REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3114/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Sidonija Grbavac, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr.sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr.sc. Dino Gliha u Zagrebu, Ulica kneza Mislava 2, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik TŠ, radi naknade zbog tjelesnog oštećenja, 24. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/22-01/03417469232, URBROJ: 341-99-05/3- 22-1791 od 7. listopada 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-06/21-01/03417469232, URBROJ: 341-25-05/3-21-143726 od 23. veljače 2022.

II. Utvrđuje se da kod tužiteljice SŠ, rođ. **.**.1970., OIB: [osobni identifikacijski broj] postoji tjelesno oštećenje od 30% sukladno Listi oštećenja organizma – Listi I i to: VIII - B - 13a (ukočenost stopala u povoljnom položaju), posljedica ozljede na radu, datum nastanka 4. travnja 2022. Od utvrđenog tjelesnog oštećenja na organe za kretanje se odnosi 30%.

III. Tužiteljici se priznaje pravo na naknadu zbog utvrđenog tjelesnog oštećenja.

IV. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Zagrebu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje o visini pripadajuće naknade zbog tjelesnog oštećenja.

V. O troškovima spora sud će odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/22-01/03417469232, URBROJ: 341-99-05/3- 22-1791 od 7. listopada 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-06/21-01/03417469232, URBROJ: 341-25-05/3-21-143726 od 23. veljače 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

3. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost odluke tuženika navodeći kronologiju postupanja i donesenih odluka u postupku koji je prethodio ovom sporu. Spornim smatra utvrđeno činjenično stanje, posebno činjenicu da joj nije dostavljen nalaz i mišljenje vještaka, na temelju kojeg je odbijena sa zahtjevom, te joj je na taj način onemogućen uvid u obrazloženje razloga da je izostao gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinih organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba.

3.1. Navodi kako je nejasno na temelju koje argumentacije vijeće vještaka temelji svoju odluku da kod tužiteljice ne postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO) i Liste oštećenja organizma (dalje: LOO) iz Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj: 67/17, 56/18 i 16/22, dalje: Uredba), kada je nesporno da joj je utvrđena dijagnoza: Contractura ar. TC navodi i u LOO, kao i ukočenost stopala u LOO Uredbe i to pod: VIII Donji ekstremiteti, B. Funkcionalni poremećaji, 13. Ukočenost stopala.

3.2. Osporava zaključak upravnih tijela i nadležnih tijela vještačenja da liječenje ne bi bilo završeno navodeći kako iz nalaza na koje se poziva proizlazi da se stanje smatra definitivnim s mogućnošću pogoršanja, a čak se predlaže i artrodeza gležnja (Artrodeza je kirurški zahvat kojim se postiže ukočenje zgloba (ankiloza), a sve u cilju da pacijent više ne trpi bolove).

3.3. Predlaže poništiti osporeno rješenje uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja, te se pri tom poziva na nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja i odredbe ZOMO-a. Dodaje da se tužiteljica o sadržaju nalaza i mišljenja vijeća vještaka mogla informirati uvidom u spis sukladno odredbi članka 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/2009 i 110/2021, dalje: ZUP) dok je obrazloženje nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka od 25. srpnja 2022. citirano u pobijanom rješenju. Poziva se na odredbe članka 84. stavka 1. ZUP-a, te napominje da je predmet upravnog postupka ocjena tjelesnog oštećenja te je ista neovisna od ocjene radne sposobnosti.

4.1. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. U predmetnom upravnom sporu donesena je presuda poslovni broj: UsI- 3164/2022-10 od 28. ožujka 2023. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenje i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora. Ta je presuda u postupku po žalbi potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2126/2023-2 od 13. rujna 2023.

6. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj: U-III-5545/2023 od 20. lipnja 2024. ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Zagrebu i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak (točke I. do III. izreke), u bitnome uz obrazloženje da je tužiteljica u dovoljnoj mjeri obrazložila potrebu za provođenjem novog vještačenja, pa da su upravni sudovi bili dužni dati konkretnije i detaljnije razloge za odbijanje dokaznog prijedloga tužiteljice, budući da mišljenje medicinskog vještaka ima odlučujući utjecaj na utvrđivanje činjenica jer ne spada u područje stručnosti suca, slijedom čega se mora smatrati ključnim dokazom (v. predmet ESLJP-a Korošec protiv Slovenije, br. 77212/12, § 47., presuda od 8. listopada 2015.), te je iznio zaključak da je presudama upravnih sudova došlo do povrede prava tužiteljice na pravično suđenje u aspektu prava na jednakost oružja jer upravni sudovi nisu ponudili dostatne i relevantne razloge za odbijanje dokaznog prijedloga tužiteljice.

7. Nakon citirane odluke u predmetnom sporu, u smislu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) održana je usmena i javna rasprava 20. ožujka 2025. i 4. prosinca 2025. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7.1. Proveden je dokazni postupak na način da je izvršen uvid u sudski spis kao i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

7.2. Provedeno je u sporu sudsko medicinsko vještačenje po stalnooj sudskoj vještakinji mr. sc. Vesni Kos, dr. med. spec. opće medicine, zadatak vještaka određen je rješenjem suda od 4. lipnja 2025. (str. 397. spisa) te je u spis dostavljen pisani nalaz i mišljenje, dok su na raspravi 4. prosinca 2025. saslušani imenovana sudska vještakinja i ispred Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu, Vijeća viših vještaka Neike Keller, dr. med.

7.3. Pri donošenju odluke Sud je uzeo u obzir dokaze provedene i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke kao i činjenice koje je sam utvrdio, izvođenjem dokaznog postupka.

8. Na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom zahtjevom tužiteljice od 8. travnja 2021., a temelji se na nalazu i mišljenju vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: 141-06/21-01/3830, URBROJ: 426-04-08-01/2-22-8, evidencijski broj vještačenja: 712068 od 24. siječnja 2022. kojim je utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. ZOMO, jer kod tužiteljice nije nastao gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinih organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje da je u povodu žalbe prema članku 133. stavku 3. ZOMO pribavljen nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 141-06/21-01/3830, URBROJ: 426-04-01/20-22-14, evidencijski broj vještačenja: 793620 od 25. srpnja 2022., sadržaj kojega se citira u obrazloženju osporenog rješenja. Zaključak je drugostupanjskog tijela vještačenja, postupajući po žalbi, da s obzirom na aktualni status nisu ispunjeni kriteriji LOO za utvrđivanje tjelesnog oštećenja zbog posljedica ozljede, a isto tako stanje niti nije definitivno jer je liječenje u tijeku i predviđen je pregled radi odluke o daljnjem liječenju, a ovisno o rezultatima tužiteljica može podnijeti novi zahtjev.

10.1. Otklanjajući žalbene prigovore tužiteljice vezano za obrazloženje odluke tuženik se poziva na odredbe članka 125. st. 2. ZOMO prema kojima se u postupku provodi vještačenje i donosi nalaz i mišljenje, o čemu kao i o drugim činjenicama ovisi pravo na tjelesno oštećenje.

11. Kako je tužiteljica osporavala pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu ocjene zdravstvenog stanja, odnosno ne/postojanja tjelesnog oštećenja, rješenjem suda određeno je provođenje sudsko medicinskog vještačenja, te je za obavljanje vještačenja imenovana stalna sudska vještakinja mr.sc. Vesna Kos, dr. med. spec. opće medicine.

12. Dostavljen je u spis nalaz i mišljenje sudske vještakinje. U istome se u bitnome navodi da je pregledan cijeli spis s priloženom medicinskom dokumentacijom i pregledana je tužiteljica. Iznesen je zaključak prema kojemu kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje od 30% - sukladno Listi oštećenja organizma – Lista 1 i to: VIII – B

– 13 a = Ukočenost stopala u povoljnom položaju; posljedica ozljede na radu; datum nastanka 4.4.2022.

12.1.U obrazloženju svog zaključka sudska vještakinja navodi da „po nalazima i po pregledu postoji kontraktura (ograničena gibivost, ukočenost) zgloba ozlijeđenog lijevog gležnja i to s rasponom pokreta od 15 stupnjeva što je uvjet kojeg postavlja S (dorzalna fleksija nula stupnjeva, plantarna fleksija 15 stupnjeva). Pri tome stopalo nije u nepovoljnom položaju.

Četiri nalaza (ortoped 18.3. i 8.4.22, fizijatri 4.4. i 12.4.22) na koja se (kao negativna!) s jedne strane poziva zadnje, tj. drugostupanjsko žalbeno vještačenje tjelesnog oštećenja od 25.7.22., a na koje se, s druge strane, poziva i zastupnica tužiteljice (kao podupiruće za njen zahtjev!) zapravo nisu ni kontradiktorna niti su u neskladu. Sva ta 4 nalaza se slažu da kontraktura (ograničena gibivost) lijevog gležnja postoji. Dijagnoza kontrakture sama po sebi ne bi bila dovoljna za priznavanje tjelesnog oštećenja u vezi gležnja (kako inzistira zastupnica tužiteljice) – jer kontraktura može biti različite težine (različitog opsega limitiranih pokreta, računajući u stupnjevima). Dakle, iako sva ta 4 nalaza jasno navode kontrakturu lijevog gležnja, samo jedan od ta 4 nalaza precizno opisuje kolika je ta kontraktura u stupnjevima. To je nalaz fizijatra od 4.4.22. koji precizno mjeri i opisuje: "DF ne izvodi, PF 15 st".

Ostala 3 nalaza ne proturječe tome – samo su nedostatno precizni, tj. ne iskazuju stupnjeve (nego govore okvirno: "ograničeni su pokreti TLC i subtalarnog zgloba", odnosno "deficit dorzalne fleksije" – sve bez detaljnog opisa širine pokreta, odnosno ograničenja pokreta u stupnjevima).

Za priznavanje tjelesnog oštećenja temeljem kontrakture gležnja potrebno ne samo da kontraktura (ograničenje pokreta) postoji, nego i da je to ograničenje pokreta takvo da je opseg pokreta do 15 stupnjeva.

A to je jasno opisano u nalazu fizijatra 4.4.22. – jer je DF (dorzalna fleksija) 0 (nula) stupnjeva tj. ne izvodi ju, a PF (plantarna fleksija) limitirana je na 15 stupnjeva. Od 0 (nula) stupnjeva u jednom smjeru (prema gore) do 15 stupnjeva u drugom (plantarno, tj. prema dolje) je ukupno svega 15 stupnjeva gibivosti – što zadovoljava kriterij za priznavanje tjelesnog oštećenja sukladno Listi.

Nadalje, za priznavanje tjelesnog oštećenja temeljem kontrakture gležnja bitno je da isti suženi opseg pokreta perzistira i u daljnjim nalazima, tj da nije došlo do poboljšanja (npr. vježbanjem ili fizikalnim terapijama ili spontanim oporavkom…).

A jednaku ograničenost pokreta u lijevom gležnju od ukupno svega 15 stupnjeva potvrđuju daljnji nalazi. To su nalazi fizijatra od 4.5.23. i 24.10.23. – u svima se navodi isti status lijevog gležnja. (u prilogu)

Oni nalazi koji koriste formulaciju "ograničeni pokreti DF i PF" i slično NE pobijaju nalaze u kojima je ograničenje pokreta precizno izmjereno u stupnjevima – samo nisu dovoljno precizni da bi se temeljem (samo) takvih formulacija u nalazu moglo priznati tjelesnog oštećenje temeljem kontrakture gležnja.

Nalaze se izmjerenim vrijednostima, teoretski, bi mogli pobiti samo nalazi u kojima bi se izmjerio veći opseg pokreta, više od 15 stupnjeva ukupno (=manja kontraktura). A takvih nalaza nema; nema ni jednog nalaza nakon 4.4.22. koji bi rekao da je kontraktura u poboljšanju, da je opseg pokreta veći, da je pokretljivost lijevog gležnja više od 15 stupnjeva i slino. Svi nalazi od 4.4.22. na dalje (a na kojima je izvršeno mjerenje) potvrđuju ukupni opseg pokretljivosti lijevog gležnja 15 stupnjeva. Također je i na pregledu za vještačenje izmjereno da je dorzalna fleksija 0 (nula) stupnjeva, a plantarna 15 stupnjeva, dakle ukupni raspon je svega 15 stupnjeva. (Mjerenje su mogli učiniti i na drugostupanjskom vještačenju i tako provjeriti opseg pokreta.)

Štoviše, na pregledu 21.8.25. se vidi i da pacijentica hoda na širokoj bazi, te da takav hod nije uvjetovan ataksijom niti nestabilnošću niti vrtoglavicom – nego da je to kompenzatorni način hoda zbog jake kontrakture gležnja pri čemu pacijentica svoje neizvedive pokrete u gležnju kompenzira pokretima iz kukova te hoda vrlo široko. Najviše je to bilo izraženo pri hodanju niza stepenice – kada je razmak između stopala dosizao čak 1 metar, a kretnje su se izvodile iz zdjelice i kukova (jer pacijentica gležanj ne može saviti).

Kao datum nastanka tjelesnog oštećenja valja uzeti onaj datum kada se prvi puta jasno navodi opseg pokreta od svega 15 stupnjeva –a da poslije nema nalaza koji bi opisivao veći opseg pokreta. To je nalaz od 4.4.2022. i taj datum je početak nastanka ovakve kontrakture lijevog gležnja.

Smatram da dodatni lokalno postojeći elementi (teleangiektazije i blage trofičke promjene) nisu takve razine da bi se tjelesno oštećenje moglo povisiti za 10%. (Molim vidjeti i p.s. – ako bi se dokazao neurinom, onda bi oštećenje trebalo uvećati za 10%.)

Ovo tjelesno oštećenje je posljedica ozljede na radu.

- Ozljeda na radu je priznata od strane HZZO-a kako je gore navedeno.

- Također se i u brojnim nalazima ortopeda jasno navodi dijagnoza Osteoarhritis art TLC lat sin posttraumatica. Contractura art TLC sin posttraumatica, odnosno u nalazu ortopeda od 8.10.20. (dakle preko 2 godine nakon ozljede) piše: "Provedeno liječenje na Klinici za ortopediju odnosi se na liječenje posljedica ozljede gležnja u 6.mj.2018."

- Fizijatar na nalazima navodi redni broj posjete (ukupno 27 posjeta) i uvijek pište da je prvi dan 27.8.18. tj. onaj dan kad je nakon ove ozljede započelo liječenje po fizijatru.

Štoviše, fizijatar i na nalazu 4.5.23. u vezi operacije koljena izrijekom navodi: "Navedeno gore operativo liječenje je posljedica posttraumatske lezije menisk ali koljena medijalno uslijed ozljede traume lijevog gležnja s dugotrajnim kirurškim liječenjem i rehabilitacijom."

Od ovog tjelesnog oštećenja na organe za kretanje se odnosi 30%.

Ostale ortopedsko-fizijatrijske dijagnoze ne zadovoljavaju kriterije za priznavanje tjelesnog oštećenja.

Vidljivo doplerski dokazano proširenje vena na nozi isto ne zadovoljava uvjete za priznavanje tjelesnog oštećenja.

Također ni psihičko stanje i psihijatrijske dijagnoze nisu razine potrebne za tjelesno oštećenje.“

13. Navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljen je strankama spora radi očitovanja.

13.1. Tužiteljica u podnesku ne iznosi prigovore na nalaz sudskog vještaka, isti prihvaća u cijelosti.

13.2. Tuženik uz podnesak. dostavlja očitovanje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu KLASA: 141-06/21-01/3830, URBROJ: 426- 5-1/28-25-17 od 17. rujna 2025. U navedenom očitovanju iznosi se sadržaj medicinske dokumentacije te izdvaja dio nalaza i mišljenja sudske vještakinje u kojemu se poziva na određenu dokumentaciju od kojih za dva dokumenta (rješenje HZZO o ozljedi na radu 20.06.2018, te nalaz fizijatra od 4.4.2022.), navodi da nisu bili priloženi u trenutku vještačenja). Ističe da osim navedenog stanje prema nalazu od 4.4.2022. nije obuhvaćeno LOO, niti se može svrstati u kategorizaciju tjelesnog oštećenja kako ga navodi sudska vještakinja. Zaključno navodi da nema osnova za izmjenu mišljenja danog u upravnom postupku.

14. Radi odgovora na prigovore tuženika sud je u skladu s člankom 82. stavkom 4. ZUS-a na raspravu pozvao sudsku vještakinju, a ispred Vijeća viših vještaka u skladu s člankom 74. stavkom 3. ZUS-a dr. Neike Keller, potpisnica očitovanja Vijeća na nalaz i mišljenje sudske vještakinje.

14.1. Napominje se da je uvidom u spis tuženika dostavljen sudu uz odgovor na tužbu utvrđeno je kako je nalaz od 4. travnja 2022. (a za koji se tijekom postupka sudskog vještačenja utvrdilo da je odlučan za zaključak o postojanju tjelesnog oštećenja kod tužiteljice i konstataciju da bi u konkretnom slučaju liječenje bilo dovršeno) tužiteljica dostavila tuženiku uz dopunu žalbe od 25. travnja 2022., a iz obrazloženja osporenog rješenja vidljivo je da je dopuna žalbe razmatrana. Iako se u citiranju priložene medicinske dokumentacije u rješenju tuženika upravo nalaz od 4. travnja 2022. izrijekom ne spominje, na njega se i sadržajno poziva tužiteljica u dopuni žalbe, te je isti dopuni žalbe priložen. Navedeno je konstatirano i u raspravnom zapisniku 4. prosinca 2025. Stoga, sud nije prihvatio osnovanima navode prigovora Vijeća viših vještaka i dr. Neike Keller na raspravi da upravo taj nalaz ne bi bio dostupan Vijeću viših vještaka u drugostupanjskom upravnom postupku.

14.2. Ispitana pred sudom sudska vještakinja u bitnome ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovore i zaključak tuženika da u navedenom zglobu ne postoji kontraktura već samo ograničena dorzalna fleksija, sudska vještakinja ističe da u tom zaključku postoje dvije pogreške: prva pogreška je da se kaže da ne postoji kontraktura već samo ograničena dorzalna fleksija, a pritom ističe da je definicija kontraktura ograničeni pokret. Bez obzira da li je taj pokret ograničen ortopedskim zglobnim uzrokom ili recimo kožnim (npr. zatezanje kože nakon opekline može također ograničiti pokret, to je sve kontraktura). Druga greška je da je samo ograničena dorzalna fleksija, ne, nego nalaz ortopeda opisuje da je deficit dorzalne fleksije, odnosno da je nema. Odgovarajući na upit suda što je dorzalna fleksija sudska vještakinja navodi je da je to pokret stopala u gležnju prema gore, a plantarna fleksija ili plantarna ekstenzija je pokret stopala prema dolje. Mjere se kutovi od nultog položaja i pri tome je pokret prema gore dakle, dorzalna fleksija je nula stupnjeva, dakle nema ga, nije moguće, a pokret prema dolje dakle, plantarna fleksija je 15 stupnjeva, što znači da u toj osovini ukupni zbroj opsega pokreta je 15 stupnjeva. Lista specificira da se ne mogu uzeti manja ograničenja pokreta, dakle manje kontrakture od 15 stupnjeva, dakle Lista izrekom propisuje ograničenje do 15 stupnjeva za priznavanje kontrakture u gležnju. U odnosu na prigovor tuženika da stanje prema nalazu od 4.4.2022. nije obuhvaćeno Listom te da se ne bi moglo svrstati u kategorizaciji tjelesnog oštećenja sudska vještakinja ističe da je kod tužiteljice upravo ono što Lista propisuje.

14.3. Ispitana pred sudom članica Vijeća viših vještaka, dr. Neike Keller iskazala je da je sudjelovala samo u postupku izrade očitovanja na nalaz sudske vještakinje s dokumentacijom koja je bila dostupna. Navela je da se tjelesno oštećenje koje je kod tužiteljice po nalazu sudske vještakinje utvrđeno, prema kriterijima Liste koja definira ukočenost stopala u povoljnom položaju, što znači da stopalo stoji odnosno da je ukočeno u položaju plantarne fleksije od 95 – 100 stupnjeva, u srednjem položaju inverzije i everzije, što znači da stopalo je ukočeno, a što se najčešće događa kod nekih teških deformacija ili posljedičnog stanja koje dovodi do takve teške deformacije, jednostavno ograničava odnosno dovodi stopalo do takve kontrakture, nemogućnosti daljnjeg gibanja odnosno, razvoja definitivne kontrakture stopala u navedenom položaju. U konkretnom slučaju je utvrđeno da tužiteljica ima deficit normalnih pokreta stopala. U odnosu na zaključak sudske vještakinje vezano za ključnih 15 stupnjeva iskazala je da se sudska vještakinja vjerojatno referirala na posljednju napomenu koja prileži Listi ispod točke 16. a koja kaže "ukočenost zgloba smatra se potpuna ukočenost ili ako su pokreti zglobova mogući samo do ukupno 15 stupnjeva" pa u tom smislu ističe da ukočenost od 15 stupnjeva mora biti u svim smjerovima ukupno dakle, i plantarna fleksija, dorzalna fleksija, inverzija i everzija što nije sukladno nalazima tužiteljice i zadnjem nalazu ortopeda od 4.4.2022. S obzirom da se vještačenje odnosno utvrđivanje tjelesnog oštećenja utvrđuje po potpunoj konačnosti stanja odnosno u potpunosti završenom liječenju smatra da vještak u trenutku drugostupanjskog vještačenja temeljem dostupne dokumentacije, a i temeljem nalaza fizijatra od 4.4.2022. nije mogao odlučiti i postupiti drugačije jer je bila planirana artrodeza lijevog gležnja po preporuci ortopeda o čemu se u nekoliko navrata u tijeku vještačenja i sama tužiteljica izjasnila te je i pozvana podnijeti novi zahtjev.

14.4. Odgovarajući na upit suda, a vezano za konstataciju u nalazu od 4.4.2022. "stanje smatram definitivnim sa mogućnosti pogoršanja…" članica Vijeća dr. Keller je iskazala da je to napisao fizijatar, pa slijedi da je preporučen odnosno planiran pregled po ortopedu i artrodeza lijevog gležnja, a to je kirurška intervencija u zglobu radi smanjenja bolova ili vraćanja nekih određenih funkcija zgloba. Na daljnji upit suda kada bi kod tužiteljice stanje bilo definitivno odgovorila je da bi to bilo po završetku konzervativnog liječenja međutim, tužiteljici je predložena druga metoda intervencije, samim time vještak nije mogao odlučiti da je liječenje u potpunosti završeno i da ne postoje intervencije da bi dovele do bilo kakvog poboljšanja, bilo kirurškim bilo konzervativnim putem.

14.5. U odnosu na iskaz dr. Keller sudska vještakinja Kos je iskazala da je artrodeza zgloba zahvat potpunog ukočenja zgloba, on ne može dovesti do poboljšanja funkcije pokreta zgloba jer se pokreti samim zahvatom limitiraju, zglob se zakočuje namjerno kirurški, ne da se poboljša funkcija kretanja, jer se ne može nešto što je zakočeno dodatno gibati, nego svrha artrodeze ili moguće svrhe artrodeze su smanjenje boli ili poboljšanje stabilnosti, tim zahvatom ne može se funkciju pokretljivosti poboljšavati. U konkretnom slučaju se ne ocjenjuje bolnost nego kontrakturu odnosno ograničenost pokreta. Zbog toga eventualna artrodeza ne može poboljšati stanje u smislu gibljivosti stopala. Artorodeza može povećati ograničenje pokreta u smislu gibljivosti. Vezano za zaključke tuženika i Vijeća vještaka o definitivnosti ili nedefinitivnosti stanja u smislu završetka liječenja sudska vještakinja je iskazala da, ne samo fizijatar 4.4.2022. kada kaže „stanje smatram definitivnim sa mogućnošću pogoršanja“ nego i ortoped u nalazu od 8.4.2022. isto kaže „da se kod bolesnice ne očekuje poboljšanje terapijama“, i daljnji nalazi govore u tom smislu, dakle u ožujku odnosno travnju 2022. i fizijatar i ortoped potvrdili su da je u smislu gibljivosti stanje bilo definitivno dok ostali nalazi u daljnjem periodu potvrđuju takvo stanje, nema više poboljšanja.

14.6. U odnosu na navod članice Vijeća viših vještaka Zavoda dr. Keller o zbrajanju odnosno ukupnom zbroju stupnjeva u svim smjerovima gibljivosti stopala, sudska vještakinja navodi da se ne mogu zbrajati pokreti u raznim ravninama, kad bi te pokrete čak i zbrajali onda se mora uzeti u obzir da mjerenje pokreta znači gibljivosti, pa pojašnjava da postoji mjerenje aktivnog pokreta, mjerenje pasivnog pokreta i mjerenje funkcionalnog pokreta. Aktivni pokret je ukoliko pacijent sam može, pasivni je koliko stupnjeva liječnik može pomaknuti u istom smjeru, a funkcionalni je zapravo najvažniji to je onaj koji je stvarno upotrebljiv u realitetu od samog pacijenta. Na funkcionalnost pokreta jako utječu drugi elementi, a to je bol, i u svim opisima everzije i inverzije ima jasno navedeno da je to vrlo bolno. Sudska vještakinja ističe da je kod tužiteljice na pregledu utvrđeno da već kod samog spominjanja ili zahtijevanja pokreta everzije i inverzije pacijentica ustuknula, na licu joj se vidjela nelagoda i vidjelo se da ona to izvodi i sama i pasivno uz krajnju bol, a tako jednako je opisano u svim nalazima za pokrete everzije i inverzije. Konkretno, aktivna i pasivna everzije znači pokret prema van, smanjeni su na 5 stupnjeva uz vrlo jaku bol, a aktivna i pasivna inverzija je smanjena je na 10 stupnjeva što je u zbroju opet 15. U funkcionalnom smislu pokret everzije i inverzije ne postoji odnosno on je 0 stupnjeva. Pacijentica to ne može izvesti bez velike boli. Važnost funkcionalnog opsega pokreta potkrepljuje citatom "za rad i život važan je opseg aktivnih pokreta i to u bezbolnom rasponu" (Goniometrija, Medicinski leksikon Leksikografski zavod M. Krleža, 2025. Sudska vještakinja ističe da je kod tužiteljice funkcionalni pokret 0, ona ne može pokrete inverzije i everzije učiniti bez velike boli.

14.7. U odnosu na prigovor dr. Keller na raspravi vezano za zbrajanje stupnjeva pokreta (da ne proizlaze iz nalaza sudske vještakinje i medicinske dokumentacije – nalaza fizijatra od 4.4.2022.) sudska vještakinja se poziva na sadržaj nalaza i mišljenja na stranici 10. na kojoj se navodi da su aktivna i pasivna everzija i inverzija minimalne i jako bolne naročito everzija (drugi odlomak od dna stranice) a što se tiče artrodeze kao zahvata, da ona ne može povećati pokretljivost.

15. Na poseban upit suda tužiteljica je odgovorila da predloženi zahvat – artrodeza, nije obavila jer ortoped s obzirom na njenu dob, takav zahvat neće obaviti uz obrazloženje da se isti radi osobama starijima od 85 godina jer bi se time potpuno izgubila pokretljivost zgloba.

16. Člankom 61. ZOMO-a propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika (stavak 1.).

16.1. Prema stavku 2. članka 61. ZOMO-a pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

16.2. Prema stavku 3. članka 61. ZOMO-a vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom.

17. Lista (Lista I, prilog 3. Uredbe o metodologijama vještačenja, „Narodne novine“ broj: 67/17, 56/18 i 16/22) propisuje tjelesno oštećenje:

VIII (Donji ekstremiteti) - B (funkcionalni poremećaji) – 13. (ukočenost stopala) – a) u povoljnom položaju – 30%.

„Ukočenost zgloba smatra se potpuna ukočenost ili ako su pokreti zglobova mogući samo do ukupno 15%“, napomena pod točkom 16.

18. U postupku koji je prethodio ovom sporu relevantna činjenica postojanja tjelesnog oštećenja utvrđivana je na način kako je propisano odredbama ZOMO-a i Uredbe o metodologijama vještačenja, a ovlaštena tijela vještačenja u dva stupnja suglasno iznose zaključak da kod tužiteljice ne postoji tjelesno oštećenje.

18.1. U upravnom sporu, pravno relevantna činjenica utvrđena je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka na drugačiji način, nego u postupku koji je prethodio sporu.

19. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporenog i prvostupanjskog rješenja, sud cijeni kako je navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, izvedenim dokazima, prvenstveno sudsko medicinskim vještačenjem dovedena u pitanje, a slijedom toga i primjena materijalnog prava.

20. Sud je prihvatio valjanim, detaljno obrazloženim i prema pravilima struke napravljenim, a utemeljenim na medicinskoj i drugoj dokumentaciji spisa nalaz i mišljenje sudske vještakinje kojim se utvrđuje da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje kako je izrekom presude određeno, s tim da je uzrok oštećenja posljedica ozljede na radu, a nastalo je s danom 4. travnja 2022. Prema ocjeni suda, valjano i obrazloženo, stručno i logično, imajući u vidu konkretnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice, te činjenice utvrđene neposrednim pregledom od strane sudske vještakinje, otklonjeni su prigovori Vijeća viših vještaka u očitovanju na nalaz i mišljenje sudske vještakinje.

20.1. Ocjenjujući izvedene dokaze, te iskaze sudske vještakinje i članice Vijeća viših vještaka na raspravi, sudska vještakinja je uvjerljivije, na sudu razumljiv način, pozivom na medicinsku i drugu dokumentaciju spisa obrazložila iz kojih razloga i temeljem kojih konstatacija i zaključaka specijalista fizijatra i ortopeda te činjenica koje je utvrdila pregledom tužiteljice je zaključila da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje navedeno u nalazu i mišljenju. Pri tom se ističe da je sudska vještakinja dala jasno očitovanje i u vezi utvrđivanja ukupnog broja stupnjeva, odnosno na koji način je utvrdila da kod tužiteljice postoji ograničenost pokreta zahtijevanih do ukupno 15 stupnjeva, te otklonila prigovor članice Vijeća viših vještaka Zavoda da isto ne proizlazi iz pisanog nalaza i mišljenja pozivom na isti (str. 10., drugi odlomak, od dna stranice „ Dorzalna fleksija u lijevom gležnju nije moguća (0) stupnjeva, plantarna fleksija do 15%. aktivna i pasivna everzija i inverzija su minimalne i jako bolne, naročito everzija“. Obrazloženje sudske vještakinje iz koje dokumentacije i iz kojih razloga je utvrdila da je kod tužiteljice liječenje dovršeno, te da preporučen daljnji zahvat artrodeza – koji po definiciji kako suglasno navode i sudska vještakinja i članica Vijeća viših vještaka Zavoda znači „ukočenje stopala“, se ne može smatrati postupkom kojim bi se poboljšala funkcionalnost stopala u smislu gibljivosti, prihvaća i ovaj Sud. Mišljenje sudske vještakinje je detaljno obrazloženo, izneseni razlozi za zaključke su razumljivi, jasni i potkrijepljeni dokumentacijom koja je priložena spisu, stoga u konkretnoj situaciji suprotstavljenih nalaza i mišljenja sudskog vještaka i vještaka iz upravnog postupka nakon saslušanja istih, sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje, iz razloga koji su prethodno u ovom dijelu izneseni.

20.2. Pored navedenog, upućivanje tužiteljice na podnošenje novog zahtjeva u ovakvoj situaciji kada predloženi zahvat u smislu daljnjeg liječenja ne dovodi do poboljšanja funkcije pokretljivosti, a što jasno proizlazi iz nalaza na koji se poziva sudska vještakinja (nalazi ortopeda i fizijatra) o tome da je stanje definitivno i da se ne očekuje poboljšanje, te uvjerljivo pred sudom obrazloženo, nije opravdano.

20.3. Stoga je sud odluku u predmetnoj upravnoj stvari utemeljio na činjenicama koje su utvrđene u upravnom sporu sudsko medicinskim vještačenjem. Imajući u vidu navedeno, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužiteljice na okolnosti iz tužbe, pa je raspravnim rješenjem suda izvođenje ovog dokaza sud odbio. U okolnostima kada je provedeno sudsko medicinsko vještačenje, relevantne činjenice za odluku u predmetnoj upravnoj stvari, saslušanjem tužiteljice ne bi se mogle na drugačiji način utvrditi. Stoga, saslušanje stranke niti nije prikladno dokazno sredstvo za utvrđivanja postojanja ili nepostojanja tjelesnog oštećenja. Izvođenje ovog dokaza sud je cijenio nepotrebnim za odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

21. Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja tužiteljici se moglo priznati budući da je tjelesno oštećenja uzrokovano ozljedom na radu, što je uvjet iz odredbe članka 61. stavka 2. ZOMO za priznanje prava na naknadu.

21.1. U odnosu na prigovor Vijeća viših vještaka u očitovanju na nalaz i mišljenje sudske vještakinje da spisu nije bilo priloženo rješenje o ozljedi na radu, napominje se da je tužiteljica već u zahtjevu za priznavanjem tjelesnog oštećenja naznačila da isto zahtjeva s osnova uzroka nastanka – ozljeda na radu (druga stranica zahtjeva, poleđina), a da spisu tuženika prileži tiskanica – prijava o ozljedi na radu iz koje je vidljivo da je tužiteljici ozljeda na radu priznata 20. kolovoza 2018. pod brojem 101172006186 2018.

21.2. Čak i da spisu nije bila priložena prijava o ozljedi na radu i nalaz od 4. travnja 2022. (iako drugačije proizlazi iz spisa tuženika), upravna su tijela imala mogućnost pozvati tužiteljicu na dostavu dokaza na koje se poziva radi utvrđivanja činjeničnog stanja, u smislu članka 47. stavka 4. ZUP-a.

21.3. Prema ocjeni suda iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske donesene u ovom predmetu, ne proizlazi da bi za vještačenje bilo nužno odrediti vještaka specijalistu ortopeda, pa sud prigovor tužiteljice iznesen u tom smislu već kod određivanja i imenovanja sudskog vještaka, nije prihvatio osnovanim.

22. Slijedom navedenog, sud je prihvatio osnovanima navode tužbe, poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje te u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a tužiteljici utvrdio postojanje tjelesnog oštećenja na način kako je to određeno nalazom i mišljenjem sudske vještakinje, koji je sud u potpunosti prihvatio.

22.1. Tužiteljici je priznato i pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te je naloženo prvostupanjskom tijelu u roku određenom izrekom presude donijeti rješenje o visini pripadajuće naknade zbog tjelesnog oštećenja.

22.2. U izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno je postupiti sukladno izreci presude, najkasnije uroku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku ako je spis vođen u fizičkom obliku, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda, kako je propisano člankom 151. stavkom 1. ZUS-a.

23. Odluka o troškovima spora temelji se na članku 148. stavka 4. ZUS-a kojim je propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem uroku od 15 dana od dana objave presude i postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka.

U Zagrebu 24. prosinca 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Sidonija Grbavac, Zajednički odvjetnički ured dr.sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr.sc. Dino Gliha, [adresa] Zagreb, Ulica kneza Mislava 2

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, A. Mihanovića br. 3

3. U spis