1

              Poslovni broj: Gž-4270/2020-

Poslovni broj: Gž-4270/2020-

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene-Vukelić Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz S. K. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. I., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. R. iz S. K. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici V. N., odvjetnici iz K., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj 14 P-223/2020-34 od 23. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

              I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj 14 P-223/2020-34 od 23. listopada 2020. u točki 3. izreke, u odbijajućem dijelu.

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje ista presuda u točki 1. i u točki 3.izreke u dosuđujućem dijelu te u točki 2. izreke u odnosu na nekretnine kč. br. 557/2 i 558/19 iz zk. ul. 15 k.o. Z..

III Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se ista presuda u preostalom dijelu točke 2. izreke i sudi:

Temeljem ove presude tužitelj je ovlašten u zemljišnim knjigama ishoditi uknjižbu prava vlasništva u ½ dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. 15 k.o. Z. i to: kč. br. 556/2 u površini od 168 m2 i kč.br. 558/15 u površini od 1613 m2, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki 1. izreke, je utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o darovanju 12. travnja 2013. sa sadržajem navedenim u toj točki izreke, a temeljem kojeg je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. 15. k.o Z. u ½ dijela i to kč. br. 556/2, 557/2, 558/15 i 558/19. U točki 2. izreke je tužitelj ovlašten u zemljišnim knjigama ishoditi uknjižbu prava suvlasništva istih nekretnina na svoje ime u ½ dijela, a u točki 3. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 605,55 eura[1]/4.562,50 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude su žalbu podnijele obje stranke, tužitelj protiv presude u točki 3. izreke u odbijajućem dijelu, a tuženik protiv presude u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 dalje ZPP).

3. Tužitelj u žalbi navodi da je u pobijanoj presudi dosuđen trošak koji je manji nego trošak dosuđen prema ranijoj presudi od 25. srpnja 2019., da je nakon što je ranija presuda ukinuta, održano još jedno ročište pa da je trošak svakako trebao biti veći nego li u ranijoj presudi. Tvrdi da sud nije uzeo u obzir radnje koje su poduzete nakon ukidanja presude.

4. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinači i priznati trošak u skladu sa žalbenim navodima, uz trošak žalbenog postupka.

5. Tuženik u žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. ZPP-a tvrdeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer da je izreka u suprotnosti s razlozima presude, a razlozi da su nejasni i proturječni, a što bi bila povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Ističe da je tužitelj podnio tužbu 25. siječnja 2018. radi priznanja prava vlasništva, da je tuženik osporio zahtjev uz obrazloženje da utužene čestice više ne postoje u zemljišnim knjigama te da su vlasnice novoformiranih čestica treće osobe koje su protiv ovdje tužitelja pokrenule postupke zbog smetanja posjeda i utvrđenja prava vlasništva, pa da ugovor o darovanju koji je predmetom ovog postupka, i da je ovjeren, ne bi bilo proveden u zemljišnim knjigama. Nadalje navodi da je u nazočnom slučaju sud dopustio preinaku tužbe na ročištu 11. rujna 2020., ali da u presudi nije obrazložio stajalište o preinaci. Navodi da je prema uputi ovog suda bio dužan pozvati tužitelja na ispravak tužbe u skladu s odredbom čl. 109. ZPP-a, što da je propustio učiniti te da je sud sam "precizirao tužbeni zahtjev" jer da takav zahtjev nije postavljen ni u tužbi ni u podnesku od 7. lipnja 2018.

6. Predlaže stoga pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, ili presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima.

7. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

8. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, izreka presude je sukladna razlozima te je presudu moguće ispitati.

9. Predmet ovog spora je zahtjev za utvrđenje da su stranke sklopile ugovor o darovanju nekretnina, kojim je tuženik darovao tužitelju prijeporne nekretnine te zahtjev za uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama u ½ dijela.

10. Na temelju provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio da je u zemljišnim knjigama tuženik upisan kao suvlasnik prijepornih nekretnina u ½ dijela, da je u preostalom dijelu kao suvlasnik upisan tužitelj, a da je tuženik tijekom postupka osporavao da bi potpisao ugovor o darovanju od 12. travnja 2013. kojim je iste nekretnine darovao tužitelju pa je u dokaznom postupku provedeno grafološko vještačenje. Iz nalaza i mišljenja vještakinje N. M. H., koja je analizirala sporni potpis tuženika na ugovoru o darovanju te nesporne potpise na više javnih i privatnih isprava, sud prvog stupnja utvrđuje da se na ugovoru o darovanju od 12. travnja 2013. nalazi potpis tuženika pa u tom dijelu otklanja prigovor kojeg je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu i isticao tijekom postupka.

11. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev radi utvrđenja i uknjižbe, te je tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka koji se odnosi na trošak zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22: dalje Tarifa) u ukupnom iznosu od 1.562,50 kn te troškove grafološkog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, odnosno ukupno 605,55 eura/4.562,50 kn.

              12. U odnosu na žalbene navode tuženika, prije svega treba istaći da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a dopustio preinaku tužbe. Naime, tužitelj je u tužbi postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev i zatražio da se naloži tuženiku trpjeti uknjižbu prava vlasništva na nekretninama obuhvaćenim tužbom, da bi u podnesku koji je predan na pripremnom ročištu održanom 7. lipnja 2018. preinačio tužbu na način da je prethodno postavio zahtjev za utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a, i to utvrđenje da je između stranaka sklopljen ugovor o darovanju 12. travnja 2013., koji je zahtjev djelomično obuhvatio dio sadržaja samog ugovora, te zahtjev da se tuženiku naloži izdavanje tabularne isprave za upis prava suvlasništva istih nekretnina u ½ dijela. Takav zahtjev je postavljen prije zaključenja prethodnog postupka, dakle u skladu s odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a, a sud prvog stupnja je takav zahtjev prihvatio donošenjem presude poslovni broj P-28/2018-21 od 25. srpnja 2019. Međutim, rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-2332/2019 od 17. lipnja 2020. je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje te je, između ostalog, ukazano da je tužbeni zahtjev koji je specificiran u podnesku predanom na pripremnom ročištu, nerazumljiv u dijelu u kojemu se navodi sadržaj ugovora o darovanju, zbog čega je dana uputa sudu prvog stupnja da pozove tužitelja u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a ispraviti tužbu i odlučiti o preinaci. Sud prvog stupnja je postupio po uputi ovog suda te je pozvao tužitelja na ispravak tužbe, što je tužitelj učinio u podnesku od 29. srpnja 2020., a potom je na ročištu održanom 11. rujna 2020. prihvatio preinaku unatoč protivljenju tuženika.

              13. Iz narečenog proizlazi da su bez osnove žalbeni navodi tuženika o tome da sud prvog stupnja nije pozvao tužitelja na ispravak tužbe. Glede dopuštanja preinake, sud prvog stupnja je očigledno ocijenio da je preinaka svrsishodna u smislu čl. 190. st. 3. ZPP-a, iako treba navesti da je i tužbeni zahtjev koji je postavljen u tužbi bio nepodoban za raspravljanje pa je već tada sud bio dužan pozvati tužitelja na ispravak u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a, u kojem slučaju se ne bi ni radilo o preinaci, već o postavljanju određenog zahtjeva u smislu čl. 186. st. 1. ZPP-a.

              14. Iako se u razlozima pobijane presude sud prvog stupnja nije pozvao na materijalni popis na kojemu je utemeljio odluku o meritumu spora, a što bi u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a trebao biti dio obrazloženja pismeno izrađene presude, treba navesti da ovaj sud na takvu povredu ne pazi po službenoj dužnosti (povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. ZPP-a), a primjenom mjerodavnog materijalnog prava je trebalo jednako odučiti o tužbenom zahtjevu, osim u dijelu naznake površine za dvije utužene katastarske čestice. U svakom slučaju, treba reći da je pravni posao propisan kao jedan od pravnih temelja stjecanja vlasništva u smislu odredbe čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV). Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZV-a vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla se stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. S obzirom na činjenicu da je u postupku utvrđeno da su stranke sklopile ugovor o darovanju nekretnina koji sadrži tabularnu izjavu za prijenos prava vlasništva u korist tužitelja u ½ dijela, dakle, da je cilj tog pravnog posla bio stjecanje suvlasništva obdarenika te da se radi o valjanom pravnom poslu sklopljenom u pisanom obliku, sve sukladno čl. 115. ZV-a, pravilno je primjenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev kao u točki 1. izreke.

              15. Na ostale žalbene navode tuženika, treba odgovoriti da je tužitelj priložio izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg proizlazi da je tuženik upisan kao suvlasnik prijepornih nekretnina u ½ dijela. Međutim, tuženik je u pravu kada tvrdi da podaci o prijepornim česticama koji su navedeni u ugovoru o darovanju od 12. travnja 2013. nisu identični podacima upisanim u zemljišnim knjigama u odnosu na sve utužene nekretnine. Tako bi iz priloženih isprava proizlazilo da nekretnina kč. br. 556/2 u zemljišnim knjigama ima površinu od 168 m2, a u ugovoru o darovanju se navodi površina od 282 čhv, koji podatak odgovora ranijem upisu u zemljišnim knjigama, prije provedene parcelacije o kojoj su također isprave priložene u spisu. Nadalje, nekrenina kč. br. 557/2 u zemljišnim knjigama ima površinu od 382 čhv ili 1374 m2, koja površina je navedena i u narečenom ugovoru o darovanju, zatim nekretnina kč. br. 558/15 u zemljišnim knjigama ima površinu od 1613 m2, a u ugovoru o darovanju je navedena površina od 1 jutra i 1150 čhv, koji podaci su bili upisani u zemljišnim knjigama prije provedene parcelacije. Konačno, u odnosu na nekreninu kč. br. 558/19 nema promjena u razdoblju između sklapanja ugovora te novog upisa u zemljišne knjige, jer je ta nekretnina upisana s površinom od 48 čhv ili 173 m2.

              16. Kako dio tužbenog zahtjeva predstavlja zahtjev za uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, za odlučivanje o tom zahtjevu je mjerodavno stanje upisa u zemljišnim knjigama u vrijeme zaključenja glavne rasporave. Naime, prema odredbi čl. 11. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22 – dalje ZZK) odluke sudova i drugih vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o broju i površini katastarske čestice, kao i o katastarskoj općini u kojoj leže, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi.

              17. To znači da u dijelu u kojem je podnesen zahtjev za ishođenje upisa prava suvlasništva u zemljišne knjige, podaci o prijepornim česticima moraju biti usklađeni sa promjenama koje su u međuvremenu nastale, zbog provedbe parcelacijskog elaborata, a prema kojim promjenama dvije čestice obuhvaćene tužbom i to kč. br. 556/2 i kč. br. 558/15 imaju manju površinu u odnosu na površinu koju su imale u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju pa su utoliko osnovani žalbeni navodi tuženika koji se u tom dijelu ističu.

              18. Glede odluke o parničnom trošku, treba reći da je tužitelj u pretežitom dijelu uspio u parnici pa mu primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a pripada pravo na nadoknadu parničnog troška od tuženika, budući da zbog odijajućeg dijela nisu nastali posebni troškovi. Trošak je pravilno obračunat, primjenom vazeće Tarife.

              19. Na žalbene navode tužitelja u tom dijelu, treba istaći da je tužitelj u tužbi označio vrijednost predmeta spora iznosom od 2.500,00 kn pa za svaku radnju odvjetnika mu pripada pravo na nagradu u iznosu od 250,00 kn  prema Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife te porez na dodanu vrijednost prema Tbr. 42. Tarife, odnosno za svaku radnju puni iznos od 312,50 kn, kako je to pravilno obračunao sud prvog stupnja. S osnovom je dosuđen i trošak grafološkog vještačenja kao trošak koji je bio potreban radi vođenja parnice, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, budući da je tuženik osporavao autentičnost svog potpisa na ugovoru. Stoga nije osnovana tvrdnja tužitelja da je trebao biti dosuđen trošak u višem iznosu, pri čemu treba navesti da u ovom stadiju postupka ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati zakonitost odluke o parničnom trošku sadržane u ranije donesenoj presudi pa pozivanje na tu odluku ne može u tom dijelu biti od značaja.

              20. Zbog izloženog je valjalo žalbe stranaka odbiti i presudu suda prvog stupnja, osim u odnosu na odluku koja sadrži pogrešnu oznaku dviju čestica potvrditi, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, a u ovom potonjem dijelu presudu preinačiti primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

              21. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka, budući da je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

U Rijeci 25. listopada 2023.

 

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara v.r.