REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
10 000 ZAGREB
Poslovni broj: R1-741/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andriji Krivaku, u pravnoj stvari predlagatelja ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv protustranaka RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi razvrgnuća suvlasništva, bez održavanja ročišta, 24. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog predlagatelja za razvrgnuće suvlasništva od 11. studenoga 2025., kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je 11.11.2025. podnio ovom sudu prijedlog za razvrgnuće suvlasništva određivanjem prodaje nekretnine na javnoj dražbi i podjelom dobivenog iznosa (kupovnine) razmjerno suvlasničkim dijelovima – civilna dioba.
2. Predlagatelj u prijedlogu tvrdi da je zajedno sa protustrankama suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], Kuća i dvorište na Bukovačkoj cesti 282 A, ukupne površine 1025 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela
Općinskog građanskog suda u Zagrebu:
– 10. Suvlasnički dio: 12,3/100 – Etažno vlasništvo (E-10) – trosobni stan u prizemlju br.II, oznake 17, označen crvenom bojom 91.66 m[2] i spremište u podrumu oznake 10, označeno svijetlo plavom bojom, površine 0.63 m[2] .
2.1. Predlagatelj u prijedlogu ističe da je u zemljišnoj knjizi, uz njega, kao suvlasnik upisana samo protustranka 2. – BM (u ½ dijela). Međutim, ističe da je druga osoba koju je u prijedlogu označio kao protustranku 1. – RM, također suvlasnik nekretnine koja je predmet diobe. Naime, predlagatelj tvrdi da je navedena osoba (kao bračni drug protustranke 2. – BM) stekla suvlasništvo navedene nekretnine prema odredbama Obiteljskog zakona na jednake dijelove s obzirom da se radi o bračnoj stečevini. Predlagatelj tvrdi da je protustranka 1. – RM „stvarni vlasnik“ predmetne nekretnine i da je iz navedenog razloga prijedlog za razvrgnuće podnio protiv BM, ali i protiv RM „kao slijednice upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika koja je pravo vlasništva stekla temeljem Obiteljskog zakona od 1. srpnja 1998. godine“.
2.2. Predlagatelj predlaže sudu razvrgnuti suvlasništvo navedene nekretnine civilnom diobom – prodajom nekretnine na javnoj dražbi i podjelom dobivenog iznosa (kupovnine) razmjerno suvlasničkim dijelovima i to na način da se polovina kupovnine isplati njemu, a druga polovina protustranci 1. – RM.
3. Prijedlog za razvrgnuće suvlasništva je neosnovan.
4. Iz navedenih odredbi zakona proizlazi da predlagatelj (aktivno legitimirani pravni subjekt u postupku) i protustranka (pasivno legitimirani pravni subjekt u postupku) moraju biti suvlasnici nekretnine koja je predmet diobe, tj. razvrgnuća suvlasništva. Naime, suvlasnik je taj koji, na temelju čl.47.st.1. ZVDSP, ima pravo na razvrgnuće suvlasništva. Argumentum a contrario osoba koja nije suvlasnik nema pravo na razvrgnuće suvlasništva. Iz navedenog proizlazi i da postupak razvrgnuća suvlasništva može pokrenuti i voditi samo suvlasnik protiv pravnog subjekta koji je također suvlasnik iste nekretnine (knjižni ili izvanknjižni). Dakle, dioba suvlasničke zajednice može se provoditi samo među suvlasnicima. Sud smatra da su svi suvlasnici u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina jedinstveni i nužni suparničari te se samo u odnosu na suvlasnike koji sudjeluju u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina može donijeti odluka kojom se razvrgava suvlasnička zajednica nekretnina. Posljedično, prijedlogom za razvrgnuće moraju biti obuhvaćeni svi (upisani) suvlasnici.
4.1. Pravni položaj stranaka u postupku razvrgnuća suvlasništva kao suvlasnika nekretnine koja je predmet razvrgnuća (diobe) mora biti nedvojbeno utvrđen, tj, dokazan.
4.2. Osim što prijedlogom za razvrgnuće moraju biti obuhvaćeni svi (upisani) suvlasnici sud smatra da njihovi suvlasnički dijelovi (udjeli) moraju biti određeni. Određenost suvlasničkih dijelova nužna je pretpostavka za razvrgnuće suvlasništva, pogotovo kada se radi o civilnoj diobi (čl.50.st.4. ZVDSP) i diobi isplatom (čl.51. ZVDSP). Naime, jedino kada su poznate veličine suvlasničkih dijelova svih suvlasnika moguće je znati koliki iznos kupovnine pripada kojem od suvlasnika kod civilne diobe, odnosno koliki novčani iznos predlagatelj treba platiti protustranci kod diobe isplatom. U tom smislu razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina može se zahtijevati isključivo prema stanju u zemljišnoj knjizi i to isključivo u odnosu na upisane (su)vlasnike na tim nekretninama i u odnosu na njihove suvlasničke dijelove onako kako su isti upisani u zemljišnoj knjizi.
5. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu koja je predmet diobe (list 6. spisa) utvrđeno je da su predlagatelj i protustranka 2. – BM suvlasnici nekretnine na jednake dijelove, tj. da je svaki od njih suvlasnik navedene nekretnine na jednake dijelove (udio ½) te da nije upisana niti jedna zabilježba (npr. zabilježba bračne stečevine) niti postoji aktivna polomba. Unatoč tome predlagatelj tvrdi da postoji još jedan suvlasnik navedene nekretnine – protustranka 1. – RM, za koju tvrdi da je izvanknjižni suvlasnik koji je navedeno pravo suvlasništva stekao na temelju zakona jer je bračni drug protustranke 2. – BM. Međutim, navodni suvlasnički dio (udjel) protustranke 1. – RM nije određen. Predlagatelj se doduše poziva na čl.36.st.3. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023 – ObZ) prema kojem su bračnu drugovi suvlasnici bračne stečevine na jednake dijelove, osim ako nisu drugačije ugovorili. Međutim, sudu ostaje nepoznato jesu li navedene osobe sklopile kakav ugovor iz čl.36.st.3. ObZ – a (bračni ili drugi ugovor) kojim bi na drugačiji način uredili svoje suvlasničke odnose, kao i jesu li navedene osobe uopće bračni drugovi, odnosno bivši bračni drugovi. Da navedeni suvlasnički udjeli nisu određeni vidljivo je i iz proturječnosti u uvodu (historijatu) i pravozaštitnom zahtjevu (petitu) prijedloga za razvrgnuće od 11.11.2025. Naime, iz uvoda prijedloga proizlazi da su protustranke suvlasnici nekretnine koja je predmet diobe na jednake dijelove (1/4 suvlasničkog dijela svaki), dok iz pravozaštitnog zahtjeva proizlazi da je protustranka 1. – RM suvlasnica polovine čitave nekretnine. Naime, predlagatelj predlaže da joj se isplati polovina iznosa kupovnine koja bude ostvarena prodajom nekretnine na javnoj dražbi!?
6. U slučaju kada bi sud proveo postupak razvrgnuća suvlasništva u odnosu na stranke od kojih su jedna ili više njih izvanknjižni suvlasnici nekretnine koja je predmet razvrgnuća i o tome donio odluku kojom razvrgava suvlasništvo, ista po mišljenju ovog suda ne bi bila provediva u ovršnom postupku – ovrha diobom stvari i za stranke bi predstavljala neostvarivo (golo) pravo (nudum ius). Posljedično, ne bi se mogla ostvariti niti svrha (smisao) navedenog postupka – prestanak (su)vlasništva jer suvlasništvo na nekretnini koja je predmet razvrgnuća ne bi prestalo. Sve navedeno bilo bi suprotno ustavnopravnoj (i zdravorazumskoj) obvezi sudova da donose odluke koje su provedive, tj. koje stvaraju pravne učinke određene u samoj izreci sudske odluke i time uređuju konkretan sporni pravni odnos između stranaka u postupku (ius facit inter partes).
6.1. U ovršnom postupku – ovrha diobom stvari iz čl.273. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024 – OvZ) ovrha se provodi prema pravilima koja uređuju ovrhu na nekretninama. U tom smislu kao ovršenik može biti označena samo osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik nekretnine (čl.82.st.1. OvZ). Posljedično, samo navedena osoba može sudjelovati u podjeli kupovnine ostvarene prodajom nekretnine na javnoj dražbi. U ovom slučaju (uzimajući u obzir zemljišnoknjižno stanje) kupovnina bi se dijelila samo između predlagatelja i protustranke 2. – BM i to na jednake dijelove. Iznimno, ako postoji suvlasnik nekretnine koji nije upisan u zemljišnoj knjizi (kao što je to prema tvrdnjama predlagatelja slučaj u ovoj pravnoj stvari), sud je ovlašten ovršnom postupku naložiti upis te osobe u zemljišnu knjigu (čl.82.st.3. OvZ) i nakon provedbe upisa odrediti ovrhu (i) protiv te osobe. Međutim, ovrhovoditelj mora sudu podnijeti ispravu podobnu za upis ovršenikova prava u zemljišnu knjigu. U konkretnom slučaju predlagatelj bi u ovršnom postupku (radi prisilne provedbe sudske odluke o razvrgnuću civilnom diobom – ovrha diobom stvari) morao dostaviti sudu ispravu podobnu za upis prava (su)vlasništva u odnosu na protustranku 1. – RM. Ispravu kojom predlagatelj ne raspolaže (npr. bračni ugovor). Posljedično, sud u ovršnom postupku ne bi mogao naložiti upis iz čl.82.st.3. OvZ – a. Naime, navedeni upis vrši se prema pravilima zemljišnoknjižnog prava, a suvlasništvo na nekretnini u zemljišnoj knjizi ne može se upisati na temelju izvatka iz matice vjenčanih ili druge javne isprave kojim se dokazuje postojanje braka između predlagatelja (u zemljišnoknjižnom postupku to bi bila protustranka 1. – RM) i knjižnog prednika (u zemljišnoknjižnom postupku to bi bila protustranka 2. – BM).
7. Kao što je ranije već navedeno da bi se suvlasništvo nekretnine moglo razvrgnuti civilnom diobom – prodajom nekretnine na javnoj dražbi i podjelom dobivenog iznosa (kupovnine) razmjerno suvlasničkim dijelovima moraju biti poznati suvlasnički udjeli svih suvlasnika. Međutim, u ovoj pravnoj stvari to iz ranije navedenih razloga nije slučaj.
8. S obzirom da predlagatelj nije dokazao da je jedna od osoba koju je u prijedlogu za razvrgnuće suvlasništva označio kao protustranku suvlasnik nekretnine koja je predmet razvrgnuća suvlasništva u ovoj pravnoj stvari, odnosno koji je njen suvlasnički dio (udjel) u navedenoj nekretnini, sud je na temelju čl.47.st.1. ZVDSP – a odbio prijedlog predlagatelja za razvrgnuće suvlasništva, kao neosnovan.
8.1. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 24. prosinca 2025.
SUDAC:
Andrija Krivak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku petnaest (15) dana od primitka otpravka rješenja. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka (čl.36.st.1. ZIP).
DOSTAVITI:
1. Predlagatelju
2. U spis
