Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-349/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Blažene Ereš predsjednice vijeća te Katarine Žuk i Martine Budinski Modronje članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Krznarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TB zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Sisku broj K-593/2025 od 9. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog TB kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Sisku broj K-593/2025 od 9. prosinca 2025. okrivljenom TB je na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP). Na temelju članka 131. stavka 2. ZKP, istražni zatvor po ovom rješenju može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

2. Protiv rješenja žalbu je podnio okrivljeni, po branitelju Nemanji Nožiniću iz Odvjetničkog društva Nožinić, Tomljanović & Maričević d.o.o., u Novoj Gradišci.

3. Okrivljenik navodi kako žalbu podnosi zbog "svih žalbenih razloga". U žalbi se ne osporava osnovana sumnja za počinjenje predmetnog kaznenog djela ali se ističe kako je prvostupanjski sud iz pogrešno i nepotpuno utvrđenih činjenica izveo pogrešan činjenični pa posljedično i pravni zaključak o postojanju okolnosti koje ukazuju da bi okrivljenik ako se pusti na slobodu mogao napustiti Republiku Hrvatsku, odnosno da nije jasno koje su to osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni, u slučaju puštanja na slobodu pobjeći i neće se odazivati te da činjenica stranog državljanstva okrivljenog i to zemlje koja nije članica Europske unije te da nema veze sa Republikom Hrvatskom, ne upućuje na opasnost na koju se poziva sud. Smatra kako su mjere opreza iz članka 98. ZKP nedvojbeno primjenjive i mogu zamijeniti istražni zatvor, a posebno vezano za okolnost opasnosti od bijega i to po potrebi kombinacijom sljedećih mjera: oduzimanjem isprava i obaveznog javljanja odgovarajućim tijelima ili zabrana napuštanja područja. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Na temelju članka 495. u vezi članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-385/2025 od 23. prosinca 2025.

5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Nasuprot žalbenim navodima okrivljenika, prema ocjeni ovog vijeća, pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud odlučio o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP.

7. Iako okrivljenik ne osporava osnovanu sumnju, valja istaknuti kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja ili boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11, proizlazi iz dokaza navedenih u optužnici, priznanja okrivljenika, te donošenje nepravomoćne presude kojom je okrivljenik proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, a sve kako pravilno navodi prvostupanjski sud pod točkom 5. obrazloženja pobijanog rješenja, čime je ostvarena osnovna pretpostavka za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP.

8. Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog vijeća, na strani okrivljenika postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP čime je ostvarena i posebna pretpostavka za određivanje, odnosno sada produljenje istražnog zatvora, a za što prvostupanjski sud pod točkom 6. i 7. obrazloženja pobijanog rješenja daje jasne i isprave razloge. Naime, okrivljenik je državljanin Bosne i Hercegovine koji na području Republike Hrvatske nema ni prebivalište ni boravište niti je u [adresa] u radnom odnosu te nema ni obitelji ni imovine u Republici Hrvatskoj, dakle ničim nije vezan za teritorij Republike Hrvatske. Nadalje, okrivljenik je došao u Republiku Hrvatsku samo radi prijevoza ilegalnih migranata i stjecanja lake zarade, nepravomoćno je proglašen krivim za kazneno djelo kojim se ugrožava pravni poredak Republike Hrvatske te sigurnost njezinih građana i imovine, koje je izrazito učestalo na području Republike Hrvatske, te je nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca, što samo može biti dodatni motiv okrivljeniku da u slučaju puštanja na slobodu ilegalnim putovima napusti teritorij Republike Hrvatske, krije se i time postane nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, a sve s ciljem opstruiranja daljnjeg tijeka postupanja prema njemu. U slučaju odlaska okrivljenika u Bosnu i Hercegovinu, ista država nije članica Europske unije te se prisutnost okrivljenika pred pravosudnim tijelima Republike Hrvatske ne bi mogla osigurati ni Europskim uhidbenim nalogom. Bosna i Hercegovina ne izručuje svoje državljane drugim državama za predmetno kazneno djelo, iako postoji sporazum o izručenju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kako okrivljenik nema nikakve imovine u Republici Hrvatskoj, stoga nema garancije da će puštanjem na slobodu i boraviti u [adresa], osim toga, postoji mogućnost i ilegalnog prijelaza granice i odlaska u Bosnu i Hercegovinu te na taj način napuštanja teritorija Republike Hrvatske. Dakle, radi se o konkretnim okolnostima koje u svojoj ukupnosti jesu osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik boravkom na slobodi ilegalnim putovima pobjeći u Bosnu i Hercegovinu i kriti se, te time postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, a s ciljem opstruiranja daljnjeg tijeka postupanja prema njemu i takve osobite okolnosti zahtijevaju produljenje istražnog zatvora okrivljeniku u cilju osiguranja njegove prisutnosti pred pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, te nije osnovan navod da je protiv okrivljenika produljen istražni zatvor samo zato što je strani državljanin zemlje koja nije članica Europske unije i zato što okrivljenik ni na koji način nije vezan za teritorij Republike Hrvatske. Valja napomenuti kako se okrivljenik u žalbi pogrešno poziva na stajalište Europskog suda za ljudska prava u predmetima Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1979), Van der Leer protiv Nizozemske iz 1990. i Quinn protiv Francuske da ozbiljnost optužbe mora razumno opravdavati odluku da se okrivljenom produlji istražni zatvor u nastojanju sprječavanja pokušaja počinjenja novih kaznenih djela, budući je okrivljeniku produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP (kada osobite okolnosti upućuju na opasnost da će osoba koja je počinila kazneno djelo pobjeći ili/i kriti se). Stoga je pravilna i na zakonu osnovana odluka prvostupanjskog suda za produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP, na koju odluku nisu utjecali žalbeni navodi.

9. Suprotno žalbenim navodima, a s obzirom na sve naprijed izneseno, svrha istražnog zatvora nad okrivljenikom po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP ne može se ostvariti mjerama opreza pa ni onima koje okrivljenik navodi u žalbi, s obzirom da iste, a cijeneći svrhu zbog koje je istražni zatvor produljen, ne pružaju dovoljnu garanciju za osiguranje okrivljenikove prisutnosti pred pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, odnosno ni jedna mjera opreza, a niti jamstvo koje nije niti ponuđeno, ne bi okrivljenika adekvatno spriječila da ilegalnim putovima napusti teritorij Republike Hrvatske i potom se skriva.

10. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju ispravnost i zakonska utemeljenost odluke prvostupanjskog suda, a ovo vijeće ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 494. stavak 4. ZKP/08 nije utvrdilo povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 je odlučeno kao u izreci.

Sisak, 24. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Blažena Ereš