REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-942/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 28. listopada 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Domagoja Rukavine, odvjetnika i punomoćnika tuženika JO, Su-357/15, dana 24. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da isplati tužiteljici DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.646,67 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznose od:

- 2.373,80 eura, od 5.5.2022. do isplate,

- 272,87 eura, od 24.12.2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a da joj tuženik isplati iznos od 571,00 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, te da joj tuženik isplati zateznu kamatu na iznos od 272,87 eura tekuću od dana 5.5.2022. do 23.12.2025.

III Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici parnični trošak u visini od 2.500,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 10. rujna 2021. oko 19,30 sati, u Zagrebu, za vrijeme trajanja redovnog radnog vremena kod poslodavca ZET d.o.o. na radnom mjestu doživjela ozljedu na radu na način da se, prilikom spuštanja rampe za invalide, pomicala unazad kojom prilikom se spotakla i zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma donjeg dijela palčane kosti. Poslodavac tužiteljice Zagrebački električni tramvaj d.o.o. kod tuženika ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima. U navedenoj nezgodi tužiteljica je zadobila teške tjelesne ozljede uslijed kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpjela fizičke bolove, jak strah, a zaostalo je i naruženje i trajne posljedice. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna kroz cijelo vrijeme liječenja. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje novčanu naknadu po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 630,00 eura, te pravičnu novčanu naknadu po osnovi neimovinske štete za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje, i to za: za smanjenje životne aktivnosti 2.100,00 eura, za fizičke boli 1.800,00 eura, za naruženost 550,00 eura, te na ime povrede prava osobnosti na duševno zdravlje po kriteriju straha 1.400,00 eura. Ukupan iznos imovinske i neimovinske štete iznosi 5.850,00 eura, a kako je u mirnom postupku isplaćeno 3.262,33 eura, tužiteljica potražuje daljnji iznos od 3.217,67 eura. Potražuje i zateznu kamatu na navedeni iznos tekuću od 5.5.2022. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava pasivnu legitimaciju, štetni događaj, pravnu osnovu tužbe i odgovornost svoga osiguranika za isti. Osporava se potraživana visina naknade štete i zatezna kamata na istu. Tužiteljica je u utuženom štetnom događaju zadobila prijelom donjeg dijela desne palčane kosti na tipičnom mjestu. Liječena je konzervativno, putem imobilizacije, koja je protekom procesa cijeljenja prijeloma uklonjena, nakon čega je tužiteljica provela odgovarajući broj fizikalnih terapija. Obzirom na tužiteljičinu medicinsku dokumentaciju, tuženik je tužiteljici isplatio iznos od 3.262,33 eura u svojstvu namirenja naknade neimovinske i popratne imovinske štete te se osporava ijedan drugi potraživani iznos, kao i zatezne kamate na taj iznos. Zaključno, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Prijavu o ozljedi na radu Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. od 14.9.2021., medicinsku dokumentaciju, Odštetni zahtjev od 15.4.2022., dopis tuženika od 20.4.2022., provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Miljenku Franiću, dodatno medicinsko vještačenje po vještaku dr. Tomislavu Trajbaru te je na ročištu održanom 28.10.2025. provedeno suočavanje vještaka s obzirom na razlike u njihovim nalazima i mišljenjima, te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev uglavnom osnovan.

5. Između stranaka je neprijeporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

6. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužiteljici, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 89/19 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe. U konkretnom slučaju neprijeporno je odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja tužiteljici, pa stoga nema doprinosa tužiteljice nastaloj joj šteti. Stoga je tuženik dužan naknaditi nastalu štetu tužiteljici.

7. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužiteljici dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

8. U ovom parničnom predmetu određeno je vještačiti po vještaku dr. Miljenku Franiću, koji prema ocjeni ovog suda, te u odnosu na prigovor tuženika na njegov nalaz i mišljenje, sudu nije bio prihvatljiv. Stoga je, sukladno odredbi čl. 261. st. 3. ZPP-a zatražio mišljenje drugog vještaka, konkretno dr. Tomislava Trajbara. Na ročištu održanom 28.10.2025. nakon suočenja stalnih sudskih vještaka dr. Tomislava Trajbara i dr. Miljenka Franića, vještaci su se usuglasili da su zaostale trajne posljedice kod tužiteljice u visini od 12%, a da naruženje nije zaostalo. U svim ostalim vidovima štete navode da su dali identičnu ocjenu, pa su kod istog ostali. Na primjedbe tuženika vještak dr. Tomislav Trajbar se posebno očitovao da ocjenu duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti treba ipak povećati, jer se radi o radno sposobnoj ženskoj osobi i dominantnoj desnoj ruci. Ranije to nije uzeo u obzir u tolikom opsegu, a nakon što je sa dr. Miljenkom Franićem o tome prodiskutirao, to smatra da je ova ocjena opravdana. Vještak je posebno pojasnio da je smanjenu pokretljivost desnog ručnog zgloba utvrdio mjereći atrometrom, a u vještačenju detaljno naveo opseg pokreta te isto ocijenio kao srednji stupanj smanjenja pokretljivosti zgloba. Nadalje, da procjenu smanjenja funkcije određenog dijela tijela daje na temelju dugogodišnjeg kirurškog iskustva, velikog broja liječenih pacijenata i sličnih slučajeva, te prema stručnoj literaturi u koju ubraja i različite tablice invaliditeta. S obzirom da su vještaci u konačnici dali jedinstveni nalaz i mišljenje, te da tuženik nakon suočenja vještaka više nije stavljao prijedloge za provođenjem novog medicinskog vještačenja, sud u cijelosti prihvaća jedinstveni nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim.

9. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom desne palčane kosti na tipičnom mjestu te prijelom trnastog nastavka desne lakatne kosti. Nakon provedenog konzervativnog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale su trajne posljedice u vidu bolova i smanjene pokretljivosti desnog ručnog zgloba srednjeg stupnja, te zaostaju ograničene kretnje desnog ručnog zgloba i desne podlaktice slabijeg stupnja. Postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda koje je zadobila tužiteljica.

10. Iz suglasnog nalaza i mišljenja vještaka slijedi da smanjenje općih životnih i radnih sposobnosti iznosi 12% radi trajnih posljedica kako ih opisuju vještaci. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužiteljice koja je rođena 1975. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužiteljica po zanimanju vozačica tramvaja, ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 2.100,00 eura.

11. Vještaci nalaze da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpila fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a slabijeg intenziteta još 40 dana, dok kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužiteljici po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.800,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

12. Vještaci nalaze da je tužiteljica pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta je imala u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, a slabijeg intenziteta još 30 dana. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu straha, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužiteljici po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.400,00 eura.

13. Vještaci u konačnici smatraju da nema naruženja zbog čega bi tužiteljica trpila duševne boli. Prilikom saslušanja tužiteljice izvršen je uvid u desnu ruku tužiteljice te je kompariran s lijevom rukom i sud pri tome nije uočio bilo kakvih razlika, jer na desnoj ruci tužiteljice ne postoje nikakvi ožiljci, otekline ili slično. Stoga sud nije uzeo u obzir da kod tužiteljice postoji naruženje.

14. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 5.300,00 eura.

15. Vještak dr. Miljenko Franić navodi da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od 2 sata dnevno kroz 60 dana liječenja, te u periodu od narednih 60 dana joj je bila potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno. Navedeno iznosi ukupno 180 sati. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Tomislava Trajbara slijedi da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno kroz 8 tjedana, što iznosi ukupno 168 sati. Stoga sud uzima srednju vrijednost, te utvrđuje da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od 174 sata. Pri tome je neprijeporno da je tužiteljici pomoć bila potrebna i da su joj tu pomoć pružali ukućani (ročišni zapisnik od 12.1.2024.). Kako nema tvrdnje o osobi koja je tu pomoć pružala naplatno, treba uzeti u obzir neto zaradu osobe koja je u mjestu ispunjenja sposobna pružiti takvu pomoć. Imajući u vidu te vrijednosti, za jedan sat pomoći utvrđena je osnovanom naknada u iznosu od 3,50 eura, pa je tužiteljici valjalo po ovoj osnovi dosuditi 609,00 eura, a odbiti je za iznos od 21,00 eura.

16. Imajući u vidu da je tužiteljici, tuženik, isplatio iznos od 3.262,33 eura, po osnovi neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, tužiteljici po osnovi imovinske i neimovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege pripada pravo na razliku štete u visini od 2.646,67 eura (5.909,00-3.262,33). Budući da tužiteljica potražuje iznos od 3.217,67 eura, tužiteljicu je valjalo odbiti za iznos od 571,00 eura. Kako se tuženik tijekom postupka nije izjasnio koji je točno iznos isplatio po osnovi neimovinske štete, a koji po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, to je sud utvrdio da neimovinska šteta u ukupnoj šteti participira sa oko 89,69%, a imovinska šteta po osnovi tuđe pomoći i njege sa oko 10,31%. Stoga je tužiteljici valjalo po osnovi neimovinske štete dosuditi iznos od 2.373,80 eura, a po osnovi tuđe pomoći i njege u visini od 272,87 eura.

17. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužiteljica podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvala tuženika da joj naknadi štetu (čl.1103. ZOO-a). Iz odštetnog zahtjeva, te potvrde o primitku pošiljke slijedi da se tužiteljica obratila tuženiku u mirnom postupku 15.4.2022., stoga od tog datuma ima pravo na tijek zatezne kamate. Međutim, kako je tužiteljica potražuje od 5.5.2022., zateznu kamatu na neimovinsku štetu je valjalo dosuditi od tog datuma, pa do isplate.

18. Kada je sud iznos imovinske novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u visini od 272,87 eura, tužiteljici tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužiteljicu valjalo odbiti sa zahtjevom da joj tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu tekuću od dana 5.5.2022. do 23.12.2025.

19. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužiteljici koja je bila zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 3.217,67 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištu od: 12.1.2024., 17.10.2024., 29.1.2025., 28.10.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.1.), za sastav podnesaka od: 25.9.2023., 3.7.2024., 20.3.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.1.), što ukupno iznosi 900 bodova, a imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura, trošak iznosi 1.800,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 450,00 eura, te troškove medicinskog vještačenja u ukupnoj visini od 250,00 eura, pa je ukupni parnični trošak tužiteljici priznat i dosuđen u visini od 2.500,00 eura. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od: 21.8.2023., budući nije bilo potrebno zahtjev postavljati u valuti eur, što sud radi po službenoj dužnosti; 26.1.2024., jer nije bilo potrebno posebno dostavljati dokaz o uplati predujma za vještačenje, budući je isti vidljiv u sustavu kojim sud raspolaže; 26.6.2024., budući da istim požuruje dostavu nalaza i mišljenja; 26.5.2025., jer je u pitanju požurnica, što sud smatra nepotrebnim za vođenje postupka. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21. Tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška.

22. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu, 24. prosinca 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku