Poslovni broj:P-125/2025-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku po sucu Lidiji Šmit kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Snježani Popović, odvjetnici iz Osijeka, protiv tužene ĐĐĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Hajnal, odvjetnici u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dana 24. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 375,00 eura (slovima: tristosedamdesetpeteura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu protiv tuženika navodeći da je Zaključkom naslovnog suda, posl.br. Ovr-5435/2024, od 15. siječnja 2025., upućen ovdje tužitelj u svojstvu ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tuženik je u svojstvu ovrhovoditelja, dana 5. prosinca 2024., podnio prijedlog za promjenu predmeta ovrhe, na novčanim sredstvima ovršenika, a radi namirenja tražbine osnovom ovršne isprave, Potvrde o pozajmici od 30. listopada 2012., solemnizirane po javnom bilježniku, Mirjani Borić pod br. OV-19002/12, 8. studenog 2012., ovršne dana 31. siječnja 2013.. Naslovni sud je dana 12. prosinca 2024. donio Rješenje o ovrsi pod posl.br. Ovr-5435/2024, protiv kog rješenja je tužitelj uložio žalbu, osnovom koje je upućen na ovu parnicu. Tuženik je u svojstvu ovrhovoditelja, ishodio pred Općinskim sudom u Osijeku, Rješenje o ovrsi pod posl.br Ovr-1049/2019-2 od 30. prosinca 2019., radi namirenja novčane tražbine i to na novčanoj tražbini ovršenika. S obzirom da na računu ovršenika nije bilo novčanih sredstava, te je navedeno rješenje isknjiženo iz očevidnika osnova za plaćanje kod Financijske agencije, o čemu je FINA izvijestila naslovni sud dana 20. lipnja 2024.. Povodom prijedloga ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, naslovni sud dana 11. rujna 2024. pod br. Ovr-4141/2024, donosi rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na pokretninama ovršenika odnosno tužitelja. Tuženik je dana 21. studenog 2024. predložio obustavu postupka posl.br. Ovr-4141/2024, te je povodom istog, naslovni sud dana 22. studenog 2024., donio rješenje kojim se ovršni postupak obustavlja. U situaciji kada se provodi ovrha na pokretninama, ovrhovoditelj je ovlašten u istom ovršnom postupku, radi namirenja iste tražbine ponovno predložiti novu ovrhu na novčanim sredstvima, no kako je postupak ovrhe na pokretninama po prijedlogu tuženika obustavljen, a da tuženik prethodno nije zatražio promjenu predmeta ovrhe, to je njegov prijedlog bilo potrebno odbaciti. Prijedlog za promjenu predmeta ovrhe, tuženik podnosi nakon donošenja rješenja o obustavi ovršnog postupka, ali po njegovu prijedlogu. Samom obustavom ovrhe, po prijedlogu ovrhovoditelja, ukidaju se sve ovršne radnje, pa je samim time tražbina tuženika osnovom potvrde o pozajmici, zastarjela. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva kojim se proglašava nedopuštena ovrha na novčanih sredstvima koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr-4141/2024 pred Općinskim sudom u Osijeku uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik po punomoćniku protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanim. Naime, nesporna je činjenica, da je tuženik ovršni postupak protiv ovršenika pokrenuo temeljem ovršne isprave, Potvrde o pozajmici, sklopljene dana 30. 10. 2012. g. između ovrhovoditelja kao davatelja pozajmice i ovršenika kao primatelja pozajmice, a koja je postala ovršna dana 31. 01. 2013. godine, temeljem koje je dana 30. prosinca 2019. g. doneseno pravomoćno i ovršno Rješenje o ovrsi, posl. br: Ovr- 1049/19-2 na novčanoj tražbini ovršenika. Obzirom protiv ovršenika nije uspjela ovrha na novčanim sredstvima određena Rješenjem o ovrsi naslovljenog suda posl br: Ovr- 1049/19, Financijska agencija je putem suda, dana 20. 06. 2024. godine izvijestila ovrhovoditelja o utvrđenoj nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, budući je navedeno rješenje isknjiženo iz očevidnika osnova za plaćanje, jer po navedenoj osnovi nije bilo naplata. Kako je provedba ovrhe na novčanim sredstvima bila bezuspješna, ovrhoditelj je naslovljenom sudu podnio prijedlog za promjenom predmeta ovrhe na pokretninama ovršenika, koji si vodio pod brojem Ovr-4141/2024. Obzirom je u tom postupku dana 21.11.2024. g., sud po ovršitelju SĐ utvrdio da na licu mjesta, tj. na adresi ovršenika nema pokretnina iz kojih se može namiriti predmetna ovršna tražbina, te da se ovrha na pokretninama nesporno ne može provesti, ovrhovoditelj je predložio sudu obustaviti postupak na pokretninama, te je dana 05. 12. 2024. g, podnio sudu prijedlog za promjenu predmeta ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, sve sukladno čl. 72. st. 2. Ovršnog zakona, temeljem kojega je i dana 12. 12. 2024. g. izdano novo rješenje o ovrsi, na novčanim sredstvima ovršenika, posl. br: Ovr-5435/2024. S tim u vezi, netočni su navodi tužitelja da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za promjenu predmeta ovrhe nakon donošenja rješenja o obustavi postupka, slijedom čega bi potraživanje ovrhovoditelja bilo u zastari. Dakle, tuženik kao ovrhovoditelj nije povukao prijedlog za ovrhu, nego je predložio sudu obustaviti ovrhu na pokretninama obzirom je ista nemoguća, te je podnio prijedlog za promjenom predmeta ovrhe. Ovrha na pokretninama evidentno nije obustavljena zbog krivnje ovrhovoditelja, nego nemogućnosti provedbe ovrhe, dok radnju obustave faktički izvršava sud, sam ili na prijedlog ovrhovoditelja, a ne ovrhovoditelj, slijedom čega je prijedlog ovrhovoditelja za obustavom ovrhe na pokretninama u ovom predmetu irelevantan za obustavu iste, iz razloga koji su određeni člankom 72., stavak 2. Ovršnog zakona. Nadalje, ovrhovoditelj je prijedlog za promjenu predmeta ovrhe podnio sudu dana 05.12.2024. g., prije nego li je zaprimio Rješenje suda o obustavi postupka na pokretninama, dok je Rješenje o obustavi zaprimio dana 08.12.2024. g. Obzirom se sud u rješenju pozvao na pogrešan članak Ovršnog zakona, prilikom čega je pogrešno primijenio materijalno pravo, ovrhovoditelj je na rješenje o obustavi uložio žalbu, a zbog čega predmetni ovršni postupan nije obustavljen, dakle još uvijek je u tijeku. Dakle, obzirom je postupak ovrhe na pokretninama, koji se vodi pod brojem Ovr- 4141/2024 još uvijek u tijeku, i nije pravomoćno okončan, netočan je navod tuženika da je tuženik podnio prijedlog za promjenu sredstva nakon donošenja rješenja o obustavi postupka, jer rješenje o obustavi niti u ovom trenutku nije pravomoćno. Međutim, neovisno o navedenom, prigovor zastare tuženika je neosnovan iz razloga, jer je ovrhovoditelj protiv ovršenika, dana 18.12.2019.g. podnio ovršni prijedlog, temeljem kojeg je doneseno pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr- 1049/19, kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini ovršenika, nakon čega je naslovljeni sud predmetno rješenje o ovrsi proslijedio na provedbu Financijskoj agenciji, a kojom je radnjom ovrhovoditelja zastara prekinuta sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO). Kako je naslovljeni sud udovoljio prijedlogu ovrhovoditelja za promjenom predmeta ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, temeljem kojeg je donio rješenje o ovrsi posl. br: Ovr-5435/2024, prije pravomoćnosti rješenja o obustavi postupka, te obzirom je ovršni postupak još uvijek u tijeku, potraživanje ovrhovoditelja nikako ne može biti u zastari. Tuženik također ukazuje na činjenicu, da je prijedlog za promjenu sredstva ovrhe uputio sudu i prije nego li je primio rješenje suda o obustavi ovrhe na pokretninama, a time i prije nego li je isto postalo pravomoćno, zbog se da zaključiti da nije nastupila pasivnost ovrhovoditelja glede naplate svog potraživanja. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom, te istoga obvezati na naknadu prouzročenih parničnih troškova tuženoj.

3. Podneskom od 30. listopada 2025., tužitelj je po punomoćniku povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari.

4. Tuženik se po punomoćniku nije protivio povlačenju tužbe, zahtijevajući da sud obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku, sukladno čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te traži trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 21. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu od 22. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura, uz pripadajući PDV od 25 % u ukupnom iznosu od 750,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 60,52 eura, odnosno sveukupno tuženik traži trošak u ukupnom iznosu od 810,52 eura.

5. Kako je tužitelj povukao tužbu, to je slijedom navedenog, a temeljem članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), odlučeno kao pod I/izreke rješenja.

6. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 158. stavak 1. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

7. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište od 22. listopada 2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 100,00 eura, na koje je iznose obračunat PDV od 25 % u ukupnom iznosu od 75,00 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 375,00 eura, stoga odluka kao pod II/ izreke rješenja.

8. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 21. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV od 25 %, budući je isti predan neposredno pred ročište od 22. listopada 2025., kao ni trošak pristupa na ročište od 22. listopada 2025. preko iznosa od 100,00 eura uz pripadajući PDV od 25 % do iznosa od 200,00 eura uz pripadajući PDV od 25 %, a sukladno Tbr. 9. st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), kao ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 60,52 eura, budući tuženik navedeni trošak nije platio, a obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, sve sukladno odredbi čl. 4. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2015. i 51/2023.), budući je tužitelj povukao tužbu sukladno čl. 158. st. 1. ZPP.

U Osijeku, dana 24. prosinca 2025.

S U D A C

Lidija Šmit

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka istog. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika