REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5712/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužiteljice GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, dana 24. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 228-50-4001774 zaključenog između tužiteljice GC i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. 28. ožujka 2007., u dijelu kojim je ugovorena za tužiteljicu obveza plaćanja jednokratne naknade u visine 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tužiteljici iznos od 419,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata isplatiti tužiteljici iznos od 735,50 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 164,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. prosinca 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 5. rujna 2025. protiv tuženika podnijela tužbu u kojoj je navela da je 28. ožujka 2007., s tuženikom, sklopila Ugovor o kreditu broj 228-50-4001774 (dalje: Ugovor o kreditu) kojim joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.019,16 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Nadalje je navela da je u odredbi čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena za tužiteljicu obveza plaćanja jednokratne naknade u visini od 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita (tzv. ulazna naknada). Isto tako je navela da joj je 30. ožujka 2007. tuženik prilikom isplate ugovorenog iznosa kredita obračunao i naplatio naknadu u visini 3,30% od iznosa kredita, odnosno u iznosu od 419,38 EUR. Tužiteljica smatra da je predmetna odredba čl. 3. nepoštena jer je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača), što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe (čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača). Još je navela da joj je prilikom sklapanja kreditnog odnosa tuženik ponudio tipski, unaprijed formulirani obrazac Ugovora o kreditu, te se o ugovornoj odredbi čl. 3. Ugovora nije pojedinačno pregovaralo slijedom čega je ispunjen preduvjet da se ispituje poštenost predmetne odredbe. Nadalje je navela da predmetna odredba protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, s obzirom na to da je ugovorena bez ikakvog pokrića u stvarnim izdacima i troškovima koje tuženik navodno ima prilikom isplate kredita. Tužiteljica je još istaknula da ju je predmetnom odredbom tuženik obvezao na plaćanje naknade za obradu kredita, bez da joj je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, u kojem postotku tuženik tereti tužiteljicu, odnosno zbog čega upravo taj postotak, u kojem periodu i konačnom iznosu, te tužiteljica smatra da to njezinu obvezu čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica je u tužbi još navela da pored glavničnog iznosa jednokratne naknade koja joj je naplaćena prilikom isplate kredita, u t. 3. tužbenog zahtjeva, kao jedan glavnični iznos potražuje i iznos zakonskih zateznih tekućih od 30. ožujka 2007. (dan plaćanja naknade) do 30. lipnja 2025. u iznosu 735,50 EUR, te da na glavnični iznos od 419,38 EUR potražuje zakonske zatezne kamate od dana 1. srpnja 2025. (prvi dan nakon obračuna kamata) pa do isplate jer navedeni tijek kamata nije uglavničen.

2. Stoga tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 228-50-4001774 zaključenog između tužiteljice i tuženika 28. ožujka 2007., u dijelu kojim je ugovorena za tužiteljicu obveza plaćanja jednokratne naknade u visine 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita. Tužiteljica, nadalje, tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje i isplatu iznosa od 419,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2025. pa do isplate, kao i isplatu iznosa od 735,50 EUR na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana iako je uredno pozvan rješenjem suda od 23. rujna 2025.

4. Kako su tuženiku tužba i rješenje za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 6. listopada 2025., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi tuženika spriječili podnijeti odgovor na tužbu, tako je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) odlučeno kao u t. I., II. i III. izreke ove presude zbog ogluhe.

5. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 419,38 EUR. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu/isplatu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu, odnosno isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Revr- 774/2005-2 od 13. prosinca 2005. i rješenju poslovni broj Revr-475/2008-2 od 27. listopada 2008.). Stoga, kako je u konkretnom slučaju deklaratorni zahtjev iz t I. tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti dijela predmetne ugovorne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat isplaćene naknade za obradu kredita (tzv. ulazne naknade), tako se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na deklaratorni zahtjev ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora (tako i Županijski sud u Puli-Pola u presudi poslovni broj Gž-1313/2023-2 od 27. studenoga 2023.). Nadalje, u odredbi čl. 35. st. 1. ZPP-a je određeno da u situaciji kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok je u odredbi st. 2. istog članka određeno da se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev. Stoga niti obračunati iznos zakonskih zateznih kamata se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.

6. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke i prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, te sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP).

7. Tako su tužiteljici dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 125,00 EUR, a isti se odnose na trošak sastavljanja tužbe od 5. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova-Tbr. 7/1 Tarife) i trošak PDV (25%) na navedenu radnju u iznosu 25,00 EUR. Tužiteljici je, nadalje, priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 33,18 EUR i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR. Stoga su tužitelju dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od ‭164,82‭ EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, od presuđenja, dakle od 24. prosinca 2025. do isplate, po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭

8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. IV. izreke.

Zagreb, 24. prosinca 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Dna:

- tužiteljici po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR

- tuženiku uz podnesak tužiteljice od 22. rujna 2025.