REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Poslovni broj: Pp-400/2025-9
Stalna služba u Pakracu
Prekršajni odjel
Pakrac, Trg pape I.Pavla II 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu po sucu ovog suda Miri Vrbica, uz sudjelovanje Brigite Kasner kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VF zbog prekršaja iz čl.43. st.3. uz prim. čl.293. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i dr. (NN br.67/08, 48/10- Odluka Ustavnog suda broj U-I-3084/08 i U-I-3419/08, 74/11, 80/13 i 158/13. Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH broj U-I-323/09, 92/14, 64/15, 108/17, 70/2019, 42/20, 114/2022 i 133/2023) pokrenutog izdanim obaveznim prekršajnim nalogom PP Pakrac broj 211-07/25-4/4772 od 16.01.2025., dana 24. prosinca 2025.g. javno uz objavljivanje
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENIK: ĐF, OIB [osobni identifikacijski broj], sin VF i V, rođ.
Đ, rođ. **.**.1954. u mjestu [adresa], s prebivalištem u [adresa],
[adresa], državljanin RH, udovac, otac jednog pun. djeteta, pismen,
završio VSS, umirovljenik, prima mirovinu u iznosu od 1.400,00 eura,
vlasnik kuće u [adresa], kuće u [adresa], vikendice u [adresa] i oko 10 rali zemlje u Repušnici i Kutini, osobnog automobila marke Peugeot 2010.g.p., neosuđivan, ne vodi se drugi postupak protiv istoga, nije pod istragom, neodlikovan
kriv je
što je:
I dana 10. listopada 2024.g. u 07:10 sati u Lipiku, Trg dr. Franje Tuđmana 9
zatečen da upravlja osobnim automobilom marke Peugeot reg. oznaka [registarska oznaka] na obilježenom parkiralištu vršio vožnju unazad, smjerom istok–zapad, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, uslijed čega je došlo do udara zadnjeg dijela osobnog automobila okrivljenika u prednji središnji dio propisno parkiranog na obilježenom parkiralištu (smjer zapad-istok) osobnog automobila marke Opel Astra reg. oznaka [registarska oznaka], a kojeg je prethodno parkirao FF, kojom prilikom je na vozilu drugog učesnika u nesreći nastala mala materijalna šteta,
dakle, započeo radnju u prometu, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, uslijed čega je počinio prometnu nesreću s materijalnom štetom,
čime je počinio prekršaj iz čl.43. st.2. , a kažnjivo po čl.43. st.3. u sv. čl.293. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
II istoga dana i na istome mjestu nakon prometne nesreće opisane pod
točkom I. izreke ove presude u kojoj je nastala samo materijalna šteta napustio mjesto nesreće, a da vlasniku oštećenog vozila nije ostavio podatak o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću i nije potpisao Europsko izvješće,
dakle, kao vozač drugom sudioniku u prometnoj nesreći ili osobi vlasniku oštećenog vozila ili druge stvari nije ostavio svoje podatke ili popunio Europsko izvješće i napustio mjesto prometne nesreće,
čime je počinio prekršaj iz čl.176. st.2., a kažnjivo po čl.176. st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
III te se na temelju odredbe čl.43. st.3. u sv. čl.293. st.1. i čl.176. st.5.
Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku odredbe čl.37. i 39. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/2022)
utvrđuje se
za prekršaj pod točkom I.
NOVČANA KAZNA u iznosu od 150,00 EUR
za prekršaj pod točkom II.
NOVČANA KAZNA u iznosu od 200,00 EUR
te se
osuđuje
na UKUPNU NOVČANU KAZNU u iznosu od 350,00 EUR (tristopedeseteura)
IV Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 90 dana od
primitka presude, a ukoliko okrivljenik ne plati izrečenu novčanu kaznu u cijelosti ili djelomice u ostavljenom roku novčana kazna naplatiti će se prisilno temeljem čl.34. Prekršajnog zakona.
Ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene novčane kazne (233,33 EUR (dvijestotridesettrieuraitridesettricenta), smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena, temeljem čl.152. st.3. Prekršajnog zakona.
V Okrivljenik je dužan u smislu čl.138. st.2. t.2. i 3. Prekršajnog zakona
platiti troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 72,93 EUR (sedamdeset dvaeuraidevedesettricenta), a koji se sastoje od troška izrade skice u iznosu od 27,00 EUR, troškove izrade fotodokumentacije u iznosu od 15,93 EUR i troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR, u roku od 90 dana od primitka ove presude, jer će se u protivnom naplatiti prisilno.
Obrazloženje
1. PU Požeško-slavonska, PP Pakrac izdala je obavezni prekršajni nalog pod
brojem: 211-07/25-4/4772 od 16.01.2025. u smislu čl.239. u vezi s čl.234. Prekršajnog zakona radi prekršaja opisanih u izreci ove presude. U povodu prigovora okrivljenika ovaj sud je predmetni obavezni prekršajni nalog stavio izvan snage i nastavio redovni prekršajni postupak.
2. Okrivljenik ĐF pozvan temeljem čl.171a Prekršajnog zakona da
se očituje o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj koji mu se stavlja na teret
izjavljuje da je razumio optužni prijedlog i ne osjeća se krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
Okrivljenik na ispitivanju izjavljuje da je navedenog dana u 07:00 sati sa
svojim osobnim vozilom marke Peugeot 407 reg. oznaka [registarska oznaka] došao u Lipik te se je sa desne strane ceste na obilježeni prostor parkirao vožnjom unatrag i onda je krenuo malo prema naprijed da izravna vozilo da lijeva strane ne smeta ostalim vozačima. Oko 10:00 sati je nakon završene terapije sjeo u auto i prvo je smotao volan u lijevo i krenuo deset centimetara prema naprijed, a onda je okrenuo volan puni u desno i par centimetara krenuo u nazad i onda je krenuo prema naprijed i izišao je iz parkinga i otišao je doma prema [adresa]. Želi reći na kraju da kada je izlazio s parkirališta nije osjetio nikakav udarac, jer da je ne bi sigurno otišao već bi se dogovorio s drugom osobom oko štete. Navedenog dana je upravljao osobnim automobilom opisanim u optužnom aktu i vršio je parkiranje bočno. Tom prilikom vršio je provjeru u nutarnjim retrovizoru i desnom retrovizoru, ali nije osjetio da je u nešto udario, odnosno da je došlo do kontakta dvaju vozila. Nakon što se je parkirao otišao je, jer je išao na terapije. Oko 10:00 sati je bio gotov sa terapijama, došao je do automobila, ali nije primijetio nikakva oštećenja na vozilu i otišao je doma. Na njegovom vozilu nije bilo nikakvih oštećenja. Otišao je s parkiranog mjesta, a nije ostavio podatke ni o sebi ni o vozilu, jer smatra da nije ništa napravio, nije osjetio ni udarac ni struganje. Policija je tog istog dana u poslijepodnevnim satima došla kod njega kući i tom prilikom su slikali njegovo vozilo, ali na njegovom vozilu nije primijetio nikakva oštećenja. Nije mu poznato da li je drugom učesniku u nesreći nadoknađena šteta, stoga moli sud da ga oslobodi od odgovornosti.
3. Svjedok MF ispitan izjavljuje da je navedenog dana bio u
neposrednoj blizini mjesta događaja odnosno na autobusnom stajalištu u Lipiku u istoj ulici, jer mu je došlo do kvara na kamionu i zadržao se je tamo manje od sat vremena. Bilo je to ujutro oko 07:00 sati i vidio je da se je jedno vozilo, odnosno vozač parkira na bočno parkiralište, da se radi o većem vozilu, a parkirno mjesto je bilo manje. Vidio je da se je prilikom tog parkiranja vozilo namještalo i da je to vozilo iza vozila koje se parkiralo malo cuknulo. Došlo je tom prilikom do kontakta dvaju vozila između zadnjeg djela vozila koje se parkiralo, tj. okrivljenika i vozila koje je već bilo parkirano. Vidio je da je vozač tog vozila koji se je parkirao izišao iz vozila, da se je radilo o starijem čovjeku, sjedom, a bio je tom prilikom na udaljenosti od 70 –tak metara, pa ne može sa sigurnošću reći da je to ta osoba koja je danas u sudu kao okrivljenik. Nakon toga vrlo brzo se je okrenuo kamionom i prošao je pored tih parkiranih vozila i mobitelom je slikao ta dva vozila. Stavio je na Viber stranicu grupa naziva „Policija zaustavlja“ objavu da je uslikao ta dva vozila, odnosno da je vidio prometnu nesreću, a nakon toga ga je kontaktirao vlasnik tog drugog vozila i njemu je poslao sliku. Nije se čuo udarac, jer je to bilo sitno, samo se je to malo drugo vozilo zaljuljalo. Koliko je njemu poznato nije bilo drugih svjedoka događaja.
4. Okrivljenik ima primijetiti na iskaz svjedoka da isti kaže da je bio na
udaljenosti oko 50 –tak metara pa kako je to onda sve mogao vidjeti.
5. Svjedok FF ispitan izjavljuje da osobno nije vidio prometnu nesreću, jer
je bio na poslu od 06:00 do 14:00 sati. Gospodin MF je stavio u grupu „Policija zaustavlja“ da je vozač jednog vozila udario u drugo vozilo i da je otišao, a njega je nekoliko ljudi došlo pitati da li je vidio da mu je vozilo oštećeno. Otišao sam do svog automobila i vidio sam da je na prednjem braniku na sredini oštećeno moje vozilo, a po tome sam zaključio da je okrivljenik ustvari kukom od automobila udario u moje vozilo. Od policije sam saznao da je na vozilu okrivljenika bila kuka, te da se oštećenja odnosno visine kuke i oštećenja na mom vozilu podudaraju. Dobio sam naknadu štete za vozilo preko osiguravajućeg društva. Tom prilikom na mom vozilu nije nastala nekakva velika materijalna šteta i nemam više ništa za izjaviti.
6. Prilkom ispitivanja svjedok je dao na uvid fotografiju na mobitelu na kojem je
vidljiva slika parkiranih vozila.
7. Okrivljenik je izvršio uvid u fotografiju i naveo da je njegovo vozilo crvene
boje, a sud utvrđuje da se ne vide reg.oznake.
8. Svjedok FF ispitan izjavljuje da osobno nije vidio prometnu nesreću,
ali je bio na poslu od 06:00 do 14:00 sati. Gospodin MF je stavio u grupu „Policija zaustavlja“ da je vozač jednog vozila udario u drugo vozilo i da je otišao, a njega je nekoliko ljudi došlo pitati da li je vidio da je njegovo vozilo oštećeno. Otišao je do svog automobila i vidio je da je na prednjem braniku na sredini oštećeno njegovo vozilo, a po tome je zaključio da je okrivljenik ustvari kukom od automobila udario u njegovo vozilo. Od policije je saznao da je na vozilu okrivljenika bila kuka, te da se oštećenja odnosno visine kuke i oštećenja na njegovom vozilu podudaraju. Dobio je naknadu štete za vozilo preko osiguravajućeg društva. Tom prilikom na njegovom vozilu nije nastala nekakva velika materijalna šteta.
9. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao je situacijski plan
(str.12), zapisnik o očevidu (str.14-16), zapisnik o očevidu (str.17-19), dokumentacija očevida (str.23-32), izvadak iz prekršajne evidencije (str.34), fotografije (str.36) I ispitao je svjedoke SF i AF.
10. Okrivljenik ima primijetiti na fotodokumentaciju da oštećenja koja su vidljiva
na vozilu drugog učesnika u nesreći nisu mogla nastati od udara njegovog vozila, jer se ne podudaraju visine vozila i vjerojatno bi imao štetu i na svom vozilu, da je zaista došlo do kontakta. Njegovo vozilo je inače staro 15 godina i na istom postoje ogrebotine sa svih strana, od granja.
11. Nakon ovako provedenog postupka, ocjenjujući provedene dokaze zasebno
i sve dokaze zajedno, te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud
nalazi da je okrivljenik počinio prekršaj iz čl.43. st.3. uz prim. čl.293. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji mu se stavlja na teret, a ne nalazi da je počinio prekršaj iz čl.176. st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
12. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika na ispitivanju za prekršaj pod točkom I.
da je navedenog dana upravljao osobnim automobilom opisanim u optužnom aktu i vršio je parkiranje bočno. Tom prilikom vršio je provjeru u nutarnjim retrovizoru i desnom retrovizoru, ali nije osjetio da je u nešto udario, odnosno da je došlo do kontakta dvaju vozila i nije primijetio nikakva oštećenja na vozilu i otišao je doma. Oštećenja koja su vidljiva na vozilu drugog učesnika u nesreći nisu mogla nastati od udara njegovog vozila, jer se ne podudaraju visine vozila i vjerojatno bi imao štetu i na svom vozilu, da je zaista došlo do kontakta, koja obrana je neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, a sud je povjerovao iskazu svjedoka SF da je navedenog dana bio u neposrednoj blizini mjesta događaja odnosno na autobusnom stajalištu u Lipiku u istoj ulici. Bilo je to ujutro oko 07:00 sati i vidio je da se je jedno vozilo, odnosno vozač parkira na bočno parkiralište, da se radi o većem vozilu, a parkirno mjesto je bilo manje. Vidio je da se je prilikom tog parkiranja vozilo namještalo i da je to vozilo iza vozila koje se parkiralo malo cuknulo. Došlo je tom prilikom do kontakta dvaju vozila između zadnjeg djela vozila koje se parkiralo, tj. okrivljenika i vozila koje je već bilo parkirano. Vidio je da je vozač tog vozila koji se je parkirao izišao iz vozila, da se je radilo o starijem čovjeku, sjedom, a bio je tom prilikom na udaljenosti od 70 –tak metara. Nakon toga vrlo brzo se je okrenuo kamionom i prošao je pored tih parkiranih vozila i mobitelom je slikao ta dva vozila. Nije se čuo udarac, jer je to bilo sitno, samo se je to malo drugo vozilo zaljuljalo, koji je iskazivao jasno uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost iskaza svjedoka, na temelju iskaza svjedoka AF da osobno nije vidio prometnu nesreću, ali su ga drugi ljudi obavijestili da je njegovo vozilo oštećeno.
Otišao je do svog automobila i vidio je da je na prednjem braniku na sredini oštećeno njegovo vozilo, a po tome je zaključio da je okrivljenik ustvari kukom od automobila udario u njegovo vozilo. Od policije je saznao da je na vozilu okrivljenika bila kuka, te da se oštećenja odnosno visine kuke i oštećenja na njegovom vozilu podudaraju. Dobio je naknadu štete za vozilo preko osiguravajućeg društva. Tom prilikom na njegovom vozilu nije nastala nekakva velika materijalna šteta, koji je iskazivao jasno uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost iskaza svjedoka, uvidom u situacijski plan (str.12) utvrđeno je da je naznačen položaj vozila drugog učesnika u nesreći i smjer kretanja vozila okrivljenika, uvidom u zapisnik o očevidu (str.14-16) i uvidom u fotografije (str. 23-32 i 36) utvrđeno je da se je prometna nesreća dogodila po danu, kolnik je bio suh, promet gust, a na vozilu drugog učesnika u nesreći je nastala mala materijalna šteta, a na vozilu okrivljenika vidljiva je kuka, iz čega ovaj sud zaključuje da je okrivljenik navedenog dana upravljajući osobnim vozilom opisanim u optužnom aktu na obilježenom parkiralištu vršio vožnju unazad, smjerom istok–zapad, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, uslijed čega je došlo do udara zadnjeg dijela osobnog automobila okrivljenika u prednji središnji dio propisno parkiranog na obilježenom parkiralištu (smjer zapad-istok) osobnog automobila marke Opel Astra reg. oznaka [registarska oznaka], a kojeg je prethodno parkirao FF, kojom prilikom je na vozilu drugog učesnika u nesreći nastala materijalna šteta, pa ovaj sud smatra dokazanim djelo okrivljenika kako je to opisano u izreci ove presude pod točkom I., a nalazeći u djelu obilježja prekršaja iz citiranog propisa proglasio ga krivim i osudio ga na novčanu kaznu ispod novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj.
13. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika za prekršaj pod točkom II. da je
navedenog dana upravljao osobnim automobilom opisanim u optužnom aktu i
otišao je s parkiranog mjesta, a nije ostavio podatke ni o sebi ni o vozilu, jer smatra da nije ništa napravio, nije osjetio ni udarac ni struganje. Nije osjetio nikakav udarac, jer da je ne bi sigurno otišao već bi se dogovorio s drugom osobom oko štete. Tom prilikom vršio je provjeru u nutarnjem retrovizoru i desnom retrovizoru, ali nije osjetio da je u nešto udario, odnosno da je došlo do kontakta dvaju vozila, koja obrana je neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, jer da je okrivljenik provjeravao vidio bi da se vozilo iza njega zaljulalo, jer ako je to vidio svjedok morao je vidjeti i okrivljenik, već je povjerovao iskazu svjedoka SF da je navedenog dana bio u neposrednoj blizini mjesta događaja odnosno na autobusnom stajalištu u Lipiku u istoj ulici i vidio je da se je prilikom tog parkiranja vozilo namještalo i da je to vozilo iza vozila koje se parkiralo malo cuknulo. Došlo je tom prilikom do kontakta dvaju vozila između zadnjeg djela vozila koje se parkiralo, tj. okrivljenika i vozila koje je već bilo parkirano. Vidio je da je vozač tog vozila koji se je parkirao izišao iz vozila, da se je radilo o starijem čovjeku, sjedom, a bio je tom prilikom na udaljenosti od 70 –tak metara. Nije se čuo udarac, jer je to bilo sitno, samo se je to malo drugo vozilo zaljuljalo, koji je iskazivao jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, uvidom u zapisnik o očevidu (str.14-16) i uvidom u fotografije (str.23-32 i 36) utvrđeno je da je do dolaska ekipe za očevid mjesto prometne nesreće je bilo izmijenjeno na način da je okrivljenik napustio mjesto događaja, a na vozilu drugog učesnika u nesreći nastala je mala materijalna šteta. Na fotografijama je vidljiv trag ogrebotine na prednjem dijelu vozila drugog učesnika u nesreći, jer nije bilo razloga da se posumnja u istinitost zapisnika o očevidu i fotografija, iz čega ovaj sud zaključuje da je okrivljenik navedenog dana nakon prometne nesreće opisane pod točkom I. izreke ove presude u kojoj je nastala samo materijalna šteta napustio mjesto nesreće, a da vlasniku oštećenog vozila nije ostavio podatak o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću i nije potpisao Europsko izvješće, a što ne iziskuje neko vrijeme, a niti trud, pa ovaj sud smatra dokazanim djelo okrivljenika kako je to opisano u izreci ove presude pod točkom II., a nalazeći u djelu obilježja prekršaja iz citiranog propisa proglasio ga krivim i osudio ga na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj.
14. Pri odmjeravanju novčane kazne okrivljeniku za prekršaj pod točkom I. sud
je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti da okrivljenik do sada nije osuđivan, a što je
utvrđeno uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije (str.34-35), da je na vozilu drugog učesnika u nesreći nastala mala materijalna šteta, da je drugom učesniku u nesreći nadoknađena šteta i životnu dob okrivljenika, a otegotnih okolnosti nije bilo, pa mu je primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu ispod novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj držeći da će se i s tako izrečenom novčanom kaznom okrivljenik ubuduće kloniti činjenja takvih ili sličnih prekršaja, te da će se i tako postići svrha kažnjavanja.
15. Pri odmjeravanju novčane kazne okrivljeniku za prekršaj pod točkom II. sud
je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti da okrivljenik do sada nije osuđivan, a što je
utvrđeno uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije (str.34-35), da je na vozilu drugog učesnika u nesreći nastala mala materijalna šteta, da je drugom učesniku u nesreći nadoknađena šteta i životnu dob okrivljenika, a otegotnih okolnosti nije bilo, pa mu je primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj držeći da će se i s tako izrečenom novčanom kaznom okrivljenik ubuduće kloniti činjenja takvih ili sličnih prekršaja, te da će se i tako postići svrha kažnjavanja.
16. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se okrivljeniku izrekne i zaštitna
mjera zabrana upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci, jer okrivljenik do sada nije osuđivan, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije (str.34-35) i okrivljeniku je vozačka dozvola potrebna iz osobnih razloga, pa po mišljenju ovog suda nema opasnosti da će okrivljenik upravljajući vozilom ponovo počiniti isti ili sličan prekršaj.
17. Odluka o troškovima postupka za okrivljenika temelji se na odredbi čl.138.
st.2. t.2. i 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na troškove izrade skice, troškove izrade fotodokumentacije i troškove vođenja prekršajnog postupka određene u paušalnom iznosu, u smislu točke I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), a određeni su razmjerno dužini trajanja, složenosti postupka i imovinskim prilikama okrivljenika, a sud je istoga obvezao na platež navedenih troškova, jer je isti proglašen krivim.
18. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Pakracu, 24. prosinca 2025.g.
ZAPISNIČAR:
SUDAC:
Brigita Kasner v.r.
Mira Vrbica v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena, te je presuda pravomoćna s danom donošenja temeljem čl.244. st.1. Prekršajnog zakona
DNA:
1. okrivljeniku
2. tužitelju
3. spis
