Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-518/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davorinu Tamašu, odvjetniku iz Slatine, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćnici Senki Fazlić, odvjetnici iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 24. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da nije dopušteno zasnivanje založnog prava na nekretninama protivnice osiguranja OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ½ suvlasničkog dijela na nekretninama koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica].kuća, 1 zgrada 9 i dvor, voćnjak, vinogradska 1145 (kuća, 1 zgrada, dvor vinogradska 634 m2, voćnjak vinogradska sa 511 m2) određenim rješenjem Općinskog suda u Virovitici, pod posl. br. Ovr-819/2024-14, od 23. svibnja 2024. godine, radi zasnivanja prisilnog založnog prava pod navedenim brojem radi naplate tražbine B2 KAPITAL iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, u iznosu od 16.649,92 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. srpnja 2024. godine, do isplate po stopi za svako polugodište, određuje po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i radi naplate troškova ovog postupka u iznosu od 793,98 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. srpnja 2024.g., do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za korist predlagatelja osiguranja B2 KAPITAL iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, brisanje ovršivosti prethodno navedene tražbine, te brisanje upisa zabilježbe, pokretanja postupka, čl. 90. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22), prijedloga od 03.07.2024.g., pod br. Z-6014/2024, radi osiguranja na nekretnine tužiteljice OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica] kuća, 1 zgrada, dvor, voćnjak [adresa] u ½ suvlasničkog dijela, te brisanja upisa Predbilježbe, Založno pravo, Rješenje Općinski sud u Virovitici Posl.br. OVR-819/2023-4 od 23.7.2024, pod brojem Z-6442/2024, i brisanje upisa Zabilježbe ovršivosti tražbine pod br. Z-6442/2024.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena počev od 25.12.2025. godine do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu navodeći da je rješenjem Općinskog suda u Virovitici broj: Ovr-819/2024-4 "na temelju ovršne isprave" – zadužnice od 25.1.2008. godine ovjerene kod javnog bilježnika Mate Krpačića pod poslovnim brojem: OV-1205/08, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja i to po osnovi osiguranja novčane tražbine i po osnovi glavnice u iznosu od 16.649,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom određena uknjižba založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini u suvlasništvu ½ dijela predlagatelja osiguranja upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica] – kuća, jedna zgrada, dvor, voćnjak [adresa] sa 1145 m2 uz zabilježbu ovršivosti tražbine. Nadalje, pod točkom II. neosnovano je određena uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine te da imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koju je tu nekretninu stekla, dok je pod točkom III. naloženo provođenje nezakonitog rješenja ZK odjelu Slatina u zemljišnim knjigama.

2. Protiv pobijanog rješenja protivnik osiguranja je podnio žalbu koju je drugostupanjski sud Županijski sud u Zagrebu odbio kao neosnovanu, a dana 4.10.2024. godine Općinski sud u Virovitici uputio je zaključkom poslovni broj: Ovr- 819/2024-14 od 4.10.2024. godine protivnicu osiguranja da pokrene parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim.

3. Protivnica osiguranja ističe da isprava na temelju koje je rješenje doneseno nije ovršna isprava, odnosno da je protekao zakonski rok od 10 godina, te predlagatelj osiguranja ne može zahtijevati prisilno osiguranja založnog prava na nekretnini, jer je nastupila zastara, a zadužnica izgubila svojstvo ovršne isprave protekom roka od 10 godina. Ističe da je navedena ovršna isprava – zadužnica od 25.1.2008. godine ovjerena kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] pod brojem: OV-1205/08 izgubila svojstvo ovršnosti 25.1.2018. godine te više ne predstavlja ovršnu ispravu podobnu za prijedlog prisilnog osiguranja založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja.

4. Kako se ovdje radi o tipičnom pravnom pitanju, kojim je propisano da ovršna isprava (u ovom slučaju zadužnica) gubi svojstvo ovršnosti protekom roka od 10 godina, nije moguće zasnivanje založnog prava, koji je polog za ovrhu na jedinoj nekretnini tužiteljice, odnosno protivnice osiguranja. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese odluku kao u izreci.

5. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužba djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana te ju kao takvu treba djelomično odbaciti, a djelomično odbiti. Ističe da je tužiteljica ovlaštena podnijeti tužbu samo zbog razloga radi kojeg je upućena na podnošenje tužbe, a to je prigovor zastare. Međutim, tužiteljica tužbu ne podnosi samo zbog prigovora zastare, već navodi da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o osiguranju nije ovršna isprava, kao da je i izgubila svojstvo ovršnosti 25.1.2018. godine, a što nisu razlozi radi kojih je ovlaštena podnijeti tužbu. Prema tome, u odnosu na navedene razloge tužba nije dopuštena te je u odnosu na njih treba odbaciti. Dodatno ističe kako je tužiteljica u odnosu na navode kako isprava na temelju koje je doneseno rješenje o osiguranu nije ovršna isprava, već pravomoćno odbijena pa i radi toga nije ovlaštena iznijeti navedeni razlog u tužbi. O navedenom razlogu je već pravomoćno odlučeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž- 1300/2024 od 24.9.2024. godine kojim se odbija žalba protivnika osiguranja ovdje tužiteljice kao neosnovana, a izjavljena protiv rješenja o osiguranju izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, te ga tužiteljica nije ovlaštena iznijeti u tužbi. U navedenom rješenju Županijski sud u Zagrebu navodi da u konkretnom predmetu predlagatelj osiguranja raspolaže ovršnom ispravom – zadužnicom od 25.1.2008. godine ovjeren kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] pod brojem:

OV-1205/08, te je stoga predmetna zadužnica valjana ovršna isprava u smislu odredbe čl. 23. toč. 7. OZ-a te se na temelju nje može odrediti osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava, stoga su žalbeni navodi protivnika osiguranja u tom pravcu neosnovani.

6. Pravno shvaćanje da tražbina iz zadužnice dospijeva odmah po izdavanju zadužnice, može biti ispravno samo u slučaju kada je zadužnica izdana nakon dospijeća tražbine. Prema odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008 i 125/2011 – dalje: ZOO) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. U konkretnom slučaju tuženik, odnosno njegov pravni prednik imao je pravo zahtijevati ispunjenje obveze nakon dospijeća tražbine iz Ugovora o kreditu broj: 5103805747 od 25.1.2008. godine, budući da je zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja navedene tražbine. Tražbina iz Ugovora o kreditu dospjela je otkazom s danom 14.5.2014. godine, pa je zastarni rok počeo teći 15.5.2014. godine. Primjenjujući desetogodišnji rok, koji navodi tužiteljica, zastara je mogla nastupiti najranije 15.5.2024. godine. Ovo naravno pod uvjetom da nije nastupio prekid zastare propisan čl. 241. ZOO-a, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine.

7. Budući da je prijašnji vjerovnik Erste & Steiermarkische Bank d.d. zadužnicu podnosio na izravnu naplatu u više navrata, najprije djelomično za dio tražbine, a zatim nakon dospijeća tražbine u cijelosti i za ukupnu tražbinu, to je navedenim radnjama banke zastara prekinuta. Zadužnica je tako podnesena na izravnu naplatu Financijskoj agenciji prvi puta 2.8.2011. godine, tada za dospjelu tražbinu u iznosu od 457,88 EUR, zatim 4.1.2013. godine za tada dospjelu tražbinu u iznosu od 1.275,88 EUR, a koji su iznosi naplaćeni u cijelosti. Nakon dospijeća tražbine u cijelosti banka je podnijela zadužnicu na izravnu naplatu Financijskoj agenciji 28.11.2016. godine te je prekid zastare trajao sve do 29.11.2019. godine kada je financijska agencija na temelju i u skladu s odredbama čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 8/2018) prestala s izvršavanjem zadužnice budući da zbog nedostatka novčanih sredstava na računu protivnika osiguranja zadužnica nije u cijelosti naplaćena u roku od 3 godine od njezinog podnošenja na naplatu. U razdoblju od 28.11.2016. do 29.11.2019. godine provedba ovrhe i dalje je trajala budući da su se na postupanje Financijske agencije u tom razdoblju imale primijeniti odredbe čl. 4. – 11. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN broj: 91/10 i 112/12), kojima su u bitnom bez vremenskog ograničenja određene radnje provedbe ovrhe koje poduzima Financijska agencija i banke sve do izvršenja osnove za plaćanje, kada, sukladno odredbi čl. 9. st. 8. ZPONS/2010 Agencija u jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku raspolaganju oročenim sredstvima. Takvo shvaćanje izraženo je i odlukama Vrhovnog suda RH broj: Rev-441/2022 od 25.1.2023., Rev- 1027/21 od 3.5.2022 i Rev-534/2024-2 od 15.5.2024. godine.

8. Prestankom izvršenja zadužnice od strane Financijske agencije 29.11.2019. godine zastara je počela teći iznova da bi bila ponovno prekinuta podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu od strane predlagatelja osiguranja 6.8.2024. godine, koji zahtjev nije bio još podnesen u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranja, pa u tom smislu nije relevantan za ovaj postupak. Posebno, jer i bez obzira na to, zastara na dan podnošenja prijedloga za osiguranja 26.7.2024. godine evidentno nije bila nastupila i to čak i u slučaju ako bi sud utvrdio da se na zadužnicu ima primijeniti kraći rok od desetogodišnjeg (npr. petogodišnji). Tuženik stoga predlaže odbaciti tužbu u odnosu na razloge kako je navedeno u odgovoru, a odbiti je u odnosu na prigovor zastare uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi parnični trošak uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

9. U daljnjem tijeku postupak tužiteljica ističe da se ne radi o ovršnoj ispravi, već o privatnoj ispravi ovjerenoj, a ne solemniziranoj po javnom bilježniku te da je zastarni rok za takve isprave 5 godina. Nadalje, sporna zadužnica je izdana predniku tuženika i taj prednik nije obavijestio tužiteljicu o promjeni na strani vjerovnika.

10. Na navode tužiteljice, tuženik dodaje da je zadužnica samo ovjeren, ne i solemnizirana, te da to utječe na duljinu zastarnog roka, ali ne i na osnov. Ukazuje da obavijest prednika tuženika nije od bitnog značaja za osnov ove tužbe, kao i predmeta ovršnog postupanja broj: Ovr-819/2024. Tuženik predlaže da sud od FINA-e službeno zatraži očitovanje kada je iz Očevidnika isknjižen zahtjev za izravnu naplatu od 28.11.2016. godine.

11. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe da je nadopunom očitovanja Financijske agencije potvrđeno da na dan podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu zadužnice poslovni broj: OV-1205/08 ovjerene kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa], a koji je podnesen 6.8.2024. godine, nije još bio protekao zakonom propisani zastarni rok od 5 godina. Ovo stoga što su svi zahtjevi za izravnu naplatu na temelju zadužnice OV-1205/08, a napose onaj podnesen 28.11.2016. godine, kojim je nakon dospijeća tražbine u cijelosti zatražena naplata ukupne tražbine tuženika isknjižen iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje u skladu s odredbama čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, što znači da je za svo to vrijeme dok su zahtjevi bili zavedeni u Očevidniku Financijske agencije, trajao prekid zastare. Kako je posljednji zahtjev od 28.11.2016. godine isknjižen 29.11.2019. godine, to je zastara počela teći iznova 30.11.2019. godine, pa je stoga evidentno da na dan podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 6.8.2024. godine nije još nastupila zastara.

12. Tuženik nadalje ističe kako se ovdje prvenstveno radi o pravnom pitanju o kojem je činjenično i pravno gotovo identičnoj situaciji već ranije pravomoćno odlučio ovaj sud u parničnom postupku koji se vodio pod brojem P-146/2025 radi proglašenja nedopuštenim izravne naplate na temelju sporne zadužnice OV-1205/08, a koji zahtjev je podnesen 6.8.2024. godine, dakle nakon podnošenja prijedloga za osiguranje koji je podnesen 26.7.2024. godine. Ističe da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda od 6.6.2025. godine tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, budući da je sud utvrdio kako na dan 6.8.2024. godine nije nastupila zastara. Kako je predmetna zadužnica od 25.1.2008. godine ovjerena kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] pod brojem: OV-1205/08 valjana ovršna isprava i da je tuženik stoga imao pravo na temelju iste u postupku izravne naplate zatražiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava s računa tužiteljice, te utvrdivši da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara predmetne tražbine, sud je tužbeni zahtjev odbio. Tuženik stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu na naknadu parničnih troškova.

13. Tužiteljica na kraju ističe da se ovdje radi samo o ovjerenoj zadužnici, a ne solemniziranoj te da je zastarni rok 5 godina, a ne 10 godina. Predlaže na kraju da se usvoji tužbeni zahtjev.

14. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izjavu – običnu zadužnicu (list 6-7), u izvješće FINA-e od 13.1.2025. (list 29), u zahtjev za povrat osnova za plaćanje (list 32-33), u dopis Erste & Steiermärkische Bank d.d. od 27.7.2011., u obračun dospjelog dugovanja (list 35), u izjavu – običnu zadužnicu (list 36-37), u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-1205/08 (list 38), u izvješće Erste & Steiermärkische Bank d.d. (list 39), u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-1205/08-1 (list 40-41), u specifikaciju osnove za plaćanje OV-1205/08-1 (list 42), u zahtjev Erste & Steiermarkische Bank d.d. od 25.11.2016. (list 43), u specifikaciju osnove za plaćanje OV-1205/08-Z003 (list 44), u presudu ovoga suda broj: P-146/2025-20 od 6.6.2025. (list 56-64) te u predmet ovoga suda broj: Ovr-819/2024.

15. Temeljem uvida u predmet Općinskog suda u Virovitici broj: Ovr-819/2024 utvrđeno je da je u tome predmetu dana 3.7.2024. godine predlagatelj osiguranja B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775336, a ovdje tuženik, protiv protivnice osiguranja OV iz [adresa], ovdje tužiteljice, podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem prisilnog založnog prava na nekretnini. U tome prijedlogu se navodi da tužiteljica OV duguje tuženiku na dan 2.7.2024. godine na temelju zadužnice od 25.1.2008. godine, ovjerene kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] pod brojem: OV-1205/08 s osnova glavnice iznos od 16.649,92 EUR, s osnove dospjele redovne kamate iznos od 3.570,70 EUR, s osnove zakonske zatezne kamate iznos od 9.194,69 EUR, te s osnove ostalih potraživanja – troškova iznos od 75,87 EUR. Ističe da je protivnik osiguranja, ovdje tužiteljica zadužnicu izdala kao sredstvo osiguranja novčane tražbine iz Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/50404607-5103805747 od 25.1.2008. godine, koji je protivnik osiguranja sklopio s Erste & Steiermärkische Bank d.d. u svojstvu sudužnika.

16. Predlagatelj osiguranja ovdje tuženik je novčanu tražbinu banke iz Ugovora o kreditu, kao i prava iz zadužnice, stekao na temelju Ugovora o cesiji od 23.3.2018. godine ovjereno kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod brojem: OV- 4081/2018. Ističe da zadužnica predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može tražiti osiguranje zasnivanjem prisilnog založnog prava na nekretninama. Protivnik osiguranja, ovdje tužiteljica, nije ispunila tražbinu predlagatelja osiguranja, a suvlasnik je nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Virovitici, ZK odjel Podravska Slatina, zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, jedna zgrada, dvor, [adresa] površine 634 m2, voćnjak Vinogradska površine 511 m2 ukupno 1145 m2, suvlasnički dio ½. Na temelju navedenog predlagatelj osiguranja ovdje tuženik predlaže sudu da u svrhu osiguranja novčane tražbine, na temelju u skladu s odredbama čl. 295. i 298. Ovršnog zakona, a za troškove postupka osiguranja, prema odredbama čl. 14. st. 4. istog Zakona donese rješenje o osiguranju.

17. Nakon toga Općinski sud u Virovitici je donio rješenje radi osiguranja novčane tražbine broj: Ovr-819/2024-4 od 23.7.2024. godine kojim je na temelju ovršne isprave

– zadužnice od 25.1.2008. godine ovjerene kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] pod brojem OV-1205/08, radi osiguranja naplate novčane tražbine predlagatelja osiguranja i to po osnovi glavnice od 16.649,92 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3.7.2024. godine do isplate, po osnovi redovne kamate od 3.570,70 EUR, po osnovi zakonske zatezne kamate iznos od 9.194,69 EUR, po osnovi ostalih potraživanja – troškova iznos od 75,85 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3.7.2024. godine do isplate, kao i radi osiguranja naplate troškova osiguranja u iznosu od 793,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23.7.2024. godine do isplate određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini u suvlasništvu u ½ dijela protivnika osiguranja upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] – kuća, jedna zgrada, dvor, voćnjak [adresa] sa 1145 m2 uz zabilježbu ovršivosti tražbine. Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla. Naloženo je ZK odjelu Slatina provedba toga rješenja u zemljišnim knjigama. Naloženo je nadalje protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja isplati troškove postupka u iznosu od 793,98 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23.7.2024. godine do isplate.

18. Osnov za usvajanje prijedloga predlagatelja je ovršna isprava – zadužnica od 25.1.2008. godine ovjerena kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] pod brojem: OV-1205/08 i ista je prema ocjeni toga suda valjana ovršna isprava u smislu čl. 23. toč. 7. i čl. 29. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20 – dalje: OZ), da bi se na temelju takve isprave u smislu čl. 296. OZ moglo odrediti osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja. U ovome postupku tužiteljica odnosno protivnica osiguranja ističe da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o osiguranju nije ovršna isprava, jer je protekao zakonski rok od 10 godina te da predlagatelj ne može zahtijevati prisilno osiguranje založnog prava na nekretnini, jer je nastupila zastara, te da je zadužnica stoga izgubila svojstvo ovršne isprave protekom roka od 10 godina.

19. Zadužnica sama po sebi nije pravomoćna sudska odluka, već dostavom iste banci proizvodi učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi. Dakle, zadužnica koja je izdana u smislu čl. 214. st. 1. OZ nije javnobilježnički akt ni privatna isprava potvrđena po javnom bilježniku.

20. Stoga u odnosu na potraživanje iz takve zadužnice kakvu je izdala tužiteljica (list 6) ne može se primijeniti zastara od 10 godina utvrđena čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO). Kako u odnosu na potraživanja iz zadužnice nisu propisana posebna ograničenja, niti je propisan posebni rok zastarijevanja, to se u odnosu na takvo potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina utvrđen čl. 225. ZOO, a zastarijevanje sukladno čl. 215. st. 1. ZOO počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Pri donošenju navedene odluke sud je imao u vidu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2260/17-2 od 14.11.2017. godine.

21. Uvidom u spis, prema izvješću Financijske agencije od 13.1.2025. godine (list 29), ovršna isprava, izvornik zadužnice broj: OV-1205/08 zaprimljeni su u FINA-i u postupku naplate 2.8.2011. godine, dodatni zahtjev za naplatom zaprimljeni su 4.1.2013. godine i zatim 28.11.2016. godine. Danom 13.4.2018. godine temeljem Ugovora o cesiji izvršena je izmjena, prijenos tražbine po zadužnici sa ovrhovoditelja Erste & Steiermarkische Bank d.d. na novog ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o.

22. Nadalje, prema izvješću FINA-e od 29.1.2025. godine (list 49) FINA je po osnovi plaćanja predmetne zadužnice broj: OV-1205/08 od 28.1.2008. godine zaprimljenoj dana 28.11.2016. godine prestala postupati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima dana 29.11.2019. godine.

23. Uvidom u spis Općinskog suda u Virovitici broj: Ovr-819/2024 utvrđeno je da je tuženik kao predlagatelj osiguranja protiv tužiteljice OV kao protivnice osiguranja dana 3.7.2024. godine podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem prisilnog založnog prava na nekretnini te da je rješenjem broj: Ovr- 819/2024-4 od 23.7.2024. godine usvojen prijedlog te je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini u suvlasništvu u ½ dijela protivnika osiguranja upisanoj u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] kuća, jedna zgrada, dvor, voćnjak [adresa] sa 1145 m2 uz zabilježbu ovršivosti tražbine. Uknjižba založnog oprava i zabilježba ovršivosti tražbine ima učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećima koja je tu nekretninu kasnije stekla, te je naložena ZK odjelu provedba toga rješenja u zemljišnim knjigama. Ujedno je naloženo i protivniku osiguranja plaćanje troškova postupka u iznosu od 793,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

24. Kako od zadnjeg postupanja FINA-e od 29.11.2019. godine po predmetnoj zadužnici broj OV-1205/08 od 25.1.2008. godine izdanoj od strane tužiteljice pa do podnošenja prijedloga za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem prisilnog založnog prava na nekretninama 3.7.2024. godine nije protekao zastarni rok od 5 godina utvrđen čl. 225. ZOO, prigovor zastare nije osnovan i zadužnica nije izgubila svojstvo ovršne isprave. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev te je donio odluku kao pod točkom I. izreke.

25. Uvidom u presudu ovoga suda broj: P-146/2025-20 od 6.6.2025. godine koja je postala pravomoćna 24.6.2025. godine (list 56-64) utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe s računa tužiteljice koja se temelji na istoj zadužnici broj: OV-1205/2008 od 25.1.2008. godine, te navedena presuda potvrđuje valjanost navedene ovršne isprave.

26. Kako je tuženik uspio u sporu, tužiteljica mu je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) dužna platiti parnične troškove u iznosu od 2.500,00 EUR, a koji se sastoje od troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR, od troškova zastupanja na pripremnom ročištu održanom 10.12.2024. godine u iznosu od 500,00 EUR, od troškova sastava dva potrebna podneska od 8.5.2025. i 15.10.2025. godine u iznosu od 1.000,00 EUR, te od PDV-a u iznosu od 500,00 EUR. Navedene troškove tužiteljica je dužna platiti tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude, pa do isplate.

26. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 24. prosinca 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužiteljica po punomoćniku Davorinu Tamašu, odvjetniku iz Slatine, Trg sv. Josipa 9,

2. Tuženik po punomoćnici Senki Fazlić, odvjetnici iz Zagreba, Mlinovi 64C.