Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1183/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, upravnom sporu tužiteljice TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa opunomoćenica CC, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 24. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2659, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 21. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551- 06/23-014/2659, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 21. prosinca 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I- 551-06/23-014/798, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 2. studenoga 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici, roditelju ĐC, rođ. **.**.2010. prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023.

2. Tužiteljica tužbom i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi kako joj pravo prestaje retroaktivno s danom 30. rujna 2023. iako je to rješenje zaprimila tek 16. studenog 2023.

2.1. Ističe, kako joj je novčana naknada za roditelja odgojitelja priznata rješenjem od 14. ožujka 2017., a budući da se radi o pravomoćnom, konačnom i izvršnom rješenju izmjena istoga bila je moguća jedino putem izvanrednih pravnih lijekova u smislu članka 123. do 132. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a ne na način kako je to učinilo upravno tijelo. Navodi kako je u demografsku mjeru – roditelj odgojitelj ušla promišljeno, a da rizik poput jednostrane mogućnosti značajnog skraćivanja mjere te smanjivanja novčane pomoći i to u bilo kojem trenutku, mjerodavnom odlukom niti ičim drugim tada nisu bili definirani, te se pri tom poziva na odredbe članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu iz 2016. godine (dalje: Odluka/16) na temelju koje je ostvarila novčanu pomoć i kojim su definirani razlozi prestanka novčane pomoći.

2.2. U odnosu na kompenzacijske mjere navodi kako s obzirom na to da ima akademsku izobrazbu, visoku školsku spremu i zvanje profesor niti jedna od četiri kompenzacijske mjere koje obuhvaćaju mentorstva, prekvalifikacije razna osposobljavanja razine srednje i eventualno više stručne spreme, te potpore razvoju i očuvanju obrtničkih zanimanja, joj nisu prihvatljive, jer ne treba niti prekvalifikaciju niti dodatnu izobrazbu, niti se misli baviti obrtništvom.

2.3. Navodi da je imala legitimna očekivanja za ostvarenjem mjere do njezina isteka, te da je jednostranim skraćivanjem mjere te smanjenjem novčane naknade i bez obeštećenja uskraćena za iznos od nekoliko desetaka tisuća eura koje bi mjesečno uz pripadajući mirovinski staž i zdravstveno osiguranje trebala osobno primati sve do zaključno 30. rujna 2025.

2.4. Tužbom zahtjeva da sud usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju rješenja, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, budući da su pobijano rješenje i rješenje prvog stupnja u cijelosti zakoniti iz razloga navedenih u obrazloženjima istih.

3.1. Ističe da je pobijano rješenje doneseno na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ br: 10/18, 20/21, 29/21 i 25/22, dalje: Odluka), a koja Odluka je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VUS RH) kojim povodom je dana 27. veljače 2023. donio presudu, broj: Usoz-143/22 te ocijenio navedenu Odluku zakonitom. U navedenoj presudi VUSRH je, ponovno, kao i u ranijoj presudi, broj:

Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

3.2. Nadalje, tuženik navodi da je VUSRH u točci 123. navedene pravomoćne presude, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. naveo da pravomoćni pojedinačni akti kojima je roditeljima odgojiteljima priznata novčana pomoć proizvode pravne posljedice za njihove adresate i u budućnosti. Naime, ti pojedinačni akti priznaju pravo na novčanu pomoć u duljem vremenskom razdoblju (u pravilu do navršene petnaeste godine života djeteta), a koje razdoblje, u vrijeme stupanja na snagu osporavane Odluke (Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 29/21), u pravilu, nije završilo. Dakle, pojedinačnim aktima njihovi su adresati stekli pravo na novčanu pomoć, kako za razdoblje prije stupanja na snagu osporavane Odluke (Odluke 29/21), tako i za razdoblje nakon toga, što znači da pravo koje im prema tim pojedinačnim odlukama pripada, još nije u cijelosti realizirano (ostvareno/konzumirano). U točci 124. navedene presude VUSRH ističe da Odluka 29/21 ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti.

3.3. Osim toga, tuženik ističe kako VUSRH jasno zaključuje kako Odluka nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvaziretroaktivnosti tj. pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten, a koje stajalište Suda da je u potpunosti primjenjivo na osporenu Odluku u sporu, broj: Usoz-143/22. Naime, VUSRH naglašava kako se ne radi o „pravoj“ nego o „prividnoj“ odnosno „nepravoj“ ili „kvazi retroaktivnosti“ kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na odnose kreirane pravnim aktima ili poslovima nastalima prije njegova stupanja na snagu, ali ti su odnosi još uvijek pravno egzistentni odnosno u tijeku svoje realizacije. Za razliku od prave retroaktivnosti koje je beziznimno zabranjena, VUSRH navodi kako interpretativni pristup Suda EU-a na bazi teleološkog tumačenja iznimno dopušta kvazi-povratni učinak novoga pravnog pravila na zatečene pravne odnose pod uvjetom da se cilj mjere – zbog čije realizacije je „novo“ pravo i usvojeno ne bi mogao postići na drugi način.

3.4. Navedena pravna stajališta potvrđena su Odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: USRH), broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023, a pravomoćnom presudom VUSRH broj Usoz 143/22 potvrđena je i adekvatnost kompenzacijskih mjera kojima se ublažavaju negativne posljedice Odluke 25/22 za njene adresate te uspostavlja ravnoteža između javnog interesa i legitimnih očekivanja adresata.

3.5. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Sud je 28. studenog 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, ne predlažu izvođenje daljnjeg dokaznog postupka.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 2. studenoga 2023. utvrđeno je da istim prestaje novčana pomoć tužiteljici kao roditelju ĐC , rođene **.**.2010., s danom 30. rujna 2023., uz obrazloženje da je tužiteljici pravo priznato rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551- 06/17-013/485, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 14. ožujka 2017., a rješenje je doneseno na temelju odredbe članka 7. stavka 1. alineje 1. i stavka 2. Odluke, budući da je dijete tužiteljice navršilo 7 godina.

8. Tuženik je odbio kao neosnovan prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome iz razloga koji su navedeni i u odgovoru na tužbu.

9. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina

9.1. Prema stavku 2. članka 7. Odluke o prestanku novčane pomoći iz ovoga članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučit će po službenoj dužnosti.

10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, prema ocjeni suda navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje, a nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

10.1. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija prigovor kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute prigovore tužiteljice, pa je time u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

10.2. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer za iznesene razloge postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i propisima na koje se poziva tuženik.

11. Činjenice koje su od utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari, a koje se odnose na utvrđenu starosnu dob djeteta tužiteljice za koje je ostvareno pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja tužiteljica niti ne osporava, a iste proizlaze iz dostavljenog spisa tuženika. Stoga su prema ocjeni suda bili ostvareni uvjeti za donošenje rješenja u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. i 2. Odluke, po službenoj dužnosti od strane prvostupanjskog upravnog tijela.

12. Napominje se da da je u predmetu tužiteljice ovaj sud presudom poslovni broj: UsI-3603/2023-12 od 21. ožujka 2025. odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1130, URBROJ: 251- 02-01/001-23-2 od 12. svibnja 2023. (kojim rješenjem je odbijen prigovor izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2587, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-02 od 24. ožujka 2023., a tim je rješenjem zamijenjen dio izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/485, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 14. ožujka 2017. u dijelu koji se odnosi na visinu novčane naknade, trajanje i razloge prestanka, na način kako je izrekom toga rješenja određeno).

12.1. Presudom VUSRH poslovni broj: Usž-2413/2025-4 od 24. rujna 2025. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda ovog suda poslovni broj: UsI-3603/2023-12 od 21. ožujka 2025.

13. Neovisno o navedenom, ističe se da su presudom VUS RH, poslovni broj: Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za pokretanje postupka ocjene zakonitosti Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22.) nakon što su razmotreni prigovori podnositelja vezano za određene kompenzacijske mjere, te je taj sud dao detaljno obrazloženje (pod točkama 53. do 56.), a USRH je u odluci broj: U-III- 1744/2023 od 13. ožujka 2023. odbio ustavne tužbe u povodu citirane presude VUSRH i obrazložio, u pogledu kompenzacijske mjere kojima je nakon donošenja Odluke djeci roditelja odgojitelja otvorena mogućnost pohađanja dječjih vrtića bez istovremenog gubitka statusa roditelja odgojitelja i posljedično gubitka prava na novčanu pomoć, s obzirom na utvrđenu starosnu dob djeteta i datum prestanka prava (članak 7. Odluke), pod točkom 58.2. kako je u usporedbi s ostalim građanima Grada Zagreba koji kandidiraju za upis djece u gradske dječje vrtiće, već početna pozicija roditelja odgojitelja znatno povoljnija, s obzirom na to da do sedme godine života djeteta, koje u cijelosti obuhvaća vrtićku dob, imaju pravo na novčanu pomoć, te pod točkom 58.3. obrazloženja, da roditelji odgojitelji glede upisa njihove djece u gradske dječje vrtiće nisu dovedeni u neravnopravni položaj u odnosu na druge roditelje koji imaju djecu vrtiće dobi i kandidiraju za upis u gradske dječje vrtiće, a da bi svaka daljnja mjera kojom bi se pogodovala roditeljima odgojiteljima pri upisu njihove djece u vrtiće u odnosu na sve ostale, iste dovela u neravnopravan položaj, odnosno mjere pozitivne diskriminacije bile bi u suprotnosti sa zbranom iz članka 14. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14).

14. Pored navedenog, USRH je utvrdio da su obrazloženja VUSRH u prethodno citiranoj presudi ustavno pravno prihvatljiva i u dijelu koji se odnosi na očitovanje o drugim opisanim kompenzacijskim mjerama, za koje je zaključeno kako na prikladan način omogućavaju korisnicima mjere lakši povratak na tržište rada, te se ne može ocijeniti da predstavljaju za korisnike prekomjeran teret (točka 59. obrazloženja).

14.1. O izmjeni modela uređenja mjere roditelj odgojitelj i prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s obzirom na najdulje moguće trajanje te mjere ovisno o dobi djeteta za koje je mjera ostvarena, odnosno o skraćivanju s petnaest na sedam godina života USRH je ustvrdio da je došlo do miješanja u mjeru roditelj odgojitelj i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, te je u odgovoru na pitanje da li je takvo miješanje zakonito, dao analizu u Odluci U-III-1744/2023 (točke 49.3. do 50.9) te zaključno utvrdio kako je miješanje u imovinska prava provedeno „pod uvjetima predviđenim zakonom“, a u daljnjem obrazloženju utvrdio jest da je ono imalo legitiman cilj (točka 52.3. obrazloženja) i prihvaćena je ocjena VUS RH da je kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja osporene Odluke/22 (točka 60. obrazloženja odluke USRH).

14.2. Stoga prigovori koje tužiteljica iznosi u tužbi, a koji se odnose na primjenu i mogućnost ostvarenja kompenzacijskih mjera, ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

15. Navodi tužiteljice kojima paušalno osporava zakonitost Odluke nisu osnovani, imajući u vidu da je ista bila predmet razmatranja pred VUSRH, a da je odredbom članka 10. stavka 2. ZUS-a propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitost općeg akta obvezna za sve.

16. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.

17. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, pa niti odredbe članak 98. stavka 5. ZUP-a koje se odnose na valjanost obrazloženja, sud nije našao.

18. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju, odnosno radi se i o ponovljenim navodima koje su korisnici mjere isticali u postupku zakonitosti Odluke pred VUSRH i pred USRH, s kojima je tužiteljica kroz odluke tuženika u njenom predmetu upoznata, a na koje se pozvao i ovaj Sud u presudi.

19. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

19.1. U istoj činjeničnoj i pravnoj stvari presudom VUSRH poslovni broj: Usž- 2502/2025-2 od 23. srpnja 2025. potvrđena je presuda ovog suda poslovni broj: UsI- 747/2024-10 od 18. ožujka 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja.

20. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud, sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

21. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. prosinca 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. TC, [adresa]

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis