REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

S P L I T

Pr-195/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene: Republika Hrvatska - za Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 29. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika zz tužene, dne 24. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane tužitelju RO isplatiti neto iznos od 4.330,64 EUR (slovima: četiri tisuće tristo trideset eura i šezdeset četiri centa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

na iznos od 80,06 EUR počev od 16.02.2021. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.03.2021. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.04.2021. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.05.2021. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.06.2021. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.07.2021. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.08.2021. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.09.2021. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.10.2021. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.11.2021. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.12.2021. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.01.2022. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.02.2022. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.03.2022. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.04.2022. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.05.2022. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.06.2022. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.07.2022. godine

na iznos od 225,63 EUR počev od 16.08.2022. godine

na iznos od 189,24 EUR počev od 16.09.2022. godine,

pa sve do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od dana 24. prosinca 2025. pa do isplate, isplatom na žiro- račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 12. veljače 2025. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi da je tužitelj djelatna vojna osoba raspoređen u Hrvatsku ratnu mornaricu, Pomorska baza Split, mjestu službe u vojarni [adresa], a dne 21. 1. 2021. godine tuženiku je podnio zahtjev za isplatom naknade za stanovanje koja se temeljem odredbe čl. 133. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i čl. 18.st.6. Pravilnika o stanovanju (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125/19) ostvaruje kao naknada povećanih troškova života zbog najma stambenog prostora djelatnim vojnim osobama imenovanim ili raspoređenim u mjesto službe udaljeno najmanje 50 km od mjesta prebivališta, ako nemaju riješeno stambeno pitanje i nisu smještene u vojnim lokacijama, a koje pravo se ostvaruje na temelju prijavljenog boravišta u mjestu službe ili u mjestu koje je udaljeno do 50 km od mjesta službe. Tužitelj je u vrijeme podnošenja zahtjeva živio u [adresa] te je njegovo mjesto službe udaljeno cca 60 km od mjesta prebivališta. Tužitelj nije bio korisnik međumjesnog prijevoza, nego je uredno prijavio boravište u [adresa] (mjestu najbližem mjestu službe u kojem je uspio pronaći raspoloživ stambeni prostor) i tuženiku podnio zahtjev za isplatu naknade za stanovanje, o kojem zahtjevu tuženik nije rješavao pa je tužitelj od svoje plaće u razdoblju od 21. 1. 2021. do 26. 8. 2022. podmirivao trošak stanovanja u [adresa]. Kako se taj izdatak tužitelju nije naknađivao, niti je tužitelj više imao povjerenje da će se njegov zahtjev riješiti, on se odlučio vratiti i živjeti u [adresa] i putovati u mjesto službe u vojarnu [adresa], a u službenim evidencijama MUP-a RH odjavio je boravište u [adresa], uredno i pravovremeno obavijestio tuženika o navedenoj činjenici te podnio zahtjev za ostvarivanje prava na prijevoz,a koji trošak mu se naknađuje temeljem odluke tuženika počevši od 26. 8. 2022. pa nadalje. Odlukom MORH-a, Glavni stožer OS RH, Središnjica za upravljanje osobljem Klasa: 371-01/22- 017209, UrBroj: 3522-0503-23-7 od 23.03.2023., odlučujući u predmetu priznavanja prava na naknadu za stanovanje, odbijen je zahtjev za naknadu stanovanja s obrazloženjem da Odlukom o visini naknade za stanovanje ( NN 39/18, 46/18 i 54/19) nije definirana visina naknade za mjesto službe tužitelja ([adresa]). Tužitelj smatra da mu je postupanjem tuženika nezakonito uskraćeno pravo na naknadu za stanovanje u utuženom razdoblju od 21. 1. 2021. do 26. 8. 2022. u visini od 225,63 EUR / 1.700,00 kuna mjesečno, koliko je Odlukom o visini naknade za stanovanje Klasa: 023-03/18-03/1, UrBroj: 512-01-18-364 od 25.04.2018. (NN 39/18) ministar obrane na temelju čl. 133.st.15. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ( NN 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18) propisao za mjesto službe Šibenik kao najbliže mjestu službe tužitelja u [adresa]. Propust ministra obrane da u Odluci o visini naknade za stanovanje izričito navede mjesta službe [adresa], odnosno definira visinu naknade za isto, iako se na navedenoj lokaciji nalazi vojarna te je tužitelj odlukom tuženika raspoređen u mjesto službe [adresa], kao i suviše restriktivno tumačenje propisa od strane tuženika kojima se regulira pravo na naknadu za stanovanje i visina naknade za stanovanje mimo smisla i svrhe relevantnih odredaba, prema mišljenju tužitelja ne može ići na njegovu štetu. Postupanjem tuženika tužitelj je de facto onemogućen u ostvarivanju prava na naknadu za stanovanje koja mu zakonito pripada.

1.1.Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženu isplatiti tužitelju na ime naknade za stanovanje za utuženo razdoblje iznos od 4.362,16 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 28. ožujka 2023. tužena osporava tužbeni zahtjev te predlaže sudu da isti odbije kao neosnovan te da naloži tužitelju isplatu parničnog troška tuženici. Navodi kako, iako je sukladno čl. 18. st. 6. Pravilnika o stanovanju propisano da se pravo na naknadu za stanovanje ostvaruje na temelju prijavljenog boravišta na adresi unajmljenog stambenog prostora u mjestu službe ili mjestu koje je udaljeno od 50 km od mjesta prebivališta to se može izvući zaključak kako je za priznavanje naknade za stanovanje dovoljna samo činjenica prijave boravišta, ali ratio te odredbe je da se smatra da osoba koja prijavi boravište stvarno stanuje na prijavljenoj adresi. Tužitelj je u razgovoru sa zapovjednikom od 26. svibnja 2022. obaviješten da će snositi pravne posljedice ukoliko ne bude zaista stanovao u mjestu prijavljenog boravišta na temelju kojeg je zatražio naknadu za stanovanje, nakon čega je tužitelj isti dan odjavio boravište s adrese [adresa] te ponovno podnio zahtjev za naknadom putnih troškova. Imajući u vidu da je tužitelj odmah nakon razgovora sa zapovjednikom odjavio boravište proizlazi kako tužitelj potražuje naknadu za stanovanje iako isti nikad nije stanovao na adresi prijavljenog boravišta niti je imao ikakve troškove stanovanja.

3. Podneskom od 12. 6. 2025. tužitelj je, sukladno izračunu tužene o visini naknade za stanovanje u utuženom razdoblju, uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tužene na ime naknade za stanovanje za razdoblje od siječnja 2021. do kolovoza 2022. isplatu iznosa od 4.330,64 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, uz potraživanje troškova postupka s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate.

4. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev tužena ističe kako nema primjedbi u pogledu njegovog matematičkog izračuna, odnosno visine, ali i dalje osporava osnovu tužbenog zahtjeva.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva tužitelja za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje od 21. 1. 2021., preslika osobne iskaznice tužitelja, e-mail tužitelja upućen [adresa elektroničke pošte] od 14. 4. 2022., zamolbe tužitelja od 26. 8. 2022., prijave promjene činjenice i uvjeta za ostvarivanje prava na naknadu od 26.8.2022., zahtjeva tužitelja za ostvarivanje prava na prijevoz od 26. 8. 2022., zahtjeva punomoćnika tužitelja od 10. 2. 2023., prijedloga za izvansudsku nagodbu od 11. 9. 2023., odluke Ministarstva obrane, Glavni stožer OS RH Klasa: 371-01/22- 017209, UrBroj: 3522-0503-23-7 od 23.03.2023., izvoda iz HAK planera za relaciju [adresa] – [adresa] – [adresa], Odluke ministra obrane o visini naknade za stanovanje Klasa: 023-03/18-03/1, UrBroj: 512-01-18-364 od 25. 4. 2018. godine ( NN 39/18), Odluke ministarstva obrane od 3. 7. 2020. i 22. 7. 2020., elektroničkog zapisa o boravištu, potvrde o prijavi boravišta RH MUP-a od 30.11.2021., dopisa tužitelja od 14. 4. 2022., odluke o visini naknade za stanovanje Klasa: 023-03/18-03/1, UrBroj: 512-01-18-364 od 25. 4. 2018., izjave tužitelja od 27.10.2023., službene bilješke 26. 8. 2022., dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, pu Šibensko-kninske od 3. 4. 2025., izračuna tužene o viisni naknade za stanovanje u utuženom razdoblju, saslušanjem svjedoka DO, ROV, MO, TO, AO, te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj djelatna vojna osoba;

- da je raspoređen u Hrvatsku ratnu mornaricu, Pomorska baza Split, mjesto službe u vojarni [adresa];

- da je podnio tuženici zahtjev za naknadu za stanovanje, a koji zahtjev je tužena odbila.

7. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za stanovanje za razdoblje od siječnja 2021. do kolovoza 2022.

10. Prema odredbi čl. 133. st.1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19) naknada za stanovanje ostvaruje se kao naknada povećanih troškova života zbog najma stambenog prostora djelatnim vojnim osobama imenovanim i raspoređenim u mjesto službe udaljeno najmanje 50 kn od mjesta prebivališta, ako nemaju riješene stambeno pitanje i nisu smještene u vojnim lokacijama, ili ako je prebivalište ili mjesto službe na otoku bez obzira na udaljenost te ako nemaju riješeno stambeno pitanje i nisu smještene u vojnim lokacijama, a koje pravo se ostvaruje na temelju prijavljenog boravišta u mjestu službe (st.3. citiranog članka).

11. Pravilnikom o stanovanju (Narodne novine broj 49/2020) određeno je kako se naknada za stanovanje ostvaruje kao naknada povećanih troškova života zbog najma stambenog prostora djelatnim vojnim osobama imenovanim i raspoređenim u mjesto službe udaljeno najmanje 50 kn od mjesta prebivališta, ili ako je prebivalište ili mjesto službe na otoku bez obzira na udaljenost te ako nemaju riješeno stambeno pitanje i nisu smještene u vojnim lokacijama, a koje pravo se ostvaruje na temelju prijavljenog boravišta na adresi unajmljenog stambenog prostora u mjestu službe ili u mjestu koje je udaljeno do 50 km od mjesta službe (st.6. citiranog članka).

12. U konkretnom slučaju, tužitelj živi i ima prijavljeno prebivalište u [adresa], ali je raspoređen u vojarnu [adresa], te je udaljenost mjesta prebivališta i mjesta službe cca 60 km, stoga je za vrijeme rada u vojarni [adresa] boravio u [adresa] i prijavio boravište u [adresa], koje je najbliže mjestu službe, a tuženici je podnio zahtjev za naknadu troškova stanovanja, što je tužena odbila.

12.1. Da je tužitelj boravio u [adresa] proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja saslušanog kao parničnu stranku (koji je iskazao kako je bio u vojarni [adresa] od 1. 8. 2020. do 31.12.2024. i 15. 1. 2021. podnio je zahtjev za naknadu za stanovanje, našto je imao pravo jer je živio 50 km izvan mjesta prebivališta do vojarne [adresa] u kojoj je radio, da bi 1. 8. 2022. podnio zahtjev za ukidanjem te naknade odnosno na prelazak na isplatu putnih troškova, jer mu nisu isplaćivali tu naknadu, a putne troškove jesu uz plaću. Kada je radio u vojarni [adresa] živio je na dvije lokacije, prvo kod AO kao podstanar na adresi [adresa], a onda kod DO na adresi [adresa] i na obje lokacije imao je prijavljeno boravište, dok mu je prebivalište uvijek bilo u [adresa]), već i iz iskaza svjedoka MO (koji je iskazao kako je zajedno s tužiteljem radio na izdvojenoj lokaciji [adresa] od 1. 8. 2020. do 1. 1. 2025. do premještaja tužitelja u vojarnu na Brižinama, Kaštel Sućurac, te da je tužitelj živio u [adresa] i kao dočasnik ima pravo na naknadu za stanovanje), svjedoka LO (koji je iskazao kako je zajedno radio s tužiteljem od 2021. pa do 31.12.2024. u [adresa], vojarna [adresa], te da je tužitelj imao prebivalište u [adresa], jer kada je došao u vojarnu [adresa] iznajmio je neki stan), svjedokinje DO (koja je iskazala kako je tužitelj radio u vojarni [adresa] u [adresa], a kod nje je stanovao od kraja 2021. do kraja 2022. i bio prijavljen na njezinoj adresi [adresa]. , te da s tužiteljem nije imala sklopljen ugovor, ali je policija dolazila u kontrolu je li on živi na toj adresi), svjedokinje AO (koja je iskazala kako je tužitelj stanovao kod nje, u njezinom stanu na adresi [adresa] u razdoblju od 20. 1. 2021. do 30.11.2021., imao je prijavljeno boravište i plaćao je najam stana. Nisu imali pisani ugovor o najmu stana, već su se usmeno o svemu dogovorili), svjedoka TO (koji je iskazao kako je po njegovom dolasku na mjesto zapovjednika satnije dne 1. 8. 2022. tužitelj obavljao dužnost vođe skupine u mjestu [adresa] u [adresa], to je izdvojena vojna lokacija, i bio je prijavljen i stanovao je na nekoj adresi, ne sjeća se točno kojoj u [adresa] i tražio je naknadu za stanovanje, a što mu nije priznato jer to nije bilo propisano odlukom Ministarstva).

12.2. Dakle, tužitelj je za vrijeme službe u vojarni [adresa], stanovao u [adresa] u iznajmljenom stanu i imao prijavljeno boravište kako na adresi [adresa], temeljem suglasnosti stanodavca HO u razdoblju od 20. 1. 2021. do 30.11.2021., a od 30.11.2021. do 26. 8. 2022. na adresi [adresa] temeljem suglasnosti stanodavca GO, kako proizlazi i iz dopisa PU Šibensko-kninske od 3. 4. 2025., i isti nije imao samo prijavljeno boravište već je stvarno i boravio na tim adresama, a što nesumnjivo proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, već i svjedokinja DO i AO, kod kojih je i stanovao, a i iz iskaza svjedoka MO, LO i TO.

12.3. S obzirom na odredbu čl. 133. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i čl. 18. Pravilnika kojom je propisano pravo na naknadu troškova stanovanja, to tužitelj u utuženom razdoblju ostvaruje pravo na tu naknadu, međutim, tužena je njegov zahtjev za priznavanje prava na naknadu za stanovanje odlukom od 23. 3. 2023. odbila iz razloga što Odlukom o visini naknade za stanovanje nije definirana visina naknade za mjesto tužiteljeve službe [adresa], a činjenica da odlukom tužene nije propisana visina naknade za stanovanje za mjesto službe [adresa] samim time ne znači da tužitelj nema pravo na tu naknadu, jer je visina te naknade, ukoliko nije navedena za mjesto službe [adresa], mogla biti određena sukladno visini propisanoj za najbliža mjesta službe tužitelja u [adresa].

12.4. Isto tako navodi tužene kako je tužitelj po razgovoru sa zapovjednikom 26. 5. 2022. odjavio boravište s adrese [adresa] te podnio zahtjev za naknadu putnih troškova ne znači da tužitelj nije doista i stanovao na prijavljenoj adresi boravišta, a da je tužitelj doista i stanovao na prijavljenim adresama proizlazi ne samo iz njegovog iskaza, već i iz iskaza svjedokinja AO i DO, kod kojih je stanovao i plaćao im najam stana. Zasigurno tužitelj ne bi prijavio boravište u [adresa], plaćao najam stana, a da u tom stanu ne bi stanovao.

13. Imajući u vidu prednje, a kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u visini sukladno izračunu tužene o visini naknade za stanovanje (str. 71 spisa), to je ovaj sud tužitelju za utuženo razdoblje na ime naknade za stanovanje dosudio zatraženi iznos od 4.330,64 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a kao u izreci presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) pa je tužitelju u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) te priloženom popisu troška, dosuđen sljedeći trošak: sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 200,00 eura, za sastav tužbe 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 24. 3. 2025., 15. 5. 2025., 4. 9. 2025. i 29.10.2025. po 200,00 eura, za sastav podneska od 21. 5. 2024. i 12. 6. 2025. po 200,00 eura, za pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura, ukupno 1.700,00 eura, na ime PDV-a iznos od 425,00 eura, eura, sveukupno iznos od 2.125,00 eura, a koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnika tužitelja. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 24. prosinca 2025., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u izreci presude.

14.1. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

14.2. U punomoći od 22. svibnja 2023. stranka (tužitelj) je izričito ovlastio punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun.

U Splitu 24. prosinca 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tužene