REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3093/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja FU, rđ. 11.01.1997., državljanina Bangladeša, trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska cesta 41, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenik MU, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnom zaštitom, 24. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/5133, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 8. kolovoza 2025.
II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Zoranu Baueru isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/5133, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 8. kolovoza 2025. odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da je u prethodnom postupku detaljno objasnio svoje razloge za traženje međunarodne zaštite, a koje tada tuženik nije uvažio, te je istima pristupio paušalno kao nedokazanima. Međutim, postupajući po ovom opetovanom zahtjevu, a koji može isključivo biti u vezi s činjenicama iz prethodnog zahtjeva, ali opet da te činjenice koje se prezentiraju tuženiku predstavljaju nove činjenice u smislu članka 47. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: ZMPZ), ističe da je u ovom opetovanom postupku predočio i nove i stare činjenice, s obzirom da tuženik ustvari u prvotnom nije s dužnom pozornošću procesuirao njegov zahtjev, te je isti ustvari ostao meritorni neriješen.
2.1. Smatra da je tvrdnja suda da tužitelj u ponovljenom zahtjevu za pružanje međunarodne zaštite ne bi postupio temeljem članka 47. stavak 3. ZMPZ-a, tj. na način da njegovi razlozi za ponovljeni zahtjev nisu u skladu s tim člankom, nije točna, a samim time je primjena odredbi ZMPZ-a pogrešna iz ovih razloga. Ujedno je takvim kršenjem zakona i sam tužitelj oštećen i nanosi mu se teška šteta kao stranci u postupku.
2.2. Ističe da je obaviješten od strane svoje obitelj da su ga tražili u njegovoj kući, kod njegove majke, te da su i majka i sestra doživjele fizička maltretiranja i ozljede, sve zbog i isključivo zbog tužitelja u ovom postupku, a isto se dogodilo u vremenskom razdoblju koje zakonski opravdava potrebu naknadnog zahtjeva, možda i u intenzivnijem obliku nego ranije. Iste činjenicu su, naravno, isključivo vezane uz tužiteljev prvotne zahtjev, a kako to zakon i predviđa.
2.3. Tužitelj navodi da je tuženik pogrešno primijenio odredbu članka 47. stavak 6. i članak 43. stavak 2. ZMPZ-a. Naime, tuženik navodi u obrazloženju pobijanog rješenja da će dopuštenost naknadnog zahtjeva ocijeniti na temelju sadržanih činjenica i dokaza u njegovom obrazloženju, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku. Međutim, tuženik uopće tako ne postupa, već postupa na način da od zakonskih normi koje u članku 47. stavak 1. točka 2. navode da se radi o naknadnom zahtjevu, iako u ovom slučaju to nije tako, pa da se na prije navedene činjenice tuženik niti neće osvrtati uz primjenu članka 47. stavak 3. Tuženik ne može imati i jedno i drugo, te na taj način u potpunosti blokirati tužitelja u iznošenju bilo kakvih činjenica.
2.4. Tužitelj ističe kako ni u kom slučaju situacija u Bangladešu nije onakva kako ju tuženik opisuje, već da je situacija za članove Awami League izrazito teška i složena, te je iz takve situacije proisteklo to da su isti članovi zaprijetili njegovoj majci i sestri, te su uvjetovale da one ni na koji način ne smiju pomagati tužitelju, a ukoliko saznaju da su pomagale, tada će ih fizički napasti, te su od njih tražili da povuku ranije prijave policiji, pa su ih u konačnici i napali, gdje su sestru tužitelja porezali mačetom, svakako pokušavajući ju ubiti. To je bila jasna prijetnja na njezin život, a može se misliti što bi se s tužiteljem dogodilo ukoliko bi bio se primoran vratiti u Bangladeš. Predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem tužitelja na ove okolnosti.
2.5. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje, uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove zastupanja opunomoćeniku.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su netočni navodi tužitelja, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama ZMPZ-a i Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22. i 151/22.), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona.
3.1. Tuženik navodi da je tužitelj izjavio pri podnošenju naknadnog zahtjeva daje osobno svojim objavama na društvenim mrežama, dok je boravio u [adresa], isprovocirao napad pripadnika Awami League na svoju obitelj. Tada je izjavio da dokaze za taj navodni napad ne posjeduje. Najavio je da će ih naknadno dostaviti tijekom postupka međunarodne zaštite. Opunomoćenik tužitelja navodi da tužitelj nije uspio pribaviti dokaze u kratkom roku u kojem je donesena odluka povodom naknadnog zahtjeva. Međutim, obzirom da ih nije dostavio tijekom postupka, a niti putem opunomoćenika tužitelja pri podnošenju tužbe, za pretpostaviti je da se napad nije dogodio. Navedeno treba promatrati i u okviru ranije podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu te zahtjeva za dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj. Uvidom u Informacijski sustav ovog Ministarstva utvrđeno da je tužitelj već ranije imao odobren boravak temeljem rada od 21.09.2022. do 28.07.2023. Tužitelju je uručeno rješenje o povratku 29.12.2023. godine obzirom daje godinu dana ilegalno boravio na tlu Republike Hrvatske, po kojem nije postupio, već je tada prvi put izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj 20.02.2024. godine. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-209/2025-6 od 11.07.2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/3275 od 20.12.2024. godine. Po okončanju postupka, tužitelj je izrazio novu namjeru 21.07.2025. godine.
3.2. Nadalje, tuženik navodi da je 29.03.2025. tužitelj zatečen kako upravlja taksi vozilom, a 30.03.2025. godine je priveden i naknadno pušten na slobodu zbog sumnje u izvršenje kaznenog djela krivotvorenja službene isprave (vozačke dozvole).
Vještačenje službene isprave još nije završeno.
3.3. Ističe da je tužitelj legalno napustio 2022. godine Bangladeš, svoju zemlju podrijetla, a tijekom 2023. godine je iz Republike Hrvatske ishodio obnovu valjanosti istekle putovnice, što je postupak koji ne bi ostvario daje proganjana i neželjena osoba od strane vlasti zemlje podrijetla.
3.4. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu, u odnosu na žalbu utvrditi da ista ne odgađa izvršenje presude sukladno članku 51. stavku 3. ZMPZ-a.
4. Sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS), 12. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika stranaka održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.
4.1. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. ZMPZ-a, sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.
4.2. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika. Predloženi dokaz saslušanjem tužitelja sud nije mogao izvesti budući da tužitelj raspravi nije pristupio, a opunomoćenik tužitelja je na izravan upit suda o tome gdje se tužitelj nalazi izjavio da nije dostupan.
5. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze provedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.
5.1. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, prema slobodnom uvjerenju, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po naknadnom zahtjevu tužitelja obrazloženje kojega je dao 29. srpnja 2025. o čemu je sastavljen zapisnik Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/5133, URBROJ :511-01-213-25-3 od 39. srpnja 2025. Uvidom u isti utvrđeno je da je tužitelj naknadni zahtjev obrazložio na način kako je on reproduciran u obrazloženju osporenog rješenja.
6.1. Naknadni zahtjev je odbačen temeljem odredbe članka 43. stavka 2. u vezi s člankom 47. ZMPZ-a. U obrazloženju razloga tuženik u bitnome navodi da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju činjenica i dokaza sadržanih u obrazloženju istoga te u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku, pa je tako izvršen uvid u spis predmeta i utvrđeno da je zahtjev tužitelja odbijen rješenjem Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/24-06/3275, URBROJ: 511-01-212-24-16 od 20. prosinca 2024. pri čemu je utvrđeno da je naveo kako je zemlju podrijetla napustio zbog maltretiranja od tada vladajuće stranke Awami League, a u Republiku Hrvatsku je stigao kao strani radnik s odobrenom dozvolom za boravak i rad, a ne kao tražitelj međunarodne zaštite, dok je međunarodnu zaštitu zatražio tek kada se suočio s obvezom povratka u zemlju podrijetla. Rješenje je potvrđeno izvršnom presudom Upravnog suda u Zagrebu.
6.2. Odlučujući o podnesenom naknadnom zahtjevu tuženik je obrazložio da je ocjenjujući činjenice iz naknadnog zahtjeva u vezi s činjenicama i dokazima iznijetima u prijašnjem postupku utvrđeno da tužitelj nije iznio nove u relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Tuženik pri tom obrazlaže da je tužitelj naveo da je svojim objavama na društvenim mrežama uzrokovao navodni napad pripadnika zabranjene političke stranke na svoju obitelj čime je svojim naknadnim djelovanjem pokušao ishoditi promjenu odluke o svom zahtjevu za međunarodnu zaštitu što se člankom 24. stavkom 2. ZMPZ-a smatra nedopuštenim, a nije predočio konkretne objave na društvenim mrežama. Pored navedenog tuženik je istaknuo da se tvrdnje tužitelja o djelovanju članova Awami League ne mogu smatrati vjerodostojnima jer je stranka pod zabranom djelovanja, a brojni rukovodeći članovi stranke se nalaze u pritvoru, a da se i stječe dojam, budući da tužitelj svoje tvrdnje ničim ne potkrjepljuje da zahtjevom nastoji odgoditi okončanje svog boravka u Republici Hrvatskoj.
7. Člankom 43. stavkom 2. ZMPZ-a propisano je da ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.
8. Člankom 47. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona ili postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona.
8.1. Prema stavku 3. članka 47. ZMPZ-a naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
8.2. Nadalje prema stavku 4. članka 47. ZMPZ-a dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
8.3. Prema stavku 5. članka 47. ZMPZ-a ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti, dok će se prema stavku 6. istog članka naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga Zakona.
8.4. Člankom 24. stavkom 4. ZMPZ-a propisano je da ako tražitelj podnese naknadni zahtjev, osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde ne može se temeljiti isključivo na okolnostima koje je tražitelj uzrokovao kako bi ispunio uvjete za odobrenje međunarodne zaštite.
9. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, a koje navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje.
9.1. Tuženik je obrazložio zašto okolnosti i razloge koje je tužitelj naveo u naknadnom zahtjevu smatra takvima da se ne radi o novim i relevantnim činjenicama koje bi bile od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje, budući da za svoje tvrdnje ne iznosi i ne dostavlja dokaze, a da se u smislu članka 24. stavka 2. ZMPZ-a isti smatra i nedopuštenim budući da je svojim objavama na društvenim mrežama uzrokovao navodni napad pripadnika zabranjene političke stranke na svoju obitelj, pa je ustvari naknadnim djelovanjem pokušao ishoditi promjenu odluke o međunarodnoj zaštiti, a konkretne objave nije predočio.
10. Sud je izvršio uvid u svu spisu priležeću dokumentaciju, pa tako i sadržaj prvo podnesenog zahtjeva tužitelja u odnosu na koji je doneseno rješenje od 20. prosinca 2024., a koje je presudom ovog suda poslovni broj: UsI-209/2025-6 od 11. srpnja 2025. ocijenjeno zakonitim. U ocjeni osnovanosti podnesenog zahtjeva za međunarodnom zaštitom, a imajući u vidu navode tužbe sud je obrazložio (pod točkom 16.1. obrazloženja iz kojih razloga nije prihvatio navode tužitelja, navodeći da što konkretne okolnosti traženja međunarodne zaštite tužitelja u Republici Hrvatskoj daju osnova za zaključak da razlozi napuštanja zemlje podrijetla tužitelja nisu problemi za koje navodi da ih je imao s vladajućom strankom BNP, imajući u vidu da je kako to navodi i tuženik tužitelj zemlju podrijetla napustio nakon što je ishodio vizu za rad i boravak u Saudijskoj Arabiji, a u Republiku Hrvatsku je ušao također s odobrenjem za boravak i rad, te je međunarodnu zaštitu zatražio tek u postupku nakon što je utvrđeno da u Republici Hrvatskoj boravi nezakonito, znatno nakon isteka dozvole za boravak i rad. Stoga je sud ocijenio da je pravilan zaključak tuženika u tada osporenom rješenju kako navedeno dovodi u sumnju navode tužitelja da je zemlju podrijetla napustio zbog problema s vladajućom strankom i problema koji su tada nastali, posebno imajući u vidu da nije prihvaćana materijalna dokumentacija u vidu fotografija prosvjeda (iz razloga navedenih pod točkom 10.3. obrazloženja citirane presude), niti je tužitelj argumentirao tijekom postupku kakve je probleme s vladajućom strankom u zemlji podrijetla imao.
10.1. Iz navedene dokumentacije tog spisa i sadržaja podnesenog naknadnog zahtjeva utvrđeno je i prema ocjeni ovog suda da su razlozi na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnom zaštitom pravilno utvrđeni takvima da se ne radi o relevantnim činjenicama koje niti nisu potkrijepljene bilo kakvim dokazima, a pored navedenog, radi se o okolnostima kojima je tužitelj nastojao promijeniti ishod odluke o međunarodnoj zaštiti aktivnostima nakon odluke o prethodnom zahtjevu, pa se pravilno tuženik pozvao na odredbe članka 24. stavka 2. ZMPZ-a.
11. Prema ocjeni suda pravilan je zaključak tuženika da razlozi na kojima tužitelj temelji i naknadni zahtjev nisu nove činjenice ili novi dokazi u smislu zakonskih odredaba članka 47. stavka 3. ZMPZ-a.
12. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
13. Člankom 21. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
14. Sud prvenstveno navodi kako je smisao odobrenja zahtjeva za azil, odnosno supsidijarne zaštite, zaštita stranca koji se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja ne može ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje, odnosno postojanja opravdanih razloga koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
15. U konkretnom predmetu navedeni razlozi nisu utvrđeni, pa je imajući u vidu ovlaštenja i dužnosti tijela u utvrđenju činjenica i provođenju postupka o naknadnom zahtjevu, opravdana odluka tuženika, pozivom na odredbe članka 43. i 47. ZMPZ-a da naknadni zahtjev tužitelja nije dopušten.
15.1. Utvrđeno je naime da se razlozi podnošenja naknadnog zahtjeva u bitnome iscrpljuju u ponavljanju navoda i razloga o činjenicama i okolnostima koje su bile razlog napuštanja zemlje podrijetla tužitelja (vezano za probleme sa strankom Awami League), a koje su razmotrene u prethodnom postupku odlučivanja o zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj i pravilno cijenjene neosnovanima imajući u vidu sve konkretne okolnosti dolaska tužitelja u Republiku Hrvatsku i razloga napuštanja zemlje podrijetla.
15.2. Budući da tužitelj na zakazanu raspravu nije pristupio, propustio je mogućnost da neposredno pred sudom bude saslušan te objasni razloge koje sada iznosi u tužbi, kako u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tako eventualno i za povrede odredaba postupka, imajući u vidu navod o propustima tijela da razmotre njegov zahtjev meritorno. Ovo posebno stoga, što je tuženik koristeći ovlaštenje iz citiranih odredaba ZMPZ-a zahtjev odbacio kao nedopušten, bez meritornog ispitivanja, pozivom na utvrđenja iz prethodnog postupka i zaključka o nedopuštenosti naknadnog zahtjeva.
15.3. Da se ne radi o novim činjenicama i dokazima proizlazi i iz sadržaja zapisnika iz prethodnog postupka odlučivanja o zahtjevu tužitelja te sadržaja naknadnog zahtjeva iz kojih je vidljivo da je u razlozima napuštanja zemlje podrijetla tužitelj naveo probleme vezane za stranku Awami League, a koji su, suprotno navodima tužitelja meritorno razmotreni, te su razlozi neprihvaćanja izneseni u obrazloženju rješenja tuženika od 20. prosinca 2024. i potvrđeni presudom ovog suda, dakle, ocijenjeni takvima da u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite u smislu članka 20. i 21. ZMPZ-a.
16. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za zaključke tuženika postoji uporište u dokumentaciji spisa i citiranim odredbama.
17. Povrede odredaba postupka na koje ukazuje tužitelj sud nije našao. Ovo zato, jer podaci spisa dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu ne daju osnova za takav zaključak.
17.1. Rješenje je doneseno u pravilo i zakonito provedenom postupku i bez povreda zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.
18. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.
18.1. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci (točka I.).
19. Tužitelj je zatražio odobrenje besplatne pravne pomoći u ovom upravnom sporu te naknadu troškova sukladno odredbama Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik) i to: trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost (PDV) za svaku od navedenih radnji, pa ukupno zatraženi trošak iznosi 1.250,00 eura.
20. Člankom 60. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.
20.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe, zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.
20.2. Člankom 8. stavkom 1. Pravilnika propisano je da upravni sud odlučuje ima li korisnik pravo na besplatnu pravnu pomoć na temelju njegovog zahtjeva ovisno posjeduje li dostatna novčana sredstava ili stvari veće vrijednosti.
21. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika propisano je da o visini troškova pravne pomoći odlučuje upravni sud u odluci povodom upravnog spora pokrenutog protiv prvostupanjske odluke, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za ostvarivanje sadržaja pravne pomoći.
21.1. Prema stavku 2. članka 9. Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.
22. Nadalje, člankom 10. stavkom 1. Pravilnika propisano je da će Ministarstvo isplatiti iznos troškova pravne pomoći sukladno odluci upravnog suda.
22.1. Prema stavku 2. članka 10. Pravilnika ako upravni sud odobri korisniku pravo na besplatnu pravnu pomoć, pružatelj je dužan Ministarstvu dostaviti račun sukladno odluci upravnog suda.
23. Odlučujući o pravu na besplatnu pravnu pomoć izvršen je uvid u spisu priložen zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći iz kojeg proizlazi da tužitelj nema odnosno ne posjeduje nikakva sredstva, pa je osnovan njegov zahtjev za odobrenjem besplatne pravne pomoći, slijedom čega je odlučeno kao u izreci, pod točkom II.
24. Pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za trošak sud je primjenom Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa), na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora u cijelosti priznao pravo na trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od po 250 bodova, (50% od propisanih 500 bodova), što uz vrijednost boda od 2,00 eura, za dvije radnje (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 1.000,00 eura, uvećano za PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), daje iznos od 1250,00 eura, naveden u izreci. Kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, naloženo je tuženiku platiti imenovanom troškove pružene pravne pomoći.
24.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom III.
U Zagrebu 24. prosinca 2025.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ).
Dna:
1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za upravne i inspekcijske poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis