- 1 -              Revd 3287/2023-2

Broj: Revd 3287/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č., N., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. S., Z., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u K., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-205/2022-3 od 9. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1950/14-63 od 30. prosinca 2021., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu četiri pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju st. 2. toga članka jer mu je povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje.

2. Tuženik na taj prijedlog nije odgovorio.

3. Prvo u prijedlogu postavljeno pitanje, koje glasi: „Je li parnični sud u odštetnoj parnici (koja se vodi radi naknade štete uzrokovane povredom prava osobnosti fizičke osobe na tjelesno i duševno zdravlje) ovlašten u cijelosti ignorirati provedeno medicinsko vještačenje kojim je na nedvojben način utvrđen i nastanak štete (odnosno činjenica kako je na strani tužitelja došlo do povrede prava osobnosti zbog postupanja tuženika upravo prilikom štetnog događaja) i visina nastale štete, i to pozivom na (provedenom vještačenju kontradiktorno) stajalište kako nije dokazan nastanak štete?“ nije važno za odluku u sporu. U ovome je postupku prvostupanjski sud doista, nesvrsishodno i bezrazložno, izveo dokaz medicinskim vještačenjem radi utvrđenja posljedica štetnoga događaja na tužiteljevo psihičko zdravlje, s obzirom na zaključak iz obrazloženja prvostupanjske presude da se „štetni događaj nije dogodio“ pa da zato „nije cijenio dokaze koji su se izvodili na okolnost visine štete budući da je utvrđeno da nema štetnog događaja“. To, međutim, ne daje razlog važnosti postavljenome pitanju, jer tužitelj, obrazlažući njegovu važnost, pogrešno polazi od toga da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tuženik štetnik odnosno da je „na strani tužitelja došlo do povrede prava osobnosti zbog postupanja tuženika“.

4. Drugo u prijedlogu postavljeno pitanje glasi: „Je li drugostupanjski sud, u situaciji kada odlučuje o žalbi protiv prvostupanjske presude donesene u odštetnoj parnici (koja se vodi radi naknade štete uzrokovane povredom prava osobnosti fizičke osobe na tjelesno i duševno zdravlje), ovlašten u svojoj (drugostupanjskoj) presudi kao nesporna utvrđenja prvostupanjske presude uzeti/navesti utvrđenja koja uopće nisu  iznesena u prvostupanjskoj presudi odnosno iznositi utvrđenja koja prvostupanjski sud uopće nije utvrdio već koja utvrđenja predstavljaju (ničim dokazane) tvrdnje stranke (i to tuženika)?“. Ono nije važno za odluku u sporu jer tužitelj neosnovano polazi od toga da je drugostupanjski sud utvrdio činjenice koje nije utvrdio prvostupanjski sud. Naprotiv, drugostupanjski je sud u presudi obrazložio: „Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.“.

5. Treće u prijedlogu postavljeno pitanje koje glasi: „Predstavlja li apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz cl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a okolnost kako prvostupanjska i drugostupanjska presuda ignoriraju činjenicu kako medu samim strankama nije sporno da se štetni događaj zbio odnosno okolnost kako je tuženik priznao bitne okolnosti koje su dovele do povrede prava osobnosti tužitelja (da je isti, u kasnim večernjim satima tj. 21,00 sati, zajedno sa drugom starijom muškom osobom nepozvan i nenajavljen zvonio i lupao na vrata predmetnog stana u kojem je stanovao tužitelj a sve - navodno - samo radi zahtijevanja od tužitelja da mu preda navodne/nepostojeće tuženikove osobne stvari, pri čemu je tužitelj – konstruirajući kako bi izbjegao svoju kaznenopravnu odgovornost - naravno negirao izrečene prijetnje bombom pokušavajući ih opravdati navođenjem kako je tom prilikom tužitelju na portafon vikao da je predmetni stan pod „plombom“ a ne pod „bombom“)?“ nije važno za odluku u sporu jer tužitelj neosnovano polazi od toga da su odlučne činjenice u parnici bile nesporne, odnosno da ih je tuženik priznao.

6. Četvrto pitanje, koje glasi: „Predstavlja li apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz cl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a utvrđenje presude parničnog suda (doneseno u odštetnoj parnici) kako se predmetni štetni događaj dogodio ali ne na način naveden u tužbi i u tužiteljevom iskazu (toč. 17. na 4. stranici prvostupanjske presude: „Budući je sud utvrdio da se sporan štetni događaj nije dogodio na način kao što je to tužitelj opisao u tužbi i prilikom iskazivanja...“), odnosno je li parnični sud u takvoj situaciji ovlašten u obrazloženju svoje odluke ne navesti niti jedan razlog zbog kojeg je povjerovao iskazu tuženika i zainteresiranog svjedoka?“ nije važno za odluku u sporu jer tužitelj neosnovano tvrdi da u obrazloženju prvostupanjske presude nije izneseno kako je i zašto sud ocijenio izvedene dokaze.

7. Zato je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u t. I izreke.

8. Tužiteljevo pozivanje u prijedlogu za dopuštenje revizije na povredu temeljnoga ljudskoga prava, onoga na pravično suđenje, tek je paušalna tvrdnja obrazložena neosnovanim navodima o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnoga postupka. Zato je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u t. II. izreke.

Zagreb, 25. listopada 2023.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.