REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3345/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2001. u mjestu Gitega, Republika Burudni, državljanina Republike Burundi, kojeg zastupa opunomoćenik Frano Štura, odvjetnik u Zagrebu, Lovinčićeva 1a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica NK, radi međunarodne zaštite, 24. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/22-06/6696, URBROJ: 511-01-212-24-14 od 22. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/22-06/6696, URBROJ: 511-01-212-24-14 od 22. svibnja 2024. odbijen je zahtjev ČK, rođ. **.**.2001. u mjestu Gitega, Republika Burundi, državljanin Republike Burundi, alias OK, rođ. **.**.2002. u mjestu Bujumbura, Republika Burundi, državljanin Republike Burundi (točka I. izreke), za međunarodnu zaštitu.

1.1. Istim rješenjem određeno je da je tužitelj dužan u roku od 8 dana od izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a (točka II. izreke).

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Detaljno iznosi navode koje je u iznosio pred tuženikom, probleme koje je imao u zemlji podrijetla i za koje navodi da su razlog napuštanja iste. Osporava zaključke upravnog tijela o neispunjenju uvjeta za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj navodeći da je neuvjerljivo obrazloženje tuženika kada njegov iskaz utvrđuje nevjerodostojnim, navodeći kako je potrebno uzeti u obzir čitav niz objektivnih okolnosti kao što su jezične prepreke, kulturne razlike, dob, obrazovanost, protek vremena od zbivanja i konkretnih događaja, kao i druge sociološke faktore koji imaju utjecaj na iskaz koji se daje prilikom ispitivanja.

2.1. Ističe da je tuženik propustio uzeti u obzir ključni element u konkretnom slučaju, a to je njegov strah od progona sigurnosne obavještajne službe, te sigurnosnu situaciju u državi Burundi. Vezano za procjenu budućeg rizika i opće stanje u zemlji podrijetla ističe da je proganjan zbog pripadnosti manjinskoj skupini Č, te se pri tom poziva na različite članke/međunarodna izvješća na internetskim stranicama na koje upućuje te dijelove istih opširno citira.

2.2. Pogrešnim smatra i zaključak tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje supsidijarne zaštite, pozivom na izvješća o stanju u zemlji podrijetla, dijelove kojih opširno citira u tužbi. Navodi kako o načelu zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja („non refoulement“) nije niti na načelnoj razini raspravljeno, ističući kako se otvoreno na javnoj televiziji proziva one koji su napustili državu tražeći azil sa objašnjenjem da su bili progonjeni u Burundiju, te izrijekom i nedvosmisleno prijeti i poziva ih na odgovornost. U prilog navodima kršenja ljudskih prava u zemlji podrijetla poziva se na Odluku Vijeća Europske unije (ZVSP) 2024/2722 od 21. listopada 2024., te odluku Vijeća Europske unije (ZVSP) 2015/1763 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Burundiju.

2.3. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe u cijelosti, navodi da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: Zakon) i Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22 i 151/22), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona.

3.1. Ističe kako nije prihvatio da je tužitelj zbog etničke pripadnosti diskriminiran, mučen i maltretiran od strane Sigurnosno obavještajne službe – SNR-a, Imbonerakura i vladajuće stranke budući da nije imao nikakvu značajniju ulogu u političkom i društvenom životu u Burundi, također nije sudjelovao na prosvjedima niti na drugi način izražavao svoje mišljenje protivno vlasti, čime nije mogao privući pažnju vlasti, a navedeni osobni problem očito nije bio smetnja za napuštanje zemlje podrijetla, budući da je istu legalno napustio. Navodi dalje kako tužitelj prema vlastitim navodima u zemlji podrijetla nije nikada bio kažnjavan, tužen niti mu je mjesto boravka bili pretreseno 3.2. U slučaju žalbe predlaže sudu da postupi po čanku 51. stavku 3. Zakona, pozivom na praksu izraženu u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4354/19-3 iz 2020.

3.3. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS) 29. studenoga 2024. i 28. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i opunomoćenika stranaka, te sudskog tumača za francuski jezik Danijele Bašić, održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora. Drugo navedenom ročištu prisustvovao je uz suglasnost i na prijedlog tužitelja i ZK, državljanin Burundija, kao pomoćnik u prevođenju za kirundi jezik.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. Zakona sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je saslušan tužitelj na okolnosti iz tužbe.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno po zahtjevu tužitelja podnesenom 22. svibnja 2023. (zapisnik KLASA: UP/I-216-03/22- 06/6696, URBROJ: 511-01-213-23-6), nakon iskazane namjere 18. studenog 2022. i po Dublinskom postupku vraćanja u Republiku Hrvatske iz Savezne Republike Njemačke, a zahtjev je odbijen nakon provedenog postupka u kojemu je tužitelj saslušan o čemu je sastavljen zapisnik Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/22-06/6696, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 4. travnja 2024. i KLASA: UP/I-216-03/22-06-6696, URBROJ: 511-01-212-24-14 od 26. travnja 2024.

9.1. Tuženik obrazlaže da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje međunarodne zaštite tužitelju u Republici Hrvatskoj, pa u tom smislu iznosi sadržaj izjava tužitelja i ocjenjujući iste u njihovoj ukupnosti s obzirom na razloge napuštanja zemlje podrijetla i okolnosti o kojima je tužitelj iskazivao zaključuje kako je tužitelj nizom kontradiktornih i neutemeljenih izjava pokušao dovesti u zabludu voditeljicu postupka, a nakon detaljnih ispitivanja relevantnih činjenica i okolnosti slučaja utvrđeno je kako je njegov iskaz neuvjerljiv te sadrži niz kontradiktornosti, pa se ta materijalna činjenica ne prihvaća kao vjerodostojna.

9.2. U procjeni budućeg rizika s osvrtom na bitne navode zahtjeva o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, a u kojemu se ističe veza tužitelja sa pripadnicom plemena Hutu, dok je on pripadnik plemena Tutsi, što bi prema navodima tužitelja bio razlog zbog čega ga njen otac želi ubiti, kao i navod da je bio uhićen od strane sigurnosne službe u mjestu Gitega 26.6.2022. te je pritom bio u pritvoru dva dana, a da osim navedenog uhićenja tražitelj nije iznio druge razloge kao ni materijalne dokaze kojima bi potkrijepio navedene tvrdnje. Pri tom se tuženik poziva na izvješća o zemlji podrijetla, posebno u dijelu koji se odnosi na odnos između većinskog stanovništva Hutua i manjinskog stanovništva N, citirajući navode izvještaja UNHCR-a „razlika između O i N uglavnom klasna, a ne nužno etnička pripadnost (miješani brakovi između skupina ostaju visoki), budući da su jezik, vjera i društveni običaji slični između dviju skupina…. Kao povlaštena manjina u [adresa], Z nisu bili suočeni s političkom ili ekonomskom diskriminacijom u zemlji“, većina pripadnika N bili su poljoprivrednici za osobne potrebe, imali su priliku ići u školu, a na Sveučilištu u Astridi među studentima Burundije, Konga i Ruande, njih 90% je pripadalo Tutsi plemenu, navodeći da iz istog dalje proizlazi kako pripadnost plemenu sama po sebi nije dobra argumentacija za prezentirani razlog napuštanja zemlje podrijetla. Iznosi se podatak o tome da je tužitelj samovoljno napustio Prihvatilište kako bi otišao u ciljanu zemlju Europske unije, a ta činjenica ukazuje na sekundarnu migraciju i dodatno dovodi u pitanje razloge podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a ističe se i izvješće vijeća Europske unije od 8. veljače 2022. o napretku u Burundiju u pogledu ljudskih prava, te o dobrovoljnom povratku izbjeglica u Burundi i ponovnom pokrenutoj suradnji s međunarodnom zajednicom i susjednim zemljama.

9.3. Zahtjev je odbijen pozivom na odredbe članka 20. i 21. Zakona budući da se razlozi koje je tužitelj naveo ne mogu smatrati osnovanim strahom od proganjanja na temelju rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, a prilikom vrednovanja da li postoji stvarni rizik da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi tuženik obrazlaže razmotreno opće stanje u zemlji podrijetla pozivom na navode Agencije UN za izbjeglice (UNHCR) koji provodi postupak dobrovoljnog povratka u Republiku Burundi kao i konkretne okolnosti u kojima se tužitelj nalazi te se iznosi zaključak kako se tužitelju može omogućiti siguran povratak u zemlju podrijetla.

9.4. Odluka o napuštanju EGP-a donesena je pozivom na odredbe Zakona i Zakona o strancima.

10. Člankom 20. Zakona propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11.1. Prema stavku 2. članka 21. Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

12. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. Zakona.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane odredbe, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika, te u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i u upravnom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

14. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na sve okolnosti i navode koje je tužitelj iznosio, a na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu te je dao obrazloženje za odluku, u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

14.1. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za navedeno postoji uporište u dostavljenom spisu upravnog tijela, prvenstveno navodima tužitelja koji su detaljno razmotreni i odredbama Zakona koje se u obrazloženju odluke citiraju.

15. Niti saslušanjem tužitelja pred sudom, prema ocjeni suda zaključci tuženika izneseni u osporenom rješenju da u predmetu tužitelja nisu ispunjeni uvjeti za odobravanjem međunarodne zaštite, nisu dovedeni u pitanje.

15.1. Naime, ispitan pred sudom tužitelj je u bitnome ostao kod navoda koje je iznio u postupku pred tuženikom, međutim, iznio je niz kontradiktornosti koje prema ocjeni suda pridonose zaključku tuženika da njegov iskaz nije vjerodostojan. Tužitelj je tijekom upravnog postupka navodio kako je njegova ciljana zemlja Njemačka (na raspravi iskazuje da je nije imao, želio je otići u zemlje zapadne Europe), a državu podrijetla je napustio zbog nesigurnosti i jer nema sva ljudska prava. Naveo je da ga jedna osoba koja radi za vlast želi ubiti, jer je bio u vezi s pripadnicom drugog plemena Hutu, a on je Č. Iskazao je da ga traže od kada je napustio zemlju podrijetla i da njegova obitelj ima velike probleme zbog njega, da je iz siromašne obitelji te da je zatražio pomoć policije koju nije dobio. Također je iskazivao u bitnom dijelu suglasno o tome da je bio pritvoren, zadržan dva dana i nakon toga da je uspio pobjeći.

15.2. U postupku pred sudom tužitelj je iskazao da je zemlju podrijetla napustio jer ga je napadala grupa ljudi predvođena šefom tajne policije, a on je bio šef informiranja tajnih službe VK i to zato što je započeo vezu s njegovom kćeri pripadnicom plemena Hutu. Iskazao je da je bio otet (kidnapiran), traumatiziran i mučen, lupali su ga žicama za struju i upaljačem palili po tijelu (na zapisniku od 26. travnja 2024., odgovarajući na upit pod brojem 101. kako su postupali prema Vama u zatvoru?, tužitelj je iskazao maltretirali su me verbalno, psovali su me. To je sve; na zahtjevu pod točkom 49. odgovarajući na upit jeste li bili izloženi mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju? odgovara - ne), te da njegova obitelj također nije sigurna (iako je na zapisniku od 26. travnja 2024. iskazao da ne zna je li njegova obitelj živa, odnosno na zapisniku od 4. travnja 2024., da ne zna gdje se oni nalaze, nema nikoga u Burundiju). U postupku pred sudom tužitelj iznosi novi razlog proganjanja navodeći da su ga tijela vlasti nastojale proglasiti državnim neprijateljem i protivnikom sustava, iako tijekom postupka pred tuženikom nije ukazivao da bi problemi koje je imao bili neke druge naravi (protivljenje sustavu, političko djelovanje i slično). Upitan da objasni kontradiktornosti tužitelj navodi da nije u zapisnik ušlo sve što je govorio, da mu prevoditelj nije dao da završi.

16. U konkretnom predmetu sud je iskaz tužitelja cijenio takvim da ne dovodi do drugačije odluke. Tužitelj nije na sudu prihvatljiv i uvjerljiv način otklonio uočene kontradiktornosti svojih iskaza, a pri tom se ističe da iste, prema ocjeni suda nisu rezultat nerazumijevanja tužitelja s prevoditeljem.

16.1. Osnovano i opravdano ukazuje tužitelj u osporenom rješenju na odredbe članka 14. stavka 2. Zakona kojim je propisano da ako tražitelj ne razumije hrvatski jezik, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.

16.2. Nadalje, tužitelj je sam na zahtjevu podnesenom uz prevoditelja za francuski jezik iskazao da se dobro razumije s prevoditeljem i suglasan da se zaprimanje zahtjeva provede na francuskom jeziku, da govori ili razumije francuski jezik (odgovor na pitane 7.), da nema ništa dodati u zapisnik, te nakon što mu je zapisnik pročitan u nazočnosti prevoditelja za francuski zapisnik je potpisao i na njega nije iznio primjedbe.

16.3. Tužitelju je omogućeno saslušanje na francuskom jeziku (zapisnik od 04.04.2024.) u kojemu je također naveo da razumije sve što mu je rečeno „do sada“, da se razumije se prevoditeljem, odgovarajući na upit da li postoji zdravstvena ili druga okolnost koja bi mogla utjecati na tijek saslušanja odgovara da ne priča dobro francuski, boji se da neće sve razumjeti pa želi prevoditelja za kirundi, iako navodi da je zavrio srednju školu, nastava se održavala na francuskom jeziku, na tom je jeziku primio je diplomu i na istom jeziku komunicirao s nastavnicima i polagao ispite, školovanje je trajalo 13 godina, a francuski jezik je službeni jezik, razumije francuski, ali se ne može dobro izražavati. Tužitelj je saslušan uz prevoditelja za francuski i kirundi (zapisnik od 26. travnja 2024.). U istome je naznačena bilješka voditelja postupka uz pojedina pitanja da tužitelj odgovara na francuskom ne čekajući da mu se pitanje prevede na kirundi jezik.

16.4. Navedene zapisnike tužitelje je bez primjedbi potpisao.

16.5. Tužitelju je i pred ovim sudom omogućeno iskazivanje na način kako je zahtijevao uz prevoditelja za francuski jezik i osobu od njegova povjerenja, koju je sam predložio a koja govori francuski i kirundi, sve kako bi imao mogućnost na sudu jasan, detaljan način iznijeti razloge napuštanja zemlje podrijetla i razloga traženja međunarodne zaštite.

16.6. Imajući u vidu cjelokupno provedeni postupak pred upravnim tijelom te upravni spor, prema ocjeni suda inzistiranje tužitelja na prevođenju na način kako je ono provedeno u konačnici u upravnom sporu, usmjereno je odugovlačenju postupka i omogućavanju tužitelja što dužem ostanku u Republici Hrvatskoj, s obzirom da je osporenim rješenjem tužitelju određeno i napuštanje EGP-a.

17. Uz tužbu priložena dokumentacija također ne dovodi u pitanje zaključke tuženika, niti iz iste proizlazi da bi kod tužitelja, s obzirom na individualno razmatranje zahtjeva, bili ispunjeni uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite zbog proganjanja temeljem osnova propisanih člankom 20. Zakona (rasa, vjera, nacionalnost, pripadnost određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja), odnosno da za strah od proganjanja zbog pripadnosti plemenu Tutsi bio objektivan i osnovan. Tužiteljev iskaz i sud cijeni nevjerodostojnim i neutemeljenim, a za svoje navode nije niti ponudio dokaze, pa i neuvjerljiv. Stoga i argumentaciju tuženika kojom obrazlaže položaj pripadnika Tutsi plemena vezano za eventualno proganjanje temeljem plemenske pripadnosti u Burundiju, prihvaća i ovaj Sud.

17.1. Tijekom spora dostavljena dokumentacija koja se odnosi na izvješća međunarodnih organizacija o Burundiju a vezano za stanje ljudskih prava, te kršenje slobode govora i političkog prostora, kao i podatke o, proizvoljnim uhićenjima i pritvaranjima, te zloporabama protiv građana od strane lokalnih dužnosnika i pripadnika milicije, prema ocjeni suda ne dovode u pitanje zaključak tuženika, imajući u vidu konkretne podatke spisa predmeta, činjenice kako su utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, te navode tužitelja iznesene pred sudom, s obzirom na individualno razmatranje razloga i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

17.2. Dokaze koje je tužitelj dostavio u prilog navodima tužbe da je njegov život povratkom u zemlju podrijetla ugrožen od strane oca djevojke s kojom je bio u vezi, a za kojega navodi da se radi o osobi ČKB (str. 69. do 79. spisa), sud nije prihvatio takvim da bi doveo do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, budući da nije prihvatio uvjerljivim iskaz tužitelja da je u zemlji podrijetla bio proganjan upravo zbog pripadnosti plemenu Tutsi.

18. Člankom 28. Zakona propisano je utvrđivanje činjenica i okolnosti, pa dijelu propisane obveze upravnog tijela prilikom razmatranja zahtjeva sud povrede nije utvrdio. Odluka o zahtjevu tužitelja donesena je nakon pomnog razmatranja iznesenih razloga i opisanih okolnosti traženja međunarodne zaštite, nakon saslušanja te dovođenjem u vezu iznesenih razloga koje predstavljaju osnov traženja međunarodne zaštite i stanja u zemlji podrijetla tužitelja.

18.1. Niti povrede odredaba članka 29. Zakona sud nije našao. Tim je člankom propisano da će se iskaz tražitelja smatrat će se vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako: 1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja, 2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev, 3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata, 4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i 5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio. Okolnosti propisane ovim člankom u predmetu tužitelja, nisu ispunjene, pa nema osnova za primjenu načela blagodati sumnje.

18.2. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.

19. Slijedom navedenog, navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

20.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud u skladu s odredbom članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

20.2. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

21. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora nije osnovan, te je o istome odlučeno primjenom odredbe članka 147. stavka 1.ZUS-a prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije propisano drugačije. Budući da je tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja odbijen, to je tužitelj izgubio spor, pa nema osnova za zaključak da bi mu tuženik bio dužan nadoknaditi opravdane troškove spora.

21.1. U predmetnoj upravnoj stvari tužitelj je sam odabrao opunomoćenika koji ga zastupa, a koji nije na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku međunarodne zaštite, sukladno odredbama Zakona i Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22.).

21.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 24. prosinca 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. Zakona).

Dna:

1. Odvjetnik Frano Štura, [adresa] Zagreb, Lovinčićeva 1a

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis