REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-219/2025-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu Ivanu Dujiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, protiv tuženice OPĆINE VRSAR, Trg De Grasi 1, Vrsar, OIB: 03592077573, zastupane po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. studenog 2025., na dan objave 24. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Poreču-Parenzo da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 134 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upiše vlasništvo Republike Hrvatske.“.

II Nalaže se tužiteljici da tuženici u roku od petnaest dana naknadi troškove postupka u iznosu od 1.252,08 eura.

III U preostalom se dijelu, za iznos od 332,17 eura, odbija zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 26. ožujka 2012. podnijela tužbu protiv tuženice. U tužbi navodi da je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], koji se vodio pred Općinskim sudom u Poreču-Parenzo pod posl. br. Z-5050/2004/1640 osnovana nova katastarska čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Novonastala katastarska čestica, u naravi Marina-dvorišta, upisana je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Poreču kao vlasništvo Općine Vrsar, u 1/1 dijela, a nastala je od dijela čestice stare izmjere i to 1081/15, upisane kao društveno vlasništvo, nositelj prava korištenja DP "Anita" Vrsar. U postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], koji se vodio pred Općinskim sudom u Poreču-Parenzo pod posl. br. Z-5050/2004/1818 osnovana je nova katastarska čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Novonastala katastarska čestica, u naravi Velika stancija-pašnjak, upisana je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Poreču kao suvlasništvo Općine Vrsar, Maistre d.d., Republike Hrvatske, Agrolagune d.d i dr., a nastala je od čestice stare izmjere i to 596, ranije upisane kao suvlasništvo Općine Vrsar, Maistre d.d., Agrolagune d.d., društvenog vlasništva s pravom korištenja Agrolagune Poreč, OOUR "Vinogradar", i dr. Protiv tih upisa tužitelj je podnio prigovore broj: Ip-D0-477/11 i 495/11, od 29. prosinca 2011., koji su raspravnim rješenjima suda broj Z-Z-22/12 i Z-74/12, od 24. veljače 2012., odbijeni. Nekretnina stare izmjere i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bila je upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja „Agrolagune" Poreč, OOUR „Vinogradar" u 121500/850500 dijela, te k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo s pravom korištenja DP „Anita" Vrsar, u 1/1 dijela. Nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su se na dan 23. srpnja 1991. nalazile unutar granica građevinskog područja, i nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe DP „Anita" i DP „Agrolaguna". Prostorno planskom dokumentacijom k. č. [katastarska čestica] određena je sportsko-rekreacijska namjena, a k. č. [katastarska čestica] ugostiteljsko- turistička namjena i to hotel-turističko naselje. Sukladno čl. 18. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine" broj 92/10, u daljnjem tekstu ZTZ), kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednosti društvenoga kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine (hotel ili drugi objekt u turističkom naselju) bez zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je građevine i zemljišta ispod građevine (zemljišta tlocrtne površine). Prema čl. 20. ZTZ-a, preostalo turističko zemljište na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenoga kapitala vlasništvo je jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište. Prema čl. 23. ZTZ-a, ostalo građevinsko zemljište, odnosno građevina čija vrijednost nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo je Republike Hrvatske, dok je sukladno čl. 24. ZTZ-a, u slučaju kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednosti društvenoga kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine bez zemljišta, trgovačko društvo vlasnik zemljišta ispod građevine (zemljišta tlocrtne površine) i građevine. ZTZ kao lex specialis uređuje postupak utvrđenja zemljišta iz članka 18., 19., 24. i 25. istog zakona te predviđa provođenje upravnog postupka u kojem se donosi deklaratorno rješenje koje predstavlja tabularnu ispravu za upis prava vlasništva. Dakle, odredba čl. 20. ZTZ- a ne određuje ex lege vlasništvo jedinica lokalne samouprave već određuje da, nakon što se provede postupak sukladno čl. 27. ZTZ-a, na zemljištu koje preostane, nadležno tijelo sukladno čl. 28. donosi rješenje o utvrđenju prava vlasništva u korist sudionika u postupku te nalaže zemljišnoknjižnom sudu provedbu pravomoćnog rješenja i upis prava vlasništva. Slijedom iznijetog i obrazloženog, predlagateljica smatra da se pitanje vlasništva nije moglo utvrđivati u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, već se isto ima utvrđivati u upravnom postupku, odnosno zemljišnoknjižni upis određuje drugo nadležno tijelo, a ne zemljišnoknjižni sud. Nadalje ističemo da su osobe koje za to imaju pravni interes - trgovačko društvo i jedinice lokalne samouprave sukladno odredbama ZTZ-a dužne u prekluzivnom roku (šest mjeseci od dana stupanja na snagu ZTZ-a) podnijeti zahtjev upravnom tijelu sukladno članku 27. jer u protivnom pravo vlasništva, sukladno čl. 28. st.3. citiranog zakona, stječe Republika Hrvatska. Dakle, predmetne nekretnine bile bi suvlasništvo tuženika samo ako se iste nalaze unutar turističkog naselja i samo ako je tuženik sukladno čl. 27. Zakona o turističkom zemljištu podnio zahtjev za utvrđenje oblika i veličine predmetnih čestica. Tuženik nije podnio citirani zahtjev za k. č. br. [katastarska čestica] (stara izmjera), sve k. o. [katastarska općina], pa je stoga tužitelj temeljem čl. 28. st. 3. istog zakona postao suvlasnik/vlasnik navedenih nekretnina na udjelima na kojima je bilo upisano ranije društveno vlasništvo s pravom korištenja DP „Agrolaguna„ i DP „Anita". S obzirom na sve navedeno tužitelj je stekao suvlasništvo/vlasništvo na predmetnim česticama nove izmjere na dijelu suvlasničkog/vlasničkog udjela tuženika i to na onom dijelu koji se odnosi na gore navedene k.č. stare izmjere ranije upisane na društveno vlasništvo s pravom korištenja DP „Agrolaguna„ i DP „Anita", koje su trebale biti prenesene na Republiku Hrvatsku, a koje su u postupku preoblikovanja, temeljem čl. 20. ZTZ-a, prenesene na Općinu Vrsar. Slijedom navedenog, temeljem čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama, tužitelj predlaže da sud donese sljedeću presudu:

„I. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Poreču-Parenzo da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na suvlasničkom udjelu Općine Vrsar od 73170/850500 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upiše vlasništvo Republike Hrvatske.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana.“.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužitelj je podnio tužbu radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi i zahtjeva da se izvrši u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] upis prava vlasništva Republike Hrvatske na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica] i na 73170/850500 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, iz činjeničnog supstrata tužbe nikako se ne može zaključiti da bi se radilo o tužbi radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi već o tužbi radi utvrđenja prava vlasništva koje tužitelj zahtijeva na temelju odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije. Zato tuženik smatra da se predmetna tužba uopće ne može smatrati tužbom radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi već da se radi o tužbi radi utvrđenja prava vlasništva, a koju tužitelj nije ovlašten podnijeti temeljem rješenja donijetih u postupcima koji su se vodili kod Općinskog suda u Poreču-Parenzo pod Posl. br. Z- 22/12 i Z-74/12 odnosno temeljem odredbe 197. Zakona o zemljišnim knjigama. Nadalje u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] ovlašteni zastupnik tužitelja i punomoćnica Općine Vrsar nedvojbeno su iskazali suglasnost da se predmetna k.č. i upiše u zemljišne knjige u suvlasničkom dijelu i kulturi upravo onako kako je to ispravno sud učinio. Slijedom toga tuženik osporava da bi sud postupao protupravno kada je navedeni upis vlasništva proveo na temelju suglasnosti (sporazuma) stranaka i primjenom pozitivnih propisa važećih na dan 28. siječnja 2011. Podnoseći ovu tužbu u ovom postupku tužitelj nastoji iznijeti sada drugačiji stav, a kako bi „opravdao" postavljeni tužbeni zahtjev. I iz navedenog razloga tuženik smatra da tužitelj nije bio ovlašten u ovom postupku podnijeti tužbu temeljem čl. 197. ZZK. Zatim tuženik bitnim predočuje i da je prije preoblikovanja zemljišnih knjiga bio upisan vlasnikom stare oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz koje je nastala utužena k. č. [katastarska čestica] u 404325/850500 dijela tako da se u odnosu na to pravomoćno upisano vlasništvo (2004.g.) stečeno temeljem drugih propisa ne primjenjuju odredbe Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku privatizacije. Zato i je punomoćnica tuženika u postupku preoblikovanja predložila na ročištu 20. travnja 2011. i uknjižbu prava vlasništva novoosnovane k. č. [katastarska čestica] dijela, sukladno dosadašnjem zemljišnoknjižnom stanju. Tuženik ne čini spornim navode iz toč. I. i II. tužbe. Međutim smatra da je tužba neuredna budući tužitelj nije priložio odgovarajuće dokaze na okolnosti iz kojih su k.č. nastala novoosnovane k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a što u ovom postupku čini prethodno pitanje. Naime, upravo povijesno zemljišno knjižno stanje k.č. iz kojih je nastala utužena k.č. određuje i njihovog vlasnika, na relevantne datume i naravno primjenom propisa važećih na te datume. Zato se predlaže da sud naloži tužitelju da dostavi Uvjerenje nadležnog ureda za katastar iz kojih su katastarskih čestica nastale nakon provedene nove katastarske izmjere k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i povijesni izvadak za sve k.č. iz kojih su navedene k.č. nastale, a posebice za k.č. stare izmjere oznake 596 k. o. [katastarska općina]. Tuženik čini spornim navode tužitelja da nije podnio zahtjev nadležnom uredu sukladno čl. 27. Zakona o turističkom zemljištu za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Na temelju prethodno navedenog, gdje treba uzeti u obzir ranije stečeno vlasništvo tuženika prije stupanja na snagu Zakona o turističkom zemljištu i dr. razvidno je da tužitelj neosnovano zahtjeva utvrđenje prava vlasništva nekretnina u k. o. [katastarska općina] i to na k. č. [katastarska čestica] u cijelosti i na k. č. [katastarska čestica] u 73170/850500 dijela. Nadalje, upravo su stranke ovog postupka, a ne sud, i to na temelju očevida i identifikacije nekretnina na licu mjesta, uz prisustvo sudskog vještaka geodetske struke i predstavnika Maistre d.d., uvida u prostorno plansku dokumentaciju i dr. utvrdile status i namjenu i provele razgraničenje predmetnih i drugih nekretnina u k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti i naloži mu da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Rješenjem posl.br. P-1186/12-9 od 16. srpnja 2014. ovaj je sud odlučio kako slijedi:

„I Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

II Postupak će se nastaviti po okončanju upravnog postupka koji se kod Istarske Županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Poreč, vodi po zahtjevu tuženice klasa: 944-01/11- 01/0001, ur.broj: 2167/02-01-01-01-17-11-0008 od 31. siječnja 2011.“.

4. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6639/14-3 od 31. kolovoza 2015. odlučeno je:

„I. Djelomično se odbija tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-1186/12-9 od 16. srpnja 2014. u dijelu u kojem se odnosi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Djelomično se uvažava tuženikova žalba te ukida rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-1186/12-9 od 16. srpnja 2014. u dijelu u kojem se odnosi na 73170/850500 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].“.

5. U ovom je predmetu sud, sukladno čl. 329. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), donio djelomičnu presudu posl.br. P-1668/2015-24 od 31. srpnja 2018. kojom je odlučeno kako slijedi.

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Poreču-Parenzo da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da na suvlasničkom udjelu Općine Vrsar od 73170/850500 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upiše vlasništvo Republike Hrvatske.“. II O zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.“.

6. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 5626/2018-4 od 19. veljače 2021. odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1668/2015-24 od 31. srpnja 2018. u točki I. njezine izreke (koja je jedino osporena žalbom).

7. Rješenjem ovog suda posl.br. P-1668/2015-30 od 20. travnja 2022. nastavljen je postupak u dijelu koji se odnosi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Na pripremnom ročištu održanom 23. rujna 2022. tužiteljica je navela da uređuje tužbeni zahtjev na način da dodaje površinu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 134 m2.

9. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u isprave u spisu i to u zapisnike na str. 4-10, 11-13, dopis na str. 14-16, rješenja na str. 17-20, 21-35, 36-45, dopis na str. 60-62, preslike spisa Općinskog suda u Poreču na str. 148-156, 157-174, zapisnike na str. 178-180, 181-183, 188-191, 192-195.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Treba naglasiti da tužiteljica tužbenim zahtjevom ne traži uspostavu prijašnjeg zemljišnog stanja (na predmetnim nekretninama bilo je upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja društvenog poduzeća "Anita" Vrsar) već uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice. Stoga je tužiteljica, da bi uspjela s takvim tužbenim zahtjevom, trebala dokazati ne samo da je sporan upis pogrešan (to bi bilo dovoljno u slučaju da se traži uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja) već i da je upravo ona vlasnica predmetne nekretnine.

12. Odredbom čl. 1. ZTZ-a se utvrđuje pojam turističkog i ostalog građevinskog zemljišta koje nije procijenjeno i uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku pretvorbe odnosno privatizacije te se uređuju imovinskopravni odnosi na tom zemljištu i način njegova korištenja. Potom se odredbom čl. 2. st. 1. ZTZ-a određuje turističko zemljište kao: građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu ZTZ-a dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena i ono zemljište na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja), na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća čime navedena odredba dvojako određuje predmetno turističko zemljište. Imajući na umu odredbe predmetnog zakona, kod pojma "turističko zemljište" razlikuje se 1) turističko zemljište u kampovima (čl. 5. i 6.), 2) turističko zemljište na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja (čl. 18. i 19.) i 3) preostalo turističko zemljište (čl. 20) te se zakonom dodatno utvrđuje i definira pojam "ostalo građevinsko zemljište" (čl. 23). Nadalje ZTZ regulira i titulara vlasništva ovisno o tome je li se radi o turističkom zemljištu na kojem je izgrađen kamp ili o turističkom zemljištu na kojem je izgrađen hotel ili turističko zemljište ili se radi o "preostalom turističkom zemljištu", pri čemu treba imati u vidu da pod preostalo turističko zemljište potpada zemljište na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja i koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala, a koje se ne može smatrati turističkim zemljištem na kojem je izgrađen kamp, hotel ili turističko naselje te zaključno navedeni ZTZ regulira i titulara vlasništva ako se radi o "ostalom građevinskom zemljištu", kao zemljištu na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja i koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala, a to zemljište na dan 1. kolovoza 2010., kao dana stupanja na snagu ZoTOGZ, nije bilo određeno za ugostiteljsko turističku namjenu. Pravna osnova stjecanja prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojem nisu izgrađeni hoteli i turistička naselja ne može biti odredba članka 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, 21/96, 71/97 i 73/00), u vezi s člankom 58. stavkom 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, 145/10) i člankom 33. ZTZ-a, ako nije doneseno konačno rješenje u smislu odredbi ZTOGZ-a (tako u ovom predmetu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-1233/2024-2 od 8. srpnja 2025.).

13. Kako primjena predmetnih odredbi kod određivanja titulara vlasništva na koje se poziva tužitelj čl. 2 te čl. 18. do 22. ZTZ-a ovisi o tome je li na spornoj čestici izgrađen objekt te ukoliko je izgrađen, o kojoj vrsti objekta se točno radi, kako bi se odlučilo o tužbenom zahtjevu bilo je potrebno utvrditi te činjenice (tako u ovom predmetu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-1233/2024-2 od 8. srpnja 2025.).

14. Na pripremnom ročištu 23. rujna 2022. tužiteljica je predložila uviđaj i mjernično vještačenje isključivo radi utvrđenja da li predmetna nekretnina predstavlja pomorsko dobro.

Naime, na tom pripremnom ročištu sud je tužiteljicu izričito pitao predlaže li neke dokaze radi utvrđenja radi li se o turističkom zemljištu na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja ili o turističkom zemljištu u kampovima, a na što je tužiteljica izričito odgovorila da ne predlaže dokaze radi utvrđenja radi li se o turističkom zemljištu na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja ili o turističkom zemljištu u kampovima. Na tom pripremnom ročištu 23. rujna 2022. zaključen je prethodni postupak. Kasnije, na ročištu za glavnu raspravu 6. travnja 2023. tužiteljica je odustala od prijedloga da se izvedu dokazi uviđajem na licu mjesta i mjerničnim vještačenjem radi utvrđenja da li predmetna nekretnina predstavlja pomorsko dobro. Na tom ročištu tužiteljica je navela da nema daljnjih dokaznim prijedloga i predložila zaključenje glavne rasprave.

15. Na ročištu za glavnu raspravu 26. studenog 2025. tužiteljica je navela da je, s obzirom na ocjene Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja Rev-1233/2024-2 od 8. srpnja 2025., potrebno utvrditi da li je na predmetnom zemljištu izgrađen hotel, turističko naselje ili kakav drugi objekt odnosno da nije određeno o kojoj vrsti zemljišta se radi u smislu odredbi ZTZ-a pa da, stoga, predlaže da se izvrši uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog i građevinskog vještaka.

Tuženica je odgovorila da je ranije u tijeku ovog postupka tužiteljica odustala od provođenja dokaza uviđajem na licu mjesta kao i radi pribava isprava na okolnosti činjeničnih navoda iz tužbe. Smatra da je protivno odredbama ZPP-a u ovom postupku odrediti provođenje po tužiteljici predloženih dokaza.

Tužiteljica uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog i građevinskog vještaka radi utvrđenja radi li se o turističkom zemljištu na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja ili kakav drugi objekt, nije predložila do zaključenja glavne rasprave. Tužiteljica nije ni navela okolnosti zbog kojih ona te dokaze bez svoje krivnje nije mogla iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP- a). Jasno je da te okolnosti u konkretnom slučaju ne postoje jer je, kako je prethodno obrazloženo, sud na pripremnom ročištu 23. rujna 2022. tužiteljicu izričito pitao predlaže li neke dokaze radi utvrđenja radi li se o turističkom zemljištu na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja ili o turističkom zemljištu u kampovima, a na što je tužiteljica izričito odgovorila da ne predlaže dokaze radi utvrđenja radi li se o turističkom zemljištu na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja ili o turističkom zemljištu u kampovima.

Zbog svega navedenog sud je zaključio da je tužiteljica prekludirana u predlaganju predmetnih dokaza (čl. 299. ZPP-a) pa je, stoga, odlučio da se neće izvesti dokazi uviđajem na licu mjesta ni mjerničnim i građevinskim vještačenjem, predloženi po tužiteljici.

Teret dokaza tih spornih činjenica (radi li se o turističkom zemljištu na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja ili kakav drugi objekt) je, sukladno čl. 219. ZPP-a, bio na tužiteljici. Naime, osnovom pravila o teretu dokazivanja, sadržanog u odredbi čl. 219. ZPP-a, svaka je strana u sporu dužna dokazati svoje tvrdnje i činjenice koje joj idu u korist. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije bila u stanju do zaključenja glavne rasprave sudu pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog istinitosti svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a. ZPP-a.

Na temelju svega prethodno obrazloženog, sud je, primjenjujući pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. i čl. 221.a. ZPP-a), zaključio da tužiteljica nije dokazala jesu li na spornoj čestici izgrađeni objekti te ukoliko su izgrađeni, o kojoj vrsti objekta se točno radi. Radi se o odlučnim činjenicama za odluku o tužbenom zahtjevu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-1233/2024-2 od 8. srpnja 2025.). Stoga, kako tužiteljica te činjenice nije dokazala, tužbeni je zahtjev odbijen (točka I izreke).

16. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je (u točki II izreke) tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka i to: za zastupanje na ročištima od 4. srpnja 2018., 23. rujna 2022., 9. veljače 2023., 6. travnja 2023. i 26. studenog 2025. iznos od 149,25 eura po ročištu (Tbr. 9.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa), za sastav odgovora na tužbu i podneska od 28. rujna 2012. iznos od 149,25 eura po podnesku (Tbr. 8.1 Tarife), za sastav žalbe od 23. srpnja 2014.. iznos od 74,62 eura (polovični uspjeh sa žalbom, Tbr.10. Tarife), trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 eura te pristojbe na žalbu 106,17 eura, ukupno 1.252,08 eura.

17. Sud tuženici nije priznao trošak sastava revizije od 19. studenog 2015. u iznosu od 223,87 eura, iz razloga što je ta revizija odbačena pa je, stoga, sud ocijenio da se radilo o trošku koji nije bio potreban. Nadalje tuženici nisu priznati troškovi odgovora na žalbu i na prijedlog za dopuštenje revizije jer je sud ocijenio da isti nisu bili potrebni, kao ni troškovi sudskih pristojbi za te podneske. S obzirom na navedeno, u preostalom je dijelu, za iznos od 332,17 eura, odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka (točka III izreke).

U Pazinu, 24. prosinca 2025.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Tužiteljici po ŽDO Pula

2. Tuženici po pun.