1

                                                                                                  Poslovni broj Gž-791/2023-3

                                                                                                  Poslovni broj Gž-791/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od  sutkinja  Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća,  Helene Vlahov Kozomara sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid  Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja
F. K. iz O., OIB: ....., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetnik iz O., protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnika H. M., odvjetnik iz Z., te umješača na strani tužitelja M.K.k iz O., OIB: ...., zastupane po punomoćniku K. M., odvjetniku iz O., radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-566/2022-12 od 26. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2023.

p r e s u d i o    j e

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-566/2022-12 od 26. srpnja 2023. u dijelu točke I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da  tužitelju na iznos glavnice od 3.309,15 eur (tririsućetristodeveteuraipetnaestcenti) / 24.932,80 kn(dvadesetčetiritisuće devet- stotrideset dvijekuneiosamdesetlipa)[1] plati zatezne kamate računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, osim na iznos od  15,64 kn od  2. rujna 2005. do isplate, na iznos od 15,15 kn od 2. listopada 2005. do isplate, na iznos od  13,64 kn od  2. studenoga 2005. do isplate, na iznos od  14,97 kn od  2. prosinca 2005. do isplate i na iznos od  8,40 kn od 2. siječnja 2006. do isplate, te točki II. izreke.

              II Odbija se  zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

r i j e š i o     j e

              Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-566/2022-12 od 26. srpnja 2023. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.318,07 eur (tririsućetristoosam- naesteuraisedamcenti) / 25.000,00 kn(dvadesetipettisućakuna)  i zatezne kamate na iznos od  15,64 kn od  2. rujna 2005. do isplate, na iznos od 15,15 kn od 2. listopada 2005. do isplate, na iznos od  13,64 kn od  2. studenoga 2005. do isplate, na iznos od  14,97 kn od  2. prosinca 2005. do isplate i na iznos od  8,40 kn od 2. siječnja 2006. do isplate.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da  tužitelju isplati iznos od  3.318,07 eur/25.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

              U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od  3.024,42 eur/22.787,50 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je to pobliže navedeno u izreci te presude, te umješaču parnični trošak u iznosu od 1.124,75 eur/9.371,03 kn, u roku od 15 dana.

              U točki III. izreke tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen je kao neosnovan.

              Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

              Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) nalazi u tome  što je sud pobijanom presudom odlučio o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno. Navodi da je u ovom predmetu donesena presuda poslovni broj P-100/2019 od 13. siječnja 2021. na koju presudu je tuženik uložio  žalbu, a Županijski sud u Rijeci presudom i rješenjem poslovni broj Gž-605/2021 od 8. lipnja 2022. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-100/2019 u točki I. izreke i točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati  tužitelju iznos od  24.932,80 kn, dok je  djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika prvostupanjska presuda preinačena u točki II. izreke za iznos od 67,20 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Takvim odlukama drugostupanjskog suda pravomoćno je presuđeno da je tuženik u ovoj pravnoj stvari dužan tužitelju platiti iznos od  24.932,80 kn, dok je tužitelj odbijen za iznos od  67,20 kn. Predmet je vraćen na ponovno suđenje samo u dijelu dosuđenih zateznih kamata na iznos glavnice od 24.932,80 kn budući da o odlučnim okolnostima – poštenju, odnosno nepoštenju stjecatelja, presuda nije imala razloga. S obzirom da je sud u pobijanoj presudi ponovno naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.318,07 eur/25.000,00 kn, a kojem zahtjevu je već pravomoćno presuđeno na način da je usvojen za iznos od 24.932,80 kn te odbijen za iznos od 67,20 kn, takvim postupanjem sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a. Tuženik ističe da sud nije bio ovlašten naložiti isplatu glavnice sa zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Navodi da je sud u pobijanoj presudi ponovno samo naveo kako se odluka o kamatama samo temelji na odredbi čl. 29. ZOO-a ("Narodne novine" broj35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) bez navođenja ikakvog daljnjeg obrazloženja. Navodi da sudska praksa  nepoštenje (nesavjesnost) stjecanja veže uz to je li neosnovano osiromašeni zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove prije podnošenja tužbe. U prilog tome poziva se na sudsku praksu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2563/18 i poslovni broj P-1798/19, te ukazuje na stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je  sadržan u izvodu zapisnika s prve sjednice  Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 1/04 održane 5. ožujka 2004., kojim je  zauzeto shvaćanje da ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripada zatezna kamata od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik prigovara i odluci o parničnom trošku, prvenstveno jer je tužitelju priznato trošak pristupa na ročište za objavu presude, a što nije bilo potrebno u smislu odredbe čl. 155. ZPP. Također iz spisa nije vidljivo da li je tužitelj zaista i platio  sudske pristojbe.

              Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti zahtjev podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba je djelomično osnovana.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja  za povrat iznosa plaćenog s osnove ništetne (nepoštene) odredbe ugovora o kreditu broj  5140030242-
60010446689/2005 od 21. lipnja 2005. u kojem je ugovorena promjenljiva kamatna stopa te odredbe ugovora o kreditu u kojem je ugovorena  valutna klauzula i povrat iznosa preplaćenih po osnovi tih ništetnih (nepoštenih) odredbi.

              U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 100/2019-28 od 13. siječnja 2021. u točki I. izreke utvrđeno da su ništave odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te odredba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, sve pobliže navedeno u izreci te presude (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od  25.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude (točka II. izreke), te naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od  10.700,00 kn i umješaču M. K. parnični trošak u iznosu od  3.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci (točka III. ),

- da je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-605/2021-6 od 8. lipnja 2022. odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-100/2019-28 od  13. siječnja 2021. u točki I. izreke i točki II. izreke u  dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od  24.932,80 kn (točka I. izreke), dok je  djelomičnim uvaženjem  žalbe tuženika presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-100/2019-22 od  13. siječnja 2021. preinačena u točki II. izreke za iznos od  67,20 kn sa zateznim kamatama i zahtjev  tužitelja u tom dijelu odbijen kao neosnovan (točka II. izreke),

- da je rješenjem Županijskog suda u  Rijeci poslovni broj Gž-605/2021  od 8. lipnja 2021. ukinuta je presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-100/2019-28 od  13. siječnja 2021. u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju na iznos glavnice od  24.932,80 kn plati zatezne kamate računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa  do isplate te točki III. izreke  i u tom dijelu predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,

- da je presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-566/20222-12 od 26. srpnja 2023 naloženo je tuženiku da  tužitelju isplati iznos od 3.318,07 eur/25.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude (točka I. izreke), te je naloženo da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od  3.024,42 eur/22.787,50 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude, te umješaču M. K. naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.243,75 eur/9.371,03 kn, sve u roku od  15 dana (točka II. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu obijen kao neosnovan (točka III. izreke).

Polazeći od navedenih utvrđenja proizlazi da je presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-100/2019 od  13. siječnja 2021. u dijelu kojom je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi  i valutnoj klauzuli, te dijelu u kojem je naloženo tuženiku da  tužitelju isplati iznos od  24.932,80 kn te dijelu u kojem je odbijen zahtjev  tužitelja za isplatu iznosa od  67,20 kn, postala pravomoćna pa se o  istom zahtjevu ne može ponovno suditi, što znači da se radi o presuđenoj stvari.

S obzirom da je pobijanom presudom ponovno naloženo tuženiku da  tužitelju isplati iznos od 3.318,07 eur/25.000,00 kn o kojem zahtjevu je već pravomoćno presuđeno, sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a na koju ukazuje tuženik.

Međutim, odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u nastavku teksta: ZOO) propisano je da kad se vraća  ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 1115.  ZOO-a obvezao tuženika na plaćanje zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa s osnove promjenjive  redovne kamate veće od ugovorene stope od  5,85% i  valutne klauzule. Naime, po mišljenju ovog suda tuženik je nepošteni stjecatelj kakvim ga je očito ocijenio i prvostupanjski sud, a to imajući u vidu da je u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača vođenim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključio ugovor o kreditu koristeći se istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF a da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošač u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu prava i obveza ugovornih strana čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od  1. studenoga 2004. do  31. prosinca 2008. suprotno odredbama ZOO-a te u razdoblju od  10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je  tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključena i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg  Zakona o zaštiti potrošača, te  suprotno odredbama  ZOO-a.

Stoga, imajući u vidu  nespornu činjenicu da je  tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu odnosno da je  isključivo on isti predložio  prema unificiranom unaprijed pripremljenom sadržaju, proizlazi da je logičan zaključak da je tuženik nepošteni stjecatelj zbog čega u smislu odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu.

U vezi žalbenog prigovora tuženika kako sud nije ovlašten naložiti tuženiku plaćanje kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, valja odgovoriti da je takav žalbeni navod paušalan jer tuženik u vezi  točnog datuma uplate pojedinih anuiteta ne iznosi konkretne razloge. Prema specifikaciji uplata koje prileže spisu ( list 57-60 ) proizlazilo bi da su uplate u cijelom utuženom razdoblju izvršene prije dospijeća ili na dan dospijeća svakog pojedinog iznosa, a koji su dospijevali svakog prvog dana u mjesecu, pa tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od prvog sljedećeg dana jer navedeni dani imaju se smatrati danom stjecanja tuženika. Naime, po shvaćanju ovog suda, u postupovnopravnoj situaciji kada tužitelj tvrdi da je anuitete plaćao prije dospijeća, a tuženik to osporava, teret dokaza da je tužitelj uplate anuiteta izvršio nakon dospijeća je na tuženiku. Kako tuženik nije predložio niti jedan dokaz na tu okolnost to je primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo zaključiti da je tužitelj uplate izvršio onako kako to proizlazi iz specifikacije uplata, dakle prije dospijeća.

Jednako tako odluka o parničnom trošku  rezultat je pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. i odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelju pripada pravo na naknadu troška za zastupanje na ročištu na kojem je objavljena presuda sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa). Na ročištu za objavu presude stranci koja je pristupila sud uručuje ovjereni prijepis presude prema odredbi čl. 335. st. 8. ZPP-a. Propust stranke da pristupi na ročište na kojem je presuda objavljena, a uredno je obaviještena o ročištu, rezultira predmnjevom da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje u smislu odredbe čl. 335. st. 9. ZPP-a, a ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi i u tom slučaju prema st. 10. istog članka sud je dužan istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Imajući u vidu navedeno kao i činjenicu da je punomoćnik tužitelja pristupio na ročište na kojem je presuda objavljena održanom 26. srpnja 2023., radi se o potrebnom trošku i tužitelju pripada pravo na naknadu troška u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 3. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) odnosno ukupan iznos od 625,00 kn.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u toč. I. izreke pozivom na odredbu iz čl.  368. st. 1.  ZPP-a. Istovremeno je uvaženjem žalbe  tuženika presuda suda prvog stupnja ukinuta, a kako je navedeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 369. st. 2. ZPP-a.

                                          U Rijeci,25. listopada 2023.

                                                                                                                Predsjednica vijeća

                                                                                                                Milena Vukelić Margan