REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1337/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja BROD-PLIN d.o.o. Slavonski Brod, Trg pobjede 5, OIB: 93572453653, kojega zastupa opunomoćenik JČ, djelatnik tužitelja, protiv tuženika Hrvatske energetske regulatorne agencije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 14, OIB: 83764654530, kojega zastupa ŠČ, službena osoba, radi određivanja jedinične cijene za toplinsku energiju, 24. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje odluke Hrvatske energetske regulatorne agencije KLASA: 025-08/22-01/4, URBROJ: 371-05-23-482 od 29. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanom Odlukom tuženika KLASA: 025-08/22-01/4, URBROJ: 371-05-23-482 od 29. rujna 2023., u točki 1. izreke određeno je da jedinične cijene za toplinsku energiju prema članku 5. stavku 3. Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije (Narodne novine broj 31/23., 74/23. i 107/23. – dalje: Uredba) koje čine razliku između cijene ulaznog energenta (goriva), cijene emisijskih jedinica stakleničkih plinova i krajnje cijene za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. koje uključuju porez na dodanu vrijednost, na temelju dostavljenih podataka energetskog subjekta BROD-PLIN d.o.o. za izgradnju i održavanje plinske mreže, distribuciju i opskrbu prirodnim plinom, proizvodnju, distribuciju i opskrbu toplinskom energijom, za centralni toplinski sustav naziva Slavonija I u Slavonskom Brodu, za energetski subjekt, ovdje tužitelja, iznose kako je to prikazano u tablici sadržanoj u navedenoj točki izreke osporavane Odluke. Tako je za tarifni model TM1 za jediničnu cijenu energije za proizvodnju toplinske energije 2021./2022. bez PDV-a naveden iznos od 0,2956 HRK/kWh / 0,0392 €/kWh, a za jediničnu cijenu energije za proizvodnju toplinske energije 2023./2024. bez PDV-a je naveden iznos od 0,4821 HRK/kWh / 0,0640 €/kWh, pri čemu je razlika jedinične cijene energije za proizvodnju toplinske energije bez PDV-a 0,1865 HRK/kWh / 0,0248 €/kWh. Za tarifni model TM2 za jediničnu cijenu energije za proizvodnju toplinske energije 2021./2022. bez PDV-a naveden je iznos od 0,3494 HRK/kWh / 0,0464 €/kWh, a za jediničnu cijenu energije za proizvodnju toplinske energije 2023./2024. bez PDV-a je naveden iznos od 0,5698 HRK/kWh / 0,0756 €/kWh, pri čemu je razlika jedinične cijene energije za proizvodnju toplinske energije bez PDV-a 0,2204 HRK/kWh / 0,0293 €/kWh. Točkom 2. izreke osporavane Odluke određeno je da fiksne naknade i ostale komponente krajnje cijene ostaju nepromijenjene. Prema točki 3. izreke osporavane Odluke, ista će se dostaviti tužitelju i Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, dok je točkom 4. izreke određeno da će se osporavana Odluka objaviti na internetskoj stranici tuženika. Sukladno točki 5. izreke, osporavana Odluka stupa na snagu 1. listopada 2023.

2. Tužitelj u tužbi ističe da osporavana Odluka nije osnovana na Ustavu i zakonu. Navodi da je odlučivanje tuženika protivno osnovnim postulatima i načelima Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) i to članka 49. Također, da je odlučivanje tuženika protivno odrednicama Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine, broj 80/13., 14/14., 102/14., 95/15., 76/18. i 86/19.) kao ius cogens- u i podzakonskim propisima vezanim uz primjenu istoga zakona, pri čemu ističe kako Ustav Republike Hrvatske i navedeni zakon doneseni u Hrvatskom saboru imaju jaču pravnu snagu u odnosu na uredbe Vlade Republike Hrvatske i Odluke koje donose pojedine Agencije ustrojene od Vlade Republike Hrvatske, a koje ne smiju biti u proturječnosti s Ustavom Republike Hrvatske i zakonima. Nadalje, ističe da je osporavana Odluka protivna nizu odredaba Zakona o tržištu toplinske energije, pri čemu ističe članak 8. stavak 2., članak 11. stavak 2. točku 2., članak 34. i članak 36. stavak 2. istoga zakona.

2.1. Nadalje, poziva se na članak 4. Zakona o tržištu toplinske energije te pojašnjava kako je djelatnost proizvodnje toplinske energije regulirana djelatnost te da se Metodologijom utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije (dalje: Metodologija) utvrđuje metodologija za izračun tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije u centralnom toplinskom sustavu, elementi za određivanje dozvoljenog prihoda, postupak podnošenja zahtjeva za određivanje, odnosno promjenu iznosa tarifnih stavki, formula za izračun ukupnog prihoda, tablice za praćenje troškova i izračun dozvoljenog prihoda. Napominje da se ova Metodologija odnosi na proizvođača toplinske energije u centralnom toplinskom sustavu sve dok se djelatnost proizvodnje toplinske energije u centralnom toplinskom sustavu obavlja kao javna usluga. Upućuje na odredbu članka 4. Metodologije. Navodi da se, s obzirom na to da je došlo do znatnog povećanja ulazne cijene energenta za proizvodnju toplinske energije, osporavanom Odlukom nije smjelo dovoditi u bilo kakve odnose prihode od tarifne stavke za snagu s pokrivanjima povećanja varijabilnih troškova i to u korelaciji s isporučenom toplinskom energijom na strani kupca, a da je do povećanja došlo na početku procesa, odnosno u dijelu proizvodnje toplinske energije.

2.2. Tužitelj pojašnjava kako je djelatnost distribucije toplinske energije također regulirana djelatnosti koja se određuje Metodologijom za određivanje tarifnih stavki za djelatnost distribucije toplinske energije, a isti troškovi nisu uključeni s obzirom da se naknada razlike odnosi samo na isporučenu toplinsku energiju. Nadalje, navodi da troškovi za snagu ne mogu biti uvršteni kao dio navedene odluke i postavljeni kao nepromjenjivi za vrijeme trajanja propisanog razdoblja iz navedene odluke jer isti također ovise o nekoliko različitih faktora. Ističe da je u međuvremenu došlo do povećanja cijena usluge servisa, osiguranja, el. energije itd., a onda su se isti osporavanom Odlukom doveli u korelaciju s isporučenom toplinskom energijom na strani krajnjeg kupca. Iz navedenog smatra razvidnim kako se određuju novi iznosi tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije u centralnom toplinskom sustavu u slučaju povećanja ulazne cijene energenta (u ovom slučaju prirodni plin) kako je došlo do povećanja u konkretnom slučaju. Nadalje, dodaje kako krajnji kupci prirodnog plina koji koriste plin za kućnu proizvodnju toplinske energije na potrošeni plin imaju subvenciju Vlade Republike Hrvatske od 0,0199 EUR/kWh, dok krajnji kupci na samostalnim toplinskim sustavima koji također koriste prirodni plin za proizvodnju toplinske energije nemaju nikakvu subvenciju, a dok s druge strane toplinarske tvrtke na centralnim i zatvorenim toplinskim sustavima koji koriste plin za proizvodnju toplinske energije imaju naknadu razlike (subvenciju) ne na potrošeni plin, nego na isporučenu toplinsku energiju, što je najmanje diskriminirajuće i protivno ustavnim odredbama.

2.3. Također, tužitelj smatra da osporavana Odluka proturječi i Zakonu o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22. i 18/23. - dalje: ZTD), konkretno članku 430., u svezi članka 252. i članka 273., u vezi čega navodi i kako se uprava – direktor tužitelja izlažu solidarnoj odgovornosti za nastali gubitak u poslovanju ako tužitelj postupi po osporavanoj Odluci. Tvrdi da će se osporavanom Odlukom za društvo generirati financijski gubitci. Predlaže Sudu poništiti osporavanu Odluku tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da nije točno da osporavana Odluka nije utemeljena na Ustavu Republike Hrvatske i zakonu, te navodi da je ona donesena na temelju članka 5. stavaka 2. i 3. Uredbe, koju je donijela Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 26. Zakona o energiji (Narodne novine, broj 120/12., 14/14., 102/15. i 68/18.) i članka 30. stavka 1. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 150/11., 119/14., 93/16., 116/18. i 80/22.), a u vezi s člankom 120. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 111/21.) i člankom 5. Zakona o tržištu plina (Narodne novine, broj 18/18. i 23/20.). Tuženik navodi da je postupio u skladu s člankom 5. stavkom 2. i 3. Uredbe donošenjem osporavane Odluke, a na temelju podataka koje mu je dostavio tužitelj. Naglašava kako nije sporna ovlast Vlade Republike Hrvatske za donošenje Uredbe budući da su ispunjene okolnosti odnosno pretpostavke za njeno donošenje, kao ni postupanje tuženika po Uredbi, odnosno donošenje osporavane Odluke. Nadalje, napominje kako tužitelj suštinski ne osporava utvrđene iznose jediničnih cijena za toplinsku energiju za centralne toplinske sustave iz osporavane Odluke, niti navodi da bi ona bila donesena na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle da tužitelj nije osporio utvrđeno činjenično stanje, iz čega se može zaključiti da istu smatra donesenom na temelju ispravno utvrđenog činjeničnog stanja. Isto tako, tvrdi da tužitelj ne osporava ovlast i obvezu tuženika da na temelju Uredbe donese pobijanu Odluku, niti postupanje tuženika u bilo kojem dijelu označava protivnim odredbama Uredbe na temelju koje je pobijana Odluka donesena.

3.1. Nadalje, ističe da tužitelj pogrešno i paušalno navodi da su ovlast i obveza tuženika za donošenje Odluke, kao i sama Odluka, protivni članku 49. Ustava Republike Hrvatske i odredbama Zakona o tržištu toplinske energije te Zakona o trgovačkim društvima, pri čemu ne navodi na koji način bi postupanje tuženika bilo protivno Ustavu i navedenim zakonima. Smatra da je tužiteljevo pozivanje na način izračuna iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije kako je propisan odredbama Metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije, kao i pozivanje na način izračuna iznosa tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije kako je propisan odredbama Metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije u cijelosti paušalno i neosnovano. Naime, pojašnjava kako osporavanom Odlukom koja je donesena na temelju odredaba članka 5. stavaka 2. i 3. Uredbe nisu određivani iznosi tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije, kao ni iznosi tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije, već su određene jedinične cijene za toplinsku energiju koje čine razliku između cijene ulaznog energenta (goriva), cijene emisijskih jedinica stakleničkih plinova i krajnje cijene za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. koja uključuje porez na dodanu vrijednost, pri čemu se uzimaju u obzir sredstva isplaćena od 1. listopada 2022. do 30. rujna 2023. na ime razlike utvrđene Odlukom o određivanju iznosa razlike između jediničnih cijena za centralne toplinske sustave i zatvorene toplinske sustave u odnosu na krajnje cijene isporučene toplinske energije (Narodne novine, broj 28/23.). Ukazuje da se tužitelj pogrešno poziva na odredbe Metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije jer se u konkretnom slučaju nisu primjenjivale odredbe iste, već se primjenjivala Uredba koja je u članku 5. stavku 1. propisala da krajnja cijena isporučene toplinske energije, koja uključuje naknade i porez na dodanu vrijednost, za krajnje kupce na toplinskim sustavima od 1. travnja 2023. do 31. ožujka 2024. ostaje nepromijenjena u odnosu na krajnje cijene važeće na dan stupanja na snagu Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije (Narodne novine, broj 104/22., 106/22., 121/22. i 156/22. - dalje: Uredba/22).

3.2. Naglašava kako se pri izračunu jediničnih cijena za toplinsku energiju u osporavanoj Odluci u obzir uzimala samo promjena cijene ulaznog energenta (goriva) i cijena emisijskih jedinica stakleničkih plinova, dok su prema članku 5. stavku 1. Uredbe drugi elementi ostali nepromijenjeni i primjenjivane su tarifne stavke i naknade koje su bile na snazi prije donošenja Uredbe/22 te su stoga i tarifne stavke za snagu morale ostati nepromijenjene. Dalje ističe da tužitelj također pogrešno navodi da troškovi za snagu ne mogu biti kao nepromjenjivi uvršteni u osporavanu Odluku za vrijeme trajanja razdoblja za koje je ista donesena, jer ti troškovi ovise o nekoliko različitih faktora s obzirom na to da je u međuvremenu došlo do povećanja cijena usluge servisa, osiguranja, električne energije itd., a onda su se troškovi za snagu pobijanom Odlukom doveli u korelaciju sa isporučenom toplinskom energijom na strani krajnjeg kupca, te stoga tuženik ukazuje da je člankom 5. stavkom 2. Uredbe propisano da tuženik određuje jediničnu cijenu za proizvodnju toplinske energije, dok je stavkom 3. istog članka propisano da tuženik određuje jediničnu cijenu koja čini razliku između cijene ulaznog energenta (goriva), cijene emisijskih jedinica stakleničkih plinova i krajnje cijene za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. koja uključuje naknade i porez na dodanu vrijednost iz čega, zbog nepromjenjivosti krajnje cijene, proizlazi da se ostali elementi koji čine krajnje cijene (troškovi za snagu, troškovi distribucije, naknade), ne mogu mijenjati. Tuženik ukazuje i kako se osporavana Odluka ne može promatrati neodvojivo od odredaba članka 5. stavaka 1., 6,. 8. i 9. Uredbe. Dodaje da će na temelju osporavane Odluke koju je tuženik donio na temelju članka 5. stavka 2. Uredbe kojim je propisano određivanje jedinične cijene za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave, Vlada Republike Hrvatske na temelju stavka 6. istoga članka Uredbe, odlukom odrediti iznos razlike između jediničnih cijena određenih pobijanom Odlukom i krajnje cijene isporučene toplinske energije, koja uključuje naknade i porez na dodanu vrijednost, za krajnje kupce toplinske energije na toplinskim sustavima iz stavka 1. predmetnoga članka Uredbe.

3.3. Tuženik osporava tužiteljeve navode o gubitku u poslovanju tužitelja jer se radi o postupanju u skladu s pozitivnim zakonodavstvom, prvenstveno Uredbom, koja propisuje izračun/određivanje jedinične cijene za toplinsku energije za centralne toplinske sustave za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. Tvrdi da se postupanja u skladu s odredbama važećih propisa ne bi mogla okvalificirati kao poduzimanje štetnih radnji od strane člana uprave društva, a što je vidljivo iz članka 252. ZTD-a. Stoga navode tužitelja da se uprava - direktor tužitelja u slučaju da postupi po osporavanoj Odluci izlaže solidarnoj odgovornosti za nastali gubitak u poslovanju, ocjenjuje kao paušalne i neosnovane. U vezi toga ističe kako tužitelj predviđa gubitak u poslovanju u budućnosti, ali da svjesno izostavlja činjenicu da Vlada Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 5. stavka 6. Uredbe određuje iznos razlike između jediničnih cijena određenih osporavanom Odlukom i krajnje cijene isporučene toplinske energije, koja uključuje naknade i porez na dodanu vrijednost, za krajnje kupce toplinske energije na toplinskim sustavima iz stavka 1. predmetnoga članka Uredbe te da se osporavana Odluka u pogledu učinaka koje ima na poslovanje tužitelja ne može promatrati neodvojivo od odluke Vlade Republike Hrvatske na temelju koje će se tužitelju isplatiti iznos razlike između jediničnih cijena određenih osporavanom Odlukom i krajnje cijene isporučene toplinske energije iz članka 5. stavka 1. Dakle, smatra da postupanje tužitelja po osporavanoj Odluci nije protivno niti jednom pozitivnom propisu, pa tako ni odredbama ZTD-a. Posebno ističe da tužitelj ničime nije dokazao da bi zbog postupanja po osporavanoj Odluci imao gubitke u poslovanju, niti da je na tu okolnost dostavio dokaze. Naglašava da zakonitost pobijane Odluke proizlazi iz pravilne primjene materijalnoga prava, odnosno Uredbe kojom je propisana obveza tuženika da odredi jediničnu cijenu za toplinsku energiju za centralne toplinske sustave, a što je tuženik i učinio pobijanom Odlukom, a tužitelj u tužbi to nije osporio. Nadalje, da zakonitost osporavane Odluke proizlazi i iz pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu naglašava da je osporavana Odluka donesena na temelju podataka koje je tuženiku dostavio tužitelj, a utvrđeno činjenično stanje tužitelj u tužbi nije osporio, odnosno nije osporio iznose jediničnih cijena za toplinsku energiju za centralne toplinske sustave utvrđene osporavanom Odlukom. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Sud je u ovome sporu održao raspravu 6. listopada 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika. Ročište je u odnosu na tuženika u skladu s člankom 89. stavkom 2. ZUS-a održano na daljinu putem platforme Microsoft Teams.

4.1. Opunomoćenik tužitelja naveo je da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe. Predložio je odgoditi ročište na rok od mjesec dana, s obzirom na to da se 31. listopada 2025. očekuju rezultati revizije od strane tuženika. Izjavio je da se navedena revizija provodi u skladu s Uredbom o izmjenama Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije (Narodne novine, broj 121/25. i 122/25.) i to članka 4. stavka 7. predmetne Uredbe od 17. rujna 2025.

4.2. Opunomoćenica tuženika ostala je kod svih navoda iz odgovora na tužbu i dostavljenih podnesaka te se složila s odgodom ročišta na rok od mjesec dana.

5. Nakon što je rasprava odgođena na prijedlog stranaka, sljedeće ročište za raspravu održano je 24. studenog 2025. Rasprava je održana u prisutnosti službene osobe tuženika, koja je održana na daljinu putem platforme Microsoft Teams u skladu s člankom 89. stavkom 2. ZUS-a. Na raspravu nije pristupio uredno pozvani tužitelj, iako mu je na njegovo traženje iz podneska od 7. listopada 2025. da na ročištu sudjeluje na daljinu isto omogućeno te je poveznica poslana, ali se na poslano nije odazvao, te je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

5.1. Opunomoćenica tuženika ostala je kod svih navoda iz odgovora na tužbu i dostavljenih podnesaka kao i obrazloženja osporavane Odluke. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe tuženik zatražio od energetskih subjekata dostavu podataka. Stoga je tužitelj (energetski subjekt) dostavio podatke o proizvedenoj i isporučenoj toplinskoj energiji, cijenama energenata, proizvodnim postrojenjima, toplinskim sustavima, krajnjim kupcima, strukturi krajnjih cijena po tarifnim modelima, prihodima i rashodima tijekom ogrjevne sezone 2021/2022. i 2022/2023. te procjeni za ogrjevnu sezonu 2023/2024.

9. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj u ogrjevnoj sezoni 2021/2022. u centralnom toplinskom sustavu (CTS) Slavonija I u Slavonskom Brodu za energent koristio prirodni plin koji je nabavljao po prosječnoj cijeni od 0,2331 HRK/kWh (0,0309 €/kWh) uz gornju ogrjevnu vrijednost.

10. Prema utvrđenjima iz upravnog postupka, cijena ulaznog energenta za ogrjevnu sezonu 2023/2024. je u odnosu na cijenu energenta za ogrjevnu sezonu 2021/2022. povećana za 81% za CTS Slavonija I u Slavonskom Brodu.

11. Na temelju dostavljenih podataka tužitelja, tuženik je, u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe odredio iznos jedinične cijene za proizvodnju toplinske energije u centralnom toplinskom sustavu CTS Slavonija I za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. Tako jedinična cijena energije za proizvodnju toplinske energije 2021./2022. bez PDV-a po TM1 iznosi 0,2956 HRK/kWh / 0,0392 €/kWh, a za TM2 0,3494 HRK/kWh/0,0464 €/kWh. Nadalje, jedinična cijena energije za proizvodnju toplinske energije 2023./2024. bez PDV-a za TM1 iznosi 0,4821 HRK/KWh / 0,0640 €/kWh, a za TM2 0,5698 HRK/kWh / 0,0756 €/kWh. Stoga razlika jedinične cijene energije za proizvodnju toplinske energije bez PDV-a za TM1 iznosi 0,1865 HRK/kWh / 0,0248 €/kWh, a za TM2 0,2204 HRK/kWh /0,0293 €/kWh.

12. Također, tuženik je izračunao krajnje cijene isporučene toplinske energije za CTS Slavonija I koje se sastoje od jediničnih cijena za proizvodnju toplinske energije za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024., tarifne stavke za proizvodnju toplinske energije fiksni dio za snagu za TM1 i TM2 11,60 HRK/kW/mj. (1,5396 €/kW/mj.), tarifne stavke za distribuciju toplinske energije za energiju TM1 i TM2 0,05 HRK/kWh (0,0066 €/kWh), tarifne stavke za distribuciju toplinske energije fiksni dio za snagu za TM1 i TM2 5,2 HRK/kW/mj. (0,6902 €/kW/mj.), naknada za energetsku djelatnost opskrbe za TM1 i TM2 0,5 HRK/kW/mj. (0,0664 €/kW/mj.), naknada za djelatnost kupca toplinske energije uvećana od 1. rujna 2022. sa 2,7 na 6,7 HRK/kW/mj. (0,3584 na 0,8892 €/kW/mj.) u ogrjevnoj sezoni 2021/2022. sa PDV-om od 13%, kao i krajnju cijenu isporučene toplinske energije u ogrjevnoj sezoni 2023/2024. s istim iznosima fiksnih naknada i ostalih komponenti, te s PDV-om od 5%.

13. Tako je za CTS Slavonija I izračunata krajnja jedinična cijena toplinske energije za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. Naime, krajnja jedinična cijena u sezoni 2021./2022. s PDV (13%) po TM1 iznosi 0,5159 HRK/kWh/ 0,0685 €/kWh, a za TM2 0,6008 HRK/kWh/0,0797 €/kWh. Nadalje, krajnja jedinična cijena u sezoni 2023./2024. s PDV (5%) za TM1 iznosi 0,7067 HRK/KWh/0,0938 €/kWh, a za TM2 0,8956 HRK/kWh/0,1189 €/kWh. Slijedom navedenog, razlika krajnjih jediničnih cijena za TM1 iznosi 0,1908 HRK/kWh/0,0253€/kWh, a za TM2 -0,2948 HRK/kWh/0,0391 €/kWh.

14. Tuženik je prilikom odlučivanja uzeo u obzir da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o određivanju iznosa razlike između jediničnih cijena za centralne toplinske sustave i zatvorene toplinske sustave u odnosu na krajnje cijene isporučene toplinske energije (Narodne novine, broj 28/23., - dalje: Odluka Vlade) za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023., prema kojoj za tužitelja (energetskog subjekta) vrijede sljedeći iznosi: CTS: Slavonija - Iznos razlike HRK/kWh (€/kWh) za TM1 iznosi 2,1715 (0,02882), a za TM2 2,5695 (0,3410).

15. Na temelju analize stvarnih troškova proizvodnje toplinske energije u CTS i krajnjih jediničnih cijena za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023. tuženik je izračunao krajnju cijenu isporučene toplinske energije u CTS Slavonija I koja se sastoji od jediničnih cijena za proizvodnju toplinske energije i tarifnih stavki koje ostaju nepromijenjene.

16. Slijedom navedenog, za CTS Slavonija I (prema izračunu sa stvarnim troškovima za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023.) krajnja jedinična cijena u sezoni 2021./2022. s PDV (13%) po TM1 iznosi 0,5159 HRK/kWh/0,0685 €/kWh, a za TM2 0,6008 HRK/kWh/0,0797 €/kWh, dok krajnja jedinična cijena u sezoni 2022./2023. s PDV (5%) za TM1 iznosi 1,8577 HRK/KWh / 0,2466 €/kWh, a za TM2 2,1798 HRK/kWh/0,2893 €/kWh. Shodno tome, razlika krajnjih jediničnih cijena između sezone 2022./2023. i 2021./2022. za TM1 iznosi 1,3418 HRK/kWh/ 0,1781 €/kWh, a za TM2 1,5790 HRK/kWh / 0,2096 €/kWh.

17. Usporedbom ostvarenih krajnjih jediničnih cijena u razdoblju od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023. i iznosa razlike propisanih u Odluci Vlade, u upravnom postupku utvrđeno je odstupanje u sljedećim iznosima: za CTS Slavonija I, razlika krajnjih jediničnih cijena između sezone 2022./2023. i 2021./2022. prema Odluci Vlade po TM1 iznosi 2,1715 HRK/kWh/0,2882 €/kWh, a za TM2 2,5695 HRK/kWh/0,3410 €/kWh, dok razlika krajnjih jediničnih cijena između sezone 2022./2023. i 2021./2022. prema izračunu sa stvarnim troškovima za TM1 iznosi 1,3418 HRK/KWh/0,1781 €/kWh, a za TM2 1,5790 HRK/kWh/0,2096 €/kWh. Dakle, odstupanje za TM1 iznosi 0,8297 HRK/kWh/0,1101 €/kWh, a za TM2 0,9905 HRK/kWh/0,1315 €/kWh.

18. Člankom 5. stavkom 2. Uredbe propisano je da će Hrvatska energetska regulatorna agencija, do 30. rujna 2023., za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024, odrediti jediničnu cijenu za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave, temeljem dostavljenih podataka energetskog subjekta o cijeni ulaznog energenta i cijeni emisijskih jedinica stakleničkih plinova. Stavkom 3. istog članka propisano je da temeljem dostavljenih podataka energetskog subjekta iz stavka 2. ovoga članka Hrvatska energetska regulatorna agencija određuje jediničnu cijenu koja čini razliku između cijene ulaznog energenta (goriva), cijene emisijskih jedinica stakleničkih plinova i krajnje cijene za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. koja uključuje porez na dodanu vrijednost, pri čemu se uzimaju u obzir sredstva isplaćena od 1. listopada 2022. do 30. rujna 2023. na ime razlike utvrđene Odlukom o određivanju iznosa razlike između jediničnih cijena za centralne toplinske sustave i zatvorene toplinske sustave u odnosu na krajnje cijene isporučene toplinske energije (Narodne novine, broj 28/23.).

19. Slijedom navedenog, Sud prihvaća utvrđenja iz upravnog postupka jer isto proizlazi iz podataka sadržanih u materijalnoj dokumentaciji u spisu, čija vjerodostojnost nije niti sporna među strankama. Iznosi jediničnih cijena za toplinsku energiju određeni na temelju podataka koje je tuženiku dostavio tužitelj, kao i na temelju Uredbe, pri čemu su izračuni detaljno navedeni u osporavanoj Odluci.

20. Tužitelj je tijekom spora predložio prekid spora do rješavanja prethodnog pitanja, odnosno čekanja rezultata revizije izračuna. Sud je dopustio niz odgoda rasprave na zahtjev stranaka, ali nije prekinuo spor jer nije ocijenio kako se u konkretnom slučaju radi o prethodnom pitanju iz članka 105. stavka 2. točke 1. ZUS-a pokrenutim pred nadležnim sudom ili javnopravnim tijelom, zbog čega bi prekid spora bio osnovan.

21. Sud ne nalazi da bi odlučivanje od strane tuženika bilo protivno članku 49. Ustava Republike Hrvatske, odnosno poduzetničkim i tržišnim slobodama. To stoga što se Uredbom, zbog poremećaja na domaćem tržištu energije, uređuju posebne mjere za trgovinu plinom, način i uvjeti formiranja cijena plina, osiguravanje uvjeta za sigurnost opskrbe plinom za određene kategorije kupaca plina, te posebni uvjeti obavljanja energetskih djelatnosti plinom. Riječ je, dakle, o privremenim i posebnim mjerama, koje se propisuju na određeno razdoblje, a sve zbog poremećaja na domaćem tržištu energije. Stoga Sud ne smatra da bi osporavana odluka, koja se temelji na Uredbi, bila protivna niti odredbama Zakona o tržištu toplinske energije. Isto tako, Sud ne nalazi da bi tužitelj bio stavljen u diskriminatorni položaj.

22. Točno je da su Ustav Republike Hrvatske i zakoni po pravnoj snazi iznad uredbi Vlade Republike Hrvatske. Tako prema članku 5. Ustava Republike Hrvatske, zakoni moraju biti u skladu s Ustavom, a podzakonski propisi, među kojima su i uredbe Vlade, moraju biti u skladu i s Ustavom i sa zakonom. Međutim, niža pravna snaga u hijerarhiji pravnih propisa ne znači ujedno da je konkretna Uredba protivna Ustavu Republike Hrvatske i zakonima. Naime, prema članku 30. stavku 1. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 150/11., 119/14., 93/16., 116/18., 80/22. i 78/24.) Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom. Dakle, za donošenje uredbi postoji jasna ovlast Vlade Republike Hrvatske, dok je tuženik isto tako jasno dužan postupiti po konkretnoj Uredbi prema članku 5. stavku 4. i 5. Uredbe.

23. Tužitelj pogrešno smatra da troškovi za snagu ne mogu biti kao nepromjenjivi uvršteni u osporavanu Odluku za vrijeme trajanja razdoblja za koje je ista donesena, jer ti troškovi ovise o nekoliko različitih faktora s obzirom na to da je u međuvremenu došlo do povećanja cijena usluge servisa, osiguranja, električne energije, a onda su se troškovi za snagu pobijanom Odlukom doveli u korelaciju sa isporučenom toplinskom energijom na strani krajnjeg kupca. Ovdje treba istaknuti da je člankom 5. stavkom 2. Uredbe propisano da tuženik određuje jediničnu cijenu za proizvodnju toplinske energije, dok je stavkom 3. istog članka propisano da tuženik određuje jediničnu cijenu koja čini razliku između cijene ulaznog energenta (goriva), cijene emisijskih jedinica stakleničkih plinova i krajnje cijene za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. koja uključuje naknade i porez na dodanu vrijednost. Iz navedenog proizlazi da zbog nepromjenjivosti krajnje cijene, ostali elementi koji čine krajnje cijene (troškovi za snagu, troškovi distribucije, naknade), se ne mogu mijenjati. Osporavana Odluka ne može se promatrati neodvojivo od odredaba članka 5. stavaka 1., 6,. 8. i 9. Uredbe. Na temelju osporavane Odluke koju je tuženik donio na temelju članka 5. stavka 2. Uredbe kojim je propisano određivanje jedinične cijene za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave, Vlada Republike Hrvatske na temelju stavka 6. istoga članka Uredbe, odlukom odrediti iznos razlike između jediničnih cijena određenih pobijanom Odlukom i krajnje cijene isporučene toplinske energije, koja uključuje naknade i porez na dodanu vrijednost, za krajnje kupce toplinske energije na toplinskim sustavima iz stavka 1. predmetnoga članka Uredbe.

24. U pogledu tužiteljeva pozivanja na odredbe ZTD-a, napominje se kako se postupanja u skladu s odredbama važećih propisa ne bi mogla okvalificirati kao poduzimanje štetnih radnji od strane člana uprave društva, a što je vidljivo posebno iz članka 252. ZTD-a, u kojem se taksativno nabraja za koju štetu bi članovi uprave bili naročito odgovorni. Stoga se navodi tužitelja da se postupanjem po osporavanoj Odluci uprava, odnosno direktor tužitelja izlažu solidarnoj odgovornosti za nastali gubitak u poslovanju, a za koji gubitak tužitelj tvrdi da će sigurno nastati u slučaju postupanja tužitelja po Odluci, ocjenjuju kao neosnovani. Nadalje, vezano uz tužiteljevo predviđanje gubitaka u poslovanju u budućnosti, za koji navodi da će proizaći iz postupanja po Odluci, potrebno je u obzir uzeti odredbu članka 5. stavaka

6., 8. i 9. Uredbe.

25. Slijedom iznesenoga, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, a izneseni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu.

26. Stoga je Sud osporavanu Odluku tuženika ocijenio zakonitom, te je odlučio kao izreci presude, primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a.

U Osijeku 24. prosinca 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku