- 1 -              Rev 1258/2021-2

Broj: Rev 1258/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja G. P. iz G., koju zastupa punomoćnik S. N., odvjetnik u G. protiv tuženice P. b. d.d. iz Z., radi poništenja odluke o dodjeli stana na korištenje, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-102/95-2 od 27. studenoga 1995., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-10/95-15 od 23. svibnja 1995., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na poništenje odluka tuženika od 5. listopada 1994. i 13. siječnja 1995. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 386. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da je tužiteljici odlukom direktora tuženika dodijeljen na korištenje stan u Gospiću, Ljudevita Gaja br. 2 površine 54,39 metara kvadratnih kao kadru od posebnog interesa gdje se stambena pitanja djelatnika rješavaju izvan natječaja uz diskrecijsko pravo direktora banke na odlučivanje o dodjeli raspoloživih stambenih jedinica. Nadalje utvrđuju da se u naravi prema stanju zemljišnih knjiga radi o trosobnom stanu i da je SAS-om o davanju stanova na korištenje u čl. 38. utvrđeno da je za četveročlanu obitelj, kakva je tužiteljičina, predviđena kvadratura stana do 85 metara kvadratnih ukupne stambene površine. Utvrđuju i da je tužiteljica protiv odluke o dodjeli stana podnijela prigovor koji je odbijen. Slijedom toga zaključuju da je tužiteljica dobila na korištenje odgovarajući stan na temelju Pravilnika o rješavanju stambenih potreba kadra od posebnog interesa za tuženicu te da je tuženica u svemu postupila sukladno svojim mogućnostima i diskrecijskim ovlastima direktora koja je odluka i potvrđena na višoj razini tuženice.

8. Tužiteljica u reviziji prvenstveno ističe počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka, kako se iz navoda revizije može zaključiti, iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pri čemu navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Takav revizijski razlog nije osnovan jer je sud drugoga stupnja u svemu dao razloge o svim odlučnim činjenicama bitnim za razrješenje ove pravne stvari i odgovorio na žalbu tužiteljice.

9. U svojoj, inače dosta šturoj reviziji, tužiteljica uglavnom naglašava da je trebala dobiti stan veće kvadrature. Međutim, sasvim je jasno da je kao kadar od posebnog interesa za tuženicu dobila stan koji i prema tada važećem SAS-u odgovara njezinim potrebama pri čemu je direktor tuženice koristio svoja diskrecijska ovlaštenja propisana Pravilnikom o rješavanju stambenih potreba kadra od posebnog interesa za tuženicu. Stoga nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo koje izvire iz tih akata, već su ga štoviše pravilno primijenili. Dakle, ne predleži revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Što se pak tiče tada važećeg Zakona o stambenim odnosima tužiteljici valja ukazati da nije niti istakla koja bi to odredba toga Zakona bila pogrešno primijenjena i zbog čega bi taj Zakon imao prednost kraj postojanja specijalnih propisa koji su u to vrijeme regulirali odnosnu materiju.

10. Stoga je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.

Zagreb, 25. listopada 2023.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.