Poslovni broj: Us I-2263/2024-36

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Zrinki Pivac zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ad. 1) GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužitelja ad. 2) AO pok. G iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ad. 1) DORH zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, OIB: 43539267895, ad. 2) Ministarstva financija, Sektora naknade za oduzetu imovinu, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, i zainteresirane osobe ad. 3) Grada Omiša, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 49299622160, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2025., a objavljene 24. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ad.1) GO i tužitelja ad.2) AO kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/176, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-04 od 27. lipnja 2024., te rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-05/18-02/02, URBROJ: 2181/1-13/05/625-22-20 od 29. travnja 2022., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942 - 01/22-01/176, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-04 od 27. lipnja 2024., odbijena je žalba GO i AO, ovdje tužitelja ad.1) i tužitelja ad.2), izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-05/18-02/02, URBROJ: 2181/1-13/05/625-22-20 od 29. travnja 2022.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko - pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/18-02/02, URBROJ: 2181/1-13/05/625-22-20 od 29. travnja 2022., u točci 1. utvrđuje se pravo na naknadu GO iz [adresa] za 1/2 dijela i AO iz [adresa], za 1/2 dijela za čest. zem. [katastarska čestica], ZU 615 KO [katastarska općina] u pov. 729 m[2] , koje zemljište je nacionalizirano i postalo društveno vlasništvo temeljem članka 1. stavak 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ br. 52/58) i to danom stupanja na snagu citiranog zakona 26. prosinca 1958.g. te im se određuje naknada

u

ukupnom

iznosu

od

10.472,25

kuna

(desettisućačetristosedamdesetdvikuneidvadesestpetlipa) od kojeg iznosa pripada:

- GO za suvlasnički udio od 1/2 dijela iznos od 5.236,12 kn

- AO za suvlasnički udio od 1/2 dijela iznos od 5.236,12 kn Točkom 2. izreke je riješeno da je Ministarstvo financija Republike Hrvatske kao obveznik naknade, dužno utvrđenim ovlaštenicima naknade iz toč. l. izreke ovog rješenja isplatiti, i to jednokratno, u gotovom novcu u roku od 60 dana nakon pravomoćnosti ovog rješenja.

Točkom 3. izreke je riješeno ako Ministarstvo financija ne isplati naknadu iz toč.1 ovog rješenja, ovlaštenik naknade može radi ostvarivanja prava podnijeti tužbu nadležnom Općinskom sudu.

Točkom 4. izreke je riješeno da ovo rješenje kada postane pravomoćno ima snagu ovršne isprave.

Točkom 5. izreke je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. 3. Protiv osporavanog rješenja tuženog tijela tužiteljica ad. 1) GO je podnijela tužbu 24. rujna 2024., koja tužba je zavedena pod poslovnim brojem Us I- 2263/2024. Tužitelj ad. 2) AO također je protiv osporavanog rješenja podnio tužbu 2. listopada 2024. koja je zavedena pod poslovnim brojem Us I- 2359/2024. Kako su tužitelji ad. 1) i ad. 2) podnijeli dvije odvojene, ali sadržano identične tužbe, protiv istog tuženika, radi poništenja istog osporavanog rješenja, to je Sud rješenjem ovog suda poslovni broj Us I- 2263/2024-5 od 8. studenog 2024. spojio predmetne spise radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, pri čemu će se predmetni spisi nastaviti voditi pod poslovnim brojem Us I-2263/2024.

4. Tužitelji ad. 1) i ad. 2) osporavaju zakonitost rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da su podnijeli prijedlog za naturalni povrat neizgrađenog zemljišta, da je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za povrat neizgrađenog zemljišta k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i utvrđeno pravo na naknadu tužiteljima ad. 1) i ad. 2) i to svakom u iznosu od 5.236,12 kuna (694 €) iako oni to nisu tražili, naprotiv da su se protivili bilo kakvoj naknadi i tražili naturalni povrat s obzirom da je konačnim i pravomoćnim rješenjem istog prvostupanjskog tijela utvrđeno u času podnošenja zahtjeva za povrat da zemljište k. č. [katastarska čestica] nisu privedene svrsi; da su tužitelji izjavili žalbe, međutim da je drugostupanjsko upravno tijelo, ovdje tuženik, odbilo žalbu žalitelja, ne odgovorivši na žalbene navode žalitelja, ovdje tužitelja, te da je posebno prešućeno postojanje konačnog i pravomoćnog rješenja prvostupanjskog upravnog tijela Klasa: UP/I/944-05/96-01/16, Urbroj: 2155-01-96/-1 od 24. ožujka 1997. kojim je utvrđeno da k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k.o. 319708 (n.p. k. č. [katastarska čestica], a koja obuhvaća k. č. zem. [katastarska čestica]) nije privedeno svrsi, a koje je postalo pravomoćno 3. srpnja 1997.g. u času podnošenja zahtjeva za naturalni povrat neizgrađenog građevinskog zemljišta. Stoga, a kako da rješenje 24. ožujka 1997. pravomoćno 3. srpnja 1997.g. nikada nije osporeno, da je ponovo raspravljanje o izgrađenosti tog zemljišta i utvrđivanje legalnosti zapravo odlučivanje ponovno o istoj stvari protivno logici i temeljnim pravnim principima no bis pro idem; da su ostale isprave potpuno bespotrebno i u svrhu opstrukcije i odugovlačenja postupka izvedene u paralelnom postupku. Tužitelji se nadalje pozivaju, po njihovom mišljenju, na ogledni spor u smislu ZUS-a, u postupku povrata susjedne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojem postupku da je žalba uvažena, a prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje ukinuto, te da je u tijeku ponovni postupak u predmetu KLASA: UP/I-942-05/22-00501/05/05, URBROJ: 2181/1-18-04/21-24-9, a u kojemu da se nalaze ukidajuća drugostupanjska odluka tuženika KLASA: UP/II-942- 01/19-01/111 od 6. lipnja 2022. koja da je potpuno suprotna stavu tuženika u predmetu u kojem je uvažio žalbu vlasnika susjednih nekretnina, a koju odluku da tuženik ima i da mu je ne treba dostavljati, kao ni zainteresiranim osobama. Također navode da se gradonačelnik [adresa] miješa u postupak iako da nije stranka u postupku i u podnesku koji se osporava, da bez argumentacije navodi i dokaz protiv vlastitih tvrdnji Posjedovni list br.1330 za k. o. [katastarska općina] gdje je k. č. [katastarska čestica] (a koja obuhvaća k. č. zem. [katastarska čestica]) navedeno da je neplodno. Dakle, da nije parking, igralište itd. kako da je navedeno za ostale nekretnine. Dodatno nerazumnijim da čini obrazloženje da se radi o k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja obuhvaća prostor ispred susjednih zgrada, a ne k. č. [katastarska čestica] k.o. kako su navedene u zemljišnim knjigama. U odnosu na navode iz obrazloženja osporavanog rješenja tužitelji navode da se osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 27. lipnja 2024.g. ponavljaju činjenice koje je navelo prvostupanjsko upravno tijelo na stranici 2., a da se izostavlja datum rješenja 24. ožujka 1997. pravomoćno 27. srpnja iste godine, u kojem je pravo korištenja k. č. [katastarska čestica] i dr. k. o. [katastarska općina] oduzeto trgovačkom društvu GP „Izvođač" Omiš, a koje mu je bilo dodijeljeno radi stambene izgradnje (Skupština općine Omiš br. 1113763/-66 od 20.9.1966.) i daje u vlasništvo obveznika naknade Gradu Omišu. Ističu da su irelevantna i nezakonita sva raspolaganja u međuvremenu, a posebno da su bez ikakvog pravnog učinka navodno Uvjerenje KLASA: 350-05/09-02/56 od 7. lipnja 1991. kojim se utvrdila mogućnost izgradnje parkirališta, rješenje o postavljanju kućice po rješenju Klasa: UP/I-362-03/91-02712 od 27. lipnja 1991.g. poduzeću OMEGA CENTAR SPLT d.o.o. za projektiranje i građevinarstvo koji je brisan dana 26.06.2002. rješenjem Tt-02/2099-2 MBS: [matični broj subjekta]) Orto Foto DUG na kojemu se vidi navodno izgrađeno parkiralište od 1991.g. je tada upisan vlasnik korisnik GP lzvođač Omiš. Očito da se radi o privremenom stanju i rješenju, jer da nema ni građevne dozvole, ni investitora, ni troškovnika, ni uporabne dozvole, te da je građevna dozvola za kućicu u kojoj sjedi jedan čovjek i koja je davno uklonjena i koje nije izgrađeno na dijelu k. č. [katastarska čestica] irelevantno u smislu čl. 52 ZUS-a, te da se radi o činjenicama koje se ne trebaju dokazivati. Nadalje osporavaju da bi bilo predloženo sklapanje nagodbe prema Pravilniku koji je u DM i kunama već da je traženo da se primjeni Zakon o procijeni vrijednosti nekretnina kao propis višeg ranga NN 78/15. Da dokazi koje je izvodilo prvostupanjsko upravno tijelo nisu dostavljeni strankama, da su izvedeni na nejavnim sjednicama i bez nazočnosti vještaka geodetske i građevinske struke, jer da referent i gradonačelnik ne mogu biti vještaci, niti da raspolažu formalnim znanjem, a što da predstavlja bitnu povredu postupka jer da stranci nije dozvoljeno predlagati dokaze i sudjelovanje u izvođenju istih, niti nazočiti tom ročištu kada je i doneseno rješenje 22. travnja 2022., a na koji žalbeni razlog da tuženik nije odgovorio.

4.1. Tužitelji ustraju u tvrdnji da se radi o situaciji propisanoj čl. 17. st. 1. o neizgrađenom građevinskom zemljištu, a ne o čl. 17. st. 7. Zakona o naknadi što da je utvrdilo to prvostupanjsko tijelo rješenjem od 24. ožujka 1997. te što da je utvrđeno uviđajem na licu mjesta i po vještaku građevinske struke u oglednom predmetu povrata za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pismenim očitovanjem koje je dostavljeno u ogledom predmetu povrata k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi čega tužitelji u smislu odredbe čl. 52. ZUS-a predlažu da se navedena činjenica ne utvrđuje jer da je utvrđeno u ogIednom predmetu. Ističu da na predmetnom zemljištu, u odnosu na koje traže povrat, postoje samo instalacije za vodu, kanalizaciju i električnu energiju bez koje susjedne zgrade ne bi postojale te da ne postoji nikakva trafo stanica, vodovodni rezervoar ili bilo kakav infrastrukturni objekt koji bi onemogućio korištenje zemljišta baš kako se koristi suprotno sadašnjem stanju ili prostorno planskoj dokumentaciji i pozitivnim propisima te da se ne bi narušila bilo kakva cjelina jer da se ništa ne izdvaja, niti da je navedeno što bi se konkretno narušilo naturalnim povratom predmetnog zemljišta. Pozivaju se na javno-privatno partnerstvo navodeći da Grad Omiš ima takav ugovor s parcelama na susjednom parkingu preko rijeke Cetine ili Grad Split s tvrtkom u 100% privatnom vlasništvu za javni parking u ul. Dr. Ante Starčevića, a koje dokaze da će dostaviti na glavnog raspravi ili predložiti da ih sud pribavi. Slijedom svega navedenog da je nesporno da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu sukladno čl. 17. st. 2. koje nije privedeno svrsi, a koje se vraća u vlasništvu izvornim vlasnicima, odnosno da nema mjesta isplate naknade manje od troška odvjetnika ili vještačenja. Ukoliko se pak procjenjuje nekretnina, tada da je materijalno pravo Pravilnik iz 2003. pogrešno primijenjen jer da Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina važi već 9 godina i da je noviji pozitivni propis od Pravilnika iz 2003.g. koji predlaže naknadu za 1 m[2] do 100 kn, a da su nepostojeće DEM i kune. Slijedom navedenog, tužitelji su predložili da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje te tužiteljima vrati u vlasništvo k. č. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da im se odredbi naknada za povredu prava suđenja u razumnom roku te da se naloži obvezniku naknade da nadoknadi tužitelju 1000€ za svaki mjesec suđenja 372.000, te plaća ubuduće od 1. rujna 2024.g. naknadu od 2000 € mjesečno, a zaostale iznose uvećanu za zakonsku zateznu kamatu.

5. Tuženo tijelo je ovom Sudu dostavilo odgovor na tužbu od 24. listopada 2024. zajedno uz spis tuženog tijela te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

6. Rješenjem ovog suda poslovni broj Us I-2263/2024-9 od 11. lipnja 2025. pozvane su zainteresirane osobe ad. 1) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, ad. 2) Ministarstvo financija, Sektor za naknadu oduzete imovine i ad. 3) Grad Omiš, da sudjeluju u ovom upravnom sporu te im je dostavljena tužba tužiteljice na odgovor.

7. Zainteresirana osoba ad.1) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu dostavilo je ovom sudu 30. lipnja 2025. odgovor na tužbu tužiteljice ad. 1) navodeći da je neosnovano traženje tužiteljice te da je drugostupanjsko rješenje doneseno sukladno odredbama članaka 17. st. 5, 55., 57., 59. i 63. st. 6. ZNI. Također je navelo da je pravilno utvrđeno da je predmet postupka nekretnina koja je izgrađena odnosno privedena planiranoj namjeni s pratećim infrastrukturnim sadržajima temeljem valjanih akata. Da predmetna nekretnina u naravi predstavlja uređeno parkiralište i javnu šetnicu-javnoprometnu površinu na kojoj nije dopušten promet motornim vozilima i kao takva da je egzistirala na dan donošenja ZNI 11. listopada 1996. Radi navedenog, da je pravilno utvrđeno da ovlaštenici naknade nemaju pravo na naturalnu restituciju i da je ispravno utvrđen oblik i visina naknade po odredbama Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor (NN 204/03, 3/04). Ujedno je istakla da je zahtjev za određivanje naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku postavljen protivno odredbama Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24), a posebno odredbi čl. 69. st. 1. tog Zakona jer sve da tužiteljici i pristoji takvo pravo, a što se poriče, da najviši iznos naknade koji je propisan s tog osnova jest iznos od 4.560,00 eura. Radi navedenog je predložilo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice. U svom odgovoru na tužbu tužitelja ad. 2) od 7. srpnja 2025., navelo je da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložilo tužbu odbiti.

8. Zainteresirana osoba ad. 2) Ministarstvo financija, Sektor naknade za oduzetu imovinu u svom odgovoru na tužbu tužitelja ad.1) i ad. 2) je navela kako je suglasno s pravnim shvaćanjem Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije izraženom u osporavanom rješenju, radi čega tužbu smatra neosnovanom te je predložila da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

9. Zainteresirana osoba ad. 3) Grad Omiš je u svom odgovoru na tužbu od 10. studenog 2025. navela da se u cijelosti protivi navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu te da isti smatra paušalnim, neosnovanim i pravno neutemeljenim u cijelosti. Grad Omiš kao zainteresirana osoba drži da je predmetno Rješenje tuženika u cijelosti pravilno, zakonito i argumentirano obrazložio te da je isto utemeljeno na podacima spisa (činjenicama i dokazima) i pravilnoj primjeni mjerodavnog prava, a koje obrazloženje da prihvaća i Grad Omiš. Stoga, a kako da tužitelji u tužbi ne iznose pravno relevantne prigovore, predložila je da Sud odbije tužbu tužitelja u cijelosti odbiti.

10. Valja istaći da je Rješenjem Visokog upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Su - Uzp-19/2025-7 od 2. listopada 2025. tužiteljima ad. 1) i ad. 2) određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, svakom u iznosu od po 70 Eur-a, te je određeno da je ovaj Sud dužan donijeti odluku u predmetnom upravnom sporu u najkraćem mogućem roku ali ne duljem od šest mjeseci računajući od dana dostave odluke VUS-a o žalbi tužitelja ad. 2) AO podnesenoj protiv rješenja ovog suda poslovni broj Us I-2263/2024-8 od 11. lipnja 2025. (list 74-80 spisa.)

11. Podneskom od 2. prosinca 2025. tužitelji ad. 1) i ad. 2) su se očitovali na odgovore na tužbu tuženika i zainteresiranih osoba te su ustrajali u tužbenim navodima koje su ponovili u predmetnom podnesku.

12. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 5. prosinca 2025. u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresiranih osoba ad. 1) i ad. 2), tužitelj ad. 2) je ukratko opisao kronologiju predmetne upravne stvari, ustrajao je u navodima tužbe kao i navodima podneska, te tvrdnji da predmetna nekretnina nije privedena namjeni, da o navedenoj činjenici postoji rješenje od 24. ožujka 1997., a koja činjenica da je isticana i u upravnom postupku, a na koju da se oglušuje i prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno tijelo; da osporavanim rješenjima tuženog tijela nije odgovoreno na žalbene navode žalitelja, a ovdje tužitelja ad. 1) i ad.2), te da na iste navode a koji sad predstavljaju tužbene navode, nisu odgovorili ni tuženik ni zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu, već da ih uporno ignoriraju. Ustrajao je u postavljenom tužbenom zahtjevu za poništenjem rješenja tuženog tijela, kao i poništenjem prvostupanjskog rješenja te traži da se tužiteljima u vlasništvo vrati predmetna čestica zemlje k. č. [katastarska čestica] ZU 615 KO [katastarska općina], odnosno ustraje u naturalnom povratu te je u sudski spis priložio Rješenje tuženog tijela Klasa: UP/II-942-01/19-01/111, Urbroj: 514-04-02- 01-01/07-22-07 od 6. lipnja 2022. a na koje rješenje se pozvao i u podnesku ističući da se radi o oglednom sporu u ovoj upravnoj stvari. Također je naveo da su u tijeku postupka nudili mogućnost mirnog rješenja spora, odnosno sklapanja javno-privatnog partnerstva za predmetnu česticu, a koji slučajevi da već postoje i funkcioniraju u gradu [adresa], ali i u gradu Splitu. Tužiteljica ad. 1) GO u cijelosti se pridružila navodima tužitelja ad. 2).

12.1. Opunomoćenica zainteresirane osobe ad. 3) Grada Omiša je istakla kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te je istakla da u konkretnom slučaju nema mogućnosti naturalnog povrata, a kako je to propisano čl. 55. Zakona o naknadi. U odnosu na priloženo rješenje od 6. lipnja 2022., a na koje se tužitelji pozivaju kao na ogledni primjerak, istakla je da je u predmetnom upravnom postupku u studenom ove godine doneseno drugostupanjsko rješenje koje je istovjetno rješenju koje je predmet ovog upravnog spora.

13. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio prijedlog tužitelja ad. 1) i ad. 2) za pribavom upravnog spisa u kojem je doneseno upravno rješenje nakon rješenja Klasa: UP/II-942-01/19-01/111, Urbroj:

514-04-02-01-01/07-22-07 od 6. lipnja 2022. koje su tužitelji danas predali u spis, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza.

14. Kako su tužitelji ad. 1) i ad. 2) na postavljeni izričiti upit Suda predlažu li izvođenje dokaza vještačenjem u ovom upravnom sporu, odgovorili da za istim nema potrebe jer da je nesporno da predmetno zemljište nije privedeno namjeni u času podnošenja zahtjeva, a niti legalno nakon toga, Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih sprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu. 15. Tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2) nije osnovan.

16. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/176, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-04 od 27. lipnja 2024.

17. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem tužiteljima ad. 1) i ad. 2) utvrđeno pravo na naknadu u navedenom iznosu za čest. zem. [katastarska čestica], ZU 615 KO [katastarska općina] u pov. 729 m[2] , koje zemljište je nacionalizirano i postalo društveno vlasništvo temeljem članka 1. stavak 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ br.52/58) i to danom stupanja na snagu citiranog zakona 26. prosinca 1958.g., te je sporna visina naknade, kao i obveznik naknade.

18. Među strankama je sporno postoje li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari zapreke za naturalni povrat predmetne nekretnine označene čest. zem. [katastarska čestica], ZU 615 KO [katastarska općina] u pov. 729 m[2] , odnosno je li predmetno zemljište privedeno svrsi radi koje je oduzeto.

19. Odredbom članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je kako će se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Prema stavku 5. citirane zakonske odredbe pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu, kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

20. Dakle, iz citirane odredbe članka 17. stavak 5. Zakona o naknadi proizlazi da se ne vraća ono zemljište koje je privedeno namjeni, kao niti ono na kojem je općina izvršila pripremu za izgradnju, međutim, Zakon o naknadi ne definira što se smatra zemljištem pripremljenim za izgradnju, pa se stoga primjenjuju odredbe Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 30/94, 68/98, 61/00 i 32/02).

21. Prema članku 11. stavak 4. toga Zakona, uređenje građevinskog zemljišta obuhvaća pripremu zemljišta za izgradnju (izrada prostornih planova, imovinsko- pravne radnje i drugo), te izgradnju komunalnih i telekomunikacijskih instalacija, objekata i uređaja individualne zajedničke potrošnje.

22. Odredbom članka 57. istog Zakona, propisano je da za imovinu koja se po odredbama tog Zakona ne vraća u vlasništvo prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

23. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je osporavano rješenje, koje je predmet ocjene zakonitosti u ovom sporu, doneseno u izvršenju presude ovog suda posl. br. UsInoi-64/16-11 od 13. rujna 2017.;

- da je predmetno zemljište nacionalizirano bivšoj vlasnici MO i postalo društveno vlasništvo temeljem članka 1. stavak 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ, broj: 52/58) i to danom stupanja na snagu citiranog zakona 26. prosinca 1958., kao i da je predmetno zemljište temeljem rješenja NOO Omiš broj 03-11-3992/1-62 od 2. srpnja 1962. deposedirano DO i predano u posjed Općini Omiš;

- da je prvostupanjsko upravno tijelo u postupku izvršenja presude Upravnog suda u Splitu posl. br. UsInoi-64/16-11 od 13. rujna 2017. utvrdilo da je u trenutku nacionalizacije predmetnog zemljišta 26. prosinca 1958. vlasnica bila MO;

- da su tužitelji ad. 1) i ad. 2) ovlaštenici naknade u skladu s odredbom čl. 9. Zakona o naknadi;

- da je u ponovljenom postupku bilo potrebno utvrditi je li predmetno zemljište do dana donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.) privedeno namjeni sukladno dokumentima prostornog uređenja, odnosno je li izgrađeno u cijelosti ili djelomično ili je barem u odnosu na potencijalnu gradnju izvršena priprema zemljišta do navedenog datuma;

- da se pripremom zemljišta za izgradnju ne može smatrati samo izrada prostornih planova i obavljanje imovinsko-pravnih radnji već u pripremu zemljišta spadaju drugi radovi i poslovi koje je potrebno provesti u svrhu radi privođenja konkretnog zemljišta namjeni određenoj planom koji je bio na snazi u vrijeme donošenja toga Zakona;

- da je u svrhu utvrđenja činjenica bitnih za rješenje predmetne upravne stvari upravno tijelo pozvalo ovlaštenike naknade da se očituju o izboru vještaka za graditeljstvo radi utvrđenja je li predmetna nekretnina privedena namjeni u skladu s člankom 17. Zakona o naknadi te predstavlja li jednu od iznimki propisanih člankom 55. Zakona o naknadi;

- da su se ovlaštenici naknade podneskom od 10. veljače 2022. očitovali kako je građevinsko vještačenje nepotrebno, nakon čega je prvostupanjsko tijelo odluku donijelo na temelju dokumentacije priložene spisu.

24. Nadalje je utvrđeno da je podneskom Državne geodetske uprave KLASA: 930-04/22-05/87, URBROJ: 541-28-02-01/2-22-2 od 7. ožujka 2022. dostavljena arhivska građa za zk.č.br. 254 (dio k. č. br. [katastarska čestica]), da je priložen stari posjedovni list br. 427 s upisom Općenarodna imovina, posjedovni list broj 160 s upisom DO pok. A; Stara mapa iz koje je vidljiv položaj čest. 254 posjedovni br. 945 s upisom Društvena svojina pod upravom Skupštine općine Omiš koji je stupio na snagu 02.1978. na temelju aerofotogrametrijskog snimanja (priložene slike uređenog parkinga iz 1971.);

- da iz navedene arhivske građe proizlazi da se k. č. br. [katastarska čestica] cijepala na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica];

- da iz navedene arhivske građe proizlazi kao nesporno utvrđeno da je na predmetnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] na temelju aerofotogrametrijskog snimanja utvrđeno da je na istoj 1971. bio uređeni parking;

- da iz Lokacijske informacije – podaci o prostoru Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Omiš, KLASA: 350-05/22-10/000130, URBROJ: 2181/1-11-04/06-22-4 od 18. ožujka 2022. proizlazi da se zemljište označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 254 i dr.) k. o. [katastarska općina] u [adresa], predjeI " [adresa] na dan 11. listopada 1996. nalazilo unutar granica građevinskog područja naselja

(stanovanje, centralne i prateće funkcije) [adresa];

- da je uvidom u Prostorni plan općine [adresa] do 2015. ("Službeni glasnik općine Omiš br. 9/88, 6/90) plana višeg reda, važećeg od 20. rujna 1988. do 3. kolovoza 2007. te uvidom u grafički prilog Provedbenog urbanističkog plana (PUP-a) PUNTA- [adresa] ("Službeni glasnik općine Omiš", br. 2/194), važećeg od 1994. do 3. kolovoza 2007. utvrđeno da se predmetno zemljište na dan 11. listopada 1996. nalazilo unutar granica izgrađenog građevinskog područja naselja, po planu namjene unutar površina za gradnju centralnih i javnih sadržaja;

- da je uvidom u grafičke priloge - građevinska područja naselja te korištenje i namjena površina, koji su sastavni dio dokumentacije prostora, trenutno važećeg Prostornog plana uređenja Grada [adresa] („Službeni glasnik općine Omiš, br. 4/07, 8/10 i 3/13) plan višeg reda, utvrđeno da se k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 254 i dr.) k. o. [katastarska općina] također nalaze unutar granica izgrađenog građevinskog područja naselja (unutar ZOP- a), odnosno po korištenju i namjeni površina iste se nalaze unutar izgrađenog područja razvoj i uređenje površina naselja, unutar urbane cjeline grada [adresa] upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Lista zaštićenih kulturnih dobara (u obuhvatu povijesne gradske cjeline) u sustavu mjera zaštite –"B" djelomična zaštita povijesnih struktura (dio cjeline različitog stupnja očuvanosti i vrijednosti povijesne strukture);

- da je uvidom u grafički prilog prikaza korištenja i namjene površina i grafički prilog prikaza uvjetna korištenja, uređenja i zaštite površina važećeg urbanističkog plana uređenja (UPU-a) "Punta" („Službeni glasnik Grada Omiša", br. 13/10) utvrđeno da se k. č. br. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica] i dr.) k. o. [katastarska općina] nalazi unutar granica izgrađenog građevinskog područja naselja unutar ZOP-a) odnosno da se po korištenju i namjeni površina ista nalazi svojim većim dijelom unutar prometnih površina to kao javno parkiralište i unutar javnih zelenih površina - Z2 (kao uređene zelene površine), te manjim dijelom unutar Gospodarsko-poslovne namjene, K2-pretežito trgovačke te u području posebnih ograničenja u korištenju u zaštitnom području uz zaštićenu graditeljsku cjelinu (zona B);

- da iz pravomoćnog rješenja KLASA: UP/I-361-03/91-02/12 od 27. lipnja 1991. proizlazi da Općinski sekretarijat za graditeljstvo odobrava investitoru OMEGA CENTAR SPLIT uređenje parkirališta, te da u sklopu istog postavlja naplatne kućice na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kod robne kuće Dalma (predmetna nekretnina);

- da iz Uvjerenja o uvjetima uređenja prostora KLASA: 350-05/91-02/56 od 7. lipnja 1991. proizlazi da je na temelju odredbi Prostornog plana općine [adresa] i Odluke o izmjeni i dopuni provedbenih odredbi prostornog plana (Službeni glasnik br. 9/88 i 6/90) utvrđena mogućnost uređenja parkirališta, te u sklopu istog lociranje naplatne kućice na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je priložena i skica uređenja parkinga u mj. 1:1000 koje je sastavni dio ovog uvjerenja, a iz kojeg je vidljivo detaljno uređenje parkinga, postavljanje struje, pješački prolaz itd.;

- da iz podneska Grada Omiša proizlazi da je predmetna čestica nesporno privedena namjeni, da ista predstavlja većim dijelom uređeno parkiralište, a manjim dijelom javnu površinu - šetnicu i da je kao takva u naravi egzistirala najmanje od 1990. (dokaz Orto foto-DGU) i da dio čest. zem. [katastarska čestica] predstavlja komunalnu infrastrukturu i unesen je u Odluku o komunalnoj infrastrukturi Grada [adresa] i njenom pravnom statusu (Službeni glasnik Grada Omiša br. 7/19) jer se radi o javno- prometnoj površini na kojoj nije dopušten promet motornim vozilima (priložen preslik izvatka iz Odluke), te da je dostavljen i dopis Vodovoda d.o.o. s prikazom postojećih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] s mišljenjem da bi se povratom okrnjila prostorna cjelovitost i namjena uporabe prostora sukladno čl. 55. st. 3. Zakona o naknadi;

- dakle, a kako iz službenog aerofotogrametrijskog snimka iz 1971. proizlazi da je predmetno zemljište predstavljalo parking i javnu šetnicu na kojoj su vidljivi štandovi, te kako i danas isto predstavlja većim dijelom uređeno parkiralište, a manjim dijelom javnu površinu - šetnicu koja je unesena u Odluku o komunalnoj infrastrukturi Grada Omiša i njenom pravnom statusu (Službeni glasnik Grada Omiša br. 7/19) jer se radi o javnoj - prometnoj površini na kojoj nije dopušten promet motornim vozilima, a što je vidljivo iz spisu priloženih fotografija, odnosno da je u postupku utvrđeno da se u konkretnom slučaju nesporno radi o izgrađenom građevinskom zemljištu koje je kao takvo egzistiralo na dan 11. listopada 1996. te da nije moguć povrat u naravi predmetnog zemljišta;

- to je slijedom naprijed navedenog utvrđenja prvostupanjsko upravno tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/I-942-05/18-02/02, URBROJ: 2181/1-13/05/625-22-20 od 29. travnja 2022., protiv kojeg rješenja su tužitelji podnijeli žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/22-01/176, URBROJ: 514-04- 02-01-01/08-24-04 od 27. lipnja 2024. odbijena kao neosnovana, a protiv koje su tužitelji podnijeli tužbu i pokrenuli predmetni upravni spor.

25. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja ad. 1) i ad. 2) već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

26. Pravilno prvostupanjsko, a potom i tuženo tijelo u svojim rješenjima navode da je na temelju naprijed navedenih nespornih utvrđenja, predmetno zemljište koje je oduzeto prednicima tužitelja ad. 1) i ad. 2), danas izgrađeno s postojećom komunalnom infrastrukturom (javna rasvjeta, parking, šetnica i dr.) čini jedinstvenu prostornu cjelinu i to u užem centru grada koje ima poseban pravni režim, te je isključena mogućnost da se vrati bilo dio, bilo kao cjelina, budući da je u vrijeme stupanja na snagu Zakona o povratu bilo izgrađeno, a koju činjenicu tužitelji nisu osporili.

27. Pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da je u konkretnom slučaju naturalni povrat isključen jer se ovdje radi o izgrađenom građevinskom zemljištu, koje je privedeno namjeni u smislu članka 17. Zakona o naknadi i čijim bi se povratom okrnjila prostorna cjelovitost i namjena uporabe prostora, a sve u skladu s odredbom čl. 55. t. 3. Zakona o naknadi.

28. Nisu osnovani tužbeni navodi tužitelja, niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari budući da istim navodima nisu osporena činjenična utvrđenja iz provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanih rješenja, a koja utvrđenja su tužitelji eventualno mogli osporiti provođenjem dokaza vještačenjem na okolnosti utvrđenja činjenice privedenosti namjeni predmetnog zemljišta za koje tužitelji traže naturalni povrat, koje izvođenje dokaza je u dispoziciji tužitelja, međutim u odnosu na koje izvođenje dokaza su se tužitelji još u upravnom postupku decidirano očitovali da ne žele provođenje vještačenja jer da se radi o općepoznatoj činjenici koju ne treba dokazivati, a što su ponovili i u ovom upravnom sporu na ročištu održanom pred Sudom.

29. Tužbeni navodi koji se odnose na povrat susjedne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji zahtjev su podnijele druge stranke u drugom upravnom postupku, nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari jer se radi o drugim strankama i drugoj čestici zem., te isti nisu bili predmetom upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanih rješenja, pa tako ni ovog uspravnog spora. Nije osnovano ni pozivanje tužitelja na ogledni spor, jer se ne radi o oglednom sporu, a kako to tužitelji neosnovano smatraju. Odredbe o oglednom sporu sadržane su u odredbi čl. 108. Zakona o upravnim sporovima i ne odnose na predmetnu upravnu stvar.

30. Nisu osnovani ni tužbeni navodi tužitelja koji se odnose na iznos naknade, odnosno da se ne radi o pravičnoj naknadi u smislu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, koja da im je trebala biti određena umjesto utvrđenog prava na naknadu koju da je neovlašteno utvrdilo prvostupanjsko tijelo bez stručnog znanja, jer da naknadu nisu ni tražili već isključivo naturalni povrat.

31. Ovo stoga što je odredbom čl. 57. Zakona o naknadi propisano da za imovinu koja se po odredbama ovoga Zakona ne vraća u vlasništvo, a što je upravo slučaj u predmetnoj u pravnoj stvari, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

32. Odredbom čl. 59. Zakona o naknadi propisan je način i mjerila prema kojima se utvrđuje naknada, a koja zakonska odredba je kogentne naravi.

33. U skladu s naprijed citiranim zakonskim odredbama valja istaći da se naknada za oduzete nekretnine utvrđuje na temelju parametara iz Pravilnika i Uredbe, a ne po tržišnim cijenama, odnosno Zakon o naknadi ne predviđa isplatu tržišne vrijednosti oduzetih nekretnina, niti isplatu pravične naknade već određuje obeštećenje prijašnjim vlasnicima za pretrpljene nepravde za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u iznosima utvrđenim sukladno odredbama tog Zakona, a koje pravno shvaćanje je izraženo u brojnim sudskim odlukama pa tako primjerice i presudi Upravnog suda RH posl. br. Us-10520/2011-11 od 03. travnja 2011., presudi Visokog upravnog suda RH u Zagrebu posl. br. Usž-384/17-2 od 9. veljače 2017., kao i presudi Usž-1959/2025-2 od 21. listopada 2025.

34. Dakle, kako Zakon o naknadi ne predviđa mogućnost isplate tržišne naknade niti neke pravične naknade, već određuje obeštećenje za pretrpljene nepravde u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u određenim iznosima, a naknada će se odrediti u obveznicama Republike Hrvatske koja se izračunava prema Pravilniku o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor (Narodne novine, broj: 204/03. i 3/04.) te nije moguće izračunati drugačiju naknadu u vidu tržišne ili neke druge naknade to je pravilno određena naknada na način kako je to određeno u izreci prvostupanjskog rješenja. 35. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužbeni navodi tužitelja ad. 1) i ad. 2) nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2) kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 24. prosinca 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužiteljima ad.1) i ad.2)

- pozvati tužitelje solidarno na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eur-a i za presudu 66,36 eur-a, po pravom.

- tuženiku

- zaint. o. ad.1) po ŽDO u Splitu

- zaint. osobi ad. 2)

- zaint. osobi ad. 3)

- u spis

- tuženiku vratiti spis tuženog tijela, po pravom.

- kal. do 16.03.2026.