Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-193/2024-26

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, protiv tuženika EN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Siniši Prodanoviću, odvjetniku iz Virovitice, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave 5. studenoga 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja MN, višeg državnoodvjetničkog savjetnika - specijaliste ODO u Virovitici, tuženika i zamjenice punomoćnika tuženika Ivane Stojić, odvjetnice iz Slatine, dana 24. prosinca 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, u cijelosti vlasnik kč. br. [katastarska čestica] vinograd Radoš sa 896 m2, kč. br. [katastarska čestica] vinograd Radoš sa 529 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica Njiva sa 3884 m2, upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tuženik dužan trpjeti prijenos svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja odmah po pravomoćnosti ove presude, kao i tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana donošenja presude do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

II Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.399,48 EUR, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 150,52 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižni odjel Orahovica, tuženik upisan kao suvlasnik u 2/3 dijela na kč. br. [katastarska čestica] vinograd Radoš sa 896 m2, kč. br. [katastarska čestica] vinograd Radoš sa 529 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica Njiva sa 3884 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine se ne nalaze u posjedu tuženika već tužitelja i njegovih pravnih prednika, a trenutačno su pod upravljanjem Hrvatskih šuma d.o.o., Uprava šuma Podružnica Našice. Na predmetnim nekretninama kao zemljišnoknjižni vlasnik uknjižio se 1954. godine ŠN (pravni prednik tuženika) temeljem kupoprodajnog ugovora. Naknadno su 1956. godine, prema podacima katastra, kč. br. [katastarska čestica] revizijom katastra za k. o. [katastarska općina] prešle u posjed Društvene imovine – Općine Orahovica, a 1971. godine osnovom prijavnog lista upisane su kao posjed Šumarije Drenovac, dok je kč. br. [katastarska čestica] izjavom o odreknuću imenovanog knjižnog prednika tuženika (ŠN) 1971. godine prešla u posjed Društvene imovine te je Zaključkom o prijenosu prava korištenja poljoprivrednog zemljišta 1985. godine upisana kao posjed Šumarije Drenovac, da bi provođenjem Zakona o šumama 2007. godine sve predmetne nekretnine bile upisane na posjednika Republiku Hrvatsku pod upravom Hrvatskih šuma d.o.o., Uprava šuma Našice. Nedvojbeno proizlazi da se kč. br. [katastarska čestica] u poštenom posjedu Republike Hrvatske i njezinih pravnih prednika nalaze najkasnije od 1956. godine, a kč. br. [katastarska čestica] od 1971. godine te da su kč. br. [katastarska čestica] protekom roka dosjelosti postale izvanknjižno Društveno vlasništvo, a kč. br. [katastarska čestica] je to postala osnovom odricanja 1971. godine. Kako je Republika Hrvatska pravni sljednik ranijih društveno pravnih organizacija, ista je postala izvanknjižnim vlasnikom predmetnih nekretnina osnovom posebnog zakona, i to 16. listopada 1990. stupanjem na snagu Zakona o šumama. Iako je dosjedanje dovršeno, odnosno pravo vlasništva je stečeno i odreknućem, posjed RH dijelom proizlazi i temeljem potvrde Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave šuma Podružnice Našice od 12. siječnja 2018., u kojoj se navodi da se kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u šumskogospodarskim planovima nalaze od 1990. godine u sklopu Odsjeka 67a Gospodarske jedinice Slatinski Drenovac, a koje područje je od 1991. do 1998. godine bilo radno nedostupno zbog opasnosti od minsko-eksplozivnih sredstava, dok je kč. br. [katastarska čestica] u osnovu uključena 2008. godine, što se formalno podudara sa opisanom promjenom posjednika temeljem Zakona o šumama u katastarskom operatu sa Šumarije Drenovac na Republiku Hrvatsku, a što je neodlučno glede prava stjecanja prava vlasništva koje je već bilo stečeno odreknućem 1971. godine u korist Društvenog vlasništva. Hrvatskim šumama d.o.o., odnosno Republici Hrvatskoj i njezinim pravnim prednicima, u okviru predmetnih čestica tuženik, niti njegovi pravni prednici, nije se obraćao sa zahtjevima za sječom i izdavanjem popratnice niti je na bilo koji način osporavao pravo upravljanja i korištenja od strane Hrvatskih šuma. Iako u zemljišnim knjigama predmetne nekretnine nisu nikada bile upisane kao društveno vlasništvo, odnosno, danas vlasništvo Republike Hrvatske kao pravnog slijednika, a budući da se u naravi radi o šumama i šumskom zemljištu stupanjem na snagu Zakona o šumama (NN-52/90, dalje ZŠ), odnosno protekom roka dosjedanja osnovom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN-91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) utužene nekretnine postale su izvanknjižno vlasništvo Republike Hrvatske. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini posl. broj P-91/2023-4 od 27. ožujka 2023., utvrđeno je da je Republika Hrvatska suvlasnica u 2/3 dijela kč. br. [katastarska čestica] vinograd Radoš sa 896 m2, kč. br. [katastarska čestica] vinograd Radoš sa 529 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica Njiva sa 3884 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sadašnji zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tijekom postupka nekretnine je DN, prednik tuženika, ugovorom o kupoprodaji prodao tuženiku. Tužitelj se sukladno čl. 186. a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) zahtjevom za mirno rješenje spora od 19. rujna 2023. obratio tuženiku, na koji se isti oglušio. Kako se radi o nekretninama koje su temeljem čl. 16. ZŠ i čl. 159. ZVDSP postale izvanknjižno vlasništvo Republike Hrvatske, tužitelj je predložio da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će se utvrditi da je tužitelj u cijelosti vlasnik kč. br. [katastarska čestica] vinograd Radoš sa 896 m2, kč. br. [katastarska čestica] vinograd Radoš sa 529 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica Njiva sa 3884 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je tuženik dužan trpjeti prijenos svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja odmah po pravomoćnosti ove presude, kao i tužitelju naknaditi parnični trošak, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom, sve u roku od 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, istaknuvši kako je upravo on isključivi vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina i da je iste stekao od svog prednika DN, koje nekretnine je kupio 12. siječnja 2023. te je tada i uveden u posjed predmetnih nekretnina. Tvrdi da predmetne nekretnine nikada nisu bile vlasništvo niti posjed Hrvatskih šuma d.o.o. niti tužitelja, već isključivo posjed i vlasništvo kako prednika tuženika DN, tako danas tuženika. Prednika tuženika, a niti tuženika, nikada nitko nije smetao u posjedu predmetnih nekretnina. Predmetne nekretnine nisu mogle biti u šumsko gospodarskoj osnovi niti po bilo kojoj osnovi u odjelima Hrvatskih šuma d.o.o. Naime, predmetne nekretnine su bile vlasništvo i posjed prednika tuženika, a danas su vlasništvo tuženika i ne mogu biti niti po jednoj osnovi u bilo kakvim odjelima Hrvatskih šuma d.o.o. Činjenica da su predmetne nekretnine u naravi šuma, koja je bila vlasništvo prednika tuženika, a danas vlasništvo tuženika, nema mjesta primjeni odredaba na koje se tužitelj poziva u toč. VI tužbe, tim više što tužitelj nikada nije bio u posjedu istih te nema mjesta primjeni odredbe čl. 159. ZVDSP. Presuda na koju se poziva tužitelj nije od nikakvog utjecaja na ovu pravnu stvar, jer u vrijeme podnošenja tužbe DN nije bio vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina i nije se upuštao u bilo kakvo raspravljanje kako sebi ne bi stvorio nepotrebne troškove za nekretninu koju je prodao. Dakle, tužitelj nije stekao predmetne nekretnine niti po jednoj osnovi jer su iste u vlasništvu i posjedu tuženika, tužitelj nema kvalitetu posjeda koja se traži za stjecanje vlasništva, a kako tužitelj ne vrši posjedovne čine na predmetnim nekretninama, niti ih je mogao vršiti s obzirom da su iste bile vlasništvo i posjed kako prednika tuženika, a danas tuženika. Kako je u predmetnom postupku teret dokaza na tužitelju te da tužitelj nije dokazao navode iz kojih bi se moglo utvrditi osnovanost njegovih tvrdnji, to je tuženik predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška.

3. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem prijepisa Pl. br. 491 k. o. [katastarska općina], potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. od 12. siječnja 2018., dopisa Hrvatskih šuma, Uprava šuma Podružnica Našice od 26. listopada 2018., povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Virovitica, Ispostava za katastar nekretnina Orahovica od 29. prosinca 2017., dopisa Općinskog sekretarijata za poslove uprave općine Orahovica od 16. prosinca 1971., Zapisnika br. 05/7-2451/1- 1971 od 1. prosinca 1971. Općinskog sekretarijata za poslove uprave, referada za imovinsko-pravne poslove općine Orahovica za izjavom UN iz [adresa] o odreknuću prava vlasništva, Zaključka Skupštine općine Orahovica od 27. prosinca 1985. o prijenosu prava korištenja poljoprivrednog zemljišta, preslike Ugovora o kupoprodaji zemljišta od 12. siječnja 2023., zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz suglasnost stranaka čitanjem iskaz svjedoka DN sa zapisnika od 29. siječnja 2025., čitanjem povijesnog zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], očevidom i geodetskim vještačenjem po vještaku Robertu Kišu, stalnom sudskom vještaku, uvidom u skicu izmjere vještaka s prilozima i u ovosudni spis posl. br. P-257/2017., saslušanjem svjedoka GN i HN te saslušanjem tuženika u svojstvu stranke.

4. Nije sporno, a kako je to razvidno iz Pl. br. 491 k. o. [katastarska općina], da su stranke u katastru upisane kao suposjednici predmetnih kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Radoš sa 896 m2, kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Radoš sa 529 m2 i kč. br. [katastarska čestica] - oranica Njiva sa 3884 m2, i to tužitelj u 1/3 dijela, a tuženik u 2/3 dijela.

5. Nije sporno, a kako je to razvidno iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su stranke u zemljišnik knjigama upisani kao suvlasnici na predmetnim nekretninama, i to tužitelj u 1/3 dijela, a tuženik u 2/3 dijela.

6. Sporno je da li je tužitelj vlasništvo na suvlasničkom dijelu od 2/3 dijela predmetnih kč. br. [katastarska čestica] stekao dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. st. 3., ZVDSP, a u odnosu na kč. br. [katastarska čestica], kako se tvrdi u tužbi, po osnovi odricanja 1971., da li je tužitelj pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika stekao prije nego što je tuženik u zemljišnim knjigama ishodio uknjižbu prava suvlasništva na spornim nekretninama, da li je prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji zemljišta od 12. siječnja 2023. tuženik postupao u dobroj vjeri, odnosno da li je znao da je zemljišno knjižno stanje predmetnih nekretnina različito od izvanknjižnog, da li je imao dovoljno razloga posumnjati da sporni suvlasnički dio od 2/3 dijela predmetnih nekretnina pripada otuđivatelju DN te kakvog značaja navedene činjenice imaju u pogledu stjecanja prava suvlasništva predmetnih nekretnina od strane tuženika, odnosno da li se u konkretnom slučaju tuženik osnovano može pozvati na odredbe čl. 122. i 123. ZVDSP o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige i djelovanju povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga.

7. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Virovitica, Odjel za katastar nekretnina Slatina od 29. prosinca 2017. (list 8), utvrđeno je da su kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] od revizije katastra za k.o. Slatinski Drenovac 1956. godine bile upisane kao posjed Društvene imovine – općine Orahovica, da se 1971. godine prijavnim listom prenose u posjed Šumarije Drenovac, a 2007. temeljem Zakona o šumama kao posjednik je upisana Republika Hrvatska, dok je kč. br. [katastarska čestica] od revizije katastra za k.o. Slatinski Drenovac 1956. godine bila upisana kao posjed ŠN (Lazinog) iz [adresa], da bi 1971. godine temeljem Izjave o odreknuću bila upisana kao posjed Društvene imovine, a 1985. godine, provođenjem Zaključka o prijenosu prava korištenja poljoprivrednog zemljišta općine [adresa] od 27. prosinca 1985. (list 12), donesenog temeljem čl. 88. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN-26/84), kao posjednik je upisana Šumarija Drenovac, da bi 2007. godine, provođenjem Zakona u šumama, kao posjednik upisana Republika Hrvatska, a kao ovlaštenik – upravitelj upisane su Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma Podružnica Našice.

8. Iz preslike Ugovora o kupoprodaji zemljišta od 12. siječnja 2023. (list 14-17) utvrđeno je da je ugovor zaključen između DN, kao prodavatelja, i ovdje tuženika EN, kao kupca, da je predmetom navedenog ugovora, između ostalih u ugovoru naznačenih nekretnina, bio suvlasnički dio od 2/3 dijela predmetnih kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Radoš sa 896 m2, kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Radoš sa 529 m2 i kč. br. [katastarska čestica] - oranica Njiva sa 3884 m2.

9. Iz dopisa Hrvatskih šuma, Uprava šuma Podružnica Našice od 26. listopada 2018. (list 7) utvrđeno je da su kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] od 1997. godine sastavni dio Odjela-Odsjeka 67d gospodarske jedinice Drenovačka planina, a kč. br. [katastarska čestica] od 2008. godine sastavni dio iste gospodarske jedinice u Odsjeku-Odjelu 16a. U Odjelu-Odsjeku 67d napravljeni su 1985. godine poslovi čišćenja gustiša, a 2013. godine poslovi prorjede u količini od 549 m3.

10. Iz Zapisnika br. 05/7-2451/1-1971 od 1. prosinca 1971. Općinskog sekretarijata za poslove uprave, referada za imovinsko-pravne poslove općine Orahovica (list 11), utvrđeno je da je na zapisnik zaprimljena izjava UN iz [adresa], kojom se ista odrekla prava vlasništva i prava posjeda na kč. br. [katastarska čestica] sa 1080 čhv, kč. br. [katastarska čestica] sa 1385 čhv i dijelu kč. br. [katastarska čestica] sa 588 čhv, te na nekretninama upisanim u Pl. br. 102 k. o. [katastarska općina], u korist Fonda društvene imovine te dozvoljava da se navedene nekretnine uknjiže kao društveno vlasništvo.

11. Iz dopisa Općinskog sekretarijata za poslove uprave općine Orahovica od 16. prosinca 1971. (list 10) utvrđeno je da je temeljem navedene izjave o odricanju UN od Ureda za katastar zatražen prijenos ponuđenih površina iz Pl. br. 102 k. o. [katastarska općina] u posjedovni list Društvene imovine, pod upravom općine [adresa].

12. Iz povijesnog zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 62-70), utvrđeno je da predmetne nekretnine nikada bile upisane isključivo kao vlasništvo fizičkih osoba.

13. Očevidom i geodetskim vještačenjem po vještaku Robertu Kišu, stalnom sudskom vještaku, te izvršenim uvidom u skicu izmjere vještaka s prilozima, utvrđeno je da se predmetne nekretnine nalaze zapadno od naselja Slatinski Drenovac i da su iste u naravi šumsko zemljište obraslo visokom travom i izraslim stablima, kako je to razvidno i iz priloženih fotografija očevida.

14. Svjedok DN iskazao je da je do 1991. godine živio u [adresa], nakon Domovinskog rata živi u [adresa], no u [adresa] ima imanje te tamo relativno često odlazi. Sve tri čestice koje su predmet ovog postupka su do rata bile uredno održavani vinogradi i voćnjaci. Te je nekretnine prije 20-ak godina kupio od osoba srpske nacionalnosti koji su otišli iz Republike Hrvatske. Kupio ih je od više osoba i sa svakim je imao zaključen ugovor, koju su provedeni u katastru te je za te nekretnine plaćao porez. Neke od ovih čestica bile u urednom stanju u vrijeme kupnje, a neke su bile malo zapuštene, odnosno bile su šikara. Ove tri čestice se nalaze na različitim mjestima na periferiji [adresa], neke od njih su graničile s nekretninama Hrvatskih šuma. Odmah po kupnji stupio je u posjed predmetnih nekretnina te je uredno održavao sve ove nekretnine. Dio nekretnina koji je bio šikara uredio je na način da je svo raslinje izvađeno i te je površine pretvorio u livadu. Ostali dio kupljenih nekretnina je neko vrijeme nastavio uživati kao vinograd i voćnjak, a budući da nije imao previše vremena zapustio ih je. Ne zna tko su bili međaši predmetnih nekretnina. Prije dvije ili tri godine te tri čestice je prodao RN, ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika. Ne sjeća se kupoprodajne cijene, ali zna da je kupoprodajnu cijenu u cijelosti isplatio. Imao je puno čestica na području [adresa] i sve te nekretnine je prodao RN, ne sjeća se jesu li zaključivali jedan ili više kupoprodajnih ugovora. Budući da su neke od čestica bile površine 20-ak kvadrata, a da je bilo dosta i šikare, na upit da li je kupca uveo u posjed odgovara sa da i ne, naime, tamo gdje je bila šikara nije ga niti mogao uvoditi u posjed, a gdje je bilo čisto pokazao mu je granice posjeda koje mu je prodao. Ne zna tko je ON, tu osobu ne poznaje niti je s njim ikada razgovarao ili poslovao. AN i on su bili kod javnog bilježnika i on mu je dao pismeno koje je potpisao, objasnivši mu da je to potrebno kako bi mogao jednu po jednu česticu prepisivati kad ih bude prodavao. Nikakav novac na ime kupoprodaje nije dobio od tuženika, nego isključivo od RN. Nakon što mu je predočena snimka sa Geoportala, potvrdio je da sve tri predmetne čestice, nije uopće čistio. Iste se nalaze u šumskom predjelu i u naravi su šuma. Tužio je Hrvatske šume upravo radi te tri čestice, postupak još nije okončan. Nakon uvida u Geoportal, kazuje da JN kao kupca nije uveo u posjed niti jedne od ove tri navedene čestice. Tijekom 20-ak godina, koliko je bio vlasnik tih čestica, zna da su Hrvatske šume vršile vlasnička ovlaštenja i posjedovne čini na ove tri čestice, na način da su Hrvatske šume vršile doznaku za proredu šume.

15. Svjedok GN iskazao je da zna da se radi o tri katarske čestice, od kojih su dvije vinograd, a jedna oranica. U naravi se radi o nekretninama koje su zarasle šikarom i na kojima je izrasla samonikla šuma. Ove nekretnine, kada se dolazi iz pravca Slatine prema [adresa], nalaze se na izlasku iz [adresa] desno u brdima, gledajući od ceste. Zna da su ove nekretnine prije rata bile poljoprivredno zemljište, a kako ih nakon rata nitko nije obrađivao na njima je izrasla šikara i samonikla šuma. S tuženikom je u to vrijeme bio u poslovnom odnosu jer su u to vrijeme imali namjeru osnovati tvrtku Agrodolina d.o.o., u kojoj bi tuženik bio vlasnik, a on direktor. Tvrtka je u međuvremenu osnovana, no u vrijeme kada je tuženik predmetne nekretnine kupio od Franje Petina 2023. godine tvrtka još nije bila osnovana. Tuženik i on su u to vrijeme, a prije nego što je tvrtka osnovana, kupovali poljoprivredno zemljište od fizičkih osoba koji su u zemljišnim knjigama bili upisani kao vlasnici tog zemljišta, a sve to s namjerom da nekretnine unesu u tvrtku Agrodolina d.o.o. Kupoprodaja koja je zaključena između DN i tuženika je provedena uz njegovo sudjelovanje kao punomoćnika prodavatelja DN. Područje na kojem se nalaze ove nekretnine su uglavnom šumsko, no koliko mu je poznato RH na predmetnim nekretninama nikada ništa nije radila. Na pitanje tko se sada nalazi u posjedu tih nekretnina i tko ih uživa, naveo je da oni iz tvrtke Agrodolina d.o.o. obilaze te nekretnine, ali još ništa ne rade na tim nekretninama niti ruše stabla. Od nikoga nije čuo da bi Republika Hrvatska uživala ove nekretnine ili da bi te nekretnine bile korištene od strane Hrvatskih šuma. Na predmetnim nekretninama su on i tuženik zadnji puta bili prije tri mjeseca, dakle prije nego što je zaključen kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženika i DN. Da ove nekretnine nikada nisu bile korištene od strane Hrvatskih šuma ima saznanja od NN iz [adresa], koji je u to vrijeme radio u Hrvatskim šumama kao sjekač, koji mu je rekao da te nekretnine Hrvatske šume nikada nisu koristile. Koliko mu je poznato na stablima koja su samonikla na ovim nekretninama nema nikakvih oznaka Hrvatskih šuma. Nakon zaključenja navedenog ugovora o kupoprodaji prodavatelj DN njega i tuženika nije uveo u posjed predmetnih nekretnina. Osim onaj puta kada su obišli ove nekretnine prvi puta nakon zaključenja ovog ugovora, još se dva do tri puta provozao automobilom pored tog zemljišta kada je išao obići druge nekretnine koje imaju na tom području. DN mu nije ništa govorio o tome da bi na predmetnim nekretninama Hrvatske šume nešto radile, niti ga je on to pitao. Prema zemljišnoknjižnim podacima ove nekretnine su bile vinograd ili oranica, a nakon što su prvi puta obišli te nekretnine vidio je da su iste u naravi zaraslo zemljište, šikara te obraslo samoniklim stablima. Ove nekretnine nisu na terenu obilježavali nikakvim međašnim znacima, naime, na zemljištu koje imaju i koje kupuju međašne znakove, odnosno drvene kolce zabijaju kada počnu na tim nekretninama raditi. Na predmetnim nekretninama još nisu počeli raditi, nisu te nekretnine niti obilježili drvenim kolcima. Predmetne nekretnine nakon izvršene kupoprodaje su u zemljišnim knjigama upisane na ime i vlasništvo tuženika, iste još nisu unesene u imovinu tvrtke Agrodolina d.o.o., ne može reći kada će to točno biti jer to nije do njega već do tuženika.

16. Svjedok HN, upravitelj Šumarije Čačinci, iskazao je da mu je poznato o kojim nekretninama se u ovom predmetu radi, jer je u dokumentaciji kojom raspolaže Šumarija izvršio provjeru za ove nekretnine te utvrdio da su predmetne kč. br. [katastarska čestica] upisane u program gospodarenja šumama Šumarije Čačinci i sastavni su dio Odjela-Odsjeka 67d, a nalaze se na području gospodarske jedinice Drenovačka planina, koja je površine 3.003 ha, dok se kč. br. [katastarska čestica] nalazi u istoj gospodarskoj jedinici, ali u Odsjeku-Odjelu 16a. Ove nekretnine nalaze se u programu raspolaganja šumama Hrvatskih šuma od 70-ih godina prošlog stoljeća, naime, prema podacima do kojih je došao za ove nekretnine područje na kojem se iste nalaze su bile obuhvaćene programom raspolaganja šumama u posljednjih pet takvih programa, svaki program je roka važenja 10 godina. Šumarija Čačinci je ovim nekretninama raspolagala na način da je vršila doznake stabala i vršila sječu na tim nekretninama. Ove nekretnine ne nalaze se na rubnom području Odjela-Odsjeka već su nešto dublje unutar šume. Na stablima koje su izrasle na ovim nekretninama nema oznaka Šumarije Čačinci s obzirom da se takve oznake stavljaju na stabla koja se nalaze na graničnim predjelima pojedinih Odjela-Odsjeka u odnosu na šume ili poljoprivredne površine koje su u vlasništvu fizičkih osoba. Nikada od nikoga nije čuo, pa niti od radnika šumarije Čačinci, da bi netko treći Šumariji Čačinci branio izvođenje bilo kakvih radova na ovim nekretninama, a što se tiče upisanog vlasništva u zemljišnim knjigama može samo reći da ima saznanja da su ove nekretnine u katastru upisane u posjedu i vlasništvu RH, no pitanje upisanog vlasništva u zemljišnim knjigama nije područje njegove nadležnosti, odnosno o tome nije ovlašten odlučivati niti utvrđivati te činjenice. Koliko mu je poznato na predmetnim nekretninama je prošle ili pretprošle godine izvršena doznaka stabala predviđenih za sječu, međutim, upravo kada su počeli radovi za sječu pokrenut je ovaj postupak te je stoga naredio da se zastane sa radovima na sječi. Radovi na sječi stabala na ovim nekretninama zadnji puta su izvedeni prije 10-ak godina, misli da je to bilo 2013. ili 2014. godine. Radovi na sječi stabala obavljaju se unutar određenog Odjela-Odsjeka na zemljištu koje se nalazi unutar tog Odjela- Odsjeka, tako da sa sigurnošću ne može reći da li je navedena sječa iz 2013., odnosno 2014. godine izvršena i na predmetnim nekretninama, ali zna da je sječa izvršena u Odjelu-Odsjeku kojem pripadaju predmetne nekretnine. Osobno mu je poznato gdje se konkretno nalaze predmetne nekretnine na terenu, zna da se radi o šumi koja je lošije kvalitete, po njegovoj procjeni starosti od 60-70 godina. Nema saznanja da su na području na kojem se nalaze predmetne nekretnine vlasnici šuma bili fizičke osobe. Nikada nije vidio tuženika da bi dolazio na predmetne nekretnine i tamo nešto radio. Radi se o lošijoj šumi, a sam teren je vrlo strm, pogotovo na dijelu gdje se nalaze čestice 359 i 364, tako da je vrlo teško izvoditi ikakve šumarske radove na tim česticama. Ne samo da tuženika nikada nije vidio da bi na tom terenu nešto radio, već tamo nije vidio nikoga od fizičkih osoba da bi tamo nešto radili. Predmetne nekretnine su okružene šumama kojima gospodari Šumarija Čačinci i obuhvaćene su planom gospodarenja šumama.

17. Tuženik je iskazao da je predmetne nekretnine stekao kupoprodajom od DN, od kojeg je osim ovih nekretnina kupio punih drugih nekretnina, sigurno 20-30 katastarskih čestica, a radi se o kupoprodajnom ugovoru od 12. siječnja 2023. te je za kupljene nekretnine platio porez na promet nekretnina i temeljem tog ugovora se uknjižio u zemljišnim knjigama kao vlasnik. DN ga nije uveo u posjed predmetnih nekretnina, jer s njim nije bio na licu mjesta na ovim nekretninama, ali zna gdje se te nekretnine nalaze, a da na tim nekretninama nakon izvršene kupoprodaje nije ništa radio, jer na istima ne postoji pristupni put i do njih je nemoguće doći, osim ako bi se do dolazilo preko nekretnina u vlasništvu drugih osoba. Poznat mu je položaj ovih nekretnina i konkretno za kč. br. [katastarska čestica] može reći da pri vrhu te čestice ista graniči sa njegovim česticama kč. br. [katastarska čestica], a oko te čestice kao i oko preostale dvije katastarske čestice nalazi se šuma u vlasništvu RH. Na predmetnim nekretninama ima namjeru raditi kada te nekretnine dođu na red, jer trenutno radi na drugim nekretninama do kojih je moguće doći, a ostale nekretnine, među kojima su predmetne nekretnine, s obzirom na ne pristupnost puta, su mu trenutno nedostupne. U vrijeme izvršene kupoprodaje nije imao nikakvih saznanja da bi RH vodila kakav sudski postupak protiv DN vezano za stjecanje prava vlasništva, niti mu je bilo što o tome govorio DN u vrijeme kada su zaključili kupoprodajni ugovor. Prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora isključivo se vodio podacima o upisanom vlasništvu predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama, i dobro zna da je DN u zemljišnim knjigama tada bio upisan kao suvlasnik u 2/3 dijela, a u 1/3 dijela bila je upisana RH, te nikakvih tereta na tim nekretninama u zemljišnoj knjizi nije bilo. Poznato mu je da su predmetne nekretnine u naravi šikara i samonikla stabla, a zna da su te nekretnine ranije bile u naravi oranica, voćnjak, njiva, vinograd. U vrijeme kupoprodaje znao je da su predmetne nekretnine u naravi šikara, naime, većina nekretnina koje je kupovao u okolici [adresa] i okolnih mjesta su u naravi šikara. Nakon što je upoznat sa djelom iskaza svjedoka DN, u kojem je isti između ostalog naveo da ne zna tko je EN i da tu osobu ne poznaje, niti je s tom osobom ikada razgovarao ili poslovao, naveo je da je u svezi kupoprodaje predmetnih nekretnina isključivo razgovarao s GN, kojeg je DN kao vlasnik i prodavatelj opunomoćio da ga zastupa u postupku prodaje. Dakle, točno je da on s DN nije nikada razgovarao niti ga je ikada vidio, naime, kupoprodaja predmetnih nekretnina provedena je uz sudjelovanje GN, punomoćnika DN, s kojim je on (tuženik) sve i dogovorio vezano za ovu kupoprodaju.

18. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim. Naime, na temelju provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja utvrđeno je da pravo vlasništva na spornom suvlasničkom dijelu tuženika od 2/3 dijela predmetnih nekretnina Republika Hrvatska stekla dosjelošću, sukladno odredbi čl. 159. st. 3. ZVDSP, kojom je određeno da samostalni posjednik, čiji je posjed barem pošten, stječe vlasništvo nekretnine dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, što proizlazi kako iz pisanih, tako i iz personalnih dokaza.

18.1. Naime, iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Virovitica, Odjel za katastar nekretnina Slatina od 29. prosinca 2017. (list 8), nesporno je utvrđeno da su predmetne kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] od revizije katastra za k.o. Slatinski Drenovac 1956. godine u cijelosti bile upisane kao posjed Društvene imovine – općine Orahovica, da bi 1971. godine prijavnim listom prenesene u posjed Šumarije Drenovac, a 2007. godine temeljem Zakona o šumama kao posjednik je upisana Republika Hrvatska, dok je kč. br. [katastarska čestica] temeljem Izjave o odreknuću UN iz [adresa]. godine upisana kao posjed Društvene imovine, a 1985. godine, provođenjem Zaključka o prijenosu prava korištenja poljoprivrednog zemljišta općine [adresa] od 27. prosinca 1985. (list 12), donesenog temeljem čl. 88. tada važećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN- 26/84), kao posjednik je upisana Šumarija Drenovac, da bi 2007. godine, provođenjem Zakona u šumama, kao posjednik upisana Republika Hrvatska, a kao ovlaštenik – upravitelj upisane su Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma Podružnica Našice.

18.2. Da se Republika Hrvatska u neprekidnom samostalnom poštenom posjedu predmetnih nekretnina, računajući i vrijeme posjeda pravnih prednika ranijih društveno pravnih organizacija, nalazi više 20 godina, proizlazi iz iskaza svjedoka HN, upravitelja Šumarije Čačinci, iz čijeg iskaza proizlazi da su kč. br. [katastarska čestica] upisane u program gospodarenja šumama Šumarije Čačinci i sastavni su dio Odjela- Odsjeka 67d, a nalaze se na području gospodarske jedinice Drenovačka planina, dok se kč. br. [katastarska čestica] nalazi u istoj gospodarskoj jedinici u Odsjeku-Odjelu 16a, istaknuvši da se navedene nekretnine nalaze u programu raspolaganja šumama Hrvatskih šuma od 70-ih godina prošlog stoljeća, a da je Šumarija Čačinci ovim nekretninama raspolagala na način da je vršila doznake stabala i sječu na području gdje se nalaze predmetne nekretnine, s tim da su radovi na sječi zadnji puta izvedeni prije 10-ak godina, odnosno 2013. ili 2014. godine, dok iz dopisa Hrvatskih šuma, Uprava šuma Podružnica Našice od 26. listopada 2018. (list 7) proizlazi da su još 1985. godine u Odjelu-Odsjeku 67d izvršeni poslovi čišćenja gustiša, a 2013. godine poslovi prorjede u količini od 549 m3.

19. Cijeneći navedena utvrđenja utvrđeno je da su u konkretnom slučaju ostvarene sve zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 3. ZVDSP za stjecanje vlasništva tužitelja na spornom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina dosjelošću, slijedom čega je tužbeni zahtjev sud u cijelosti usvojio te presudio kao u izreci.

20. Neosnovano se tuženik pozvati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige i djelovanje povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga iz čl. 122. ZVDSP. Ovo stoga što iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije savjesni stjecatelj spornog suvlasničkog dijela od 2/3 dijela predmetnih nekretnina. Naime, odredbom čl. 122. st. 1. ZVDSP propisano je da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je upisano nije potpuno, ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, dok je odredbom čl. 122. st. 2. ZVDSP određeno da je stjecatelj u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar ne pripada otuđivatelju. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tuženik, s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora o kupoprodaji zemljišta od 12. siječnja 2023., kao i u vrijeme kada je zahtijevao upis prava suvlasništva od 2/3 dijela na predmetnim nekretninama, imao dovoljno razloga posumnjati da sporni suvlasnički dio ne pripada otuđivatelju - prodavatelju DN.

20.1. Naime, svjedok BN, nakon što mu je predočena snimka sa Geoportala, potvrdio je da sve tri predmetne čestice nije uopće čistio, da kupca nije uveo u posjed niti jedne od ove tri navedene čestice te da je tijekom 20-ak godina, znao da su Hrvatske šume vršile vlasnička ovlaštenja i posjedovne čine na ove tri čestice, na način da su vršile doznaku za prorjedu šume. Sud nije poklonio vjeru svjedoku u dijelu gdje je naveo da je odmah po kupnji stupio u posjed predmetnih nekretnina te je uredno održavao sve ove nekretnine, a da je dio nekretnina koji je bio šikara uredio na način da je svo raslinje izvađeno i te je površine pretvorio u livadu, što je ne samo kontradiktorno prethodno istaknutim navodima svjedoka, već je u suprotnosti sa utvrđenjem da se predmetne nekretnine nalaze u programu raspolaganja šumama Hrvatskih šuma od 70-ih godina prošlog stoljeća, a da je Šumarija Čačinci ovim nekretninama raspolagala na način da je vršila doznake stabala i sječu na području gdje se predmetne nekretnine nalaze.

20.2. Svjedok GN iskazao je da nakon zaključenja navedenog Ugovora o kupoprodaji, prodavatelj DN njega i tuženika nije uveo u posjed predmetnih nekretnina, što nije u skladu sa opće poznatom i uobičajenom praksom kada je riječ o kupoprodaji nekretnina. Svjedok tvrdi da je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora imao saznanja da je područje na kojem se predmetne nekretnine nalaze uglavnom šumsko zemljište, iz čega je osnovano mogao zaključiti da se prodavatelj DN duži vremenski period uopće ne nalazi u posjedu spornog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina. Nadalje, svjedok tvrdi da mu DN nije ništa govorio o tome da bi na predmetnim nekretninama Hrvatske šume nešto radile, niti ga je on to pitao, što sud ne prihvaća jer u okolnostima kada predmetom kupoprodaje nisu predmetne nekretnine u cjelini, već samo sporni suvlasnički dio od 2/3 dijela, neuvjerljivi su navodi svjedoka mu DN nije ništa govorio o tome da bi na predmetnim nekretninama Hrvatske šume nešto radile, ovo tim prije što je DN,kao je to naveo u svom iskazu, znao da su Hrvatske šume tijekom 20-ak godina vršile vlasnička ovlaštenja i posjedovne čini na spornim nekretninama na način da su Hrvatske šume vršile doznaku za proredu šume.

20.3. Nadalje, da je tuženik imao dovoljno razloga posumnjati da sporni suvlasnički dio predmetnih nekretnina ne pripada otuđivatelju - prodavatelju DN, proizlazi i iz samog iskaza tuženika. Naime, tuženik je naveo da ga prodavatelj DN nije uveo u posjed spornog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina, slijedom čega je tuženik osnovano mogao zaključiti da se prodavatelj DN uopće ne nalazi u posjedu spornog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina, slijedom čega je tuženik objektivno mogao posumnjati da suvlasnički dio predmetnih nekretnina ne pripada prodavatelju DN. Tuženik tvrdi da s prodavateljem DN nikada nije bio na predmetnim nekretninama, a da se prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora isključivo vodio podacima o upisanom suvlasništvu u zemljišnim knjigama te da je znao da je u zemljišnim knjigama DN u to vrijeme na predmetnim nekretninama bio upisan kao suvlasnik u 2/3 dijela, a u 1/3 dijela bila je upisana Republika Hrvatska, istaknuvši da na spornim nekretninama nakon izvršene kupoprodaje ništa nije radio, jer do istih ne postoji pristupni put i do njih je nemoguće doći, osim ako bi se do dolazilo preko nekretnina u vlasništvu drugih osoba. E, tuženik je naveo da mu je poznat položaj ovih nekretnina, pa tako zna da se okolo kč. br. [katastarska čestica] kao i okolo preostale dvije katastarske čestice nalazi šuma u vlasništvu Republike Hrvatske, iz čega je osnovano mogao zaključiti da se radi o nekretninama s kojima kao šumskim zemljištem gospodare Hrvatske šume. Sve navedene okolnosti ukazuju da je tuženik imao dovoljno razloga posumnjati da sporni suvlasnički dio od 2/3 dijela predmetnih nekretnina ne pripada otuđivatelju - prodavatelju DN.

21. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da je tužitelj vlasništvo na spornom suvlasničkom dijelu tuženika na predmetnim nekretninama stekao dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. st. 3. ZVDSP, da je vlasništvo stečeno prije zaključenja Ugovora o kupoprodaji zemljišta od 12. siječnja 2023., te utvrdivši da je u vrijeme zaključenja navedenog ugovora i u trenutku kada je podnio zahtjev za upis prava vlasništva tuženik znao da je zemljišno knjižno stanje predmetne nekretnine različito od izvanknjižnog i da je s obzirom na sve okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da predmetne nekretnine pripadaju prodavatelju u 2/3 suvlasničkog dijela, te utvrdivši da u vrijeme zaključenja navedenog ugovora o kupoprodaji tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da stoga u konkretnom slučaju stoga nema mjesta primjeni odredbi čl. 122. ZVDSP o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige i djelovanju povjerenja u istinitost, sud je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojio te presudi kao u izreci.

22. Sud kao irelevantne nije posebno cijenio utvrđenja koja proizlaze iz ovosudnog spisa posl. br. P-257/2017. Naime, iz spisa je razvidno da je navedeni postupak vođen provodom tužbe tužitelja Republike Hrvatske protiv u tom predmetu tuženih DN i ZN, radi utvrđenja prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] – vinograd Radoš sa 522 m2, kč. br. [katastarska čestica] – pašnjak Radoš sa 403 m2, kč. br. [katastarska čestica] – pašnjak Kućište sa 522 m2 i kč. br. [katastarska čestica] – šuma Kućište sa 946 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te kč. br. [katastarska čestica] – vinograd Radoš sa 518 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine nisu u nikakvoj činjeničnoj niti pravnoj vezi sa u ovom predmetu spornim nekretninama.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 163. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), temeljem kojih je sud obvezao tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od ukupno 1.399,48 EUR, i to 150,00 EUR na ime nagrade punomoćnika za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-138/23, dalje Tarifa), 150,00 EUR za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 32. st. 1. Tarife), 600,00 EUR za zastupanje na ročištima od 10. srpnja 2024. te 29. siječnja, 24. rujna i 5. studenoga 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 150,00 EUR za sastav obrazloženog podneska od 9. srpnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te 349,48 EUR za troškove izlaska suda na lice mjesta i geodetskog vještačenja.

23.1. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od ukupno 1.399,48 EUR, dok je zahtjev tužitelja za naknadom preostalog troška, u visini od 150,52 EUR, sud kao neosnovan odbio.

U Slatini, 24. prosinca 2025.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Virovitici, Građansko upravni odjel - z.z. tužitelja.

2. Siniša Prodanović, odvjetnik iz Virovitice - punomoćnik tuženika.