REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-279/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 23. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti tuženika, dne 24. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024. u ukupnom iznosu od 1.075,24 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od po:

- 39,15 EUR teče od 15. travanj 2018.

- 18,85 EUR teče od 15. svibanj 2018.

- 16,59 EUR teče od 15. lipanj 2018.

- 18,85 EUR teče od 15. srpanj 2018.

- 16,59 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

- 16,59 EUR teče od 15. listopad 2018.

- 16,59 EUR teče od 15. studeni 2018.

- 11,85 EUR teče od 15. prosinac 2018.

- 32,38 EUR teče od 15. siječanj 2019.

- 18,85 EUR teče od 15. veljača 2019.

- 12,08 EUR teče od 15. ožujak 2019.

- 14,33 EUR teče od 15. travanj 2019.

- 18,85 EUR teče od 15. svibanj 2019.

- 11,95 EUR teče od 15. srpanj 2019.

- 11,95 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

- 14,33 EUR teče od 15. listopad 2019.

- 11,95 EUR teče od 15. studeni 2019.

- 11,95 EUR teče od 15. prosinac 2019.

- 11,95 EUR teče od 15. siječanj 2020.

- 11,95 EUR teče od 15. veljača 2020.

- 11,95 EUR teče od 15. ožujak 2020.

- 23,39 EUR teče od 15. travanj 2020.

- 24,14 EUR teče od 15. lipanj 2020.

- 0,27 EUR teče od 15. srpanj 2020.

- 3,05 EUR teče od 15. studeni 2020.

- 11,41 EUR teče od 15. veljača 2021.

- 14,20 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

- 12,08 EUR teče od 15. listopad 2021.

- 16,99 EUR teče od 15. studeni 2021.

- 8,63 EUR teče od 15. prosinac 2021.

- 30,92 EUR teče od 15. siječanj 2022.

- 30,92 EUR teče od 15. veljača 2022.

- 28,14 EUR teče od 15. ožujak 2022.

- 8,63 EUR teče od 15. travanj 2022.

- 22,56 EUR teče od 15. svibanj 2022.

- 14,60 EUR teče od 15. listopad 2022.

- 14,60 EUR teče od 15. studeni 2022.

- 5,84 EUR teče od 15. prosinac 2022.

- 14,59 EUR teče od 15. siječanj 2023.

- 14,59 EUR teče od 15. veljača 2023.

- 15,43 EUR teče od 15. ožujak 2023.

- 15,43 EUR teče od 15. travanj 2023.

- 20,43 EUR teče od 15. svibanj 2023.

- 15,43 EUR teče od 15. srpanj 2023.

- 15,43 EUR teče od 15. rujan 2023.

- 15,43 EUR teče od 15. listopad 2023.

- 15,43 EUR teče od 15. studeni 2023.

- 15,43 EUR teče od 15. prosinac 2023.

- 30,43 EUR teče od 15. siječanj 2024.

- 15,43 EUR teče od 15. veljača 2024.

- 15,43 EUR teče od 15. travanj 2024.

- 16,43 EUR teče od 15. svibanj 2024.

- 22,43 EUR teče od 15. lipanj 2024.

- 15,43 EUR teče od 15. srpanj 2024.

- 15,43 EUR teče od 15. kolovoz 2024.

- 15,43 EUR teče od 15. listopad 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo, za iznos od 267,76 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tužiteljica odbija.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.550,56 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 8. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 29. ožujka 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre / tehničara na Klinici za infektologiju, te ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena 6,16 km od mjesta rada Šoltanska (Klinika infektologije), Split. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 380,00 kuna mjesečno pa s obzirom na to da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, to ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od 380,00 kuna, koji iznos joj nije isplaćivan već je umanjivan od strane tuženika za pojedine mjesece kada je tužiteljica iz opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao (npr. bolovanje). Stoga tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a., a za razdoblje od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020., kada nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID -19, ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u visini od 1,00 kn/1 km. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. ožujka 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 26. travnja 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, a u konkretnom slučaju na tužiteljici je teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer se ovdje ne radi o slučaju za koji je čl. 135 Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavac tj. tuženiku, dok tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva.

3. Podneskom od 8. studenoga 2024. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 21. listopada 2024., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.343,00 eura za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od po 17,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice. Tuženik se u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev nije očitovao.

4. Tužiteljica je podneskom od 27. kolovoza 2025., a nakon provedenog vještačenja konačno uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime naknade za troškove prijevoza za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024. isplatu iznosa od 1.075,24 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok tuženik u podnesku od 11. rujna 2025. navodi kako tužiteljica povlači dio osnova i visine čemu se tuženik izričito protivi, odnosno izričito se protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom odluke tuženika od 17. 7. 2014., od 23. 8. 2018., od 24. 5. 2022. i 18. 8. 2022., obračunskih isprava za isplatu plaće, tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, obračunskih platnih lista i evidencije o radnom vremenu, financijsko-knjigovodstvenom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Zlatku Cvitanoviću, dipl.oec. od 31. srpnja 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za infektologiju;

- da tužiteljica ima neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada više od 2 km, a sve prema planeru putovanja HAK-a;

- da mjesto prebivališta tužiteljice pripada II tarifnoj zoni, za koju je prema cjeniku Prometa d.o.o. mjesečna pokazna karta za građane u visini od 50,43 eura (380,00 kn);

- da u razdoblju od 21.3.2020. do 11.5.2020. nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID-19.

7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024.

9. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13), te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.

10. Odredbom čl. 66. st.1. TKU-a (Narodne novine br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.1.TKU-a (NN br.56/2022) koji se primjenjuju od 1.12.2017. propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

10.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl.65.st.9.TKU/2022) koji se primjenjuju od 1.12.2017. je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

10.2. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/2017, odnosno čl. 65. st.23 TKU/2022) koji se primjenjuju od 1.12.2017. je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10.3. Odredbama čl.66.st.14.TKU/17 propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba.

11. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20.6.2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13.9.2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

12. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja [adresa], a mjesto rada u Splitu, Šoltanska 1 te da za relaciju od mjesta prebivališta do mjesta rada postoji organizirani javni prijevoz, što nesumnjivo proizlazi i iz iskaza same tužiteljice.

12.1. S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od 50,43 eura (380,00 kuna), koji iznos nije isplaćivan tužiteljici, već umanjeni, kako proizlazi i iz iskaza tužiteljice (prema kojem joj tuženik cijelo vrijeme isplaćuje I. zonu, jer kada se zapošljavala rečeno joj je da mora napisati adresu stanovanja [adresa] da bi joj se isplaćivala I. zona, a prije više od godinu dana su joj počeli isplaćivati prijevoz za II. zonu, dok je za vrijeme corone dolazila na posao sa svojim automobilom).

12.2. Naime, tuženik je umanjivao tužiteljici troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bila spriječena doći na posao, što tuženik ni ne osporava, međutim, tužiteljici je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao, što tuženik na kraju nije ni osporavao. Isto tako, a što je među strankama neprijeporno, u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. zbog pandemije COVID-19, na relaciji [adresa]

- Split, Šoltanska 1 (dakle mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada) nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza, radi čega su za to razdoblje tužiteljici trebali biti obračunati troškovi prijevoza prema prijeđenim kilometrima od 6,16 km (u oba smjera 12,32 km), koja udaljenost je utvrđena sve prema Planeru putovanja Hrvatskog autokluba.

13. Stalni sudski vještak za financije i računovodstvo Zlatko Cvitanović, dipl.oec. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 31. srpnja 2025. navodi kako je temeljem dokumentacije iz sudskog spisa i knjigovodstvene dokumentacije koja je naknadno dostavljena vještaku, utvrdio kako u utuženom razdoblju (ožujak/2018. – rujan/2024.) naknada troškova prijevoza tužiteljici u većini mjeseci nije bila obračunata i isplaćena sukladno važećem TKU, odnosno prema cjeniku mjesečne pokazne karte za II. tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o., Split, tj. u iznosu od 380,00 kn/50,43 EUR (kako je to prikazano u Tablici br. 1); Za vrijeme pandemije COVID-a (u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020.) naknada troškova prijevoza nije bila obračunata i isplaćena tužiteljici prema utvrđenom iznosu tih troškova po prijeđenom kilometru (1,00 kn/km, tj. 12,32 kn/dan); u onim mjesecima u kojima je tužiteljica tijekom godine koristila pretežiti dio godišnjeg odmora, tuženik je isplaćivao troškove prijevoza tužiteljici, premda to (sukladno važećem TKU) nije bio dužan činiti. Vještak je tako nastale negativne razlike prikazao u svom obračunu, ali ne i u konačnom saldu tih razlika, iskazanih u protuvrijednosti EUR (u stupcu 12, Tablice br. 1).

Nadalje, navodi kako u onim mjesecima u kojima je tužiteljica koristila bolovanje cijeli mjesec, tuženik nije vršio isplatu troškova prijevoza, a niti je vještak obračunavao razliku te naknade u tim mjesecima jer za to nema nikakve osnove, a razlike nastale po osnovi isplaćenih naknada troškova prijevoza (bilo pozitivne ili negativne) prikazane su pojedinačno mjesečno u Tablici br. 1 u stupcu 8 (valuta HRK) i u stupcu 11 (valuta EUR) pa tako razlike po osnovi manje isplaćenih naknada troškova prijevoza u utuženom razdoblju od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024., iznose u protuvrijednosti EUR, pojedinačno mjesečno kako je to prikazano u stupcu 12, Tablice br. 1, odnosno sveukupna razlika iznosi 1.075,24 EUR, neto.

14. Na vještačenje vještaka Cvitanovića parnične stranke nisu imale primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo u cijelosti prihvaća.

15. Podneskom od 27. kolovoza 2025. tužiteljica je, a sukladno provedenom vještačenju, smanjila tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 1.343,00 eura s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje potražuje od tuženika isplatu iznosa od 1.075,24 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku od dospijeća do isplate.

16. Tuženik se u podnesku od 11. rujna 2025. izričito protivi takvom smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe, jer podneskom od 27. kolovoza 2025. tužiteljica potražuje manji iznos, dakle, tuženik se protivi povlačenju tužbe za razliku iznosa kojeg je tužiteljica prije potraživala i iznosa kojeg sada potražuje.

17. U konkretnom slučaju, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja, a u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala sa svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva kao ovdje isplata razlike troškova prijevoza, koje nije realno mogla postaviti bez prethodnog financijskog vještačenja kada je moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu troškova prijevoza koju tuženik osporava pa nedopuštanje uređenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućuje zlouporabu procesnih prava u svrhu ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, smanjenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica nije promijenila identitet spora niti iznosi nove činjenice, radi čega se tuženikovo protivljenju smanjenju tužbenog zahtjeva ukazuje neosnovanim.

18. Imajući u vidu prednje, a kako iz vještačenja vještaka Zlatka Cvitanovića proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024. u iznosu od 1.075,24 eura, koji iznos tužiteljica i potražuje uređenim tužbenim zahtjevom to joj je isti i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

19.1. Tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 150,00 eura, za sastav podneska od 8. 5. 2024. i 27. 8. 2025. po 150,00 eura, za zastupanje na ročištu od 23. 1. 2025., 5. 3. 2025. i 23.10.2025. po 150,00 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 75,00 eura, ukupno 975,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 243,75 eura te za financijsko vještačenje u iznosu od 331,81 eura, ukupno 1.550,56 eura, a koji će se iznos isplatiti na žiro račun punomoćnice tužiteljice.

19.2. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

19.3. U punomoći priloženoj u e spisu stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, a isto to je tužiteljica potvrdila i u svom iskazu danom na ročištu od 5. ožujka 2025.

19.4. Na dosuđeni iznos troška od 1.550,56 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 24. prosinca 2025., kao dana presuđenja, do isplate. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 8. 11. 2024. budući da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o tužbenom zahtjevu koji je već trebao biti postavljen u tužbi, a nije nego ga je tužiteljica postavila sukladno rješenju ovog suda od 21. listopada 2024. Nije joj priznat ni trošak sastava požurnice od 12. 8. 2025. jer ista nije bila nužna ni potrebna.

U Splitu 24. prosinca 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku