvenstveno na manje popravke strojeva, električnih kuhinjskih peči i sl., kao i manjih kućanskih aparata, kakve poslove tužitelj ne obavlja. Uz navedeno, ukazuje i da su ti poslovi bili obavljani izvan Zagreba, najčešće u okolici kao što je [adresa] i sl..

16. Također negira bilo kakav rad na crno, njega ili npr. njegovog oca, koji je nesporno također elektrotehničar. Negira i da bi preoteo ili onemogućio bilo kakav posao tužitelju, sa klijentima tužitelja njegovo trgovačko društvo nije imalo kontakta. Smatra i da su neosnovani navodi direktora tužitelja o navodnim osobnim dugovima, ističe da on je zaista spominjao nekakvu razliku u plaći, što tuženik navodi da ne može prihvatiti.

17. Točno je i da je njegovo trgovačko društvo koristilo usluge vanjskog knjigovodstvenog servisa pod nazivom Audiobil d.o.o. iz Zagreba, Kušlanova 2. Koliko zna, sva dokumentacija je vraćena njemu osobno, relativno nedavno, inače trgovačko društvo pod nazivom Elektron Tomislav d.o.o je brisan iz registra.

18. Što se tiče prirode intervencija na koje je izlazio dok je radio kod tužitelja, tuženik pojašnjava da se radilo o dojavama najčešće vezanim za nestanak struje, kvarove na instalacijama i sl., što je bilo i izvan radnog vremena te npr. vikendima i noću. Zaključno, iskazano je i da su djelatnici tužitelja obavljali i intervencije koje nisu vezane za elektroinstalacije, npr. vezano za funkcioniranje kanalizacije, pitanje klima uređaja i sl..

19. Nastavno, provedeno je i financijsko vještačenje, na okolnost utvrđenja poslovnih prihoda trgovačkog društva Elektron Tomislav d.o.o., za razdoblje od 5. siječnja 2016. do 16. studenog 2016., te iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da iz javno dostupnih Bilješki uz financijska izvješća za 2016. je razvidno da društvo Elektron Tomislav d.o.o. primjenjuje Hrvatske standarde financijskog izvještavanja. Hrvatskim standardom financijskog izvještavanja 15 Prihodi (HSFI 15) propisan je računovodstveni postupak za mjerenje, priznavanje i objavljivanje prihoda. Prihod je povećanje ekonomske koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje kapitala, osim onog u svezi s uplatom od strane sudionika u kapitalu. Prihodi koji nastaju iz transakcija i poslovnih događaja prema HSFI 15 svrstani su u sljedeće kategorije: poslovne prihode i financijske prihode.

20. Iz dokumentacije koja prileži spisu razvidno je da je društvo Elektron Tomislav d.o.o. u promatranom razdoblju ostvarilo poslovne prihode od isporuke roba i usluga. Prihod ostvaren prodajom proizvoda i davanjem usluga jednak je neto iznosu računa bez poreza na dodanu vrijednost.

21. Stoga se temeljem prethodno prikazanih računa izdanih kupcima daje kronološki prikaz ostvarenih poslovnih prihoda društva Elektron Tomislav d.o.o. u razdoblju od 5. siječnja 2016. do 16. studenog 2016., a što je jednako neto iznosima koji se iskazuju na računima, i što je onda vidljivo iz tablice na strani 6. nalaza i mišljenja (str. 156 spisa).

22. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak stoga zaključno daje mišljenje na postavljeno pitanje da su poslovni prihodi trgovačkog društva Elektron Tomislav d.o.o. u razdoblju od 5. siječnja 2016. do 16. studenog 2016. iznosili 53.878,00 kn.

23. Sukladno uputi iz odluke višeg suda tijekom ponovljenog postupka provedeno je i dopunsko vještačenje, kod koga je vještak bio dužan uzeti u obzir i vrijednost utrošenog materijala prilikom izvođenja pojedinih radova, koja vrijednost ne ulazi u financijsku dobit tuženika, i temeljem kojih izračuna je vještak u svom dopunskom nalazu i mišljenju od 8. studenog 2024. utvrdio da je zarada trgovačkog društva Elektron Tomislav d.o.o. ostvarena po računima specificiranim u podnesku tužitelja od 26. srpnja 2021. iznosila 1.505,37 eur (11.342,20 kn).

24. Kako je tužitelj svojim podneskom od 6. srpnja 2025. iznio prigovore na dopunjeni nalaz i mišljenje, to se financijski vještak i usmeno očitovao na ročištu održanom 21. studenog 2025. vezano za prigovor tužitelja iz podneska od 6. srpnja 2025. u kojem navodi kako smatra da je udio troškova u prihodima previsok te kako je njegova procjena da su troškovi po utuženim računima do 25% neto cijene, vještak se očitovao kako pri izradi predmetnog financijskog vještačenja nisu bile dostupne poslovne knjige tuženika slijedom čega se vještačenje izvršilo na temelju godišnjih financijskih izvješća Društva za 2016.. Budući da poslovne knjige kao i knjigovodstvene isprave Društva Elektron Tomislav d.o.o. nisu dostupne nije moguće pojedinačno utvrđivati zaradu za svaki utuženi račun već korištenjem metodologije iznesene u dopuni.

25. Vezano za pitanje o materijalnim troškovima te da bi oni iznosili 27,4% kako to smatra tužitelj, vještak je istakao kako to nisu jedini troškovi koje Društvo u svom poslovanju ima pa tako uvijek postoje i fiksni troškovi kao što su troškovi knjigovodstva, bankarske naknade, a također treba uzeti u obzir i troškove rada. Nesporno je pritom i uzeto je u obzir da se spominjanih 27,4% odnosi na materijalne troškove u vidu potrošnog materijala, rezervnih dijelova, uredskog materijala te sitnog inventara, i sl.. Nije se moguće precizno očitovati, kako je ukazao vještak, o načinu formiranja cijene vezano za uslužne djelatnosti koje je pružao tuženik, budući da se cijena formira slobodno na tržištu, a eventualni ulazni faktori su ovisni o veličini društva, broju zaposlenika, fiksnim troškovima, poslovnoj strategiji, itd..

26. Zaključno je navedeno i da nije bilo moguće utvrditi koji su konkretno materijalni troškovi koji se odnose direktno na utužene račune, pri čemu je dodatno istaknuto da je prilikom vještačenja bila dostupna cjelokupna priložena dokumentacija, dakle dokumentacija iz samog spisa kao i iz postojećeg priloga (knjigovodstvena dokumentacija Elektron Tomislav d.o.o. s ročišta od 10. ožujka 2021.), s tim da su korišteni i podaci iz javnih izvora.

27. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni dopunjeni nalaz i mišljenje vještaka, budući da je vještačenje provedeno po osobi koja raspolaže potrebnim stručnim znanjima za navedeno, s tim da je nalaz i mišljenje usklađen i s priloženom dokumentacijom, pri čemu tuženik nije prigovarao istom, dok nije bilo moguće prihvatiti primjedbe tužitelja budući da je vještak detaljno obrazložio metodologiju izračuna, posebno vezano za uračunavanje materijalnih troškova, na koji način onda nije bio prihvaćen niti dokazni prijedlog tužitelja da se dopunski sasluša zakonski zastupnik tužitelja na okolnost formiranja cijena i sudjelovanja troškova u istima, budući da je upravo vještak koji raspolaže potrebnim stručnim znanjima obrazložio način izračuna, posebno ističući da je formiranje cijena na tržištu slobodno.

28. Ocjenjujući naprijed navedeno, proizlazi da je tužitelj s uspjehom dokazao osnovanost svog potraživanja, budući da tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužitelj kao poslodavac dao odobrenje tuženiku za sklapanje predmetnih poslova, a niti je utvrđeno da je tužitelj u vrijeme zasnivanja radnog odnosa znao da se tuženik bavi takvom vrstom poslova te da nije tražio prestanak takve aktivnosti, s obzirom da je iz iskaza direktora tužitelja vidljivo da je smatrao da je trgovačko društva u vlasništvu tuženika neaktivno tj. da je u postupku zatvaranja tj. stečaja, i da je upravo došlo do zapošljavanja tuženika kod tužitelja s obzirom na prestanak rada trgovačkog društva u vlasništvu tuženika (Elektron Tomislav d.o.o.), i kakve navode valja prihvatiti kao uvjerljive, uzimajući u obzir daljnje navode direktora tužitelja da bi od bilo kojeg poslodavca bilo teško za očekivati da zapošljava radnika koji mu predstavlja konkurenciju (tuženik je kod tužitelja obavljao poslove elektrotehničara, uključivo i poslove elektro-instaliranja te montaže, što sam tuženik spominje u svom iskazu).

29. U tom smislu nije bilo moguće prihvatiti navode iz iskaza tuženika kada ukazuje da je tužitelju bila poznata poslovna aktivnost trgovačkog društva Elektron Tomislav d.o.o., s tim da je nastavno također utvrđeno i da se radilo o sklapanju poslova iz djelatnosti koju obavlja i tužitelj, što je vidljivo iz priložene dokumentacije, osobito izvoda iz sudskog registra za oba društva, kao i iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, koje sadrži i kraći opis usluge svakog pojedinog računa (str. 2.- 5. nalaza i mišljenja, str. 152-155 spisa).

30. Također, nisu osnovani niti prigovori tuženika da je protekao zakonski rok za ostvarenje prava poslodavca, tj. tri mjeseca od saznanja za sklapanje poslova, odnosno pet godina od dana sklapanja posla, budući da valja prihvatiti navode tužitelja da je o aktivnosti tuženika na potreban način mogao biti upoznat tek kada su financijski izvještaji za 2016. postali javno dostupni, i što je FINA dužna objaviti do 31. srpnja iduće godine za proteklu godinu, što je u ovom slučaju 31. srpnja 2017., dok je sama tužba podnesena 10. listopada 2017.. U tom smislu onda nije odlučno što je sam direktor tuženika u svom iskazu spominjao da su za aktivnosti tuženika saznali kakvih tri mjeseca od prestanka radnog odnosa tuženika (do čega je došlo 16. studenog 2016.), budući da je iz iskaza direktora tužitelja vidljivo da on govori o saznanjima da je tuženik pojedine poslove obavljao na crno, spominjući pritom i privatne dugove i sl., i koja saznanja se onda ne mogu smatrati relevantnim u smislu odredbe čl. 101. st. 3. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), koja propisuje citirane rokove.

31. Na taj način valjalo je tužitelju dosuditi iznos od 1.505,37 eur, što je sukladno dopunjenom nalazu i mišljenju vještaka, te pregledu iznesenom u tabelarnom obliku, s obzirom da su prilikom dopunjenog vještačenja, a kako je već rečeno, uzimani u obzir i materijalni troškovi.

32. Slijedom svega naprijed navedenog, s obzirom na okolnost da je tuženik, kao član društva Elektron Tomislav d.o.o. za svoj račun sklapao poslove iz djelatnosti koju obavlja tužitelj kao njegov poslodavac i to kroz razdoblje trajanja radnog odnosa, a bez odobrenja tužitelja kao poslodavca, u smislu odredbe čl. 101. st. 1. i 2. Zakona o radu, valjalo je dosuditi naprijed citirani iznos tužitelju, s obzirom na pravo tužitelja kao poslodavca da mu tuženik kao radnik preda zaradu ostvarenu iz predmetnih poslova, u već spomenutom iznosu od 1.505,37 eur, dok je preostali zatraženi iznos od 3.349,40 eur (do konačno postavljenih 4.854,77 eur) valjalo odbiti, sve sukladno izračunima vještaka iz dopunjenog nalaza i mišljenja, a koji izračun je usklađen i s stajalištima iz odluke višeg suda.

33. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), pri čemu iste na dosuđeni iznos teku od 16. studenog 2016., kao dana prestanka radnog odnosa tuženika kod tužitelja.

34. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

35. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku, tj. određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove, budući da je tužitelj u cijelosti uspio s osnovom svog zahtjeva (utvrđeno je da je tuženik dužan predati nastalu zaradu tužitelju) no samo je djelomično uspio s konačno postavljenim novčanim zahtjevom, kod čega je tuženik uspio sa žalbom na prvotnu presudu iz ovog postupka no proizlazi da nije uspješno osporio tvrdnje tužitelja da postoji osnov za isplatu, makar i u iznosu manjem nego što je tužitelj konačno potraživao (tužitelj je s konačno postavljenim novčanim zahtjevom uspio u omjeru od oko 31%).

36. Na taj način odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 24. prosinca 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika