REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 3784/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja GŽ, rođ. **.**.1980., državljanina Kraljevine Maroko, sa smještajem u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, OIB: 36162371878, Zagreb, Ilica 335, kojeg zastupa opunomoćenik UŽ, radi međunarodne zaštite, 24. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/4817, URBROJ: 511-01-212-25-20 od 26. rujna 2025.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Milanu Baniću isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/4817, URBROJ: 511-01-212-25-20 od 26. rujna 2025. odbijen je kao oito neosnovan zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga.

2.1. Tužitelj navodi kako je otišao iz Kraljevine Maroko jer je G i jer je izložen diskriminaciji, a da su U inače izloženi stalnoj diskriminaciji i strukturalnoj nejednakosti. Uskraćuje im se čak i zdravstvena zaštita, a što je osjetila i obitelj tužitelja, jer njegov otac nije liječen adekvatno pa mu je amputirana noga. Ističe kako osjeća osnovani strah za svoj život pri samoj pomisli na povratak u Maroko, a da iz rješenja nije razvidno zašto mu nije pružena međunarodna zaštita.

2.2. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove zastupanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi ako je tijekom cijelog postupka nastojao utvrditi stvarne i istinite činjenice te pravo stanje stvari i tijekom cijelog postupka je prikupljao i razmatrao sve relevantne činjenice, odnosno u konkretnom predmetu izveo i ocijenio potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: ZMPZ).

3.1. Tuženik navodi da je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen s ciljem da se odgodi izvršenje odluke o povratku u zemlju podrijetla, budući da tužitelj želi ostati na području Europe iz ekonomskih razloga, a sam je naveo da je napustio Maroko zbog siromaštva te da je u više članica Europske unije podnosio zahtjeve za međunarodnu zaštitu.

3.2. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, a u slučaju žalbe da sud postupi po čanku 51. stavku 3. ZMPZ-a.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS), 12. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika stranaka održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, s tim da je odgovor na tužbu tuženika prije održavanja ročišta dostavljen tužitelju.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

4.2. Opunomoćenik tužitelja dodaje kako je tužitelj odbio zaprimiti poziv za ročište radi saslušanja, pa predlaže da sud odluke donese sukladno stanju spisa.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ- a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja od 16. srpnja 2025. o čemu je sastavljen zapisnik Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/4817, URBROJ: 511-01-213-25-3 od 16. srpnja 2025.

9.1. Prije donošenja odluke, o saslušanju tužitelja sastavljen je, na temelju članka 35. stavka 1. do 8. ZMPZ-a u vezi sa člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) zapisnik Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/4817, URBROJ: 511-01-212-25-19 od 23. rujna 2025. u kojemu su detaljno navedene izjave tužitelja, a koji zapisnik je tužitelj bez primjedbi potpisao.

10. Uvidom u osporeno rješenje vidljivo je da se u istome iznosi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Kao razlog odlaska naveo je ekonomske razloge, nije mu bilo lako gledati ljude kako su siromašni i nemaju što jesi. Naveo je kako nije smjeo govoriti berberski na ulici, te kako nije znao arapski sve do napuštanja svoje zemlje, sve institucije su tražile razgovor na arapskom, tako da se budući da ga tada nije znao smatrao građaninom drugog reda. U prilog svojim navodima, upitan za dokaze ponudio je Youtube zapise koji prikazuju kako je svim A u [adresa] teško živjeti, te kako Vlada s njima ne postupa lijepo.

10.1. Tuženik u procjeni vjerodostojnosti materijalnih činjenica i valjanosti dokaza navodi kako se navodi koje je tužitelj iznio ne mogu smatrati osnovnim razlozima za odobravanje međunarodne zaštite. Naime, ekonomski razlozi i manjak osobnih prilika za život i rad u zemlji podrijetla sami po sebi ne predstavljaju osnovu za odobrenje međunarodne zaštite. Također, pozivom na podatke tužitelja o napuštanju zemlje podrijetla 1996. i povratku, pa ponovnom napuštanju Maroka, tuženik navodi kako činjenica da je tužitelj svojevoljno napustio teritorij Europske unije i vratio se u zemlju podrijetla dodatno ukazuje na to da u tom trenutku nije postojala neposredna i ozbiljna prijetnja po njegov život ili slobodu. Za pretpostaviti je da tužitelj i inače ima problem egzistencijalne prirode zbog niskog obrazovanja, odnosno ima završena samo tri ili četiri razreda osnovne škole, a i njegov otac je također napustio Maroko zbog teškog života u zemlji podrijetla odnosno siromaštva.

10.2. Poziva se na podatke stranice Minority Rights Group o stanju u Maroku vezao za populaciju/stanovništvo, navodeći kao U s obzirom na broj (40 do 60% populacije Maroka) ne predstavljaju malu, marginaliziranu skupinu, već ključnu sastavnicu marokanskog društva, da je berberski jezik uveden u školama, standardiziran te Ustavom proglašen službenim jezikom Maroka 2011. godine, što sve upućuje na to da položaj U u [adresa] nije izrazito nepovoljan, a da iako navedena iskustva ukazuju na teškoće u životu i radnom okruženju ona predstavljaju subjektivna zapažanja tražitelja i temelje se na njegovim osobnim doživljajima, navedeno ne ukazuje na postojanje sustavnog proganjanja od strane države zbog njegove etničke pripadnosti. Također, tuženik obrazlaže da navodi tužitelja o diskriminaciji nisu dosljedni s dostupnim specifičnim i općim objektivnim informacijama, nisu uvjerljivi kada se razmotre s obzirom na osobne i individualne okolnosti tražitelja te nisu potkrijepljeni uvjerljivim dokumentima ili drugim dokazima, zbog čega ta činjenica nije prihvaćena kao vjerodostojna.

10.3. Vezano za procjenu budućeg rizika tuženik obrazlaže da tužitelj nije bio izložen proganjanju niti ozbiljnoj nepravdi, nije pripadnik niti jedne političke stranke, nije utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Prema iskazu tužitelja u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretreseno, uz navedeno nitko mu nije pravio probleme prilikom napuštanja teritorija zemlje podrijetla, koju je prema vlastitim navodima napustio legalno, služeći se vlastitom putnom ispravom.

10.4. Vezano za opću sigurnosnu situaciju uzeti su u obzir podaci regije u kojoj je tužitelj živio prije napuštanja temelje podrijetla iz ACLED-a (ACLED,Marocco, 26.9.2024.-26.9.2025., https://acleddata.com/platform/explorer) iz kojih proizlazi da se na području regije Oriental dogodio jedan smrtni slučaj uzrokovan sigurnosnim incidentom, pa s obzirom na tako utvrđene indikatore može se zaključiti da na području te regije postoji neznatan rizik za život civilnog stanovništva koji se doseže razinu nesigurnosti koja bi predstavljala ozbiljnu nepravdu iz članka 21. ZMPZ-a, te nisu utvrđene nikakve okolnosti osobnog karaktera kod tužitelja radi čega bi mu prijetio rizik od proganjanja.

10.5. Tuženik zaključuje kako nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a, odnosno nema dokaza da bi njegov život ili sloboda tužitelja bili u opasnosti od proganjanja zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, te da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka. Također nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje.

Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, razmotreno je opće stanje u zemlji podrijetla, te nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, odnosno da će se suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, ili postojanju ozbiljne i individualne prijetnje životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjem oružanog sukoba.

10.6. Tuženik se poziva na odredbe članka 20., 21., te članka 41. stavka 1. točke 7. i 9., kao i članka 38. ZMPZ-a te odluku donosi uz obrazloženje da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

11. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12. Člankom 21. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

13. Člankom 38. stavkom 1. točkom 5. ZMPZ-a propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev kao očito neosnovan ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona te postoje okolnosti iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona.

13.1. Člankom 41. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da Ministarstvo donosi odluku u ubrzanom postupku najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili dopuštenog naknadnog zahtjeva ako provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama odjeljka I. glave III. ovoga Zakona utvrdi da je tražitelj izrazio namjeru s očitom namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke koja bi imala kao posljedicu njegovo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske te moguće primijeniti institut sigurne zemlje podrijetla, sukladno članku 44. ovoga Zakona (točke 7. i 9.).

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane propise, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika, te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

14.1. Tuženik je u obrazloženju rješenja naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te iste doveo u vezu sa činjenicama utvrđenima o zemlji podrijetla tužitelja, a s obzirom na iznesene razloge traženja međunarodne zaštite.

14.2. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupku u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje.

14.3. Tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. ZMPZ- a, te odluku donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta. Imajući u vidu navode koje je tužitelj iznosio tijekom postupka pred upravnim tijelom te podatke sadržane u spisu sud zaključuje da je tuženik imao osnova odbiti zahtjev tužitelja iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

15. Prema ocjeni suda, u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđene su sve okolnosti koje su relevantne za odluku i pravilan je zaključak tuženika da u postupku nisu utvrđeni razlozi zbog kojih bi tužitelju trebalo pružiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, odnosno nisu utvrđeni razlozi postojanja osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a ili rizik prijetnje da bi tužitelj povratkom u zemlju podrijetla bio suočen s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba u smislu članka 21. ZMPZ-a.

16. Tužitelj je u tužbi, vezano za razloge napuštanja zemlje podrijetla i traženja međunarodne zaštite u bitnome ponovio navode iskazane pred tuženikom, a koje je u procjeni rizika trpljenja ozbiljne nepravde i procjeni vjerodostojnosti materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, pravilno cijenio tuženik.

16.1. Razloge iznesene u obrazloženju osporenog rješenja u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Ovo posebno stoga, što konkretne okolnosti traženja međunarodne zaštite tužitelja u Republici Hrvatskoj daju osnova za zaključak da su razlozi napuštanja zemlje podrijetla tužitelja pravilno od strane tuženika ocijenjeni takvima da se tiču siromaštva, nepovoljne situacije u pogledu tržišta rada i mogućnosti ostvarenja uvjeta za život, dakle radi se o ekonomskim razlozima, koji nisu razlog odobrenja međunarodne zaštite.

16.2. Vezano za činjenicu da je tužitelj G po narodnosti, ističe se da ovaj sud otklanja kao neosnovane paušalne navode tužitelja o tome da je zbog nacionalne pripadnosti morao napustiti zemlju podrijetla, budući da su navodi tužbe kontradiktorni navodima koje je iznio tijekom postupka i koji su valjano ocijenjeni takvima da ne ukazuju na postojanje razloga za odobrenje međunarodne zasitile po osnovama iz članka 20. ZMPZ-a, niti ispunjenje uvjeta koji se odnosi na rizik trpljenja ozbiljne nepravde u smislu članka 21. ZMPZ-a. Posebno imajući u vidu konkretne podatke koji proizlaze iz navoda tužitelja i to da je tužitelj prvi puta napustio zemlju podrijetla u dobi od 16-17 godina (1996.), drugi puta (kraj 2009., početak 2010.) nakon što se prethodno vratio iz Nizozemske (a boravio je i u Grčkoj, Španjolskoj Portugalu i Belgiji), te je i u drugim državama je podnosio zahtjeve za međunarodnu zaštitu koji su odbijeni, a zahtjev u Republici Hrvatskoj podnio je nakon što je zatečen u nezakonitom prelasku državne granice u Republiku Hrvatsku (dopis Službe za međunarodnu policijsku suradnju KLASA: 214-10/25-02/8039, URBROJ: 511-01-91-25-7-39 (13993/2025) od 18. kolovoza 2025.) iz kojeg proizlazi pozivom na očitovanja SIRENE Ureda Grčka broj: 401379 da je tužitelj uhićen 23. listopada 2024., od strane Policijske uprave Omonoia, zbog kršenja grčkog Zakona o strancima te mu je izdano rješenje o povratku u trajanju od 26. listopada 2024. do 26. listopada 2029. s rokom od 25 dana u kojem treba napustiti prostor Europskog gospodarskog prostora (EGP), a na rješenje o povratku slijedi zabrana ulaska iz članka 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861 u trajanju od 5 godina od dana napuštanja država članica Schengena. Imajući u vidu navedeno, pravilan je i zaključak tuženika iznesen u odgovoru na tužbu da je tužitelj zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio i kako bi odgodio izvršenje odluke u zemlju podrijetla.

17. Tužitelj navodima u tužbi nije doveo u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio tuženik u upravnom postupku.

18. Odredbama članka 8. i 9. ZUP-a propisana načela upravnog postupka i to načelo utvrđivanja materijalne istine prema kojemu u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza prema kojemu službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19. U postupku koji je prethodio ovom sporu odluka je donesena nakon provedenog postupka u skladu sa prethodno citiranim načelima, te odredbama ZMPZ-a i ZUP-a, bez povreda odredaba postupka na štetu tužitelja, a razlozi su valjano obrazloženi pozivom na podatke dostavljenog spisa, izjave tužitelja, podataka o stanju u zemlji podrijetla tužitelja, dakle, obrazloženje rješenja sastavljeno je u cijelosti u skladu s odredbom članak 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

20. Stoga sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja kojima se osporava zakonitost osporenog rješenja, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili pogrešno izvedenih zaključaka o odlučnim činjenicama.

20.1. U konkretnom predmetu, prema ocjeni suda, nisu utvrđene okolnosti i razlozi koji bi opravdavali primjenu instituta međunarodne zaštite, azila ili supsidijarne zaštite u odnosu na tužitelja, u smislu članka 20. i 21. Zakona. Budući da je tužitelj odbio potpisati primitak poziva za ročište (upućen u Prihvatni centar za strance Ježevo u kojemu se tužitelj nalazio), a prema podacima opunomoćenika tužitelja na ročištu kojemu je također upućen poziv za tužitelja radi saslušanja i koji je opunomoćenik uredno zaprimio, tužitelj je odbio zaprimiti poziv za ročište, te na isto nije pristupio, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja, imajući u vidu odredbe članka 49. ZUS-a prema kojemu sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 1. i 4.) te podatke spisa iz kojeg proizlazi da je tužitelj saslušan dva puta u upravnom postupku.

21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

22. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

23. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u izreci (točka I.).

24. Člankom 60. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

24.1. Prema stavku 2. članka 60. ZMPZ-a pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća:

1. pomoć u sastavljanju tužbe

2. zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i

3. oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.

24.2. Prema stavku 3. članka 60. ZMPZ-a upravni sud odlučuje o pravu na besplatnu pravnu pomoć iz stavka 1. ovoga članka i visini troškova pravne pomoći iz stavka 2. ovoga članka.

25. Člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“ broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik) propisano je da upravni sud odlučuje ima li korisnik pravo na besplatnu pravnu pomoć na temelju njegovog zahtjeva, ovisno posjeduje li dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti (stavak 1.).

26. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika propisano je da o visini troškova pravne pomoći odlučuje upravni sud u odluci povodom upravnog spora pokrenutog protiv prvostupanjske odluke, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za ostvarivanje sadržaja pravne pomoći.

26.1. Prema stavku 2. članka 9. Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

27. Nadalje, člankom 10. stavkom 1. Pravilnika propisano je da će Ministarstvo isplatiti iznos troškova pravne pomoći sukladno odluci upravnog suda.

27.1. Prema stavku 2. članka 10. Pravilnika ako upravni sud odobri korisniku pravo na besplatnu pravnu pomoć, pružatelj je dužan Ministarstvu dostaviti račun sukladno odluci upravnog suda.

28. Iz podataka spisa predmeta, sadržaja podnesenog zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći koji prileži spisu, proizlazi da tužitelj nema prihode niti imovine veće vrijednosti, stoga je osnovan zahtjev tužitelja za odobrenjem besplatne pravne pomoći u predmetnom upravnom sporu.

29. Pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za trošak sud je primjenom Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa), na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora u cijelosti priznao pravo na trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od po 250 bodova, (50% od propisanih 500 bodova), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 1.000,00 eura, uvećano za PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), daje iznos od 1.250,00 eura, naveden u izreci. Kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić, na listi pružatelja pravne pomoći u postupku međunarodne zaštite, naloženo je tuženiku isplatiti mu opravdane troškove.

29.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke.

U Zagrebu 24. prosinca 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Odvjetnik Milan Banić, [adresa] Zagreb, Tratinska 62

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis