Poslovni broj: Povrv-144/2025-37

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku , po sucu Branku Hercegu u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik iz Osijeka, A. Stepinca 4, protiv tuženice NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica iz Zaboka, Matije Gupca 30 radi isplate nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 25. studenog 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ive Franjića , odvjetnika iz Zagreba i punomoćnice tuženice Natalije Đuran Tršinski , odvjetnice iz Zaboka , dana 24. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Konstantina Dike iz Krapine, Kardinala Stepinca 6, poslovni broj Ovrv-974/2021-9 od 17. siječnja 2022. u kojem je naloženo tuženici NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 8 dana namiri tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204 tražbinu u iznosu od 354,09 EUR /2.667,91 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2020. pa do isplate.

II.

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Konstantina Dike iz Krapine, Kardinala Stepinca 6, poslovni broj Ovrv-974/2021-9 od 17. siječnja 2022. u kojem je naloženo tuženici NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 8 dana namiri tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204 tražbinu u iznosu od 99,67 EUR /751,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

,

1.Tužitelj, prethodno ovrhovoditelj, je u tužbi naveo da mu tuženica, prethodno ovršenica, duguje novčani iznos od 4.871,80 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a Javni bilježnik Konstantin Dika je po prijedlogu ovrhovoditelja donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-974/2021 od 17. siječnja 2022. , kojim je prihvatio prijedlog ovrhovoditelja.

2. Tuženica, prethodno ovršenica, osporila je predmetno rješenje o ovrsi navodeći da je ugovor sklopljen kao posljedica prijetnje i kaznenoga djela na štetu ovršenice. Ovršenica ističe kako se radi o ništetnom ugovoru. Predložila je odrediti prekid postupka do završetka kaznenog postupka koji se vodi vezano uz zaključenje ugovora ovršenice s Hrvatskim telekomom d.d. Kako ovršenica nije sklopila ugovore slobodnom voljom, već pod prisilom i u zabludi smatra da su ugovori protivni moralu društva, kao i pravoj volji stranaka. Osporila je osnovanost i visinu tražbine te predlaže da se rješenje o ovrsi stavi zvan snage.

3. Povodom prigovora ovršenice ,Općinski sud u Zlataru , Stalna služba u Zaboku je rješenjem poslovni broj: Povrv-70/2022-4 od 8. lipnja 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-974/2021 od 17. siječnja 2022.u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u skladu s člankom 58. st. 3. Ovršnog zakona (,,Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

4. Podneskom od 20. lipnja 2022. tužitelj je naveo da tuženica u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave osporava predmetni dug u cijelosti navodeći kako smatra da tužitelju ništa ne duguje i ne spori da je s tužiteljem zaključila predmetni ugovor navodeći da je prevarena od strane treće osobe te predlaže prekid ovoga postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji je navodno pokrenut protiv treće osobe i nadalje navodi da utužene račune nije nikad zaprimila te ističe prigovor zastare, a vezano za navode tuženice, tužitelj ističe kako je nesporno da je tuženica podnijela tužiteljici zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 2. srpnja 2020., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca ostvarivši tako pogodnost kupnje mobilnog telefonskog uređaja marke „P40 LITE 128GB crni“ po promotivnoj cijeni od 1.449,00 kn, na 24 mjesečne rate kao i 24 mjesečni popust na mjesečnu pretplatničku naknadu. Tužitelj je odmah prihvatio tuženičin Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 2. srpnja 2020. te se smatra da je pretplatnički ugovor za pretplatnički broj [broj telefona] sklopljen. Temeljem navedenog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 2. srpnja 2020. tužitelj i tuženica su o kupnji navedenog mobilnog telefonskog uređaja sklopili i Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 2. srpnja 2020., a prilikom preuzimanja kupljenog mobilnog uređaja, tuženica je nesporno na ime uređaja platila tužitelju iznos od 9,00 kn, a preostali dužni iznos od 1.440,00 kn na ime uređaja, tuženica se sukladno sklopljenom ugovoru obvezala plaćati tijekom 24 mjeseca u mjesečnim ratama od po 60,00 kn. Dakle, kako je tuženica nesporno potpisala naprijed navedeni zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa te ni na koji način nije dokazala da je na njezinoj strani postojale određene mane volje prilikom potpisivanja istog, tuženica je dužna ispuniti svoje obveze prema tužitelju jer ju njezin potpis na ugovoru obvezuje. S obzirom na navedeno, tužitelj upućuje na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine'', br. 35/05 do 78/15, dalje: ZOO) da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Nadalje, čl. 342. ZOO-a propisano je sljedeće: vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Nadalje, navodi tuženice kako je prevarena od strane treće osobe, osim što nisu ničim dokazani nisu bitni niti utječu na ugovorni odnos stranaka. Naime, ako te tvrdnje tuženika i jesu točne one su irelevantne za rješavanje ove pravne stvari, a tuženica bi svoja prava mogla ostvarivati samo prema toj trećoj osobi koja ju je navodno prevarila. Tužitelj ukazuje da je odredbom čl. 284. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano: ,, ako je prijevaru učinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru'', dakle, kako tužitelj za navodu prijevaru u trenutku zaključenja ugovora nije znao niti je mogao znati ista nema nikakvog učinka na valjanost predmetnog ugovora zaključenog između stranaka. Osim toga, Potvrda o prijavi kaznenog djela koju je kao dokaz dostavila tuženica nije mjerodavna, s obzirom da navedenom potvrdom tuženica ni na koji način nije dokazala da se temeljem podnesene kaznene prijave naposljetku i postupalo, odnosno da je temeljem iste pokrenut kazneni postupak. Iz navedenih razloga tužitelj se također protivi i tuženičinom prijedlogu za prekid ovoga postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji je navodno pokrenut protiv treće osobe. U odnosu na navode tuženice kako nije zaprimila predmetne račune , to tužitelj ne zna niti isto može znati pa slijedom svega naprijed navedenog tužitelj se u cijelosti protivi navodima iz prigovora kao neosnovanim i nedokazanim te osnovanost i visinu konkretne novčane tražbine dokazuje i vjerodostojnim ispravama u vidu prijepisa mjesečnih računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka, sa specifikacijama usluga, naknada i poziva. Uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja utvrđeno je kako tuženica predmetne račune do danas nije namirila , a ukoliko ista tvrdi suprotno, na njoj je teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj pojašnjava da obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca znači da tuženik/pretplatnik ne može raskinuti predmetne ugovore prije isteka vremenskog razdoblja od 24 mjeseca godine bez plaćanja dodatne naknade za prijevremeni raskid ugovora (tzv. penala). Tužitelj ističe da je posebnim zakonom, tj. člankom 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08 do 72/17, dalje: ZEK) propisano sljedeće:

Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Tužitelj napominje i kako se o svakoj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo, što je jasno vidljivo iz dostavljenog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Također čl. 14. Općih uvjeta poslovanja od 1. siječnja 2020., koji su bili na snazi u trenutku raskida ugovora, propisano je sljedeće:

U slučaju da Krajnji korisnik jednostrano raskine Ugovor ili ako A1 raskine Ugovor krivnjom Krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja Ugovora (što uključuje i raskid Ugovora u slučaju prijenosa broja), Krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za Krajnjeg korisnika. Nesporno je da tijekom razdoblja obveznog trajanja ugovora tuženica primila predmetne račune te da joj je tužitelj odaslao Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa od 19. srpnja .2021. nakon čega je dana 9. rujna 2021. tužitelj i konačno raskinuo ugovore i u predmetnom računu za mjesec 09/21 tuženiku pravilno zaračunao naknadu za prijevremeni raskid ugovora i preostale rate za kupljeni uređaj. Tužitelj je prije pokretanja ovršnog postupka tuženiku odaslao i Obračun naknada za prijevremeni raskid ugovora. Nadalje, vezano za tuženikov prigovor zastare tužitelj ističe kako je isti samo djelomično osnovan i to za iznos od 2.667,91 kn po računu za 07/20. Naime, ostala potraživanja tužitelja odnose se na rate za kupljeni uređaj, a na koja potraživanja se ne primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, tužitelj djelomično povlači svoj tužbeni zahtjev i to za iznos glavnice od 2.667,91 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (po računu za 07/20). Tužitelj i nadalje ostaje kod potraživanja glavnice od 2.203,90 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i kod potraživanja nastalog ovršnog i parničnog troška također zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5. Podneskom od 20. lipnja 2022. i 8. prosinca 2022. je specificirao tužbeni zahtjev, obzirom je povukao tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 2.667,91 kn radi čega je u tom iznosu s zakonskim zateznim kamatama ukinut navedeni platni nalog .

6. U ovom predmetu Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku je dana 31. ožujka 2023. donio presudu , kojom je djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Konstantina Dike iz Krapine, Kardinala Stepinca 6, poslovni broj Ovrv-974/2021 od 17. siječnja 2022. u kojem je naloženo tuženici da u roku od 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 2.667,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama i u dijelu u kojem je tužitelju odmjeren nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 437,50 kn sa istovjetnom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate (toč. I.) , zatim u toč. II. održan je na snazi djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Konstantina Dike iz Krapine, Kardinala Stepinca 6, poslovni broj Ovrv-974/2021 od 17. siječnja 2022. u kojem je naloženo tuženici da u roku od 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 192,97 EUR1 / 1.453,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama dok se u točki III. nalaže tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak postupka u iznosu od 271,00 EUR / 2.041,85 kn1, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

7. Protiv navedene presude obje stranke su podnijele žalbu , a presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-2744/2023-3 od 28. kolovoza 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanoj toč. II. i III. izreke presude dok je rješenjem povodom žalbe tužitelja ukinuta prvostupanjska presuda u toč. I. izreke iste i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 14 spisa), uvid u obavijest Javnog bilježnika (list 21 spisa),uvid u sve priložene račune s prilozima, , uvid u Opće uvjete tuženika , uvid u zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, uvid u specifikaciju poziva,uvid u karticu kupca, uvid u obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa i saslušana je tuženica NH u svrhu dokazivanja.,

9. Tuženica NH je iskazala da je pronašla oglas u novinama u kojem oglasu joj se nudio kredit od 10.000,00 kn u slučaju sklapanja ugovora sa operatorom i to A1 Hrvatska d.o.o. prema kojem ugovoru bi ona kao osiguranje trebala predati mobitel. Bilo je dogovoreno da se sa osobom koja je dala taj oglas nađe ispred trgovačkog centra u kojem je prethodno uzela mobitel na otplatu. Pojavila se jedna ženska osoba kojoj je rekla da joj je njezin prijedlog sumnjiv i da odustaje od uzimanja kredita na što joj je ona rekla da zna njezinu adresu i iz ruku joj je istrgnula mobitel. Potrčala je za njom, ali je nije uspjela stići. O tom događaju je obavijestila policiju i za sada zna samo da nisu pronašli tu osobu preko broja mobitela za kojeg su utvrdili da je neaktivan, a što se tiče ovrhovoditelja, njih je također obavijestila o događaju i dogovorili su se da im plaća iznos od 60,00 kn mjesečno dok se taj slučaj ne riješi. Prethodno opisani događaj zbio se 2. srpnja 2020. Međutim, taj se je mobitel također koristio od strane njoj nepoznate osobe i tako je nastao dug u iznosu od oko 3.200,00 kn za što teleoperater za sada nju tereti kao i za ostale rate za uređaj u iznosu od 60,00 kn mjesečno u periodu od 16. rujna 2020. do 16. lipnja 2021. Rečenom joj je od strane teleoperatera da drugačije nisu mogli postupiti , jer je posrijedi iznos sa kojim je kupac mobitela mogao raspolagati i dok za taj iznos od oko 3.200,00 kn oni nisu mogli ništa učiniti. Operater je istog dana kada se je dogodio opisani događaj isključio mobilni uređaj odnosno blokirao broj, ali je nepoznata osoba već noć prije toga napravila spomenuti dug. Tuženica ,,misli'' da je uređaj koštao oko 1.400,00 kn i teleoperater joj je još ispostavio račun na iznos od 1.351,00 kn za raskid ugovora. Ugovor je inače bio sklopljen na dvije godine, a teleoperater ga je raskinuo po proteku otprilike 15 mjeseci s obrazloženjem da je posrijedi preveliki dug i da zbog toga raskidaju ugovor. Smatra da je predmetni dug ne bi trebao teretiti jer je ona događaj prijavila policiji i nije uopće koristila uređaj. Nadalje navodi da misli da je uplatila 8 ili 9 rata po 60,00 kn. Nekoliko mjeseci nije uspjela podmiriti dug od 60,00 kn, jer se je našila u nezavidnoj financijskog situaciji te da je plaćanje iznosa od 60,00 kn mjesečno ugovorila putem maila sa teleoperaterom i to nakon što je obavijestila teleoperatera o kaznenom djelu. Uplatnice su joj slali na kućnu adresu.

10. Sporno je u ovom predmetu da li je tuženica dužna tužitelju platiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora s tužiteljem , kao i sporna je visina troškova postupka.

11. U ovom predmetu potrebno je provesti test proporcionalnosti, a uzimajući u obzir popuste koje je ostvarila tuženica sklapanjem Ugovora te stoga je li doista prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Pritom treba uzeti u obzir da je Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993. - dalje: Direktiva) implementirana u naše zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine", broj 78/12), te se to navodi u čl. 3. toč. 1. ZZP.

13. Zahtjev Direktive i ZZP prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena te sadržaj odredbe čl. 18. Općih uvjeta, načelno, ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama potrošača proizašlima iz Ugovora.

14. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 53. ZZP (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.

15. Nadalje, kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga, odnosno uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (samog zahtjeva ili sadržaja ugovora ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

16. Također treba uzeti u obzir je li za potrošača povoljnije isplatiti naknadu za prijevremeni raskid u visini pogodnosti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu odmjerenu u visini popusta , koje je potrošač ostvario.

17. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženica prilikom sklapanja pretplatničkog ugovora sa obveznim minimalnim trajanjem od 24 mjeseca dana 2. srpnja 2020. (a koji je prijevremeno raskinut te je zbog navedenoga tužitelj zaračunao naknadu za prijevremeni raskid ugovora u računu za mjesec 9/21) i tuženica je prihvatila Opće uvjeti poslovanja tužitelja i stoga se isti primjenjuju na ugovorni odnos i čine sastavni dio predmetnih ugovora sukladno čl. 336. st. 1. ZOO-a te čl. 41. st. 4. ZEK-a , a sukladno čl. 336. st. 1. ZOO-a ugovor stvara prava i obveze za stranke dok je čl. 295. st. 5. ZOO-a propisano da opći uvjeti poslovanja obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora, a kako je čl. 296. st. 3 . ZOO-a propisano da se odredba čl. 296. st. 1. (kojom je propisana ništetnost odredbi OUP koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja) ne primjenjuje na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa, a sadržaj odredbe čl. 14. UOP preuzet je iz važećeg propisa, točnije iz čl. 41. st. 5. ZEK- a kojim je propisano da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika.

18. Nadalje, prema čl. 49. st. 1. ZZP propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dakle da bi se odredba OUP smatrala nepoštenom ista kumulativno treba biti: odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo , zatim odredba koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

19. Također valja reći da upravo osporavana odluka uzrokuje neravnotežu među strankama i to iz razloga što se pretplatnik, ovdje tuženica oslobađa od bilo kakve odgovornosti za neplaćanje preuzete ugovorne obveze s obveznim minimalnim trajanje, a zbog koje obveze je tuženica prilikom sklapanja predmetnog ugovora ostvarila pogodnosti u vidu popusta na redovnu mjesečnu naknadu, a što je razvidno iz samog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa.

20. Prema tome tuženica je obvezavši se biti u ugovornom odnosu s tužiteljem u minimalnom razdoblju od 24 mjeseca ostvarila pogodnosti kupnje mobilnog telefonskog uređaja marke „P40 LITE 128GB crni“ po promotivnoj cijeni od 1.449,00 kn, na 24 mjesečne rate kao i 24 mjesečni popust na mjesečnu pretplatničku naknadu, a takve pogodnosti ne ostvaruju korisnici koji nisu u obveznom ugovornom odnosu.

21. Tuženica je sklapanjem predmetnog Ugovora prihvatila Opće uvjete poslovanja tužitelja te su Ugovor i Opći uvjeti poslovanja tužitelja sastavljeni u pisanom obliku, njihove odredbe su napisane jasno i lako razumljivo te su lako uočljive , podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, a u svom iskazu niti tuženica nije isticala da su joj nejasne odredbe Ugovora i Općih uvjeta poslovanja tako da postoji zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 53. ZZP.

22. Isto tako ispunjeni su zahtjevi proporcionalnosti i poštenosti , jer je tuženica prilikom kupnje mobitela ostvarila popust i iznos troškova mobitela podijeljen je na rate kroz 24 mjeseca , i također 24 mjesečni popust na mjesečnu pretplatničku naknadu s time što je nesporno prije isteka tog roka raskinut pretplatnički odnos , tuženica je bila dužna platiti za to ugovorenu naknadu pa takva odredba Ugovora i Općih uvjeta poslovanja nije protivna načelu savjesnosti i poštenja.

23.

Posebno valja naglasiti da tužitelj ima ekonomski interes smanjiti cijenu pretplate za mjesečne iznose i smanjiti cijenu kupljenog uređaja , samo pod uvjetom realizacije pretplatničkog odnosa kroz razdoblje za koje je ugovor sklopljen , jer u protivnom plaćanje jeftinijih uređaja kroz kraće razdoblje od ugovorena 24 mjeseca za tužitelja predstavlja ekonomski gubitak, a to je vidljivo iz toga , što ugovori sklopljeni za razdoblje od 12 mjeseci imaju također povoljniju cijenu pretplate i uređaja od cijene istih bez ugovorne obveze , ali je ta cijena viša od cijene kod ugovora u trajanju od 24 mjeseca kako bi postojala ekonomska opravdanost sklapanja ugovora pod povoljnijim uvjetima.

24. Nadalje, navodi tuženice da bi bila prevarena od strane treće osobe nisu ničim dokazani i ne utječu na sam ugovorni odnos stranaka.

25.

Prema tome tuženica je dužna platiti naknadu za usluge – naknada za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa kako to jasno proizlazi iz priloženog računa broj 0000236814102021 koji se račun u jednom dijelu odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 99,67 EUR/751,00 kn u kojem iznosu je predmetni platni nalog održan na snazi , a na koji iznos sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO- a teku zakonske zatezne kamate od dana dospijeća računa 16. listopada 2021.

26. S obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima (vps 4.871,81 kn , uspjeh tužitelja ukupno 2.203,90 kn - 45% uspjeh tuženice 55% ), to je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Zaboku 24. prosinca  2025.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste, pisano u tri primjerka , putem ovog suda , Županijskom sudu u Zagrebu.

Dostaviti:

1. Tihomir Zec, odvjetnik iz Osijeka, A. Stepinca 4,

2. Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica iz Zaboka, Matije Gupca 30