REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1119/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŽP, rođ. **.**.1985., državljanina Republike Turske, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska cesta 41, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenik VP, radi međunarodne zaštite, 24. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/350, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 14. ožujka 2025.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Zoranu Baueru isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/350, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 14. ožujka 2025. odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke).

1.1. Istim rješenjem određeno je da je tužitelj dužan u roku od 8 dana od izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a (točka II. izreke).

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Detaljno iznosi navode koje je u iznio pred tuženikom, probleme koje je imao vezano za nacionalnu i vjersku pripadnost, političke aktivnosti, te pritiske vojnih vlasti kojima je bio izložen u Turskoj. Navodi da je za njim raspisana tjeralica, te da su i on i članovi obitelji bili izloženi prijetnjama, pri tom ističe da su ga vlasti pokušale unovačiti u tzv. „seoske straže”, da je njegova obitelj, pa onda i on, proživjela višestruke pretrese kuće, sve radi potrage za njegovim ocem, koji se politički izjašnjavao. Navodi kako se bojao za život te nije imao drugog izbora no da pobjegne iz turske, jer je smatrao da mu je život u opasnosti. Navodi da je njegov ujak ZP osuđen kao član Kurdske stranke, te je očito da se cijela obitelj cilja, odnosno da nije poželjna, te je moguće da je težnja vlasti da ih zatvore. Određeni rok za povratak smatra prekratkim, ističuću da su u tom dijelu izostali razlozi o odlučnim činjenicama 2.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove zastupanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe u cijelosti, navodi da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: Zakon) i Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22 i 151/22), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona.

3.1. Ističe da je fotodokumentacija koju je tužitelj priložio spisu opisuje članove njegove obitelji u obiteljskom okruženju, neidentificiranu kuću koja je stradala u potresu i za koju se ne zna čije je vlasništvo i slično. Pripadnost pojedinoj političkoj stranci HDP ili YSP niti na koji način ne pozicionira tužitelja kao metu tijela vlasti, pogotovo ako se radi o običnom članu neke političke stranke.

3.2. Nadalje, navodi kako u tužbi nije navedena činjenica da tužitelj nikada nije niti htio zatražiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj zbog čega je prilikom prvog ulaska u Republiku Hrvatsku dao lažne podatke o svom identitetu i državljanstvu, a suočen s činjenicom da je Republika Hrvatska odgovorna za njegov zahtjev tužitelj odlučuje priložiti preslike svojih putnih i osobnih dokumenata i zatražiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Da je tužitelj proganjan kako sam navodi, teško da bi mu se omogućilo izdavanja dokumenata države podrijetla koje isti posjeduje, ali ih zbog vlastite sigurnosti nikada nije htio dostaviti ovom prvostupanjskom tijelu. Usprkos svim navodnim problemima s kojima se tužitelj susretao u zemlji podrijetla kao što su pripadnost kurdskoj manjini, alavitskoj manjinskoj vjerskoj skupini koje se već prije odrekao, zatim navodnom političkom angažmanu i drugome, tužitelj nikada nije bio uhićen, pritvaran ili nešto što bi ga stavilo u poziciju proganjanja. Školovao se do razine koju je želio, obavljao poslove kako bi sebi osigurao egzistenciju čak i u područjima naseljenima isključivo turskim stanovništvom, ali su se pojavili drugi problemi. Kako svi drugi tražitelji međunarodne zaštite navode, u Turskoj je visoka inflacija, turska lira je drastično devalvirala, a milijuni izbjeglih Ž otimaju poslove domaćim stanovnicima što stvara frustracije i iseljavanje. Tužitelj je naveo da njegova braća i ostali članovi njegove obitelji i dalje žive u mjestu prebivališta u zemlji podrijetla i uredno sebi osiguravaju egzistanciju. Sve navode koje je tužitelj navodio na zahtjevu i saslušanju ne mogu se potkrijepiti relevantnim izvorima podataka.

3.3. Tuženik napominje da tužitelj nije dostavio niti jedan dokument kojim bi potkrijepio svoje navode. Dakle, ne posjeduje člansku iskaznicu niti jedne političke stranke, nema dokaz o navodnoj tjeralici niti posjeduje ikakvu medicinsku dokumentaciju kojom bi potkrijepio navode da je udaren, ozlijeđen ili nešto slično.

3.4. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS) 28. studenoga 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i opunomoćenika stranaka, te sudskog tumača za turski jezik održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. Zakona sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je saslušan tužitelj na okolnosti iz tužbe, uz tumača za turski jezik.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno po zahtjevu tužitelja podnesenom 20. siječnja 2025. (zapisnik KLASA: UP/I-216-03/25- 06/350, URBROJ: 511-01-213-25-2), a isti je odbijen nakon provedenog postupka u kojemu je tužitelj saslušan o čemu je sastavljen zapisnik Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/350, URBROJ: 511-01-212-25-4 od 19. veljače 2025.

9.1. Tuženik obrazlaže da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje međunarodne zaštite tužitelju u Republici Hrvatskoj, pa u tom smislu iznosi sadržaj izjava tužitelja i ocjenjujući iste navodi kako tužitelj za sve svoje navode nije priložio nikakav dokument niti prvostupanjsko tijelo može provjeriti navedene tvrdnje vezano za postojanje tjeralice, jer su iste zaštićene zakonom o povjerljivosti podataka, pa s obzirom da se njegovi navodi ne mogu potkrijepiti onda se niti njegove izjave ne mogu ocijeniti kao objektivne. Navodi kako nema dokaza da je tužitelj pokušao izraditi puntu ispravu, a nevjerodostojnom smatra tvrdnju da je za njim raspisana tjeralica, budući da je konzulat Republike Turske odobrio izradu osobne iskaznice. U odnosu na navode o alavitskoj vjeri, budući da je ista promijenjena te se obitelj tijekom vremena priklonila većinskoj sunitskoj, radi se o tome da njegova vjerska uvjerenja, odnosno njegove obitelji nisu strogo definirana, pa se i njegov strah ne može opisati kao objektivan već isključivo kao subjektivan. Izjave tužitelja da je između 2019. i 2020. bio član stranke HDP tuženik nije cijenio vjerodostojnima jer je iz izvora na koje se poziva vidljivo da je jedan od čelnika HDP-a naveo da je zbog pokušaja državnog udara 2016. od strane članova Gulenovog pokreta, do 2020. čak 20000 članova HFP-a bilo privedeno, a mnogi su završili u zatvoru jer je vlast pokušala HDP povezati s terorističkom PKK stankom V, pa je teško povjerovati da bi netko u takvom okruženju htio pristupiti stranci koja je na udaru vlasti i k tome imati člansku iskaznicu. Tvrdnja da je stranka HDP zabranjena u Tuskoj prema tuženiku nije uvjerljiva, s obzirom da je prema rezultatima posljednjih izbora 2023. ista ostvarila 57 zastupničkih mjesta u parlamentu. Z, tuženik obrazlaže kako stranka YSP (Yesil Sol Parti) u čijem radu je tužitelj prema vlastitim navodima sudjelovao, nema kurski predznak već je orijentirana kao zelena stranka, a aktivizmom za tu stranku tužitelj nije mogao privući pažnju tijela vlasti jer ona svojim programom i političkim djelovanjem ne ugrožava trenutne vladajuće strukture u Turskoj. U odnosu na navode tužitelja o problemima s vojnim vlastima kako bi sudjelovao u tzv. „seoskim stražama“ tuženik obrazlaže da se radi o dobrovoljačkim oružanim skupinama koje organizira vojna vlast s ciljem sprečavanja infiltracije i suradnje pripadnika terorističkih skupina, prije svega članova stranke PKK (Kurdistan Workers Party) sa lokalnim stanovništvom, te da je moguće, ali da je tužitelj navedeno odbio kao i većina ostalog kurdskog stanovništva tog područja te ga isto ne definira kao izbjeglicu opisanu u Zakonu, tim više jer njegova braća i dalje žive na tom području bez da sudjeluju u „seoskim stražama“ te i dalje uživaju zaštitu vojnih vlasti toga područja i zemlje podrijetla u cjelini.

9.2. U procjeni budućeg rizika ističe se da se ne očekuje da bi tužitelj trebao imati problema zbog identiteta, nacionalne pripadnosti i vjerskog identiteta u zemlji podrijetla, tim više jer se njegovi planovi temelje na spajanju obitelji s njemačkom državljankom, budućom suprugom. Obrazloženja tuženika temelje se na tvrdnjama tužitelja koje niti on sam ne može potkrijepiti, iznoseći navode tužitelja, a budući da i ostali članovi njegove obitelji i dalje žive na istom području te uživaju zaštitu zemlje podrijetla, činjenicu da je tužitelj zarađivao kao turistički radnik u drugim dijelima turske gdje je većinsko tursko stanovništvo, iz čega proizlazi da mu zadovoljavanje egzistencijalnih potreba nije bili priječeno niti u drugim dijelovima zemlje, činjenica da je navodio da je mogao i u tim područjima izvan Kurdistana biti politički angažiran bez da bude na meti tijela vlasti, gdje je i donio odluku (Antalyja) o napuštanju zemlje podrijetla, da je iskazao da je u Njemačkoj sudjelovao na prosvjednim skupovima kurdskih udruga, te niti tamo nije mogao privući pažnju tijela vlasti u Turskoj jer mu je konzulat izdao osobnu iskaznicu, dok nije dokazao da je tražio izdavanje putne isprave koju je, navodno zbog tjeralice čije postojanje također ne može potkrijepiti jer bi u suprotnom iz sustava e-devlet (e-građani) dostavio navedenu tjeralicu i priložio spisu, slijedom navedenog, tuženik zaključuje da se tužitelj ne može definirati kao izbjeglica „sur place“ jer se stanje u zemlji podrijetla nije promijenilo niti je on ciljana osoba tijela vlasti u zemlji podrijetla. Dakle, tužitelj nije dokazao da je subjektivni strah prerastao u objektivni strah temeljen na zbirnoj osnovi.

9.3. Zahtjev je odbijen pozivom na odredbe članka 20. i 21. Zakona budući da nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka od strane tijela vlasti koji bi prerasli u proganjanje, te je njegov strah ocjenjen kao subjektivan, također nema dokaza da bi njegov život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja s obzirom na to da ga u zemlji podrijetla nitko nije proganjao zbog nacionalne pripadnosti te je bez problema napustio Tursku koristeći osobne identifikacijske dokumente izdane od strane zemlje podrijetla, a odluka o napuštanju zemlje podrijetla temeljena je željom za promjenom odnosno obiteljskim i sličnim razlozima privatne naravi. Tuženik navodi kako su činjenice kao i izjave tužitelja pokazale kako je samovoljno i legalno napustio zemlju podrijetla , a isto mu je omogućeno jer u zemlji podrijetla nije imao progonitelja, a samim time nisu postojala niti djela proganjanja, iako je tužitelj pokušao navesti tijelo da povjeruje kako posjeduje osnovani strah od proganjanja zbog određenih političkih mišljenja vezanih za nacionalnu pripadnost kao i to da mu tijela vlasti u zemlji podrijetla pripisuju takva uvjerenja.

9.4. Odluka o napuštanju EGP-a donesena je pozivom na odredbe Zakona i Zakona o strancima, a u odnosu na određeni rok za napuštanje, tuženik je obrazložio kako je isti primjeren s obzirom na osobne okolnosti odnosno činjenicu da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja koja ne posjeduje putne isprave, a koja se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. stavka 2. Zakona o strancima, pa ima dovoljno vremena za napuštanje EGP-a.

10. Člankom 20. Zakona propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11.1. Prema stavku 2. članka 21. Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

12. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. Zakona.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane odredbe, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika, te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako je navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja dovedeno u pitanje, pa slijedom navedenog i primjena materijalnog prava.

14. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na sve okolnosti i navode koje je tužitelj iznosio, a na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu te je dao obrazloženje za odluku, u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

14.1. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za navedeno postoji uporište u dostavljenom spisu upravnog tijela, prvenstveno navodima tužitelja koji su detaljno razmotreni i odredbama Zakona koje se u obrazloženju odluke citiraju.

15. Niti saslušanjem tužitelja pred sudom, prema ocjeni suda zaključci tuženika izneseni u osporenom rješenju da u predmetu tužitelja nisu ispunjeni uvjeti za odobravanjem međunarodne zaštite, nisu dovedeni u pitanje.

15.1. Naime, ispitan pred sudom tužitelj je u bitnome ostao kod navoda koje je iznio u postupku pred tuženikom. Probleme zbog toga što je kurd u zemlji podrijetla dodatno je obrazložio primjerom zlostavljanja nadređenih za vrijeme služenja vojnog roka (2005. godine, odgovor na pitanje tuženika, o vremenu) kada mu je bilo zabranjeno viđanje i komunikacija s obitelji, a jednom prilikom od strane voditelja obuke bio udaren u glavu kundakom puške nakon čega je zadobio amneziju i takva vrsta ponašanja se učestalo ponavljala. Vezano za probleme obitelji koja je prema navodima tužitelja aktivna u poticanju prokurdske politike u Turskoj naveo je da u svi muški članovi obitelji u određenom vremenskom periodu bili u zatvoru pa tako i njegov otac koji je u zatvoru proveo 10 godina, dok je drugi član obitelji nedavno izašao iz zatvora nakon 30 godina. Vezano za političko djelovanje tužitelj je istaknuo da je član stranke HDP, Narodna demokratska stranka kurdska i aktivno je sudjelovao u predizbornoj kampanji stranke 2023. godine. Nakon tih političkih aktivnosti pozvan je u policijsku postaju dati iskaz upozoren je i prijetilo mu se zato što je u širio politiku stranke i skupljao glasove, službena policija ga je prisiljavala da obavljam posao noćnih čuvara, što je odbio. Daljnji primjer naveo je da se dogodilo 2017, kada su ga dvojica s posla napala i ozlijedila, imao je ruku u gipsu o čemu posjeduje medicinsku dokumentaciju, a poslodavac u vezi tog rasističkog napada nije ništa poduzeo, nakon čega se vratio u svoje selo. Nadalje je naveo da su 2021. godine dok je radio u Antalyji izbili veliki požari u hotelu u kojem je radio za što su krivili kurde, i upravo samo zbog toga kurde traže osobne dokumentne, provjeravaju i ograničavaju, omalovažavaju i potiču rasizam. Zgradu njegove stranke HDP i brojne kurdske trgovine na istoku zemlje su zapaljene.

15.2. Odgovarajući na upit suda u vezi tjeralice tužitelj je iskazao da je ona aktivna, da su dolazili (žandarmerija i predstavnik državnog tužitelja) u njegovu kuću u nekoliko navrata i ispitivali obitelj o tome gdje se on nalazi. Tada je bio u Njemačkoj, a radi dozvole za boravak koju je htio dobiti, budući da nije imao putovnicu morao je otići u veleposlanstvo Turske u Njemačkoj i tamo su mu rekli da je tražen i odbili dati putovnicu, te da će ukoliko se vrati odmah biti uhićen. Iskazao je da mu se na teret stavlja djelo vezano za to što je javno kritizirao vlast i politiku, posebno politiku o sirijskim migrantima, navodeći da ga je netko snimio (neki civil ili špijun) i snimku poslao predstavnicima zakona. O navedenom nema dokaza, dokumentaciju nije moguće dobiti jer se radi o tajnom podatku budući da traje faza istrage, ima saznanja da ga traže.

15.3. Odgovarajući na upit suda vezano za članove obitelji i njihove zatvorske kazne, tužitelj je iskazao da je njegov otac bio u zatvoru zato što je devedesetih aktivno sudjelovao u širenju prokurdske politike, dijelio i prodavao časopise i novine na kurdskom jeziku, bio je član stranke HDP, devedesetih je često zatvaran i mučen, a nakon posljednje desetogodišnje kazne i izlaska iz zatvora ubrzo je preminuo. Drugi član obitelji bio je u zatvoru iz istih razloga, zove se ZP, a trenutno je u zatvoru i njegov bratić koji služi 25 godina zatvorsku kaznu.

15.4. Dokumentacija koju je tužitelj priložio uz tužbu prevedena je na ročištu uz pomoć sudskog tumača za turski jezik, te je sadržaj iste evidentiran u raspravnom zapisniku. U bitnome radi o Odlukama Visokog kaznenog suda od 1.10.2019. kojim se evidentira da je ZP podnio zahtjev za prijevremeni otpust iz zatvora i drugi dokument kojim se utvrđuje da je odluka iz 2008. pravomoćna i da se odbija zahtjev za umanjenjem prethodno izrečene kazne.

15.5. Odgovarajući na pitanja opunomoćenika tužitelja naveo je da prilikom dolaska u kuću nije ostavljen nikakav dokument, a na upite obitelj zašto ga traže, odgovoreno je samo neka se on pojavi, bio je to predstavnik žandarmerije, načelnik žandarmerijski. Prvi puta je pozvan na razgovor 2017., a još 2010. znali su dolaziti u kuću i tražiti da li imaju prokurdsku štampu, novine, kazete ili drugo. Vezano za pojmove „seoske straže“ i „noćni čuvari“ navodi da se radi o radi o istome, s time da se jedan termin koristi u manjim sredinama, a drugi u većim mjestima. On je to odbijao, nije mu bilo prihvatljivo da obuče žandarmerijsku uniformu i čuva selo od svog naroda. Predao je u spis dokumentaciju – doznake za bolovanje vezano za događaj iz 2017. i bolovanje od 40 dana.

15.6. Odgovarajući na upit opunomoćenika tužitelja koja je njegova veza sa strankom Yesil sol iskazao je da je ta stranka nastala kao nasljednik stranke HDP nakon što je ona zatvorena 2023., pod tim novim imenom se išlo na izbore, bio je aktivan u predizbornoj kampanji na način da je obilazio kurdska sela, dijelio brošure i na taj način skupljao glasove. Navodi da je točan sadržaj iznesen u zapisniku o saslušanju od 19. veljače 2025. (treća stranica, drugo pitanje s vrha) da je bio član stranke HDP, a da je u radu stranke Yesil sol sudjelovao te da se u istu nije stigao učlaniti. Upitan da objasni svoj navod u zahtjevu da nije član niti jedne stranke, tužitelj je iskazao da se možda radi o grešci u prevođenju, da nikada nije poricao svoje članstvo u HDP-u, u kojem je aktivno sudjelovao i bio član, a nastavio djelovati u Yesil sol međutim zbog nekih pravnih razloga to se nije službeno realiziralo.

15.7. U vezi dokaza koje bi eventualno mogao priložiti u pogledu članstva navedenoj stranci, tužitelj je iskazao da je imao člansku iskaznicu, međutim, da je izgubio dokumente, s obzirom da je došao ilegalnim putem, a kako je stranka HDP zatvorena ne može tražiti izdavanje takvih dokumenata, dakle, dokaze trenutno nema.

15.8. Tužitelj je iskazao da njegova braća žive u selu Okčular u Turskoj i oni nisu aktivni u radu stranke, prepali su se i u strahu su zbog svega što se dogodilo s ocem, oni podržavaju rad HDP-a na način da za tu stranku glasaju na izborima. Njegova braća trenutno nemaju problema s tijelima vlasti, žandarmerijom i drugima, a odgovarajući na daljnji upit da li to znači da su prije imali problema tužitelj je odgovorio da su njegova braća nekad sudjelovala na mitinzima i skupovima stranke ali da nemaju problema s vlastima. Oni su se zaista jako prepali, znali su se čuti zvukovi, pucnjevi iznad kuće kako bi ih zastrašili. Od njegove braće nije nikada traženo da sudjeluju u noćnim, seoskim stražama, ali se vrši psihološki pritisak na drugi način npr. kada idu po svoju stoku u šumu ili na visoravan iznad glava znaju se čuti meci, jer je to vojno područje.

15.9. Upitan da objasni kontradiktoran navode obzirom na odgovor na zapisniku (6. stranica 4. pitanje) vezano za braću iskazao je da je u jednom selu žandarmerija okupila sve seoske muškarce i tada su tražili da se javi tko želi biti seoski čuvar. Brata koji ima bolesno dijete nisu nikada otvoreno tražili ali drugog brata jesu, nije otvoreno odbio, ali je rekao da se time sada ne može baviti.

15.10. Odgovarajući na upit opunomoćenika tuženika vezano za dostavu dokaza u pogledu tjeralice putem informacijskog sustava E-9 tužitelj je iskazao da je predmet u fazi istrage još nije došao do „E-9“, dokazi za navedeno su činjenica da su ga tražili kod obitelji i u turskom konzulatu rekli da je tražen i da će u slučaju povratka biti uhićen. Dokaz o tome je činjenica da su ga tražili, rekli su mu u konzulatu da je tražen i da će u slučaju povratka biti uhićen. Dokumentaciju koju je predao u prilog navodima da je 2017. bio na bolovanju skinuo je putem sustava E-9, na način da se prijavio svojim imenom.

15.11. Tužitelj je dodao da su ga na razgovor zvali tjedan nakon što su mu 2023. prišla dvojica koji su govorili kurdski, s njima je pričao, a znali su tko je, čime se bavi i njegovu obitelj te su mu na razgovoru rekli da imaju snimku dronom gdje je vidljivo da razgovara s dvoje sumnjivih ljudi, iako on te ljude nije niti poznavao.

16. U konkretnom predmetu sud je iskaz tužitelja cijenio takvim da ne dovodi do drugačije odluke. U bitnome tužitelj je ponovio navode koje je iznosio pred tuženikom, a koje je tuženik pravilno cijenio takvima da nisu dostatni za zaključak da bi tužitelj ispunio uvjete iz odredaba članka 20. i 21. Zakona za odobrenjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

17. Uz tužbu priložena dokumentacija također ne dovodi u pitanje zaključke tuženika, niti iz iste sud može zaključiti da bi subjektivni strah tužitelja koji je utvrđen temeljem njegovih tvrdnji i izjava prerastao u objektivni. Tužitelj za svoje navode nije ponudio dokaze, pa su iste neuvjerljive i nedokazane.

18. Imajući u vidu cjelokupno provedeni dokazni postupak kako u upravnom postupku tako i u upravnom sporu, prema ocjeni suda, pravilno je utvrđeno da u predmetu tužitelja nisu ostvareni uvjeti za odobravanjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Pravilan je zaključak tuženika da tužitelj zbog svoje nacionalne pripadnosti ili vjerske pripadnosti te političkih aktivnosti na način kako ih je opisao nije bio proganjan u zemlji podrijetla te da mu povratkom ne prijeti rizik trpljenja ozbiljne nepravde, pa obrazloženje tuženika u kojemu su detaljno analizirane izjave tužitelja i iste dovedene u vezu sa osnovama i razlozima proganjanja ne dovode do zaključka da bi tužitelju trebalo priznati međunarodnu zaštitu.

18.1. Okolnosti koje je tužitelj iznio vezano za maltretiranje prilikom služenja vojnog roka (2005. godine), sukoba na radnom mjesto kada je napadnut i bio na bolovanju 40 dana (2017. godine), članstva u stranci HDP (2019 i 2020), požara koji se dogodio u hotelu 2021. u Antalyju za koji događaj navodi da optuživani kurdi, cijenjene su od strane tuženika te su razlozi ne prihvaćanja, imajući u vidu da tužitelj nije ponudio dokaze za svoje navode valjano obrazloženi u osporenom rješenju. Priloženi dokaz o bolovanju 2017. godine, bez medicinske dokumentacije i drugih dokaza iz koji bi se moglo utvrditi da je napad motiviran drugačijom nacionalnom ili vjerskom pripadnošću, uz činjenicu da je tužitelj u drugim dijelovima Turske s većinskima turskim stanovništvom radio, ne dovodi do drugačije odluke.

18.2. Okolnosti koje tužitelj navodi vezano za izdanu tjeralicu, sud nije prihvatio osnovanima, budući da tužitelj za isto nije ponudio nikakve dokaze, navodi da se radi o tajnim podacima, kao i to da prilikom dolaska u kuću nisu naznačili radi čega je tražen. Razloge kojima je tuženik obrazložio zašto ovaj razlog nije prihvatio osnovanim i sud prihvaća, tužitelj nije dokazao da je izdavanje putne isprave u veleposlanstvu Turske u Njemačkoj i zatražio, dok mu je istovremeno izdana osobna iskaznica.

18.3. Vezano za povratak u zemlju podrijetla i eventualne probleme s kojima bi se mogao suočiti, budući da mu obitelj i dalje živi u [adresa] i nema problema s vojnim vlastima niti nakon što se njegova braća nisu pridružila noćnim ili seoskim stražama, nema osnova za zaključak da bi tužitelju povratkom u zemlju podrijetla prijetio rizik ozbiljne nepravde iz članka 21. Zakona. Tužitelj ne raspolaže dokumentacijom kojom bi dokazao da je njegov otac ili drugi članovi obitelji osuđen na dugogodišnje kazne zatvora zbog okolnosti koje su osnov priznavanja međunarodne zaštite, kako navodi zbog političkog djelovanja, nacionalnog ili vjerskog opredjeljenja i drugo, a tužbi priložena dokumentacija nije dostatna za zaključak da bi tužitelj bio proganjan u zemlji podrijetla ili da mu prijeti rizik ozbiljne nepravde u smislu odredbama Zakona.

18.4. Razloge određivanja roka povratka na sudu prihvatljiv način obrazložio je tuženik.

19. Slijedom navedenog, navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

20.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud u skladu s odredbom članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

20.2. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

21. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na čl. 60. ZMPZ-a te na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik), zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenica tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

21.1. Iz podataka zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema imovine i ne raspolaže novčanim sredstvima potrebnima za podmirenje troškova upravnog spora, pa je osnovan njegov zahtjev za odobrenjem besplatne pravne pomoći, kako je navedeno pod točkom II. izreke.

21.2. Primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. dalje: Tarifa) priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi u visini od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00 eura umanjeno za 50% (članak 9. stavak 2. Pravilnika) daje iznos od 1.000,00 eura, a kada se tome pridoda iznos poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife što iznosi 250,00 eura, daje iznos naveden u točki III. izreke. Troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo sukladno čl. 60. st. 6. ZMPZ-a, stoga je riješeno kao u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 24. prosinca 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. Zakona).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za upravne i inspekcijske poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis