Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj: P-115/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu tog suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KHR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Samiru Ilijaziu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ĆHR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina u Varaždinu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne rasprave zaključene 12. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem objave od 24. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I-Utvrđuje se da je ništetna pravna osnova temeljem koje je tuženik stekao pravo vlasništva na nekretninama opisanim i upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Opatija, Zemljišnoknjižna služba Opatija i to:

- KH površine 2.089,oo m2, park površine 1.056,oo m2, dvorište površine 554,oo m2, pomoćna zgrada površine 64,oo m2, poslovna zgrada, k.b. 142/1, 142/2 površine 255,oo m2, spremište površine 74,oo m2, nadstrešnica površine 86,oo m2, ukupno 2.089,oo m2 upisano kao k..br. 948 u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- Poginulih hrvatskih branitelja površina 1.607,oo m2, dvorište površine 1.083,oo m2, uređeno zemljište površine 140,oo m2, javna zgrada, k.b.1 površine 384,oo m2 ukupna površina 1.607,oo m2 upisano kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- Slatina površine 873,oo m2, parkiralište površine 873,oo m2 upisano kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II-Nalaže se z.k. odjelu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, zemljišnoknjižni odjel Opatija, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama opisanim i upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Opatija, Zemljišnoknjižna služba Opatija i to:

- KH površine 2.089,oo m2, park površine 1.056,oo m2, dvorište površine 554,oo m2, pomoćna zgrada površine 64,oo m2, poslovna zgrada, k.b. 142/1, 142/2 površine 255,oo m2, spremište površine 74,oo m2, nadstrešnica površine 86,oo m2, ukupno 2.089,oo m2 upisano kao k..br. 948,broj D.L.9, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- Poginulih hrvatskih branitelja površina 1.607,oo m2, dvorište površine 1.083,oo m2, uređeno zemljište površine 140,oo m2, javna zgrada, k.b.1 površine 384,oo m2 ukupna površina 1.607,oo m2 upisano kao k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L.9, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- Slatina površine 873,oo m2, parkiralište površine 873,oo m2 upisano kao k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L.9, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da se briše pravo vlasništva tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva Grada Opatije, 51 410 [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj]. i to u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

III-Utvrđuje se da nije raskinut Ugovor o zakupu sklopljen između tužitelja ĆH i [adresa] od dana 5. Siječnja 2006., Klasa: 372-03/06-01/01, Ur.broj: 2156/01-02-06-1, u svezi nekretnine upisane i opisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Opatija, Zemljišnoknjižna služba Opatija i to:

KH površine 2.089,oo m2, park površine 1.056,oo m2, dvorište površine 554,oo m2, pomoćna zgrada površine 64,oo m2, poslovna zgrada, k.b. 142/1, 142/2 površine 255,oo m2, spremište površine 74,oo m2, nadstrešnica površine 86,oo m2, ukupno 2.089,oo m2 upisano kao k..br. 948 u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to poslovnog prostora u prizemlju na adresi [adresa]., površine 130,oo m2 zatvorenog prostora i 112,oo m2 terase u naravi restoran sa terasom te da isti ostaje na snazi.

IV-Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 7,00% godišnje tekućom od dana presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II-Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 6.250,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je s Gradom Opatija imala sklopljen Ugovor o zakupu za poslovni prostor koji je u naravi predstavljao restoran Kamelija s terasom i unutarnjim prostorom koji se nalazio u sklopu nekretnine u prizemlju zgrade koja se nalazila na nekretnini opisanoj i upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Opatija, Zemljišnoknjižni odjel Opatija i to : KH [adresa] površine 2.089,oo m2, park površine 1.056,oo m2, dvorište površine 554,oo m2, pomoćna zgrada površine 64,oo m2, poslovna zgrada, k.b. 142/1, 142/2 površine 255,oo m2, spremište površine 74,oo m2, nadstrešnica površine 86,oo m2, ukupno 2.089,oo m2 upisano kao kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Predmet zakupa je bio poslovni prostor u [adresa]., površine 130,oo m2 zatvorenog prostora i 112,oo m2 terase u naravi restoran sa terasom. Tužiteljica je putem svoga obrta obavljala djelatnost u istom prostoru.

2.Tuženik je stekao pravo vlasništva nekretnina opisanih i upisanih u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Opatija, Zemljišnoknjižni odjel Opatija i to:

-Ad.1 KH površine 2.089,oo m2, park površine 1.056,oo m2, dvorište površine 554,oo m2, pomoćna zgrada površine 64,oo m2, poslovna zgrada, k.b. 142/1, 142/2 površine 255,oo m2, spremište površine 74,oo m2, nadstrešnica površine 86,oo m2, ukupno 2.089,oo m2 upisano kao k..br. 948 u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

-Ad.2. Poginulih hrvatskih branitelja površina 1.607,oo m2, dvorište površine 1.083,oo m2, uređeno zemljište površine 140,oo m2, javna zgrada, k.b.1 površine 384,oo m2 ukupna površina 1.607,oo m2 upisano kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

-Ad.3. Slatina površine 873,oo m2, parkiralište površine 873,oo m2 upisano kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

u postupku povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i to temeljem rješenja nadležnog upravnog tijela i to :

-Rješenjem Ureda državne uprave Primorsko – goranske županije, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko - pravne poslove, Ispostava Opatija pod posl.br. KLASA:UP/I-942-05/05-01/10, UBROJ; 2170-85-01-06- 2-AR od dana 21. travnja 2006.g. pravomoćno dana 16. veljače 2012.g.,

-Rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Ispostava Opatija, KLASA; UP/I-942-05/97-01/30, UBROJ; 2170-85-01-08-53-AR od dana 20. svibnja 2008.g. i pravomoćnog dana 16. veljače 2012.g.

3.Vlasnik navedenih nekretnina prije ovdje tuženika bio je Grad Opatija, te je iste nekretnine dao u zakup i to :

- nekretninu označenu kao Poginulih hrvatskih branitelja površina 1.607,oo m2, dvorište površine 1.083,oo m2, uređeno zemljište površine 140,oo m2, javna zgrada, k.b.1 površine 384,oo m2 ukupna površina 1.607,oo m2 upisano kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u naravi isto je bila Policijska postaja Opatija i koja je bila u zakupu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Opatija kao Policijska postaja Opatija,

- nekretninu označenu kao KH površine 2.089,oo m2, park površine 1.056,oo m2, dvorište površine 554,oo m2, pomoćna zgrada površine 64,oo m2, poslovna zgrada, k.b. 142/1, 142/2 površine 255,oo m2, spremište površine 74,oo m2, nadstrešnica površine 86,oo m2, ukupno 2.089,oo m2 upisano kao k..br. 948 u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u naravi isto je bila zgrada u kojem prizemlju je bio ugostiteljski objekt - restoran Kamelija s pratećim prostorijama i u kom prostoru je kao zakupnik putem svoga obrta bio ovdje tužitelj.

4.Tužiteljica je s prijašnjim vlasnikom imala Ugovor o zakupu poslovnog prostora u prizemlju nekretnine, zgrade s terasom označene u zemljišnim knjigama kao KH površine 2.089,oo m2, park površine 1.056,oo m2, dvorište površine 554,oo m2, pomoćna zgrada površine 64,oo m2, poslovna zgrada, k.b. 142/1, 142/2 površine 255,oo m2, spremište površine 74,oo m2, nadstrešnica površine 86,oo m2, ukupno 2.089,oo m2 upisano kao k..br. 948 u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a što je u naravi predstavljalo restoran Kamelija sa terasom i pratećim prostorom na istoj čestici, te je samim Ugovorom naznačeno da isti ostaje u zakupu sve do povrata iste imovine ovdje tuženiku ( članak 15. Ugovora o zakupu od dana 27. prosinca 2005.g. )

. 5.Dakle, tužiteljica je s prijašnjim vlasnikom imala Ugovor o zakupu važećim do

povrata imovine, a što u stvari predstavlja Ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme s ustupom ugovora na tuženika pod uvjetom da isti stječe status zakupodavatelja pod uvjetom povrata imovine u upravnom postupku denacionalizacije imovine na ime ovdje tuženika.

6.Točkom 6. Rješenja Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko – pravne poslove Ispostava Opatija, KLASA:UP/I-942-05/05- 01/10, URBROJ:2170-85-01-06-2-AR od 21. travnja 2006. određeno je da se danom pravomoćnosti ovog rješenja raskida po sili zakona Ugovor, klasa: UP/I-372-03/06- 01/01 od 5. siječnja 2006. godine, zaključen između [adresa] i ĆH iz [adresa], a koji se odnosi na pobliže opisani poslovni prostor.

7.Tuženik je nakon što je zadobio povrat imovine u daljnjem periodu zakupa iste ugovore raskinuo, te je preuzeo u samostalni posjed obje nekretnine, te ih nastavio dalje koristiti i s njima gospodariti dajući ih u zakup trećim osobama, odnosno odlučio prodati iste.

8.Tuženik je u upravnom postupku pokrenutim radi povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske vladavine svoje pravo temeljio iz navodne činjenice da je njegov pravni prednik K bio jugoslavenski državljanin, kao i iz činjenice da Republike Austrija nije obeštetila istog na ime povrata imovine oduzete u postupku nacionalizacije.

9.Jedina činjenica koja je mogla odbiti ovdje zahtjev za povrat imovine, odnosno utvrditi da je isti neosnovan je da je pok. K u trenutku povrata imovine bio mađarski državljanin.

10.Puno ime i prezime ovdje pok. K je KHRZ.

11.Mirovnim sporazumom tadašnje Jugoslavije i Mađarske dogovoreno je da uslijed agresije Mađarske na tadašnju [adresa] za vrijeme drugog svjetskog rata imovina mađarskih državljana ima pripasti Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji ( kasnije Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija ) na ime naknade štete. Budući je isti Sporazum preuzet kao dio pravne stečevine i zakonske stečevine u zakonodavstvo i ustavni poredak Republike Hrvatske po njenom osamostaljenju od SFRJ, povrat imovine stranih državljana u ovom slučaju mađarskih državljana reguliran je člankom 10. Zakona o povratu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ( dalje u tekstu kao Zakon ).

12.Članak 10. prije navedenog Zakona navodi sljedeće:

“Prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu u slučaju kada je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, prava propisana ovim Zakonom mogu steći i strane fizičke i pravne osobe ako se to utvrdi međudržavnim sporazumima.”

13.Dakle, prednik tuženika pok. K i njegovi pravni slijednici nemaju pravo na povrat ukoliko je ostvaren sljedeći uvjet:

- da je u trenutku nacionalizacije upisani vlasnik bio mađarski državljanin. Navedeni uvjet je strogo zakonski i uvjetuje osnov za povrat imovine.

14.Tužitelj je dana 4. siječnja 2024.g. zadobio Uvjerenje o državljanstvu Republike Mađarske za pok. Ć čiji je povrat vodio ovdje tuženik i za kojeg je dobio povrat u ovoj tužbi citiranoj i dostavljenom rješenju da je isti od dana 01. ožujka 1878. kao dana rođenja u [adresa] do svoje smrti u Beču dana 4. veljače 1963.g. bio mađarski državljanin. Dakle, isti da je u trenutku nacionalizacije bio mađarski državljanin.

15.Gore utvrđena nesporna činjenica utvrđuje da je pok. K bio mađarski državljanin cijelog svog života i da je u trenutku nacionalizacije bio mađarski državljanin i da se slijedom istog na njegov povrat ima primjenjivati odredba članka 10. Zakona, a što da znači da je njegov prijedlog neosnovan i kao takav prijedlog se imao odbiti.

16.Kako u trenutku podnošenja istog Zahtjeva za povrat predmetna činjenica o državljanstvu sadržana u gore citiranom Uvjerenju nije bila poznata upravnom tijelu koje je vodilo predmetni postupak, isto tijelo da je pogrešno primijenilo predmetni Zakon i donijelo rješenje o povratu na ime ovdje tuženika. Tuženik je isto znao budući isti kao član plemenitaških obitelji Europe vodi svoje knjige o pripadnosti određenog plemstva pojedinoj državi, odnosno o istom se uz njegovo saznanje i privolu vode upisnici plemenitaša na razini Europe i kao takav je upoznat sa činjenicom da je ovdje pok. K pripadnik mađarskog plemstva, a ovdje tuženik pripadnik austrijskog plemstva. Tuženik je iste činjenice svjesno prešutio dopuštajući da se postupak vodi bez znanja o mađarskom državljanstvu pok. K.

17.Budući da predmetna činjenica o državljanstvu iza pok. Ć postoji i da je ista osnov za nepostojanja prava za povrat imovine, odnosno zahtjev predan za povratom je neosnovan, a radi se o zakonskoj presumpciji koja je dokazana, to da je stjecaj vlasništva u postupku povrata nezakonit odnosno ništetan.

18.Ništetnost nema vremenskog roka važenja te svatko tko ima pravni interes može ustati sa tužbom radi utvrđenja ništetnosti pod uvjetom da ima pravni temelj ništetnosti, a što je u ovoj pravnoj stvari Uvjerenje o državljanstvu i primjena članka 10. Zakona. Slijedom istog uslijed postojanja ništetnosti Ugovor o zakupu između tužitelja i prednika ovdje tuženika Grada Opatije i podredno Republike Hrvatske da se ima smatrati kao da nije ni prestao s važenjem, odnosno isti se kroz ovu tužbu odnosno nakon okončanja ovog postupka ima smatrati pravno važećim i da slijedom nestanka odredbe o prestanku važenja zakupa predmetni ugovor o zakupu postaje ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme.

19.Tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtijeva na način kao što je odbijeno u izreci presude.

20.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnov tužbenog zahtjeva. Smatra da je isti promašen, jer se uopće ne radi o predmetu koji bio mogao biti u sudskoj nadležnosti. Naime, tužiteljica ovdje postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti pravnog osnova temeljem kojeg je tuženik stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Sama tužiteljica ističe kako je tuženik stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretnina temeljem upravnih akata i to: -Rješenja Ureda državne uprave u Primorsko – goranske županije, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Opatija pod posl.br. klasa: UP/I-942-05/05-01/10 ur.broj: 2170-85-01-86-2- AR od dana 21. travnja 2006.g., pravomoćno dana 16. veljače 2012.g. te Rješenja Ureda državne uprave u Primorsko – goranske županije, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Opatija pod posl.br. klasa: UP/I-942-05/97-01/30, ur.broj: 2170-85-01-08-53-AR od dana 20. svibnja 2008.g. i pravomoćno dana 16. veljače 2012.g. U parničnom postupku sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke nadležnog upravnog tijela. (Tako Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci posl.br. Gž-2743/11-2 od 20.12.2011.g., te Županijski sud u Varaždinu je u odluci posl.br. Gž 2/2020-2 od 30.01.2020.g., kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske Revx-479/15-2 od 02. rujna 2015.g. i Revr-1172/16- 2 od 24. travnja 2018.g.) Zato tuženik ovdje ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda.

21.Tuženik samo opreza radi, ističe kako krajnje sumnjivo i neprovjereno Uvjerenje o državljanstvu Republike Mađarske iza pok. Ć nije dokazom da je u trenutku oduzimanja imovine isti bio mađarski državljanin.

22.Tuženik prije svega naglašava kako su tezu o navodnom mađarskom državljanstvu njegova prednika odbacili gotovi svi relevantni sudovi u RH. O tome da je K u vrijeme eksproprijacije bio državljanin tadašnje [adresa] (nikako mađarski državljanin), odnosno je li slijedom toga i bio državljanin FNR Jugoslavije, već je raspravljano i odlučeno u cijelom nizu upravnih postupaka i sporova.

23.Tako je državljanski status Ć utvrđen presudom Upravnog suda RH, poslovni broj: Us-9198/2002-13 od 24. studenoga 2005., a u kojima je grof CH bio ovlaštenik. Državljanski status je tada utvrđen iz dopisa Oblasnog NO za Istru, Odsjeka za narodnu imovinu od 03. prosinca 1946.g., dopis Predsjedništva Vlade Narodne Republike Hrvatske, Odjela za narodnu imovinu od 13. prosinca 1946. te službene potvrde Saveznog ministarstva financija Republike Austrije od 29. travnja 1999.g. Osim toga i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj: Uzz 29/12-12 od 27. veljače 2018.g., odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva RH br. GZ-DO-92/12 od 20. lipnja 2012.g. protiv presude Visokog upravnog suda RH posl.br. Us-1483/2010-12 od 16. veljače 2012.g. navodi da je zavičajnik kao institut austro-ugarskog zakonodavstva, odn. knjiga državljana koja je ustrojena Zakonom o državljanstvu FNRJ (Sl. list. FNRJ br. 54/46 i dr.) jesu službene evidencije, no neovisno o tome je li prednik tužitelja bio u njima upisan ili ne, dopušteno je i drugim dokazima utvrđivati činjenicu je li pok. prednik tužitelja u vrijeme konfiskacije imao jugoslavensko državljanstvo ili ne.

24.Zatim, o prigovoru navodnog mađarskog državljanstva Ć meritorno je odlučivao Upravni sud u Osijeku. Pred Upravnim sudom u Osijeku vođeno je više postupaka u kojima je ŽDO u Bjelovaru isticalo da je K imao mađarsko državljanstvo, a prvi od takvih sporova se vodio pod posl.br. Usl-525/2019. U pogledu prigovora ŽDO-a u Bjelovaru kako je grof CH imao mađarsko državljanstvo, a ne jugoslavensko, Sud je zauzeo slijedeće stajalište:

„Osim toga i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj: Uzz 29/12- 12 od 27. veljače 2018.g., odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva RH br. GZ-DO-92/12 od 20. lipnja 2012.g. protiv presude Visokog upravnog suda RH posl.br. Us-1483/2010-12 od 16. veljače 2012.g. navodi da je zavičajnik kao institut austro-ugarskog zakonodavstva, odn. knjiga državljana koja je ustrojena Zakonom o državljanstvu FNRJ (Sl. list. FNRJ br. 54/46 i dr.) jesu službene evidencije, no neovisno o tome je li prednik tužitelja bio u njima upisan ili ne, dopušteno je i drugim dokazima utvrđivati činjenicu je li pok. prednik tužitelja u vrijeme konfiskacije imao jugoslavensko državljanstvo ili ne. Podredno se napominje da je nakon Odluke i rješenja Ustavnog suda RH broj U-I-673/1996 i dr. od 21. travnja 1999.g. (NN br. 39/99) kojom su ukinute odredbe članka 9. i članka 11. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96. i dr.) donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi...(NN br. 80/02, 81/02) kojim je pravo na povrat imovine priznato i stranim državljanima. Stoga pitanje državljanstva kao pretpostavke za povrat imovine više nije relevantan. Isto shvaćanje zauzeto je i u nizu odluka revizijskog suda (Uzz-20/2008 i dr.).“

„…Žalbeni prigovori o potrebi utvrđivanja državljanstva grofa CH, kojemu je imovina konfiscirana su pravno neodlučni budući da je do konfiskacije imovine došlo neovisno o njegovom državljanstvu te mu imovina nije oduzeta kao stranom državljaninu na temelju Ugovora o miru s Mađarskom (stajalište ovog suda o primjeni Ugovora o miru s Mađarskom potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom Uzpz-10/2018. od 05. veljače 2020.g.) Uz sve navedeno, i zainteresirana je osoba ovaj prigovor potanko i utemeljeno otklonila u svom podnesku od 30. listopada 2019.g., a s kojim tvrdnjama i obrazloženjem istih se ovaj Sud u potpunosti slaže te ih stoga neće nepotrebno ponavljati....“

25.Također je u ostalim postupcima pred Upravnim sudom u Osijeku kojima je ŽDO u Bjelovaru isticao da je K imao mađarsko državljanstvo, odlučeno na jednak način, odnosno presudama je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Radi se o presudama posl.br.: Usl-351/2020 od 24. lipnja 2020.g., posl.br.: Usl- 327/2019 od 17. srpnja 2020.g., posl.br.: Usl-941/2020 od 27. siječnja 2021.g.

26.Stajališta Upravnog suda u Osijeku kojima su odbijeni prigovori ŽDO-a u Bjelovaru o navodnom mađarskom državljanstvu Ć, potvrđena su i presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

27.ODO u ovom svojem podnesku također navodi kako je pitanje naknade za oduzetu imovinu mađarskim državljanima riješeno međunarodnim ugovorom odnosno Ugovorom o miru s Mađarskom. O ovakvom prigovoru ODO-a Visoki upravni sud također je zauzeo jasno stajalište, i to kako slijedi:

„Žalbeni prigovori o potrebi utvrđivanja državljanstva grofa ĐH, kojemu je imovina konfiscirana, su pravno neodlučni budući da je do konfiskacije imovine došlo neovisno o državljanstvu grofa CH te mu imovina nije oduzeta kao stranom državljaninu na temelju Ugovora o miru s Mađarskom….“

28.O promašenosti teze o navodnom mađarskom državljanstvu Ć raspravljeno je i u ekspertnom mišljenju izv. prof.dr.sc. JH iz ožujka 2020.g. (Expert legal opinions in proceedings) koje je sačinjeno upravo na temu povrata imovine za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a u kontekstu pitanja državljanstva ovlaštenika za povrat. Odnosno, je li K u vrijeme konfiskaciji njegove imovine bio jugoslavenski državljanin i je li uz jugoslavensko državljanstvo imao i mađarsko državljanstvo te ako jest, ima li ta činjenica utjecaja na postupke povrata oduzete imovine, uz poseban osvrt na sklopljene mirovne ugovore s Mađarskom iz 1920. i 1947.g. te njihov utjecaj na odnose državljanstva i restitucije.

29.Tako je ekspertnim pravnim mišljenjem odgovoreno na pitanja:

➢ je li K u vrijeme konfiskacije njegove imovine od strane jugoslavenskih komunističkih vlasti bio jugoslavenski državljanin

➢ je li K u vrijeme konfiskacije njegove imovine od strane jugoslavenskih komunističkih vlasti bio mađarski državljanin

➢ ima li ta činjenica utjecaja na postupke povrata oduzete imovine prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine

30.Odgovor na prvo pitanje:

„-Temeljne postavke Zakona o državljanstvu Federativne Narodne Republike Jugoslavije su ponajprije postojanje jedinstvenog državljanstva, odnosno da je svaki državljanin republike istovremeno i državljanin FNRJ te je u članku 2. ovoga zakona navedeno i načelo isključivosti državljanstva prema kojemu državljanstvo FNRJ isključuje istovremeno državljanstvo svake druge države…

-… u prijelaznim odredbama zakona je određeno da se državljanima smatraju DFJ (kasnije FNRJ) smatraju sve osobe koje su na dan stupanja na snagu Zakona o državljanstvu bili jugoslavenski državljani prema važećim propisima. Bilo je propisano i da jugoslavensko državljanstvo stječu…,sva lica koja imaju zavičajno pravo odnosno pripadnost u opštinama na područjima koja bi ušla u sastav DFJ…

- K svoju zavičajnost stekao još 1878.g., a što se i dokazuje Domovnicom od 11. ožujka 1940. izdanu od strane Okruga Ivanec Cvetlin iz kojeg je vidljivo da je upisan u knjigu jugoslavenskih državljana i da ima zavičajno pravo (Heimachtsrecht) Navedeno je vidljivo i iz Uvjerenja br. 364-365 koje je Kraljevski konzulat u Pećuhu 27. ožujka 1941. izdao K iz kojeg je vidljivo da je smatran jugoslavenskim državljaninom.

-Naglašavamo i da je socijalistička Jugoslavija zadržala pravno načelo pravnog kontinuiteta državljanstva koje se, praktično sastoji u potvrđivanju konstatacije, …, da se jugoslavenskim državljanima smatraju sve osobe koje su po dotadašnjim propisima imale jugoslavensko državljanstvo. … kako smo pokazali da je K imao jugoslavensko državljanstvo sve do 6. travnja 1941.g., to je K

**.**.1945. postao jugoslavenski državljanin.

-Još je potrebno odgovoriti na pitanje je li moguće da je K jugoslavensko državljanstvo bilo oduzeto nakon 28. kolovoza 1945.g. Ponajprije treba navesti da je oduzimanje državljanstva bilo regulirano odredbama članka 16. -18. Zakona o državljanstvu DFJ, ali te odredbe „skoro da i nisu primjenjivane“ jer je postojao …

-Zakon o oduzimanju državljanstva oficirima i podoficirima bivše jugoslavenske vojske koji neće da se vrate u domovinu, pripadnicima vojnih formacija koji su služili okupatoru i odbjegli u inozemstvo, kao i osobama odbjeglim nakon oslobođenja… Jasno je da se taj zakon nije primijenio na Ć jer je oduzimanje državljanstva za sobom povlačilo i konfiskaciju cjelokupne imovine, a imovina Ć konfiscirana je na temelju Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države, što ne bi bilo potrebno da mu je državljanstvo oduzeto temeljem Zakon o oduzimanju državljanstva oficirima i podoficirima…. Dodatno, Odsjek unutrašnjih poslova NO Kotara Ivanec br. 1769/1948 od 24. srpnja 1948.g. podnio je Ministarstvu unutarnjih poslova NR Hrvatske prijedlog za oduzimanje državljanstva C. Međutim iz dopisa Općine Medveščak od 09. ožujka 1956.g. vidljivo je da taj prijedlog u to vrijeme još nije bio riješen.“

31.Odgovor na drugo pitanje:

„- K bio je u vrijeme oduzimanja imovine i za vrijeme [adresa], kao i za vrijeme komunističke Jugoslavije, jugoslavenski državljanin. … jednom u trenutku u životu K bio mađarski (ugarski) državljanin i to od svog rođenja 1878.g. pa sve do raspada Austro-Ugarske kada je ugarsko (mađarsko) državljanstvo nedvojbeno izgubio u skladu s odredbama Trianonskog ugovora koji je izrijekom propisivao da se stjecanjem državljanstva Kraljevine SHS, a za koje smo nedvojbeno utvrdili da je stečeno, istovremeno isključeno ugarsko državljanstvo. Prema tome, K je najkasnije po stupanje na snagu Ugovora o miru s Ugarskom iz 1920. prestao biti ugarski (mađarski) državljanin po sili međunarodnog ugovora. Trianonski ugovor je omogućavao mogućnost opcije u roku od godine dana od njegova stupanja na snagu, ali samo za one koji su imali zavičajnost u državi prije nego su dobili zavičajnost na prenesenoj teritoriji. Kako je K zavičajnost stekao rođenjem, na njega ova odredba nije primjenjiva budući je zavičajnost bila moguća sam u jednoj općini… valja podsjetiti da su osobe koje su automatski stekle državljanstvo Kraljevine SHS istodobno izgubile svije prethodno državljanstvo. …

-Da K nije bio jugoslavenski nego isključivo mađarski državljanin, treba naglasiti da bi se eksproprijacija njegovog posjeda provela po odredbama Zakona o likvidaciji agrarne reforme od 19. lipnja 1931.g. u kojem je bilo propisano da će se mađarskim državljanima „eksproprisati odmah u svrhu agrarne reforme celokupan posed i preneti u zemljišnim knjigama na državu“.

32.Odgovor na treće pitanje :

„… -Drugim riječima, jugoslavenske vlasti su bile obvezne promatrati osobu koja ima jugoslavensko državljanstvo isključivo kao jugoslavenskog državljanina, bez obzira na činjenicu što ta osoba eventualno ima i neko drugo državljanstvo. … Mađarska država se obvezala obeštetiti sve mađarske državljanine kojima je imovina oduzeta temeljem članka 29. Ugovora o miru (točka 3.). Nužno je naglasiti da je Ugovor o miru s Mađarskom stupio na snagu 15. rujna 1947.g. … Ugovor o miru je postavi kriterije prema kojima saveznici imaju pravo oduzimati, zadržavati, likvidirati ili poduzimati bilo koje druge radnje glede određene imovine koja se nalazila na njihovom teritoriju. Ti su kriteriji slijedeći: ponajprije mora se raditi o imovini koja pripada Mađarskoj ili mađarskim državljanima; drugo, moralo se raditi o imovini koja je na dan 15. rujna 1947.g. bila u vlasništvu Mađarske ili mađarskih državljanina; treće, sva postupanja glede takve imovine provodila se prema pravu države na čijoj se teritoriji nalazila.

-Ukoliko su zadovoljeni kriteriji koje smo ovdje naveli, a socijalistička Jugoslavija je provela oduzimanje imovine, primjenjuje se članak 10. Zakona o naknadi i nema mjesta naknadi za oduzetu imovinu.

-Smatramo da iz svega navedenoga jasno da imovina oduzeta K ne zadovoljava navedene kriterije. Niti prvi- da je oduzeta mađarskom državljaninu, ali niti drugi- da je na dan stupanja na snagu ugovora o miru s Mađarskom bila u vlasništvu mađarskog državljanina. … Prema tome nije se radilo, za jugoslavenske vlasti, o imovini mađarskog državljanina, pa je nisu smjele niti oduzeti temeljem Ugovora o miru s Mađarskom koji je dozvoljavao oduzimanje imovine onima koje su jugoslavenske vlasti mogle smatrati mađarskim državljanima. Još bitnije, treba naglasiti da svaki propis, ugovor i sl. ima tzv. temporalno važenje (ratione temporis) te se ne može primjenjivati u vrijeme (na vrijeme, odnosno događaje koji su se dogodili) kada nije bio na snazi. Ugovor o miru s Mađarskom izrijekom propisuje da se moralo raditi o imovini koja je na dan 15. rujna 1947.g. (dan stupanja na snagu Ugovora) bila u vlasništvu mađarskog državljanina ili Mađarske.“

33. [adresa], kao i jugoslavenske komunističke vlasti tretirale su Ć isključivo kao jugoslavenskog državljanina te nema dokaza da bi on ikada to državljanstvo izgubio, nesporna je povijesno pravna činjenica kako je veleposjed Ć bio predmetom agrarne reforme [adresa]. Agrarnu reformu trebalo je okončati po Zakonu o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima od 19. juna 1931.g., a mađarski državljani točnije njihova imovina imala je u smislu tog zakona poseban status. Člankom 11. stavak 3. spomenutog Zakona, bilo je određeno kako će se shodno Ugovoru iz Trianona mađarskim državljanima: „eksproprirati odmah u svrhu agrarne reforme celokupan posed i preneti u zemljišnim knjigama na državu.“ S tim u vezi mađarski veleposjednici su koncem 1931.g. pokretali tužbe pred Međunarodnim izabranim sudom. Dokazano među tim mađarskim veleposjednicima nije bilo Ć (vidjeti:

UH: „Sprovođenje agrarne reforme u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca na primjeru velikog poseda stranog državljanina, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, vol. 62, br. 2 (2014), ZH, SH, „Agrarna reforma poslije prvog svjetskog rata“, Cris, god. XVII, br. 1/2015. str. 25-39).

34.Brojni akti [adresa], od kojih su mnogi i tretirani u postupcima povrata pred upravnim tijelima i sudovima, dokazuju kako je K u postupku agrarne reforme, pa tako i po Zakonu o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima od 19. juna 1931.g., tretiran kao jugoslavenski državljanin odn. državljanin ove kraljevine, a njegova „celokupna“ imovina u zemljišnim knjigama nikada nije prenesena na državu (Kraljevinu SHS ili [adresa].

35.Opet, povijesno pravno je notorna činjenica kako je veleposjed Ć jedan od rijetkih (ako ne i jedini) koji je „preživio“ agrarnu reformu Kraljevine SHS. S druge strane, mađarskim državljanima je odmah ekspropriran cjelokupan posjed, što je samo po sebi isključivalo mogućnost opstanka velikog posjeda Ć.

36.Nema dokaza da je K ikada oduzeto jugoslavensko državljanstvo. U posjedu Državnog arhiva je dokument koji potječe iz 1956.g., iz kojeg proizlazi kako je Odsjek unutrašnjih poslova NOK Ivanec dostavio MUP-u NR Hrvatske pod brojem 1769/48. od 24. VII. 1948. prijedlog za oduzimanje državljanstva ŠH, koji prijedlog prema stanju spisa nije riješen.

37.Pitanje državljanstva stanovnika državnog područja koje je došlo pod suverenitet Demokratske Federativne Jugoslavije bilo je regulirano Zakonom o državljanstvu Demokratske Federativne Jugoslavije iz 1945.g. (stupio na snagu 28. kolovoza 1945.g.) Prema odredbama članka 1. stavka 3. Zakona o državljanstvu državljanina DFJ (kasnije FNRJ) jugoslavenski državljanin može imati samo jedno zemaljsko državljanstvo. Nastavno, odredbama članka 35. i 36. Zakona o državljanstvu državljanima DFJ (kasnije FNRJ) smatrale su se sve osobe koje su na dan stupanja na snagu Zakona tj. 28. kolovoza 1945.g., bile jugoslavenski državljani prema vrijedećim propisima (Zakon o državljanstvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1928.g.). K je shodno ovom Zakonu posjedovao zavičajnik Općine Cvetlin pokraj Trakošćana (evidentiran pod rednim brojem 241). Zato je sasvim svejedno što to promišlja Ured Vlade Republike Mađarske, a usput budi rečeno, mađarsko pravo poznaje i priznaje dvojno državljanstvo (vidljivo iz ranije dokumentacije koju je DORH-u dostavljena od izvjesnog Miroslava Vitaljića).

38.Iz Izjave Janka Đ od 04. listopada 2002.g., ovjerene po javnom bilježniku, proizlazi kako je on bio kumče i svojedobno ovlaštenik grofa CH, a s kojim su njegovi roditelji i on bili usko vezani te da je grof CH bio u posjedu pasoša [adresa], a potom i Nezavisne Države Hrvatske.

39.Iz Uvjerenja Konzulata Kraljevine Jugoslavije u Pečuhu, broj 298 od 27.03.1941.g., proizlazi da se grof CH obratio Kraljevskom konzulatu da mu izda uvjerenje da ima nepokretna imanja u Podravskoj Slatini i Trakošćanu u Hrvatskoj Banovini i u Dardi u Dunavskoj Banovini. Uvidom je utvrđeno da je isto pribavljeno iz Arhiva Kraljevine Jugoslavije u Beogradu, te da se u istom navodi „da se na molbu jugoslavenskog državljanina g. ŠH, veleposjednika iz Trakošćana – izdaje navedeno uvjerenje.“ Istim uvjerenjem Generalni konzul potvrđuje da mu je poznato da grof CH posjeduje navedenu nepokretnu imovinu.

40.Navedenom argumentacijom tuženik ukazuje da je sasvim svejedno kako njegovog prednika tretira Glavni ured Vlade Republike Mađarske u smislu državljanstva, već je važno kako su ga tretirale [adresa] i jugoslavenske komunističke vlasti. Osim toga, predniku tuženika je imovina oduzeta neovisno o državljanstvu. Relevantna i provjerena dokumentacija na koju se tuženik poziva ukazuje kako K jugoslavensko državljanstvo nikada nije oduzeto.

41.Tuženik prvenstveno predlaže da se Sud oglasi nenadležnim i odbaci tužbu. Podredno, tuženik predlaže da Sud obije tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti i apsolutno neosnovan. U svakom slučaju, tuženik traži naknadu prouzročenog mu parničnog troška.

42.Tužiteljica se podneskom od 9. srpnja 2024. očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu. Ista navodi da je tužbeni zahtjev u sudskoj nadležnosti budući se radi o pitanju ništetnosti ( protivnost Ustavu, zakonu i moralu) i stjecaju prava vlasništva suprotno odredbama zakona, a to je pravo na povrat imovine mađarskom državljaninu. Ovdje se utvrđuje ništetnost stjecaja prava vlasništva kao osnova za tužbu. Predmetna činjenica mađarskog državljanstva nije bila poznata u trenutku postupka povrata imovine budući nije bio dostupan dokument - uvjerenje o mađarskom državljanstvu, pa se iz te činjenice može zaključiti da je povrat, odnosno stjecaj ništetan, dakle, da je ništetan stjecaj prava vlasništva. Sud utvrđuje činjenice da li je nešto protivno zakonu, ustavu i moralu i može u građanskom postupku pred sudom ukoliko se stjecaj temelji na ništetnom upisu.

43.U odnosu na sudsku praksu koja se dostavlja u RH ne postoji pravilo precedetnog prava kao što je na području anglosaksonskog prava, pa se sud ne može pozivati na praksu nego na zakon, a u ovom slučaju govorimo o ništetnosti stjecaja prava vlasništva i sud kao tijelo koje utvrđuje primjenu zakona, a poglavito primjenu odredbi o ništetnosti ( a samim time povrede Ustava i zakona RH, kao i samog ustvanopravnog poretka ) može i mora ulaziti u ocjenu istog i ako utvrdi činjenicu da je nešto protivno Ustavu, zakonu, pozitivno pravnom poretku, kao i moralu, poništava upis vlasništva, a ne sudskog akta. Dakle govorimo o poništavanju uknjižbe.

44.Tuženik dase ponavlja ponovno utječući na sud dostavom sudske prakse. Ovdje govorimo o ništetnosti kao činjenice protivnosti Ustavu, zakonu, javnom poretku i moralnosti, kao i pravu suda da takav upis proglasi ništetnim. Posebice je bitno postupanje suda temeljem činjenice da predmetno Uvjerenje nije bilo poznato, ni dostupno u trenutku pokretanja postupka povrata (osim činjenice mađarskog državljanstva koja je bila poznata tuženiku ), pa je stoga predmetno utvrđenje ništetnosti nužno i bitno.

45.Predmetno uvjerenje - Uvjerenje o državljanstvu je službeni dokument Republike Mađarske koji jasno i nesporno dokazuje da je upravo pok. ĐH za vrijeme svoga života i to od rođenja pa do smrti bio mađarski državljanin, dakle odnosi se na točno određenu osobu. Obrazloženje o statusu državljanstvu koje je prethodilo predmetnom Uvjerenju o državljanstvu je očitovanje parlamenta Mađarske i to njegovog stručnog odbora koji daje mišljenje temeljem svojih pravnih izvora, zakonskih historijata, kao i temeljem uvida u sam zakonodavnu praksu. Dakle, tijelo parlamenta/ stručna služba daje svoj stav na temelju činjenica i propisa, a samo upravno tijelo Republike Mađarske daje Uvjerenje. Ukoliko tuženik isto osporava, neka se zatraži očitovanje nadležnih tijela Republike Mađarske da li se radi o autentičnim dokumentima i da li isti potvrđuju da se izdanim dokumentom Uvjerenjem potvrđuje državljanstvo koje se navodi.

46.Tuženik dovodi u sumnju dokumenta izdanog od nadležnog tijela Mađarske, a što da je protivno zdravom razumu. Nesporno je da je isti bio mađarski državljanin. Tijela Republike Mađarske potvrđuju da li neko ima ili nema državljanstvo Mađarske budući su to tijela državljanstva, a tijela RH ne mogu ulaziti u pitanja odlučivanja druge države i pritom donijeti odluku da li je doista neko mađarski državljanin ili nije ukidajući predmetno Uvjerenje na način da tumače mađarske propise o državljanstvu. Činjenica negacije mađarskog državljanstva potiče iz činjenice da nije postojao dokument, jer da je u dosadašnjem postupku isto postojalo, tada bi zbog tereta i snage mađarskog državljanstva koje je određeno Mirovnim sporazumom iz Pariza 1947. godine bilo jasno određeno da se osobama koje imaju mađarsko državljanstvo bez obzira na druga državljanstva uključujući i jugoslavensko, ima oduzeit imovina i isti nemaju pravo na povrat, odnosno njihovi slijednici.

47.Dakle, činjenica postojanja mađarskog državljanstva poništava pravo na povrat. Upravo Uvjerenje kao očitovanje države Mađarskeda jasno ukazuje na činjenicu mađarskog državljanstva i samim time i nemogućnost povrata imovine. Predmetnu činjenicu koja je zakonska odredba dokazujemo i dostavljenom odlukom suda Ugarskog kraljevskog suda koji je jasno utvrdio postojanje mađarskog državljanstva, dakle postojanje mađarskog državljanstva zabranjuje povrat.

48.Uvjerenje Republike Mađarske potvrđuje mađarsko državljanstvo za istog, pa je stoga isti mađarski državljanin koji nema pravo na povrat. Činjenica da je isto uvjerenje postojalo u trenutku postupka povrata utjecalo bi i na odluku o povratu, a to je odbijanje zahtjeva za povratom.

49.Isti je mogao biti jugoslavenski državljanin, ali upravo činjenica mađarskog državljanstva utječe na povrat imovine. Tuženik nikad nije dostavio dokaz o mađarskom državljanstvu za pok. ĐH u svim spisima i izbjegavao je isto, a što i ima logike jer je bio pripadnik države koja je izvršila agresiju na tadašnju Jugoslaviju i samim time je mogao imati posljedice. Upravo potvrda - Uvjerenje o mađarskom državljanstvu jasno upućuje na činjenicu pripadnosti Mađarskoj državnosti/ državljanstvu i samim time anuliranja utjecaja jugoslavenskog državljanstva. Ovakvim stavovima ukoliko se prihvate od strane državnih tijela nakon postojanja i zadobijanja potvrde o mađarskom državljanstvu dolazimo do negiranja Mirovnog sporazuma iz Pariza, a na temelju kojeg je nastala odšteta zbog agresije i pripadanje nakon 2. svjetskog rata teritorija [adresa] i [adresa], odnosno dovelo bi se u pitanje svi postulati poslije ratnog uređenja Evrope, kao i prava koje je od bivše SFRJ preuzela RH. Postupanje na način kako tvrdi tuženik u svom podnesku došlo do pitanja mirovnog sporazuma sa Italijom i Njemačkom, teritorija koji su se vratili Jugoslaviji, odnosno danas su dio RH, kao i sve oduzete imovine koja je prešla iz vlasništva J, U, Z i njihovih matičnih država.

50.Dakle, negiranje utjecaja mađarskog državljanstva je negiranje mirovnog sporazuma iz Pariza 1947.g. i samim time negiranje dijelova Ustava RH i pripadnosti teritorija, kao i same imovine ne samo RH, nego i građana. Sud da bi takvim stavom omogućio postupak revidiranja državnih granica i kao takav ugrozio teritorijalni integritet, a što bi imalo za posljedicu napad na cjelovitost RH, a što bi bio osnov za kaznene prijave prema sudovima koji sada u trenutku postojanja Uvjerenja negiraju činjenice koje proizlaze iz samog Mirovnog sporazuma koji je utkan u odredbe Ustavu. Sudovi bi na taj način započeli i otvorili pravni kaos kako na području RH, tako i izvan nje.

51.Tužitelj na stalno ponavljanje navoda tuženika koje postaju mantra ponavljanja s jasnim ciljem uvjeravanja suda i drugih opetovano napominje da u trenutku donošenja odluke nije bilo posjeda predmetnog Uvjerenja budući isti točno taksativno navodi da je pok. ĐH mađarski državljanin od rođenja do smrti. Dakle, sud nije imao predmetno uvjerenje, a sud da ne može postupati na način da postojanje jugoslavenskog državljanstva anulira teret mađarskog državljanstva. Sud da na taj način poništava Mirovni sporazum s Mađarskom, a što je posljedično kazneno djelo jer negira i ustavne odredbe i kao takvo postupanje je podložno kaznenom progonu. Takav stav nemaju ni mađarski sudovi koji bi rado podržali takav stav, kao i politika. Opetovano se napominje da sudovi u RH do siječnja mjeseca 2024.g. nisu imali Uvjerenje o državljanstvu i sud dakle ne može svojim stavom poništavat Mirovni sporazum. Stoga ukoliko sud smatra da je predmetni Mirovni sporazum nije na snazi, odnosno da ga se poništava neka jasno kaže kako bi se ista odluka sudišta dostavila nadležnim tijelima Republike Mađarske na očitovanje.

52.Tužiteljica predlaže i tuženiku da o istom obavijesti nadležna tijela Mađarske budući se ista utvrđenja ( anuliranje mirovnog sporazuma tiču i Republike Mađarske ) pa ima osnova da budu umješači u sporu. Ukoliko sud iste ne obavijesti, tužitelj će službeno izvijestiti Ministarstvo vanjskih poslova Republike Mađarske o istom.

53.Teorijom anuliranja mađarskog državljanstva zbog postojanja jugoslavenskog državljanstva, da bi došlo definitivno do poništavanja Mirovnog sporazuma s Mađarskom, a što otvara mnoga pitanja posebice ustavna pitanja. Sve ovo uzrokuje obvezu pozivanja Republike Mađarske kao umješača na strani tuženika jer ista ima interesa sudjelovanja u ovom postupku.

54.U odnosu na ostale postupke pred Upravnim sudom u Osijeku kojima je ŽDO u Bjelovaru isticao da je K imao mađarsko državljanstvo, kao i odlukama koje su donesene na jednak način ( radi se o presudama posl.br.: Usl- 351/2020 od 24. lipnja 2020.g., posl.br.: Usl- 327/2019 od 17. srpnja 2020.g., posl.br.: Usl-941/2020 od 27. siječnja 2021.g. ) opetovano se napominje da nije postojalo Uvjerenje, a negiranje utjecaja mađarskog državljanstva je negiranje i stavljanje van snage Mirovnog sporazuma s Mađarskom, a koje povlači čitav niz problema.

55.U odnosu na stajališta Upravnog suda u Osijeku kojima su odbijeni prigovori ŽDO-a u Bjelovaru o navodnom mađarskom državljanstvu Ć, potvrđena su i presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, opetovano se napominje da nije postojalo Uvjerenje, a negiranje utjecaja mađarskog državljanstva je negiranje i stavljanje van snage Mirovnog sporazuma s Mađarskom, a koje povlači čitav niz problema.

56.U odnosu na prigovor ODO-a, Visoki upravni sud također je zauzeo jasno stajalište, i to kako slijedi:

„Žalbeni prigovori o potrebi utvrđivanja državljanstva grofa ĐH, kojemu je imovina konfiscirana, su pravno neodlučni budući da je do konfiskacije imovine došlo neovisno o državljanstvu grofa CH te mu imovina nije oduzeta kao stranom državljaninu na temelju Ugovora o miru s Mađarskom....“ - tužitelj se očituje na način da odredbe Mirovnog sporazuma daju beatificiranje prijašnjeg oduzimanja imovine budući upravo činjenica mađarske državne pripadnosti i prije stupanja na snagu Mirovnog sporazuma pokriva se unutar ukupnog iznosa naknade štete, dakle sva imovina do iznosa ratne štete bez obzira dali prije ili nakon stupanja na snagu mirovnog sporazuma. Ukoliko se oduzima više ima se vratiti, a što ovdje nije slučaj. Osim toga po tadašnjim važećim pravilima, pok ĐH je mogao pokrenuti i postupak da mu se vrati oduzeto prije Mirovnog sporazuma iz 1947. budući po stavu kako se sada iznosi je mogao izuzet imovinu je ranije oduzeta po Mirovnom sporazumu iz 1947, dakle pok. ĐH je propustio je tražiti tada poništavanje odluke o oduzimanje, posebice što isti nije ni bio na raspravi kada se oduzela rasprave, pa je stoga mogao pokrenuti postupak ponavljanja postupka, dakle propustio je postupati na način da ide na poništavanje odluke o oduzimanju imovine.

57.Nadalje treba uputiti na odredbu članka 29. Mirovnog sporazuma iz 1947.g. koji jasno kaže da će Mađarska riješiti naknade za oduzetu imovinu svojim državljanima i takva je odredba stupila na snagu ratifikacijom, dakle obveza postoji prema Mađarskoj za tu istu imovinu, a da li ju je pok. ĐH dosita tražio iako je imao pravo to ne znamo. Isti je imao pravo i njegovo nekorištenje je stoga njegov propust koji ne može tražiti prema RH, odnosno same odredbe Mirovnog sporazuma iz 1947.g. isključuju isto pravo.

58.Imovina u [adresa] oduzeta je nakon stupanja na snagu mirovnog sporazuma ( i ovdje se doista i vodi spor oko te imovine, a ne oko imovine u kontinentalnom dijelu RH ), pa slijedom istog bez obzira na način oduzimanja imovine, ista je oduzeta nakon stupanja na snagu mirovnog sporazuma, pa bi se podvela pod Mirovni sporazum. To što nije navedeno da se oduzima na temelju Mirovnog sporazuma je anulirano snagom Mirovnog sporazuma koji bez obzira na osnov oduzimanja ima se automatizmom primjenjivati na sva oduzimanja imovine i podrazumijeva se da je njegova primjena ta koja zamjenjuje i pravni osnov koji se navodi u rješenju za [adresa].

59.Nadalje, stručno mišljenje je naručeno privatno i kao takvo ne može imati utjecaj. Naime, imalo bi utjecaj stavljanjem van snage Mirovnog sporazuma. Dok god je Mirovni na snazi takvo mišljenje je neosnovano. Ukoliko sud smatra da je Mirovni sporazum van snage sa svojim odredbama, a izgleda da tuženik putem punomoćnika i uz sudsku praksu to tvrdi i da sud također izgleda stavlja mirovni sporazum van snage, onda neka naslovni sud donese odluku o prethodnom pitanju kojim će utvrditi da je Mirovni sporazum van snage.

60.U odnosu na pitanja koja su postavljena i odgovorena kroz “stručno mišljenje“ točan prijevod je Domovni list, a ne domovnica, a Domovni list je potvrda boravišta budući se u [adresa] potvrda državljanstva dokazivala i utvrđivala temeljem Svjedodžbe o državljanstvu, tako da Domovnica nije potvrda državljanstva. Nadalje pitanje mađarskog državljanstva je pitanje da li neko ima pravo na povrat ili ne. Po tvrđenju privatnog vještva možemo utvrditi da isti smatra da je Domovnica potvrda državljanstva i da odredbe Mirovnog sporazuma ne vrijede više jer je valjda mirovni sporazum ukinut ili nije nikad ne preuzet. Dakle, ovakvi navodi se ne mogu prihvatiti. U pogledu trećeg pitanja i odgovora tužiteljica ističe ( a što se u osnovi odnosi i na sva druga pitanja koja se postavljaju ) sljedeće :pok. ĐH je nesporno bio mađarski državljanin, pok. ĐH je bio upisan i biračke spiskove za područje [adresa] koja je tada bila u sklopu Mađarske - dakle bio je mađarski državljanin, pok. ĐH je bio i član gornjeg doma Mađarskog parlamenta - dakle bio je mađarski pleminitaš i mađarski državljanin, pok. ĐH je bio i šumarski inspektor - dakle imao je mađarsko državljanstvo, pok. ĐH je bio pripadnik mađarske husarske bojne, a kojoj su mogli pripadati samo mađarski pleminitaši i normalno mađarski državljanin jer biti član regularne mađarske vojne psotrojbe može biti samo mađarski državljanin, pok. ĐH cijeli svoj život je živio u [adresa] koja je bila sastavni dio Mađarske, a i taj dio u kom je živio je i dalje dio Mađarske, osim ukoliko se ne tvrdi da je cijela [adresa] ( dakle i Mađarska ) bila u Jugoslaviji prije 2 svjetskog rata i nakon rata, u odnosu na gubitak državljanstva nakon 1 svjetskog rata i trianonskog ugovora imamo očitovanje Mađarskog parlamenta, odnosno Uvjerenje države Mađarske o tome da je isti mađarski državljanin, i na kraju jasno stoje odredbe Mirovnog sporazuma, kao i odredba Zakona o povratu članak 12. koji jasno kaže da S nemaju pravo na povrat.

61.Tužiteljica tvrdi da je isti bio mađarski državljanin, da je imovina u [adresa] oduzeta nakon stupanja na snagu Mirovnog sporazuma, kao i da je upravo snaga Mirovnog sporazuma progutala, asmilirala sve akte i podvela ih pod sam Mirovni sporazum. Osim toga imovina koja se oduzela u [adresa] bila je na području tadašnje Kraljevine Italije nakon I. Svjetskog rata, pa stoga nije ni mogla biti pod utjecajem jugoslavenskog zakonodavstva - [adresa].

62. [adresa] je bila u Kraljevini Italiji i nije se moglo primjenjivati jugoslavensko kraljevsko pravo, a pok. ĐH je cijelo vrijeme živio na području Mađarske i tamo imao državljanstvo jer da ga nije imao ne bi mogao biti ni u Parlamentu, niti u biračkim tijelima, presudom Ugarskog kraljevskog suda gdje je nesporno utvrđeno da je isti bio mađarski državljanin, služio je vojsku, dakle bio je J, a to što je imao eventualno i jugoslavensko državljanstvo ( nikad nije dostavljena Svjedodžba o državljanstvu kao dokaz jugoslavenskog državljanstva ) odredbama Mirovnog sporazuma jasno određuje oduzimanje, kao i odredbe članka 12. Zakona o povratu kojim postojanje mađarskog državljanstva negira pravo na povrat imovine.

63.Da je kojim slučajem uvjerenje o mađarskom državljanstvu bilo dostupno u [adresa], tada bi mu bila oduzeta imovina na području [adresa].

64.Opetovano tužiteljica napominje da ukoliko tuženik smatra da predmetno Uvjerenje lažno ili da nema valjanost, neka pokrene postupak u Mađarskoj kako bi dokazao isto ili neka sud utvrdi napokon da je Mirovni sporazum s Republikom Mađarskom iz 1947 stavljen van snage.

65.Budući da je valjanost potvrde, kao i status Mirovnog sporazuma prethodno pitanje, traži se od suda da ista utvrdi kao prethodna pitanja. Uvjerenje o državljanstvu Republike Mađarske je dokument izdan od strane Republike Mađarske i ima se smatrati jedino valjanim, stoga je nesporna državljanska pripadnost Mađarskoj, a u odnosu na postupke oduzimanja državljanstva, činjenica je da je predmetna pripadnost Mađarskoj skrivana, kao i za vrijeme povrata imovine u RH. Dakle, svjesno se znalo za pripadnost i to se skrivalo.

66.U odnosu na izjavu Š od 04. listopada 2002.g., ovjerenu po javnom bilježniku, tužiteljica navodi kako proizlazi da je on bio kumče i svojedobno ovlaštenik grofa CH, a s kojim su njegovi roditelji i on bili usko vezani te da je grof CH bio u posjedu pašoša [adresa], a potom i Nezavisne Države Hrvatske, ističe se da takva izjava možda je točna, ali opet imamo pitanje mađarske državnosti koja nije kazano, odnosno isto je skrivano. I samim time i utjecaj Mirovnog sporazuma. Ukoliko se izvrši uvid u pripadnost plemstva koji se spominje svi plemenitaši su pretežno Ugarske krune i kao takvi i mađarski državljani, a jedni su bili i pripadnici njemačkog plemstva, dakle i jedni i drugi ne bi imali pravo na povrat zbog državljanstva Mađarske ili Njemačke. Treba napomenuti da upravo postojanje Ugarskog kraljevstva i potom Austrijskog carstva ili kasnije Austrougarske je podrazumijevalo i pripadnost tim državama odnosno pripadnost Ugarskom, Austrijskom ili Njemačkom plemstvu i samim time državljanstvu Ugarske, Austrije ili Njemačke, dakle ne Hrvatske ili Jugoslavije.

67.Na pripremnom ročištu održanom 10. srpnja 2024., tužiteljica je izvijestila da je podnijela Službi za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo i imovinsko- pravne poslove, Ispostava Opatija, prijedlog za obnovu postupka i prijedlog za oglašavanje rješenja ništavim, a radi se o rješenju temeljem kojeg je tuženik stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Po navedenim prijedlozima tada još nije bilo odlučeno. Predala je sudu i protivnoj strani primjerak prijedloga za oglašavanje rješenja ništavim i za obnovu postupka koje je tužiteljica podnijela u siječnju 2024. Tužiteljica će obavijestiti Grad Opatiju i RH o ovom postupku te ih pozvati da se umiješaju u isti.

68.Tužiteljica je ujedno predložila prekinuti ovu parnicu do okončanja upravnog postupka povodom podnesenog prijedloga za oglašavanje rješenja ništavnim, odnosno za obnovu postupka.

69.Tuženik je naveo kako i sami navodi tužiteljice ukazuju kako ova pravna stvar uopće ne spada u sudsku nadležnosti, a opreza radi ističe kako je po prigovoru navodnog mađarskog državljanstva Ć meritorno raspravio Upravni sud u Osijeku, a odluke su dostavljene sudu. Sud je zauzeo stajalište kako je sasvim irelevantno pitanje državljanstva CHR budući je njemu imovina oduzeta (konfiscirana) temeljem "Daruvarske presude" iz prosinca 1945.god, a ugovorom o miru s Mađarskom zaključen je u srpnju 1947., a predmnjevao je postojanje imovine Mađarskih državljana. O pitanju navodnog mađarskog državljanstva Ć recentno je odlučio i Vrhovni sud RH u predmetu broj U-zpz-159/21-8 od 28. studenog 2023. Tuženik je stava da se ovdje radi o isključivo pravnom pitanju o kojem je Upravni sud zauzeo stajalište kao i Vrhovni Sud RH, pa tuženik smatra kako svako provođenje bilo kojih drugih dokaza u ovom postupku je neutemeljeno kao što je i neutomeljen tužiteljev zahtjev za prekid postupka.

70.Sud je ujedno, a povodom prigovora tuženika na vrijednost predmeta spora, istu utvrdio u iznosu od 50.000,00 eur.

71.Tuženik je podneskom zaprimljenim 10. srpnja 2024. izvijestio sud kako je Upravni sud u Osijeku u tri svoja predmeta meritorno odlučio o prigovoru mađarskog državljanstva ĐH, a radi se o sljedećim odlukama: Presuda Upravnog Suda u Osijeku posl.br.: 2 Us I-1298/2023 i Rješenje posl.br.: 4 Us I-1297/2022-26 od 11. ožujka 2024.g. Navedene odluke tuženik je i dostavio.

72.Tuženik je podneskom zaprimljenim 9. prosinca 2024. naveo da je u međuvremenu, Rješenjem Primorsko – goranske županije, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko pravne poslove klasa: UP/I-942-04/24-01/1 ur.broj:

2170-12-02/19-24-7 od 23. kolovoza 2024.g. odbijen prijedlog predlagateljice KHR za obnovu postupka okončanog rješenjem ovog tijela klasa: UP/I- 942-05/05-01/10 ur. broj: 2170-85-01-06-2-AR od 21. travnja 2005.g. Isto tako, Rješenjem Primorsko – goranske županije, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko pravne poslove klasa: UP/I-942-04/24-01/2 ur.broj: 2170-12-02/19-24-7 od 23. kolovoza 2024.g. odbija se prijedlog za oglašavanje ništavim pravomoćnog rješenja ovog tijela klasa: UP/I-942-05/05-01/10 ur.broj: 2170-12-02/19-24-7 od 23. kolovoza 2024.g. Ova Rješenja da uvjerljivo ukazuju da se ovdje radi o stvari iz upravne nadležnosti. Stoga, tuženik ustraje kod prigovora apsolutne nenadležnosti Suda, predlaže tužbu odbaciti te potražuje trošak postupka.

73.Na drugom pripremnom ročištu od 12. studenog 2025. tužiteljica je ustrajala kod tužbe i tužbenog zahtjeva te svih navoda iz dosadašnjeg tijeka postupka. Predložila je da sud na istom ročištu zaključi prethodni postupak, odmah provede glavnu raspravu, izvrši uvid u priležeće isprave. Daljnjih dokaznih prijedloga nije imala. Predložila je zaključenje glavne rasprave i usvajanje tužbenog zahtjeva, potražujući naknadu parničnog troška.

74.Tuženik je ustrajao kod odgovora na tužbu i svih navoda iz dosadašnjeg tijeka postupka. Predložio je odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev, te potražuje trošak postupka.

75.Sud je, temeljem odredbe članka 292.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP), na pripremnom ročištu zaključio prethodni postupak te na istom ročištu održao i zaključio glavnu raspravu. Provedeni su dokazi uvidom u isprave koje prileže spisu.

76.Predmet tužbe i tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti pravne osnove temeljem koje je tuženik stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina u k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja na navedenim nekretninama kao i utvrđenje da nije raskinut ugovor o zakupu sklopljen između tužiteljice i Grada Opatije od 5. siječnja 2006., sve temeljem odredaba Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), a koji spor spada u sudsku nadležnost, sukladno odredbi članka 33. i 34. ZPP-a. Stoga nije osnovan tuženikov prigovor sudske nadležnosti.

77.Ocjenom provedenih dokaza, odnosno temeljem uvida u isprave koje prileže spisu, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

78.Nesporno je među strankama da je tužiteljica imala sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa] (restoran Kamelija s terasom) u zgradi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s prijašnjim vlasnikom Gradom Opatija (Ugovor o zakupu od 27. prosinca 2005., Dodatak Ugovoru o zakupu od 25. veljače 2010. – listovi 21-26 spisa). Iste nekretnine danas su upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

79.Nesporno je i da je tuženik, temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96), u postupku povrata oduzete imovine, stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina temeljem rješenja Ureda državne uprave Primorsko – goranske županije, Ispostava Opatija. Isti je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 37 spisa).

80.Nesporno je da je nakon povrata imovine tuženik raskinuo ugovor o zakupu i nekretnine preuzeo u posjed.

81.Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je pravni prednik tuženika, pok. K, u trenutku nacionalizacije, bio mađarski državljanin, a Mirovnim sporazumom tadašnje Jugoslavije i Mađarske je dogovoreno da uslijed agresije Mađarske na tadašnju [adresa] za vrijeme drugog svjetskog rata imovina mađarskih državljana ima pripasti Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji na ime naknade štete, koji Sporazum je preuzet kao dio pravne stečevine i zakonske stečevine u zakonodavstvo i ustavni poredak Republike Hrvatske po njenom osamostaljenju od SFRJ. Povrat imovine stranih državljana u ovom slučaju mađarskih državljana reguliran je člankom 10. Zakona o povratu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Tuženik da nije imao pravo na povrat.

82.Tužiteljica navodi da je tuženik u postupku povrata imovine svoje pravo temeljio na tome da je njegov pravni prednik K bio jugoslavenski državljanin, te da Republika Austrija nije obeštetila istog na ime povrata imovine oduzete u postupku nacionalizacije. Njegov zahtjev da je valjalo odbiti obzirom da je pok. K u trenutku povrata imovine bio mađarski državljanin.

83.Slijedom navedenog, tužiteljica navodi da je osnov stjecanja vlasništva u postupku povrata protivan zakonu, odnosno ništetan, pa da stoga ugovor o zakupu poslovnog prostora, zaključen između tužiteljice i Grada Opatije, nije niti prestao, odnosno da nije raskinut, već da postaje ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme. Zahtijeva i uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja.

84.Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, sve kao što je prethodno detaljno navedeno te ističe kako je o državljanstvu Ć raspravljano i odlučeno u cijelom nizu upravnih i sudskih sporova, a u kojima je odbačena teza da bi isti u trenutku oduzimanja imovine bio mađarski državljanin ( tako Upravni sud RH, presuda posl.br. Us-9198/2002-13 od 24. studenog 2005., Vrhovni sud RH, presuda br. Uzz 29/12-12 od 27. veljače 2018., postupci pred Upravnim sudom u Osijeku posl.br. 4 Usl-525/2019-17, Usl-351/2020 od 24. lipnja 2020., Usl- 327/2019 od 17. srpnja 2020., Usl-941/2020 od 27. siječnja 2021., presude Visokog upravnog suda posl.br. Usž-2/2020 od 26. ožujka 2021., Usž-1100/2021 od 15. listopada 2021. Tuženik se poziva i na pravno mišljenje izv. prof. dr. sc. JH iz ožujka 2020. (listovi 135-165 spisa) te Izjavu Janka I Dibrinovića od 4. listopada 2002. ( listovi 166-167 spisa) i dr., a sve kao što je prethodno detaljno navedeno. Tuženik osporava tužbu dokazujući da K nije nikada oduzeto jugoslavensko državljanstvo.

85.Tijekom ovog parničnog postupka utvrđeno je da je tužiteljica podnijela Službi za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Opatija, prijedlog za obnovu postupka i prijedlog za oglašavanje ništetnim rješenja temeljem kojeg je tuženik stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, odnosno Rješenja od 21. travnja 2006., Klasa : UP/I-942-05/05-01/10, Ur.broj : 2170-85-01-06-2-Ar, pravomoćno 16. veljače 2012.

86.Uvidom u Prijedlog za oglašavanje navedenog rješenja ništavim (listovi 228- 231 spisa), a kojim rješenjem je ovdje tuženiku IH dana u vlasništvo nekretnina grč. 254 – villa D, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u prizemlju koje se nalazi restoran, zatvoreni prostor i terasa, a u čijem najmu se nalazila ovdje tužiteljica, a dopunskim rješenjem od 20. svibnja 2008. date su mu u vlasništvo z.č. 868/2, 623/4 i 868/1, utvrđeno je da je podnositeljica prijedloga, KHR tvrdila da je K, pravni prednik ovdje tuženika, bio mađarski državljanin do svoje smrti, pa tako i u trenutku oduzimanja imovine. Stoga da tuženik nije imao pravo, sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, na povrat imovine.

87.Uvidom u Prijedlog KHR za obnovu postupka broj :

Klasa : UP/I-942-05/05-01/10, Ur.broj : 2170-85-01-06-2-Ar,(listovi 232-236 spisa), utvrđeno je da predlagateljica, temeljem istog osnova i navoda da je prednik tuženika bio mađarski državljanin, pa da tuženik stoga nije imao pravo na povrat imovine, predlaže obnovu rečenog postupka.

88.Tužiteljica je bila predložila prekid ovog parničnog postupka do okončanja postupka po navedenim prijedlozima za oglašavanje rješenja ništetnim i obnovu postupka, kao prethodnim pitanjima za ovu parnicu.

89.Iako ovaj sud nije donio rješenje o prekidu postupka, ocijenjeno je da se radi o prethodnom pitanju u smislu odredbe članka 12. ZPP-a za odlučivanje u ovom sporu, a do zaključenja glavne rasprave donijete su odluke povodom rečenih prijedloga tužiteljice, pa je stoga i zaključena glavna rasprava i donijeta odluka u ovom sporu.

90.Tako je uvidom u Rješenje Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko - pravne poslove Primorsko – goranske županije Klasa : UP/I-942-04/24- 01/2, Urbroj : 2170-12-02/19-24-7 od 23. kolovoza 2024.(listovi 250-253 spisa) utvrđeno da je odbijen prijedlog KHR za oglašavanje ništetnim pravomoćnog rješenja tog tijela Klasa : UP/I-942-05/05-01/10, Urbroj : 2170-85-01-06- 2-AR od 21. travnja 2006., koje je doneseno u postupku povrata imovine u vlasništvo IH nekretnina u [adresa] – grč. 254 kuća stanovanja – villa D upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se tim rješenjem po pravomoćnosti raskida po sili zakona ugovor Klasa : UP/I-372-03/06-01/01 od 5. siječnja 2006. zaključen između [adresa] i ĆH, a odnosi se na poslovni prostor.

91.Utvrđeno je da se prijedlog temelji na činjenici mađarskog državljanstva grofa ĐH i naknadno pribavljenom dokazu o istome, a koja činjenica nije nova te je već raspravljena i otklonjena kao neodlučna u upravnom postupku koji je prethodio te nije od utjecaja za odlučivanje.

92.Nadalje, utvrđeno je da je isti Upravni odjel za upravljanje imovinom i imovinsko - pravne poslove Primorsko – goranske županije, donio 23. kolovoza 2024. i Rješenje Klasa : UP/I-942-04/24-01/1, Urbroj : 2170-12-02/19-24-7 (listovi 254-257 spisa) kojim je odbijen prijedlog KHR za obnovu postupka okončanog pravomoćnim rješenjem tog tijela Klasa : UP/I-942-05/05-01/10, Urbroj :

2170-85-01-06-2-AR od 21. travnja 2006. I u tom Rješenju se ističe da činjenica mađarskog državljanstva grof ĐH i naknadno pribavljeni dokaz o tome, nije nova činjenica te je već raspravljena i otklonjena kao neodlučna u upravnom postupku koji je prethodio.

93.Po ocjeni ovog parničnog suda, a obzirom na istovjetne razloge izjavljivanja ove tužbe (mađarsko državljanstvo Ć kao razlog nezakonitog povrata imovine te time ništetnosti pravne osnove za stjecanje prava vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama), utvrđeno je da je citiranim Rješenjima Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko - pravne poslove Primorsko – goranske županije odlučeno o prethodnom pitanju temeljem odredbe članka 12. stavak 1. ZPP-a. O toj činjenici raspravljano je i u više upravnih i sudskih postupaka i ista je otklonjena kao neodlučna.

94.Također je utvrđeno da se o prigovoru da je K bio mađarski državljanin raspravljalo i u predmetima kod Upravnog suda u Osijeku. Uvidom u Rješenje toga suda posl.br. Us I-1297/2022 od 11. ožujka 2024. utvrđeno je da je u sporu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ĐHR, radi naknade za oduzetu imovinu, Rješenjem odbačen prijedlog za obnovu upravnog spora. Iz obrazloženja rješenja utvrđeno je da je Presudom Upravnog suda u Osijeku posl.br. 4 Us- I-1297/2022-12 od 22. ožujka 2023. odbijen kao neosnovan zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa : UP/II-942-01/22-01/24, Urbroj : 514-04- 02-01-01/08-22-04 od 10. listopada 2022., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-1765/23-2 od 18. listopada 2023. Upravni spor je dakle pravomoćno okončan 18. listopada 2023. Prijedlog za obnovu postupka podnesen je 19. siječnja 2024. te je u istome tužitelj naveo da je 10. siječnja 2024. zaprimio dopis odvjetnika Miroslava Vitaljića, koji predstavlja novi dokaz, da je pok. ĐH bio mađarski državljanin, pa da sukladno članku 10. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, nema pravo na naknadu.

95.U konkretnom slučaju Upravni sud u Osijeku odbacio je prijedlog za obnovu upravnog spora ocijenivši da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu postupka, obzirom da se prijedlog temelji na činjenici mađarskog državljanstva grofa CH i naknadno pribavljenom dokazu o istome, a koja činjenica nije nova te je već raspravljena i otklonjena kao neodlučna u upravnom sporu koji je prethodio te nije od utjecaja za odlučivanje.

96.Državljanski status grofa ĐH utvrđen je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-9198/2002-13 od 24. studenog 2005., a u odnosu na prigovor da je grof DH imao mađarsko državljanstvo, a ne jugoslavensko, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi posl.br. Uzz-29/12-12 od 27. veljače 2012. zauzeo stajalište da pitanje državljanstva kao pretpostavka za povrat imovine više nije relevantno. Irelevantan je i Ugovor o miru s Mađarskom koji je stupio na snagu 19. studenog 1947. u vrijeme kada je imovina grofa ĐH već bila konfiscirana te je u trenutku sklapanja tog Ugovora bila u vlasništvu FNRJ, a ne grofa ĐH, pa pitanje naknade nije riješeno u međudržavnim sporazumima.

97.Stoga činjenica mađarskog državljanstva nije nova činjenica niti dokaz od utjecaja na drugačije odlučivanje u sporu da je bio upotrijebljen, a koji razlozi su predviđeni za obnovu spora člankom 76. stavak 1. t. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21).

98.Upravni sud u Osijeku je i presudom od 20. veljače 2024. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, kojim traži poništavanje rješenja tog ministarstva Klasa: UP/II-942-01/22-01/308, Urbroj : 514-04-02-01-01/07-23-02 od 22. rujna 2023. (list 243 spisa).

99.Iz ovih citiranih isprava, ovaj je parnični sud utvrdio da je pravna osnova temeljem koje je tuženik stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina zakonita, pa stoga nije ništetna, te je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti iste neosnovan, kao i zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja te i zahtjev na utvrđenje da nije raskinut ugovor o zakupu kojeg je tužiteljica imala zaključen od 5. siječnja 2006. s Gradom Opatija.

100.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

101.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 10. srpnja 2024. te 6. prosinca 2024. (Tbr. 8. st. 1.) kao i za zastupanje na ročištima od 10. srpnja 2024. te 12. studenog 2025. (Tbr. 9. st. 1.) u iznosima od po 1.000,00 eur po radnji, što ukupno iznosi 5.000,00 eur. Na to je obračunat PDV od 25% odnosno 1.250,00 eur. Sveukupno trošak tuženika iznosi 6.250,00 eur.

U Opatiji, 24. prosinca 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužiteljice uz sudsku pristojbu na tužbu i na presudu

2. Pun. tuženika