REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1177/2022-87

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Tatjana Figač-Gregurić, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, koga zastupa punomoćnik Krešimir Kiš, odvjetnik u Orehovec, Vinter, Kiš, G, odvjetničkom društvu d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 24. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d. po osnovi razlike plaće zbog pogrešno obračunate bruto vrijednosti sata rada isplatiti tužitelju GZ iznos od 5.131,01 EUR (slovima: pet tisuća stotinu trideset jedan euro i jedan cent), zajedno sa zateznim kamatama, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak sadržanih u svakom pojedinom brutoiznosu, koje teku na iznos od:

- 295,43 EUR od 8. listopada 2017. do isplate,

- 316,99 EUR od 8. studenog 2017. do isplate,

- 239,95 EUR od 8. prosinca 2017. do isplate,

- 568,90 EUR od 8. siječnja 2018. do isplate,

- 92,94 EUR od 8. ožujka 2018. do isplate,

- 365,70 EUR od 8. travnja 2018. do isplate,

- 300,10 EUR od 8. svibnja 2018. do isplate,

- 233,31 EUR od 8. lipnja 2018. do isplate,

- 311,54 EUR od 8. srpnja 2018. do isplate,

- 298,20 EUR od 8. kolovoza 2018. do isplate,

- 92,94 EUR od 8. listopada 2018. do isplate,

- 84,09 EUR od 8. prosinca 2018. do isplate,

- 132,05 EUR od 8. siječnja 2019. do isplate,

- 92,94 EUR od 8. ožujka 2019. do isplate,

- 411,15 EUR od 8. travnja 2019. do isplate,

- 54,27 EUR od 8. svibnja 2019. do isplate,

- 436,11 EUR od 8. lipnja 2019. do isplate,

- 804,40 EUR od 8. srpnja 2019. do isplate,

sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d. po osnovi razlike plaće zbog neobračunatih i neisplaćenih prekovremenih sati rada isplatiti tužitelju GZ iznos od 2.835,20 EUR (slovima: dvije tisuće osam stotina trideset pet eura i dvadeset centi) zajedno sa zateznim kamatama, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak sadržanih u svakom pojedinom brutoiznosu, koje teku na iznos od:

- 158,67 EUR od 8. lipnja 2016. do isplate,

- 79,34 EUR od 8. srpnja 2016. do isplate,

- 186,99 EUR od 8. kolovoza 2016. do isplate,

- 37,94 EUR od 8. rujna 2016. do isplate,

- 79,34 EUR od 8. siječnja 2017. do isplate,

- 138,84 EUR od 8. veljače 2017. do isplate,

- 43,63 EUR od 8. ožujka 2017. do isplate,

- 43,63 EUR od 8. svibnja 2017. do isplate,

- 37,94 EUR od 8. rujna 2017. do isplate,

- 124,66 EUR od 8. listopada 2017. do isplate,

- 173,55 EUR od 8. studenog 2017. do isplate,

- 168,59 EUR od 8. prosinca 2017. do isplate,

- 264,90 EUR od 8. siječnja 2018. do isplate,

- 43,63 EUR od 8. ožujka 2018. do isplate,

- 143,80 EUR od 8. travnja 2018. do isplate,

- 124,66 EUR od 8. svibnja 2018. do isplate,

- 94,86 EUR od 8. lipnja 2018. do isplate,

- 124,66 EUR od 8. srpnja 2018. do isplate,

- 138,84 EUR od 8. kolovoza 2018. do isplate,

- 43,63 EUR od 8. listopada 2018. do isplate,

- 39,67 EUR od 8. prosinca 2018. do isplate,

- 62,33 EUR od 8. siječnja 2019. do isplate,

- 81,81 EUR od 8. ožujka 2019. do isplate,

- 228,54 EUR od 8. travnja 2019. do isplate,

- 170,74 EUR od 8. lipnja 2019. do isplate,

sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d. po osnovi razlike zbog pogrešno obračunate otpremnine isplatiti tužitelju GZ iznos od 72.347,77 EUR (slovima: sedamdeset dvije tisuće tri stotine četrdeset sedam eura i sedamdeset sedam centi) zajedno sa zateznim kamatama, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak sadržanih u brutoiznosu, koje teku od 28. srpnja 2019. do isplate, po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja GZ po osnovi razlike plaće i naknade plaće u iznosu od 189.939,83 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku od dospijeća do isplate, po osnovi razlike otpremnine u iznosu od 151.874,97 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. srpnja 2019. do isplate te u dijelu potraživanja po osnovi zateznih kamata na iznose poreza na dohodak sadržanih u dosuđenim brutoiznosima.

V Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GZ koji glasi:

"Tuženik INA - INDUSTRIJA NAFTE, d.d. , Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB:27759560625 dužan je tužitelju MIRKU KLUK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti na ime manje plaćenih plaća i naknada plaća iznos od

-86.044,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana 08. lipnja 2016. godine na iznos od 1.932,43 eura

08. srpnja 2016. godine na iznos od 3.098,15 eura

08. kolovoza 2016. godine na iznos od 2.112,62 eura

08. rujna 2016. godine na iznos od 1.099,61 eura

08. listopada 2016. godine na iznos od 2.735,93 eura

08. studenog 2016. godine na iznos od 2.055,53 eura

08. prosinca 2016. godine na iznos od 2.053,10 eura

08. siječnja 2017. godine na iznos od 2.344,96 eura

08. veljače 2017. godine na iznos od 2.643,18 eura

08. ožujka 2017. godine na iznos od 2.170,30 eura

08. travnja 2017. godine na iznos od 3.659,85 eura

08. svibnja 2017. godine na iznos od 3.784,00 eura

08. lipnja 2017. godine na iznos od 99,60 eura

08. srpnja 2017. godine na iznos od 2.046,79 eura

08. kolovoza 2017. godine na iznos od 2.202,62 eura

08. rujna 2017. godine na iznos od 148,16 eura

08. listopada 2017. godine na iznos od 2.710,01 eura

08. studenog 2017. godine na iznos od 2.944,130 eura

08. prosinca 2017. godine na iznos od 1.627,52 eura

08. siječnja 2018. godine na iznos od 2.123,79 eura

08. veljače 2018. godine na iznos od 2.030,67 eura

08. ožujka 2018. godine na iznos od 2.243,17 eura

08. travnja 2018. godine na iznos od 3.079,08 eura

08. svibnja 2018. godine na iznos od 2.093,80 eura

08. lipnja 2018. godine na iznos od 2.707,43 eura

08. srpnja 2018. godine na iznos od 3.315,42 eura

08. kolovoza 2018. godine na iznos od 1.632,78 eura

08. rujna 2018. godine na iznos od 3.073,15 eura

08. listopada 2018. godine na iznos od 2.751,15 eura

08. studenog 2018. godine na iznos od 2.093,17 eura

08. prosinca 2018. godine na iznos od 2.107,35 eura

08. siječnja 2019. godine na iznos od 2.407,84 eura

08. veljače 2019. godine na iznos od 1.212,14 eura

08. ožujka 2019. godine na iznos od 1.666,10 eura

08. travnja 2019. godine na iznos od 3.317,45 eura

08. svibnja 2019. godine na iznos od 1.954,78 eura

08. lipnja 2019. godine na iznos od 3.091,89 eura

08. srpnja 2019. godine na iznos od 1.674,43 eura

∑ 86.044,08

− manje isplaćene otpremnine iznos od 106.599,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana 28. srpnja .2019. godine,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekuće do isplate, u roku od 8 dana."

VI Nalaže se tužitelju GZ naknaditi tuženiku INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 10.601,65 EUR (slovima: deset tisuća šest stotina jedan euro i šezdeset pet centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII Odbija se zahtjev tužitelja GZ za naknadu troška postupka u iznosu od 43.133,63 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

VIII Odbija se zahtjev tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 164.335,85 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tzv. stupnjevitoj tužbi od 23. prosinca 2019., ispravljenoj u dijelu navođenja utuženog razdoblja podneskom predanim na ročištu održanom 6. ožujka 2020., navodi da je bio zaposlen kod tuženika INA Jadran d.o.o. u razdoblju od 1. svibnja 2015. do 30. svibnja 2019. na radnom mjestu voditelja offshore platforme 2 I za vađenje plina, koja je locirana u Jadranskom moru, da je platforma radna i stambena budući da je udaljena oko sat i 45 minuta plovidbe od luke Pula ako je brod išao direktno na tu platformu, odnosno oko četiri sata ako je brod prvo išao na platformu Anamarija A, da je rad na platformi bio organiziran u turnusima od dva tjedna kada je tužitelj boravio na predmetnoj platformi te dva tjedna kada je tužitelj boravio kod kuće, da se konkretan raspored rada na platformi svake godine određivao radnim kalendarom kojeg je donosio tuženik, da je tužitelj bio jedini voditelj platforme kada je na istoj boravio i radio, da je bio zadužen za rad platforme, za proizvodnju, za rad i smještaj radnika na platformi, za opskrbu platforme, za sigurnost ljudi i opreme, za dolazak i otpremu brodova, za isporuku proizvoda, za detektiranje grešaka i kvarova i odlučivanje o njihovom otklanjanju, da je u razdoblju boravka i rada na platformi bio 24 sata na raspolaganju tuženiku, da je radno vrijeme na platformi bilo organizirano u tri smjene, da je tužitelj i nakon kraja radnog vremena bio obvezan odraditi sve što se na platformi događa, da se često događalo da se između 19:00 h i 07:00 h moraju odrađivati različiti poslovi (organizacija prihvata brodova koji su dolazili u večernjim satima, raspoređivanje ljude koji su došli na tim brodovima, njihov smještaj na platformi u sobe, organizacija njihove večere, dogovor eventualnog polaska broda iz Pule prema platformi oko 06:00 h sa agentom Jadroagenta Pula, otpraćaj ljude koji odlaze s platforme, vođenje adekvatnih evidencija i dostava istih nadređenim osobama, rješavanje problema i kvarova u tehničkom i tehnološkom smislu, situacije kada se sa platforme moraju otkloniti nepozvane osobe, reagiranje na svaki zvuk sigurnosnog alarma, komunikacija sa službama na kopnu), koji odrađeni sati rada mu nisu plaćeni od strane tuženika, da je evidencija radnog vremena u kojoj je navedeno da je tužitelj radio osam sati u prvoj smjeni i četiri sata u drugoj smjeni pogrešna, da je u platnim listama tužitelja prikazana nerealna vrijednost bruto sata rada pa mu je zbog navedenog ukupna plaća obračunata u premalom iznosu, da je tužitelj u vrijeme od 19:00 h do 07:00 h bio u najmanju ruku dežuran pa bi mu za to pripadao poseban dodatak, da je tužitelj u utuženom razdoblju često radio prekovremeno koje sate mu tuženik nije priznao u cijelosti, obračunao niti isplatio s adekvatnim uvećanjima za noćni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, da tužitelju nisu plaćeni sati rada u drugoj i trećoj smjeni s propisanim uvećanjima, da mu tuženik nije isplatio dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada u srpnju 2016. te svibnju i kolovozu 2017., da mu tuženik nije pravilno obračunao, priznao i platio vrijeme provedeno na platformi kada je zbog više sile, odnosno loših vremenskih uvjeta morao ostati duže nego što je bilo predviđeno rasporedom, odnosno kalendarom rada, što je trebalo biti plaćeno kao prekovremeni rad, da mu vrijeme provedeno na putovanju od mjesta prebivališta do mjesta rada koje je trajalo najmanje 10 sati nije obračunato niti isplaćeno od strane tuženika, da mu tuženik nije osigurao dan tjednog odmora kada je radio neprekidno po dva tjedna, a ponekad i dulje od toga, niti mu je umjesto toga obračunata i plaćena naknada, da mu tuženik nije pravilno izračunao prosjek plaća pa su obračuni naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pogrešni, da je zbog navedenog pogrešno obračunata i otpremnina. Slijedom navedenog, smatra da je za vrijeme rada kod tuženika bio zakinut u materijalnim pravima pa mu po ugovoru o radu i internim aktima tuženika pripadaju novčani iznosi koje mu tuženik nije pravilno obračunao – premalo obračunata vrijednost sata rada, neobračunat rad u drugoj i trećoj smjeni, neplaćeno svo vrijeme provedeno na platformi kao radno vrijeme, neplaćeno vrijeme putovanja od kuće na platformu i natrag, neplaćen dan tjednog odmora koji mu tuženik nije osigurao, pogrešno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i pogrešno obračunata otpremnina. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 6. studenog 2025. predlaže naložiti tuženiku po osnovi razlike plaće i naknade plaće isplatu iznosa od 197.906,04 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku kako je to specificirano citiranim podneskom od dospijeća do isplate, po osnovi manje isplaćene otpremnine iznos od 224.222,74 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. srpnja 2019. do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama. Podrednim tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 86.044,08 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku kako je to specificirano citiranim podneskom od dospijeća do isplate, po osnovi manje isplaćene otpremnine iznos od 106.599,86 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. srpnja 2019. do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 20. siječnja 2020. navodi se da je tuženik INA Jadran d.o.o. pripojen društvu INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d. na temelju Ugovora o pripajanju od 10. listopada 2019. i Odluke o pripajanju pripojenog društva od 12. studenog 2019., da je činjenični supstrat tužbe nedovoljno određen, a tužbeni zahtjev neuredan, neodređen i nejasan. Osporava sve navode tužitelja u pogledu merituma stvari navodeći da tužitelj nije bio zaposlen kod pravnog prednika tuženika od 1. svibnja 2015., već od 1. svibnja 2016., da rad tužitelja kod pravnog prednika tuženika nije bio organiziran kao smjenski rad pa isti nije bio smjenski radnik koji bi imao pravo na isplatu ikakvih dodataka za rad u smjenskom radu, da je rad tužitelja bio organiziran u turnusima na način da je bio prisutan na platformi 14 dana uzastopno radeći u jednoj smjeni od 07:00 h do 19:00 h, a nakon tako odrađenih 14 dana je imao 14 dana odmora kod kuće, da nakon završetka radnog vremena tužitelja u 19:00 h niti jedan drugi radnik nije došao na njegovo radno mjesto i nastavio njegov rad, što bi bio slučaj da se radilo o radu u smjenama (kontinuitet smjenskog rada), da je pravni prednik tuženika donosio Odluku o radnom kalendaru izrađenu po mjesecima u kojoj je utvrđivao godišnji fond sati i fond sati po mjesecima, blagdane i neradne dane, da su u potpunosti netočni navodi tužitelja da je za vrijeme boravka na platformi bio na raspolaganju 24 sata, koji sati bi mu morali biti isplaćeni, da je pravni prednik tuženika obračunavao kao prekovremeni rad sate rada kada je bilo neophodno da tužitelj u slučajevima više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova ili sličnih situacija radi duže od redovitog radnog vremena, da se zbog specifičnosti uvjeta rada na offshore platformi ne može čitavo područje platforme smatrati mjestom gdje se poslovi obavljaju, da su tužitelj i ostali radnici imali zajedničke prostorije za odmaranje i sobe za spavanje u kojima su provodili vrijeme kada nisu bili na svom raspoređenom mjestu rada, da tužitelj izvan stvarno odrađenih sati rada nije izvršavao nikakve radne zadatke. Ističe da je pravni prednik tuženika tužitelju isplatio sve sate koje je stvarno proveo na radu u redovitim radnim satima te u stvarnim i opravdanim prekovremenim satima rada, sve stvarne troškove prijevoza, pravilno mu obračunao i isplatio ugovorenu bruto plaću, otpremninu i sve pripadajuće naknade. Napominje da se kolektivni ugovor koji je tužitelj dostavio u spis ne odnosi na tuženika jer on nije potpisnik istog pa predmetni kolektivni ugovor nije relevantan za ovaj postupak. Slijedom svega navedenog, predlaže pozvati tužitelja na uređenje tužbe i tužbenog zahtjeva, a nakon povedene rasprave odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Rješenjem ovog suda od 8. srpnja 2021. poslovnog broja Pr-4049/2019-23 utvrđen je prekid postupka zbog prestanka postojanja tuženika INA Jadran d.o.o.

4. Rješenjem ovog suda od 14. travnja 2022. poslovnog broja Pr-4049/2019-36 pozvan je pravni sljednik tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. da preuzme ovaj postupak (stavak I) te je nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari (stavak II). Citirano rješenje steklo je svojstvo pravomoćnosti 5. svibnja 2022.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu br. 82/2016 od 1. svibnja 2016. (list 10 spisa), Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 26. lipnja 2019. (list 11-12 spisa), izjave tužitelja od 27. lipnja 2019. (list 13 spisa), ORGANIZATIONAL CHART of INAgip Platforms – Actual Field Operations Structure 2019 (list 14 spisa), opisa radnog mjesta nadzornika offshore platformi (list 15 spisa), Pravilnika o radu INAgip d.o.o. od 24. svibnja 2016. (list 16- 51 spisa), Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika INA, d.d. od 6. rujna 2016. (list 52-60 spisa), odluka o radnom kalendaru (list 61-74 spisa), dopisa od 9. studenog 2019. (list 75-76 spisa), izvatka iz sudskog registra (list 88- 89 spisa), evidencija radnog vremena, popisa odrađenih prekovremenih sati (list 160-161, 179 spisa), Odluke o imenovanju osoba odgovornih za sigurnosnu zaštitu (list 175 spisa), Svjedodžbe br. [broj svjedodžbe] od 22. ožujka 2016. (list 176 spisa), potvrde od 21. travnja 2016. (list 177 spisa), Internal note (list 178 spisa), komentara u vezi evidencije kretanja brodova (list 180-187 spisa), obračuna putnih troškova (list 188-203 spisa), Zapisnika sa sastanka (list 204-206 spisa), članka (list 207-218 spisa), povijesnog izvatka iz sudskog registra (list 219-227 spisa), Upute o uvođenju i evidentiranju prekovremenog rada od 14. ožujka 2017. (list 244250 spisa), dopisa Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 6. prosinca 2016. (list 251-252 spisa), tlocrta (list 317-319 spisa), fotografija (list 327-344 spisa), obračunskih lista za isplatu plaća tužitelja, Odluke o iznosima materijalnih i drugih prava od 9. veljače 2017., Odluka od 27. prosinca 2018., naloga za službeno putovanje i obračuna troškova (list 463-626 spisa), evidencije kretanja brodova, dnevnih izvještaja koji su se vodili na platformi, obračuna otpremnine (list 6882-6884 spisa), filmova, dnevnih izvještaja operatera u kontrolnoj sobi, knjige primopredaje smjene u kontrolnoj sobi, opisa radnog mjesta operatera procesa na offshore platformi 2 (list 11254 spisa), saslušani su tužitelj GZ (list 11226-11230 spisa) te svjedoci GZT (list 11222-11225 spisa), IZ (list 11278-11281 spisa), MZ (list 11282-11285 spisa), TZ (list 11287-11290 spisa), HZ (list 11290-11292 spisa) i ČZ (list 11430-11434 spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 11449-11472, 11515-11535, 11561, 11567, 11589-11596, 11602 spisa).

6. Tužitelj je na ročištu održanom 16. prosinca 2022. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka LZ, slijedom čega sud navedeni dokaz nije izvodio.

7. Na temelju odredbe članka 299. stavka 3. ZPP, sud nije uzeo u obzir dokumentaciju dostavljenu u prilogu podneska tužitelja od 7. veljače 2023. i od 29. svibnja 2023. (dostavljena na engleskom jeziku bez prijevoda), budući da je ista dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka.

8. Sud je na ročištu održanom 11. studenog 2025. odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje svjedoka BZ, VZ i ZZ te provođenje uviđaja, kao nepotrebne. Naime, svjedokinja BZ je bila predložena na okolnost obračuna plaća koje činjenice su utvrđene uvidom u obračunske liste za isplatu plaća tužitelja te je na tu okolnost provedeno financijsko vještačenje, a svjedoci VZ i ZZ su bili predloženi na okolnost sastanka održanog 8. rujna 2014. kod tuženika, koja činjenica nije bila relevantna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Provođenje uviđaja na platformi tuženika koja se nalazi usred Jadranskog mora, udaljenoj sat i 45 minuta od kopna, je, prema ocjeni ovog suda, nepotreban i neekonomičan dokaz budući da su sve relevantne činjenice tijekom postupka utvrđene izvedenim materijalnim i personalnim dokazima, a činjenica da je predmetna platforma radna i stambena nije bila sporna tijekom postupka.

9. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i naknade plaće u razdoblju od 1. svibnja 2016. do 27. lipnja 2019. zbog nepravilno obračunate bruto vrijednosti sata rada, neobračunatog rada u drugoj smjeni, neplaćenog svog vremena provedenog na platformi kao radnog vremena kao raspoloživost ili pripravnost, neplaćenog prekovremenog rada, neplaćenog vremena putovanja od kuće na platformu i natrag, neplaćenog dana tjednog odmora koji tuženik nije osigurao tužitelju te pogrešno obračunate otpremnine.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod pravnog prednika tuženika na temelju Ugovora o radu br. 82/2016 od 1. svibnja 2016. na radnom mjestu voditelja offshore platforme 2 IVANA A za vađenje plina, koja je radna i stambena platforma i nalazi se u Jadranskom moru te da je tužitelju Ugovor o radu otkazan redovitim otkazom 27. lipnja 2019.

12. Sporno je u ovom predmetu je li tužitelju u utuženom razdoblju pravilno obračunavana bruto vrijednost sata rada, pravo tužitelja na isplatu razlike plaće zbog nepravilno obračunate vrijednosti sata rada, neobračunatog rada u drugoj smjeni, neplaćenog svog vremena provedenog na platformi kao radnog vremena, neplaćenog prekovremenog rada, neplaćenog vremena putovanja od kuće na platformu i natrag, neplaćenog dana tjednog odmora koji tuženik nije osigurao tužitelju i pogrešno obračunate otpremnine.

13. Odredbom članka 90. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14; dalje: ZR) propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

14. Uvidom u Ugovor o radu br. 82/2016 od 1. svibnja 2016. utvrđeno je da je člankom 4. ugovoreno da tužitelj ima pravo na osnovnu mjesečnu plaću u iznosu od 13.150 HRK bruto, da se dodaci na osnovnu mjesečnu plaću, eventualni stimulativni dio plaće i razdoblja isplate plaće utvrđuju prema odredbama Pravilnika o radu, da tužitelju u slučajevima odsutnosti s rada pripada naknada plaće u visini utvrđenoj u skladu s Pravilnikom o radu. Člankom 7. propisano je da će se na prava i obveze stranaka koja nisu predviđena ovim ugovorom primjenjivati odredbe Zakona o radu, Pravilnika o radu i drugih akata tuženika.

15. Člankom 35. Pravilnika o radu INAgip d.o.o. od 24. svibnja 2016. (dalje: Pravilnik o radu) propisano je da se zbog specifičnih uvjeta rada na proizvodnim off shore platformama rad organizira u turnusima i smjenama (stavak 1.), da je rad u smjenama organizacija rada prema kojoj dolazi do izmjene radnika na istom radnom mjestu i mjestu rada u skladu s rasporedom radnog vremena, koji može biti prekinut i neprekinut, uključujući izmjenu smjena (stavak 2.), da je smjenski radnik radnik koji u organizaciji smjenskog rada, a na temelju rasporeda radnog vremena, posao obavlja u različitim smjenama tijekom jednog tjedna ili jednog mjeseca (stavak 3.).

16. Člankom 37. Pravilnika o radu propisano je da je u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

17. Člankom 40. Pravilnika o radu propisano je da radnik može podnijeti zahtjev da se prekovremeni rad koji je odradio pretvori u slobodne dane.

18. Člankom 43. Pravilnika o radu propisano je da će ovlaštenik poslodavca za svaku kalendarsku godinu donijeti odluku o radnom kalendaru razrađenom po mjesecima, u kojoj će utvrditi godišnji fond sati i fond sati po mjesecima te blagdane i neradne dane sukladno važećim propisima.

19. Člankom 48. Pravilnika o radu propisano je da radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje 24 sata, kojem se pribraja dnevni odmor iz članka 47. Pravilnika o radu (stavak 1.), da tjedni odmor radnik koristi nedjeljom te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi (stavak 2.), da ako radnik ne može koristiti odmor na način iz prethodnih stavaka citiranog članka, mora mu se za svaki radni tjedan osigurati korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu, zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju.

20. Člankom 72. Pravilnika o radu propisano je radniku za obavljeni rad pripada plaća, a za vrijeme opravdane spriječenosti za rad naknada plaće u slučajevima koji su određeni Pravilnikom ili zakonom.

21. Člankom 75. stavkom 3. Pravilnika o radu propisano je da se plaća radnika sastoji od osnovne mjesečne plaće za redovan rad utvrđene ugovorom o radu i od dodataka osnovnoj mjesečnoj plaći utvrđenih odredbama ovog Pravilnika.

22. Člankom 80. stavkom 1. Pravilnika o radu propisano je da radnici imaju pravo na dodatak osnovnoj plaći za vrijeme noćnog rada (50%), prekovremenog rada (50%), rada nedjeljom (35%), rada u smjenskom radu u drugoj smjeni (15%) i rada subotom (10%). Stavkom 2. citiranog članka propisano je da osnovicu za obračun po ovom članku čini osnovna plaća radnika za sate rada u nekom od režima rada iz prethodnih stavaka. Stavkom 3. citiranog članka propisano je da se dodaci iz stavka 1. međusobno kumuliraju.

23. Člankom 85. Pravilnika o radu propisani su slučajevi u kojima radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio.

24. Člankom 86. Pravilnika o radu propisano je da pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio podrazumijeva i pravo na pripadajuće dodatke osnovnoj plaći iz članka 81. i članka 83. Pravilnika, u slučaju kada radnik radi u smjenskom ciklusu, prema kalendaru za smjenu u kojoj bi inače radio.

25. Člankom 89. stavkom 1. Pravilnika o radu propisano je da će poslodavac isplaćivati plaće najkasnije do sedmog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

26. Člankom 15. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata - radnika INA, d.d. od 6. rujna 2016. propisano je da se tuženik obvezuje braniteljima - radnicima tuženika u slučaju poslovno ili osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu isplatiti otpremninu u visini 85% prosječne mjesečne bruto isplaćene plaće ili isplaćene naknade plaće kao da je radio u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu neprekidnog rada kod tuženika i njegovih pravnih prednika, osim ako to tuženik i Udruge drugačije utvrde dodatnim pisanim sporazumom.

27. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj bio zaposlen kod pravnog prednika tuženika u razdoblju od 1. svibnja 2016. do 27. lipnja 2019. kao voditelj offshore platforme 2 I, da je bio odgovoran za 24-satnu kontinuiranu proizvodnju plina na platformi i pripremu plina za transport, organizaciju cjelokupnog posla i osoblja na platformi, koordinaciju dolazaka i odlazaka brodova s i na platformu, organizaciju logističkih aktivnosti na svim istražnim, proizvodnim područjima i objektima, organizaciju i koordinaciju svih servisnih djelatnosti bez obzira radi li se o servisima koje izvršava posada platforme ili vanjski izvođači radova, za izradu izvještaja o problematici proizvodnje i predlaganje rješenja za otklanjanje uočenih problema, za sudjelovanje u izradi planova proizvodnje i planova održavanja, bio je prva odgovorna osoba na platformi za sigurnost na radu, zaštitu okoliša i zdravlja, da je bio dužan provjeravati uvjete za polazak broda iz Pule na platformu i obratno, da je potonje poslove često obavljao prije ili nakon radnog vremena, da tužitelj često zbog opsega poslova nije stizao obaviti sve svoje poslove unutar radnog vremena pa je radio prekovremeno, da je rad na platformi bio organiziran u turnusima od 14 dana rada i 14 dana kada su radnici bili kod kuće, da je jedan slobodan dan otpadao na put na/sa platforme, da je u turnusu bio jedan voditelj platforme i nije ga nitko mogao zamijeniti u obavljanju tog posla, da se do predmetne platforme, koja je udaljena 45 km od kopna, dolazilo brodom, da su radnici od mjesta stanovanja do platforme u pravilu putovali organiziranim prijevozom (autobusom i brodom), da kada radnici nisu do i sa platforme putovali na navedeni način, već vlastitim prijevozom, da im je tuženik platio putne troškove za to, da je prijevoz brodom do platforme bio ovisan o vremenskim uvjetima pa se znalo dogoditi da brod ne može krenuti u planiranom vremenu na ili sa platforme pa je u tim prilikama radnicima bio organiziran smještaj u Puli ili su ostali dulje na platformi, da se na platformi radilo po 12 sati u razdoblju od 07:00-19:00 h, da su na taj način radili svi radnici na platformi osim operatera u kontrolnoj sobi u kojoj se radilo 24 h dnevno, da je uz tužitelja na predmetnoj platformi bilo ukupno 14 radnika – dvojica poslovođe, operater u kontrolnoj sobi, strojari, električari i instrumentalci, da je evidenciju radnog vremena za sebe i radnike na platformi vodio tužitelj, da tužitelj istu dostavljao direktoru proizvodnje (OZ, a kasnije NZ), koji ih je kontrolirao, a na kraju ih je potpisivao svjedok GZT, koji je bio generalni direktor pravnog prednika tuženika, da je tužitelj usmeno prigovarao na evidencije radnog vremena zbog nepriznavanja prekovremenog rada i odobrenog broja slobodnih dana po osnovi prekovremenog rada, da je svjedok GZT odlučivao koji će se sati rada platiti kao prekovremeni rad, a koji ne jer ih nije smatrao prekovremenim radom, o čemu nije povratno obavještavao tužitelja, da su IZ i TZ priznavali sve u evidenciji radnog vremena navedene prekovremene sate rada tužitelju, da je u utuženom razdoblju sedam puta bila izvršena korekcija "ispravka naknada" u kojima je tuženik isplaćivao određene iznose tužitelju, ali nije specificirano što je točno isplaćivano, da su radnici na platformi vrijeme kada nisu radili mogli povesti u zajedničkim prostorijama (restoran, dnevni boravak, soba za vježbanje) ili u svojim sobama, da je tužitelj u spavaćoj sobi imao sve uvjete da obavlja većinu poslova, da su se nekada izvan radnog vremena znali događati zastoji i kvarovi u proizvodnji i transportu plina jer su se navedeni procesi odvijali 24 sata dnevno, da su voditelji platformi o tome bili dužni obavijestiti nadređene, što su i činili, da je tužitelj, s obzirom na opis svog posla, bio dužan na iste reagirati, da je tužitelj svaki svoj angažman kod zastoja u proizvodnji izvan radnog vremena evidentirao u evidenciji radnog vremena s obrazloženjem, da je tužitelj bio u svakodnevnoj komunikaciji sa svojim nadređenima IZ i TZ za vrijeme radnog vremena, a u slučaju izvanrednih situacija i izvan radnog vremena, da se nikada nije izdavao nalog za prekovremeni rad na platformi jer se isti događao spontano i nije mogao biti planiran, da je bruto cijena sata rada bila različito obračunavana od strane društva Mateus d.o.o. i društva TOP računovodstveni servisi d.o.o., koji su za tuženika obavljali posao obračuna plaće.

28. Navedeno u bitnome proizlazi iz iskaza tužitelja GZ te svjedoka IZT, OZ, MZ, TZ i HZ, kao i materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (evidencije radnog vremena, popisa odrađenih prekovremenih sati, evidencije kretanja brodova, dnevnih izvještaja).

29. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima tužitelja GZ te svjedoka OZ, MZ i HZ budući da su iskazivali uvjerljivo i u bitnome u suglasnosti jedan s drugim te s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (evidenciji radnog vremena, popisu odrađenih prekovremenih sati, evidenciji kretanja brodova, dnevnih izvještaja).

30. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka IZT u dijelu u kojem navodi da se na platformi nikada nije radilo po noći te da se prekovremeni rad radnicima na platformi prethodno nalagao zahtjevom za prekovremeni rad retroaktivno jer suprotno od navedenog proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka OZ i TZ, koji su bili neposredno nadređeni tužitelju i s njim u utuženom razdoblju u svakodnevnoj komunikaciji. U preostalom dijelu sud je povjerovao iskazu navedenog svjedoka budući da je iskazivao uvjerljivo te u bitnome u suglasnosti s iskazima tužitelja i ostalih svjedoka kojima je sud povjerovao.

31. Sud nije ocjenjivao iskaz svjedoka TZ u dijelu u kojem navodi da nisu svi sati prekovremenog rada iskazani u evidenciji radnog vremena tužitelja "držali vodu" jer je u nastavku svog iskaza rekao da ih nikada nije osporavao, već ih je svojim potpisom potvrđivao te u dijelovima u kojima navodi kako smatra da određeni poslovi nisu morali biti odrađeni od strane tužitelja ili su morali biti odrađeni unutar radnog vremena jer isto predstavlja mišljenje svjedoka koji nikada nije operativno radio na platformi niti je na istoj proveo cijeli jedan radni dan, a suprotno proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka MZ, koji su bili voditelji platformi i kojima je sud povjerovao. Sud je u preostalom dijelu povjerovao iskazu navedenog svjedoka budući da je iskazivao uvjerljivo te u bitnome u suglasnosti s iskazima tužitelja i ostalih svjedoka kojima je sud povjerovao.

32. Sud nije ocjenjivao iskaz svjedoka ČZ budući da isti nije u utuženom razdoblju radio na platformi Ivana A s tužiteljem pa zbog navedenog nije imao saznanja o relevantnim činjenicama koje je bilo potrebno utvrditi u ovom predmetu.

33. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

34. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Petre Blašković od 28. prosinca 2023. proizlazi razlika između očekivane bruto plaće i stvarno isplaćene bruto plaće tužitelja u iznosu od 38.659,36 kn/5.131,01 EUR, dodatak za prekovremeni rad na sate koji su bili duži od dvanaest sati dnevno i iznad mjesečnog fonda sati, rad na platformi u teškim uvjetima rada, te dodatak za radnike upućena na službeno putovanje na proizvodnu off shore platformu u iznosu od 143.526,78 kn/19.049,20 EUR, naknada za rad u drugoj smjeni, noću, subotom, nedjeljom i praznikom, za svaki sat rada iskazan u evidencijama rada u iznosu od 33.343,77 kn/4.425,46 EUR, razlika plaće zbog neobračunatih sati provedenih na putu u iznosu od 175.264,17 kn/15.507,74 EUR, razlika plaće zbog neobračunatih dana tjednog odmora u iznosu od 8.022,99 kn/1.064,83 EUR, otpremnina sukladno člancima15. i 16. Sporazuma o pravima Domovinskog rata - radnika INA, d.d. temeljem obračunatih i isplaćenih plaća razlika u otpremnini u iznosu od 545.104,31 kn/72.347,77 EUR.

35. Tužitelj je podneskom od 29. siječnja 2024. prigovorio nalazu i mišljenju.

36. Tuženik je podneskom od 16. veljače 2024. prigovorio nalazu i mišljenju.

37. Budući da su stranke bile suglasne da se sudska vještakinja pisano očituje na prigovore stranaka, dopunskim nalazom i mišljenjem od 23. srpnja 2024. sudska vještakinja je izvršila nove obračune potraživanja tužitelja sukladno njegovim prigovorima, ispravila termine koje je tuženik podneskom od 16. veljače 2024. predložio ispraviti, u odnosu na izračun bruto vrijednosti sata navela je da upravo zbog činjenice da je Ugovorom o radu br. 82/2016 ugovorena osnovna plaća za mjesec neovisno o mjesečnom fondu sati, koji fond mjesečnih sati se razlikuje, vrijednost sata iz mjeseca u mjesec varira budući da se ugovorena plaća dijeli sa mjesečnim fondom sati, da je člankom 5. Ugovora ugovoreno da se puno radno vrijeme utvrđuje sukladno odredbama Pravilnika o radu, koji u članku 33. propisuje da se puno radno vrijeme utvrđuje prema odredbama Zakona o radu i drugih važećih propisa. Slijedom navedenog, proizlazi razlika plaće koja bi trebala biti obračunata temeljem vrijednosti osnovnog sata koji bi proizišao iz mjesečnog fonda sati u iznosu od 4.326,61 EUR te posljedično manje obračunati iznos otpremnine od 9.886,78 EUR, razlika plaće za sate raspoloživosti u iznosu od 124.380,17 EUR te posljedično manje obračunati iznos otpremnine od 130.961,30 EUR, odnosno naknada za pripravnost iznosila bi 12.519,21 EUR te posljedično manje obračunati iznos otpremnine od 13.338,42 EUR, dodatak za prekovremeni rad na sate koji su bili duži od dvanaest sati dnevno i iznad mjesečnog fonda sati, dodatak za rad na platformi u teškim uvjetima rada i dodatak za radnike upućene na službeno putovanje na proizvodnu offshore platformu u iznosu od 19.049,20 EUR te posljedično manje obračunati iznos otpremnine od 23.293,31 EUR, odnosno ukoliko se isključuje dodatak za radnike upućene na službeno putovanje na proizvodnu offshore platformu, ukupno potraživanje tužitelja iznosilo bi 6.031,16 EUR te posljedično manje obračunati iznos otpremnine od 9.385,82 EUR, razlika plaće zbog neobračunatih sati provedenih na putu uključivo dodatak za prekovremeni rad, dodatak za otežane uvjete rada te dodatak za drugu i treću smjenu u iznosu od 35.896,87 EUR te posljedično manje obračunati iznos otpremnine od 37.248,62 EUR, naknada za rad u drugoj smjeni, noću, subotom, nedjeljom i praznikom, za svaki sat rada iskazan u evidencijama rada u iznosu od 4.425,46 EUR te posljedično manje obračunati iznos otpremnine od 3.528,75 EUR, razlika plaće po osnovi naknade za rad u drugoj smjeni za vrijeme godišnjeg odmora u iznosu od 400,55 EUR te ista nije od utjecaja na iznos razlike u otpremnini, razlika plaće zbog neosiguranog tjednog odmora uključujući i naknadu za tjedni odmor unutar planiranog rada na platformi u iznosu od 9.426,10 EUR te posljedično manje obračunati iznos otpremnine od 13.606,68 EUR, razlika u otpremnini temeljem obračunatih i isplaćenih plaća u odnosu na prosječnu plaću iskazanu na obračunskim listama u prethodna tri mjeseca prije otkaza u iznosu od 5.697,30 EUR.

38. Tužitelj je podneskom od 28. kolovoza 2024. naveo kako nema bitnih prigovora na dopunski nalaz i mišljenje sudske vještakinje, ali je predložio da sudska vještakinja pojasni određene izračune.

39. Podneskom od 8. studenog 2024. sudska vještakinja je pojasnila određene izračune po zahtjevu tužitelja.

40. Podneskom od 31. listopada 2025. sudska vještakinja je, sukladno prijedlogu stranaka, specificirala svaki pojedini iznos koji je tužitelj specificirao na ročištu održanom 20. svibnja 2025. u odnosu na što se isti odnosi te po kojoj osnovi je iskazan, pri čemu je, sukladno navodima tužitelja, dana specifikacija potraživanja u dvije varijante: varijanta koja obuhvaća razliku plaće po osnovi raspoloživosti i ostalih dodataka te varijanta koja obuhvaća varijantu po osnovi naknade za pripravnost i ostalih dodataka. Iznos od 197.906,04 EUR odnosi se na varijantu koja obuhvaća razliku plaće za raspoloživost i sve ostale dodatke, i to: iznos od 124.381,17 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelj ostvaruje pravo na razliku plaće za sate raspoloživosti, obračunate kao odrađeni sati uz dodatak za teške uvjete rada sukladno navodima tužitelja, iznos od 9.426,10 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo razlike plaće zbog neobračunatih dana tjednog odmora uključujući i naknadu za tjedni odmor unutar planiranog rasporeda rada na platformi, iznos od 400,55 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju za dane godišnjeg odmora pripada pravo na dodatak za rad u drugoj smjeni, iznos od 35.896,87 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelj ostvaruje pravo na razliku plaće zbog neobračunatih sati provedenih na putu, koja uključuje i dodatak na prekovremeni rad, dodatak za drugu smjeni, dodatak za treću smjenu i dodatak za otežane uvjete rada, iznos od 6.031,16 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelj ostvaruje pravo na dodatak za prekovremeni rad na sate koji su bili duži od dvanaest sati dnevno i iznad mjesečnog fonda sati te za rad na platformi u otežanim uvjetima rada (bez dodatka iz čl. 9. st. 3. Odluke o iznosima materijalnih i drugih prava, odnosno dodatka za radnike upućene na službeno putovanje na proizvodnu offshore platformu), iznos od 13.018,12 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelj ostvaruje pravo na dodatak za radnike upućene na službeno putovanje na proizvodnu offshore platformu, iznos od 4.326,61 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelj ostvaruje pravo na razliku plaće koja bi trebala biti obračunata temeljem vrijednosti osnovnog sata koji bi proizašao iz mjesečnog fonda sati za cijelo utuženo razdoblje, iznos od 4.425,46 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad u drugoj smjeni, noću, subotom, nedjeljom i praznikom, za svaki sat rada iskazan u evidencijama rada. Iznos od 224.222,74 EUR po osnovi manje obračunate otpremnine u varijanti koja obuhvaća razliku plaće za raspoloživost i sve ostale dodatke, i to: iznos od 5.697,30 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na manje obračunati iznos otpremnine temeljem obračunatih i isplaćenih plaća u odnosu na prosječnu plaću iskazanu na obračunskim listama u prethodna tri mjeseca prije otkaza, iznos od 9.886,78 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na manje obračunati iznos otpremnine, a posljedično na utvrđene razlike temeljem vrijednosti osnovnog sata koji bi proizašao iz mjesečnog fonda sati, iznos od 130.961,30 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na manje obračunati iznos otpremnine, a posljedično na utvrđene razlike plaće za sate raspoloživosti obračunate kao odrađeni sati uz dodatak za teške uvjete rada sukladno navodima tužitelja, iznos od 23.293,31 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na manje obračunati iznos otpremnine, a posljedično na utvrđene razlike plaće za neobračunate dodatke za prekovremeni rad na sate koji su bili duži od dvanaest sati dnevno i iznad mjesečnog fonda sati, rad na platformi u otežanim uvjetima rada te dodatak za radnike upućene na službeno putovanje na proizvodnu offshore platformu, iznos od 37.248,62 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na manje obračunati iznos otpremnine, a posljedično na utvrđenu razliku plaće zbog neobračunatih sati provedenih na putu, koja uključuje i dodatak na prekovremeni rad, dodatak za drugu smjeni, dodatak za treću smjenu i dodatak za otežane uvjete rada, iznos od 3.528,75 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na manje obračunati iznos otpremnine, a posljedično na utvrđenu razliku plaće za rad u drugoj smjeni, noću, subotom, nedjeljom i praznikom, za svaki sat rada iskazan u evidencijama rada, iznos od 13.606,68 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na manje obračunati iznos otpremnine, a posljedično na utvrđenu razliku zbog neobračunatih dana tjednog odmora uključujući i naknadu za tjedni odmor unutar planiranog rasporeda rada na platformi. Iznos od 86.044,08 EUR odnosi se na varijantu koja obuhvaća razliku plaće za pripravnost i sve ostale dodatke, i to: iznos od 12.519,21 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu za pripravnost (obračunatu u iznosu od 15,80 kn po satu), iznos od 9.426,10 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo razlike plaće zbog neobračunatih dana tjednog odmora uključujući i naknadu za tjedni odmor unutar planiranog rasporeda rada na platformi, iznos od 400,55 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju za dane godišnjeg odmora pripada pravo na dodatak za rad u drugoj smjeni, iznos od 35.896,87 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelj ostvaruje pravo na razliku plaće zbog neobračunatih sati provedenih na putu, koja uključuje i dodatak na prekovremeni rad, dodatak za drugu smjeni, dodatak za treću smjenu i dodatak za otežane uvjete rada, iznos od 6.031,16 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelj ostvaruje pravo na dodatak za prekovremeni rad na sate koji su bili duži od dvanaest sati dnevno i iznad mjesečnog fonda sati te za rad na platformi u otežanim uvjetima rada (bez dodatka iz čl. 9. st. 3. Odluke o iznosima materijalnih i drugih prava, odnosno dodatka za radnike upućene na službeno putovanje na proizvodnu offshore platformu), iznos od 4.326,61 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelj ostvaruje pravo na razliku plaće koja bi trebala biti obračunata temeljem vrijednosti osnovnog sata koji bi proizašao iz mjesečnog fonda sati za cijelo utuženo razdoblje, iznos od 13.018,12 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelj ostvaruje pravo na dodatak za radnike upućene na službeno putovanje na proizvodnu offshore platformu, iznos od 4.425,46 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad u drugoj smjeni, noću, subotom, nedjeljom i praznikom, za svaki sat rada iskazan u evidencijama rada. Iznos od 106.599,86 EUR po osnovi manje obračunate otpremnine u varijanti koja obuhvaća naknadu za pripravnost i sve ostale dodatke, i to: iznos od 5.697,30 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na manje obračunati iznos otpremnine temeljem obračunatih i isplaćenih plaća u odnosu na prosječnu plaću iskazanu na obračunskim listama u prethodna tri mjeseca prije otkaza, iznos od 9.886,78 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na manje obračunati iznos otpremnine, a posljedično na utvrđene razlike temeljem vrijednosti osnovnog sata koji bi proizašao iz mjesečnog fonda sati, iznos od 13.338,42 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na manje obračunati iznos otpremnine, a posljedično na utvrđene razlike po osnovi naknade za pripravnost, iznos od 23.293,31 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na manje obračunati iznos otpremnine, a posljedično na utvrđene razlike plaće za neobračunate dodatke za prekovremeni rad na sate koji su bili duži od dvanaest sati dnevno i iznad mjesečnog fonda sati, rad na platformi u otežanim uvjetima rada te dodatak za radnike upućene na službeno putovanje na proizvodnu off shore platformu, iznos od 37.248,62 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na manje obračunati iznos otpremnine, a posljedično na utvrđenu razliku plaće zbog neobračunatih sati provedenih na putu, koja uključuje i dodatak na prekovremeni rad, dodatak za drugu smjeni, dodatak za treću smjenu i dodatak za otežane uvjete rada, iznos od 3.528,75 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na manje obračunati iznos otpremnine, a posljedično na utvrđenu razliku plaće za rad u drugoj smjeni, noću, subotom, nedjeljom i praznikom, za svaki sat rada iskazan u evidencijama rada, iznos od 13.606,68 EUR, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo na manje obračunati iznos otpremnine, a posljedično na utvrđenu razliku zbog neobračunatih dana tjednog odmora uključujući i naknadu za tjedni odmor unutar planiranog rasporeda rada na platformi.

41. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković od 28. prosinca 2023., osim u dijelu izračuna neobračunatih i neplaćenih prekovremenih sati rada jer je u tom dijelu sudska vještakinja uračunavala dodatke koji nisu bili predmet ovog postupka, te dopunski nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković od 23. srpnja 2024. u dijelu izračuna neobračunatih i neplaćenih prekovremenih sati rada (Tabela F., kolona 12, preračunato u valutu EUR) jer u toj koloni nisu obračunati dodaci koji nisu predmet ovog postupka, budući da su isti dani stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a sve na temelju uvida u dokumentaciju koja je priložena spisu.

42. Sudska vještakinja je svojim pisanim očitovanjima otklonila sve prigovore stranaka.

43. Napominje se da tužitelj u tužbi nije potraživao isplatu razlike plaće po osnovi rad na platformi u teškim uvjetima rada te dodatak za radnike upućene na službeno putovanje na proizvodnu offshore platformu, propisanih Odlukom o iznosima materijalnih i drugih prava od 9. veljače 2017. te da tijekom postupka nije dostavio dokument iz kojeg bi proizlazilo pravo na isplatu i visina naknade za raspoloživost, odnosno pripravnost pa zbog navedenog sud nije uzeo u obzir dijelove dopusnkog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Petre Blašković u kojima sudska vještakinja iste, povodom prijedloga tužitelja, uzima u obzir prilikom izračuna.

44. Budući da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje, kao i iz iskaza tužitelja, proizlazi da prednik tuženika u utuženom razdoblju nije pravilno obračunavao bruto vrijednost sata rada tužitelja, ocjena je ovog suda da tužitelju pripada pravo na isplatu razlike plaće po navedenoj osnovi, sukladno članku 4. i 7. Ugovora o radu br. 82/2016 od 1. svibnja 2016. i odredbi članka 33., 72., 75. Pravilnika o radu.

45. Budući da iz iskaza tužitelja te svjedoka IZT, OZ i TZ proizlazi da su se u utuženom razdoblju na platformi događale izvanredne i nepredvidive situacije u djelatnosti proizvodnje plina koja se odvijala 24 sata dnevno, zbog kojih je tužitelj, kao voditelj platforme, morao reagirati kako bi se iste riješile ili kako bi se spriječile teže posljedice, o čemu je pravovremeno obavještavao svoje nadređene osobe na kopnu, da je obim posla bio preopširan da bi se sve stiglo obaviti za vrijeme radnog vremena, da je tužitelj bio dužan provjeriti uvjete za dolazak/odlazak broda s/na platformu, isto organizirati, kao i ostale poslove koji su potom slijedili ili tome prethodili, a koji poslovi su se morali obaviti prije ili nakon radnog vremena, da je tužitelj sve odrađene sate prekovremenog rada upisivao u službenu evidenciju radnog vremena, koju je bio dužan voditi, na koji njegovi neposredno nadređeni nisu imali primjedbi i svojim potpisom su je ovjeravali, ali je svjedok GZT samovoljno i bez obrazloženja odlučivao koji će se prekovremeni sati rada tužitelju obračunati, a koji ne, ocjena je ovog suda da prednik tuženika u utuženom razdoblju nije tužitelju priznao, obračunao i isplatio sve odrađene prekovremene sate rada. Stoga je ocjena ovog suda da tužitelj ima pravo na isplatu predmetnog potraživanja, sukladno odredbi članka 80. Pravilnika o radu.

46. S obzirom na utvrđenja iz gornjih dviju točaka obrazloženja i uvida u osnovni nalaz i mišljenje sudske vještakinje, ocjena je ovog suda da je prednik tuženika posljedično pogrešno obračunao i isplatio tužitelju otpremninu, sukladno odredbi članka 15. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata - radnika INA, d.d.

47. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja s osnove razlike plaće zbog nepravilno obračunate bruto vrijednosti sata rada u iznosu od 5.131,01 EUR prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje Petre Blašković od 28. prosinca 2023., neobračunatih i neisplaćenih prekovremenih sati rada u iznosu od 2.835,20 EUR prema dopunskom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje Petre Blašković od 23. srpnja 2024. (Tabela F., kolona 12, preračunato u valutu EUR) i nepravilno obračunate i isplaćene otpremnine u iznosu od 72.347,77 EUR prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje Petre Blašković od 28. prosinca 2023.

48. S obzirom na režim rada tužitelja kod prednika tuženika u utuženom razdoblju koji je bio organiziran u turnusima od 14 dana rada na platformi u razdoblju od 07:00- 19:00 h, a potom 14 dana odmora te činjenice da je tužitelj sve odrađene prekovremene sate rada upisivao u službenu evidenciju radnog vremena s obrazloženjem istih, a isplata kojih neobračunatih i neplaćenih sati prekovremenog rada je tuženiku u ovom predmetu naložena, prema ocjeni ovog suda nije osnovano potraživanje tužitelja po osnovi razlike plaće za vrijeme raspoloživosti, odnosno pripravnosti jer nije životno logično niti moguće da radnik u uvjetima u kakvima je radio tužitelj radi kod poslodavca 24 sata dnevno. Navodi se da je tijekom postupka utvrđeno da su na platformi postojale zajedničke prostorije za odmor i spavaće sobe, koje dijelove su radnici koristili izvan radnog vremena pa nije uvjerljiv niti prihvatljiv navod tužitelja da je radio (bio raspoloživ, odnosno pripravan raditi) svih 24 sata 14 dana koliko je boravio na platformi, a plaćanje kojeg rada, između ostalog, ovom tužbom potražuje.

49. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen u dijelu razlike plaće zbog neobračunatih i neisplaćenih prekovremenih sati rada, nije jasno po kojoj osnovi tužitelj smatra da mu pripada razlika plaće zbog premašenog godišnjeg fonda sati. Naime, tijekom postupka nije bio sporno da je pravni prednik tuženika u utuženom razdoblju isplaćivao plaću tužitelja za redoviti te djelomično i za prekovremeni rad. Stoga se tužbeni zahtjev po predmetnoj osnovi ocjenjuje neosnovanim.

50. Iako iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (naloga za službeno putovanje i obračuna putnih troškova) te iskaza tužitelja i svjedoka saslušanih tijekom postupka proizlazi da je pravni prednik tuženika isplaćivao naknadu putnog troška i dnevnice radnicima upućenima na rad na platformu, navedeno, prema ocjeni ovog suda, nema uporišta u Pravilniku o radu prednika tuženika (koji je jedini dostavljen kao izvor prava iz radnog odnosa za tužitelja). Naime, put na i sa platforme ne predstavlja službeno putovanje iz članka 85. Pravilnika o radu, već put od kuće do mjesta rada i obratno, za koji je tijekom postupka utvrđeno da je pravni prednik tuženika organizirao za svoje radnike (organizirani prijevoz autobusom i brodom), a u slučaju kada su radnici samostalno putovali, trošak takvog putovanja im je bio naknađen od strane tuženika. Prema ocjeni ovog suda, ne može se prihvatiti stav tužitelja da bi se čitavo vrijeme provedeno na putu sa i do platforme trebalo tretirati kao rad za koji radnik ima pravo na naknadu plaće, sukladno odredbi članka 85. Pravilnika o radu. Stoga je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

51. Iako iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu proizlazi da je pravni prednik tuženika u nekoliko navrata u utuženom razdoblju isplatio tužitelju dodatak za radu u drugoj smjeni, prema ocjeni ovog suda, navedeno potraživanje tužitelja nije osnovano. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj radio u režimu rada u turnusu od 12 sati dnevno, da ga nakon 19:00 h nitko nije mijenjao niti se posao voditelja platforme, osim u iznimnim slučajevima, nastavljao nakon kraja radnog vremena. Stoga tužitelj nema pravo na isplatu dodatka za rad u drugoj smjeni jer u istoj, prema ocjeni ovog suda, nije radio (članak 35. stavak 2.-4. Pravilnika o radu). Napominje se da je u ovom postupku tuženiku naloženo isplatiti tužitelju razliku plaće po osnovi prekovremenog rada, u koju, prema ocjeni ovog suda, spadaju i sati odrađeni prije i nakon radnog vremena.

52. Budući da je tužitelj radio u režimu rada od 14 dana na platformi, a potom je 14 dana odmarao te da tužitelj nije određeno naveo koliko dana tjednog odmora mu je prednik tuženika navodno uskratio, prema ocjeni ovog suda, nije osnovano potraživanje tužitelja po navedenoj osnovi. Naime, s obzirom na režim rada tužitelja tijekom postupka nije utvrđeno da tužitelj ne bi imao osiguran minimalno jedan dan tjednog odmora propisan odredbom članka 48. Pravilnika o radu.

53. U odnosu na zatraženu naknadu za raspoloživost, odnosno pripravnost, navodi se da uvidom u materijalnu dokumentaciju dostavljenu u spis nije utvrđeno da je koja od navedenih naknada tužitelju bila isplaćivana u utuženom razdoblju. Također se navodi da tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokument iz koje bi proizlazilo pravo tužitelja na isplatu niti visina istih. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, tužbeni zahtjev tužitelja s navedenih osnova neosnovan.

54. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

55. Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu potraživanja po osnovi zateznih kamata na iznose poreza na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto razlikama plaće i otpremnine jer, prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23, 152/24), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom netoiznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

56. Budući da je sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio djelomično osnovanim, sud nije odlučivao o podredno postavljenom tužbenom zahtjevu na temelju odredbe članka 188. stavak 2. ZPP (tako i VSRH u odluci od 27. listopada 2004. poslovnog broja: Revr 103/02).

57. Na dosuđene iznose razlike plaće tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od 8. u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno odredbi članka 89. stavka 1. Pravilnika o radu, a na dosuđeni iznos razlike otpremnine tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od 28. srpnja 2019., sukladno Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu od 26. lipnja 2019. i odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), po stopi propisanoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO.

58. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake radnje.

59. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva sa 38% (tri osnovane od osam zatraženih osnova), a što se tiče visine tužbenih zahtjeva uspio je sa 19% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja, što se tiče osnove uspio sa 62%, a što se tiče visine tužbenih zahtjeva, uspio je sa 81%. Uzimajući u obzir omjer 38:19% u odnosu na 62:81%, tužitelj je uspio u sporu 28,5%, a tuženik 71,5%. Stoga je valjalo naložiti tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u omjeru od 43%.

60. Tuženiku je, za radnje poduzete do 23. rujna 2022. dosuđen trošak prema vrijednosti predmeta spora od 6.636,14 EUR (članak 40. stavak 5. ZPP) za sastav odgovara na tužbu te sastav podnesaka od 1. travnja 2021. i 1. lipnja 2021. (kojima se očitovao na navode iz podnesaka tužitelja) od 3x100 bodova (Tbr. 8/1), sastava podneska od 25. travnja 2022. (kojim je obavijestio sud da preuzima postupak) od 25 bodova (Tbr. 8/4), pristupa na ročište održano 6. ožujka 2020. od 100 bodova (Tbr. 9/1), za radnje poduzete nakon 23. rujna 2022. prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 66.361,00 EUR za sastav podnesaka od 29. rujna 2022., 23. studenog 2022. (kojima je dostavio dokumentaciju zatraženu od strane tužitelja), od 19. rujna 2024. (kojim se očitovao po nalogu suda) od 3x25 bodova (Tbr. 8/4), pristupa na ročišta održana 8. studenog 2022., 16. prosinca 2022., 9. veljače 2023., 10. veljače 2023., 24. srpnja 2023. od 5x500 bodova (Tbr. 9/1), sastava podneska od 16. veljače 2024. (kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještakinje) od 500 bodova (Tbr. 8/1), a za pristup na ročišta održana 20. svibnja 2025. i 11. studenog 2025. od 2x3.181 bodova (Tbr. 9/1) prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 422.128,78 EUR, što, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 24.655,00 EUR.

61. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.601,65 EUR, što odgovara omjeru od 43%.

62. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 20. ožujka 2020., 23. rujna 2022. (kojima moli produljenje roka), od 25. kolovoza 2022. (kojim ponavlja već iznesene navode i dostavlja tlocrte platforme), pristupa na ročište održano 6. ožujka 2020. (koje je u troškovniku zatraženo dva puta), sastava podneska od 9. studenog 2022. (kojim dostavlja adresu svjedoka kojom je morao raspolagati već na pripremnom ročištu), od 15. prosinca 2022. (kojim dostavlja dokumentaciju koju je mogao dostaviti i u prilogu podneska od 23. studenog 2022.), od 11. siječnja 2023. (kojim dostavlja potvrdu o uplati predujma), od 2. veljače 2023. i od 10. svibnja 2023. (kojima ponavlja već iznesene navode), od 1. kolovoza 2023. i 12. rujna 2023. (kojima predlaže ispravak rješenja) budući da isti, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Tuženiku, također nije priznata razlika preko dosuđenog iznosa za sastav radnji navedenih u točki 60. obrazloženja presude jer su isti u troškovniku zatraženi u previsokom iznosu.

63. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tuženiku su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO.

64. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 43.133,63 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP.

65. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

66. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. prosinca 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.