Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-748/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Martine Glavica, u kaznenom predmetu protiv optuženog CV, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog CV protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kv-171/2025-8 od 12. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženog CV odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 133. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25.; dalje: ZKP/08), protiv optuženog CV ukinut istražni zatvor, te su na temelju čl. 98.a u svezi s čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 optuženom CV izrečene samostalne mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i toč. 5. ZKP/08, tj. zabrane približavanja žrtvi KV na udaljenosti manjoj od 100 m i zabrane uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom KV, izvršenje kojih mjera opreza je povjereno Policijskoj upravi međimurskoj, s time da je sukladno čl. 98.a st. 1. ZKP/08 optuženik upozoren da je nepridržavanje izrečenih samostalnih mjera opreza kazneno djelo.

2. Protiv dijela rješenja kojim su izrečene samostalne mjere opreza žali se optuženi CV osobno i putem branitelja odvjetnika Filipa Pintarića, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine podredno, da se rješenje ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. S obzirom na komplementarnost i podudarnost podnesenih žalbi, iste će biti razmotrene kao jedna žalba.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba optuženog nije osnovana.

5. Premda se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede kaznenog zakona u žalbi ne navodi o kojim povredama je riječ, niti se žalbeni razlozi tiču navedenih žalbenih osnova, već isključivo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu optuženik kada pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kaznena djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i čl. 311. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, za koja se tereti u optužnici s navođenjem da postoje dokazi koji ukazuju na njegovu nevinost i da je ZV počinio kaznena djela "davanja lažnog iskaza pred sudskim vijećem... poticanje na kazneno djelo... neovlašteno slikovno i zvukovno snimanje tuđe imovine...". Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u optužnici proizlazi iz činjenice da je rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Čakovcu broj Kov-160/2025-20 od 4. prosinca 2025. optužnica potvrđena, na koji način je pravomoćno utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela, zbog čega se i predmet nalazi u fazi rasprave, u kojoj fazi pravno nije niti moguće s uspjehom osporavati osnovanu sumnju kao osnovni uvjet za primjenu samostalnih mjera opreza. Što se tiče žalbenih navoda da je žrtva ZV počinio kaznena djela, ti žalbeni navodi su potpuno irelevantni za pitanje postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u optužnici.

7. Također nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, tj. istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog koje su izrečene samostalne mjere opreza s navođenjem da je do sada neosuđivan, da sa KV ima narušeni odnos, da su međusobno podnijeli kaznene prijave i pokrenuli parnične postupke, te da samo vođenje kaznenog postupka ne znači da se radi o već osuđenoj osobi ili osobi sklonoj činjenju kaznenog djela. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da bez obzira što optuženik do sada nije kazneno i prekršajno osuđivan, da vođenje tri kaznena postupka protiv optuženika pred Općinskim sudom u Čakovcu, s podacima navedenim u pobijanom rješenju, među kojima je u jednome donijeta nepravomoćna presuda u kojoj je optuženik proglašen krivim, između ostalog, i za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 počinjenog na štetu iste žrtve, dakle KV, ukazuje na optuženikovo neusklađeno ponašanje sa zakonom. Kad se tome doda činjenica da su u tom kaznenom postupku u kojem je donijeta nepravomoćna presuda optuženiku bile izrečene samostalne mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i toč. 5. ZKP/08, u odnosu na istu žrtvu, koje je na razini osnovane sumnje prekršio zbog čega se u ovom kaznenom postupku tereti i za počinjenje kaznenog djela iz čl. 311. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, te da su odnosi između optuženika i žrtve očito dublje narušeni, što prizna i sam optuženik, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna bojazan da bi optuženik mogao ponoviti kaznena djela odnosno počiniti kazneno djelo kojim je prijetio. Stoga nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.

8. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je protiv optuženika potrebno odrediti samostalne mjere opreza (istražni zatvor ukinut zbog isteka maksimalnog trajanja) kako bi se prevenirala iteracijska opasnost, tim više što su u ranije navedenom kaznenom postupku u kojem je donijeta nepravomoćna presuda, protiv optuženika bile također određene samostalne mjere opreza, koje je optuženik na razini osnovane sumnje prekršio.

9. Zbog navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 24. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko