REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

S P L I T

Pr-548/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Balić, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac u Splitu, Biokovska 8, protiv tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 8. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i generalne punomoćnice tuženika, dne 24. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 4.716,36 EUR-a sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 179,71 € od 01.11.2019. godine,

- 86,80 € od 01.12.2019. godine,

- 118,52 € od 01.01.2020. godine,

- 168,82 € od 01.02.2020. godine,

- 37,43 € od 01.03.2020. godine,

- 92,64 € od 01.04.2020. godine,

- 97,95 € od 01.05.2020. godine,

- 174,40 € od 01.06.2020. godine,

- 22,70 € od 01.07.2020. godine,

- 164,84 € od 01.08.2020. godine,

- 94,76 € od 01.09.2020. godine,

- 179,71 € od 01.10.2020. godine,

- 114,41 € od 01.11.2020. godine,

- 157,94 € od 01.12.2020. godine,

- 147,06 € od 01.01.2021. godine,

- 147,06 € od 01.02.2021. godine,

- 125,29 € od 01.03.2021. godine,

- 81,76 € od 01.04.2021. godine,

- 147,06 € od 01.05.2021. godine,

- 147,06 € od 01.06.2021. godine,

- 108,04 € od 01.07.2021. godine,

- 155,42 € od 01.08.2021. godine,

- 198,95 € od 01.09.2025. godine,

- 116,27 € od 01.10.2021. godine,

- 148,91 € od 01.11.2021. godine,

- 105,38 € od 01.12.2021. godine,

- 111,35 € od 01.01.2022. godine,

- 83,62 € od 01.02.2022. godine,

- 94,50 € od 01.03.2022. godine,

- 170,68 € od 01.04.2022. godine,

- 138,03 € od 01.05.2022. godine,

- 199,52 € od 01.06.2022. godine,

- 189,53 € od 01.07.2022. godine,

- 138,32 € od 01.08.2022. godine,

- 153,48 € od 01.09.2022. godine,

- 118,44 € od 01.10.2022. godine,

do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, a od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.390,45 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. prosinca 2025. pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 3. rujna 2024. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je kako je tužiteljica dugogodišnja radnica tuženika s mjestom rada u Regionalni centar Split, a živi u [adresa], te svaki dan dolazi osobnim vozilom na posao i s posla. Tuženik joj plaća naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u iznosu od 450,00 kn mjesečno koliko iznosi pokaz autoprijevoznika Litru Tours d.o.o., za kojeg smatra da joj omogućava redoviti dolazak i povratak s posla, a što nije u skladu s Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Naime, s obzirom na početak i kraj radnog vremena, te u odnosu na polazak autoprijevoznika Litre tours d.o.o. iz [adresa] prema Splitu i obrnuto nema organiziran javni prijevoz. Autoprijevoz Litre tours d.o.o. jest najpovoljniji prijevoznik na relaciji [adresa], ali ne predstavlja organizirani javni prijevoz koji bi tužiteljici omogućio redoviti dolazak i povratak s posla pa s obzirom na to da od mjesta prebivališta ([adresa]) do mjesta rada ([adresa]), nema organiziranog javnog prijevoza, da joj se ima isplaćivati naknada prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, odnosno 1,35 kn/km od 1. 5. 2022. (41 km, tj. 82 km u oba smjera).

1.1.Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 5.200,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 1.11.2019. do isplate, uz obvezivanje tuženika na snašanje parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 19. rujna 2024. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovani. Prema voznim redovima javnih prijevoznika Litre Tours d.o.o. i Promet Sinj d.o.o., tužiteljica ima organizirani javni prijevoz između mjesta prebivališta i mjesta rada, sukladno kojem ostvaruje pravo na naknadu troškova u visini cijene mjesečne karte, sve u smislu odredbe čl. 66. st. 10. TKU, i to u cijeni karte Litre Tours d.o.o., jer je isti najpovoljniji za poslodavca. Troškove prijevoza tuženik plaća svim svojim radnicima koji na taj trošak imaju pravo sukladno pozitivnim propisima, pa tužiteljici ne može plaćati više nego ostalim radnicima, a tužiteljica nije tuženiku kao poslodavcu predložila promjenu mjesta obavljanja rada, kako bi se smanjilo vrijeme putovanja i financijsko opterećenje za poslodavca. Predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbiti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Podneskom od 18. srpnja 2025. tužiteljica je sukladno izračunu vještakinje Darke Cecić, dipl.oec konačno precizirala tužbeni zahtjev, pa potražuje od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 4.716,36 eura s pripadajućim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a za razdoblje od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2022. Na uređeni tužbeni zahtjev, tuženik se nije očitovao.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom odluke tuženika o pravu na naknadu troškova prijevoza od 11. travnja 2018., odluke tuženika od 3. prosinca 2019., voznog reda prijevoznika Litre Tours d.o.o., platnih lista za tužiteljicu za utuženo razdoblje, spisa ovog suda pod br. Pr-875/2019, knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Darki Cecić, dipl.oec. od 11. srpnja 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika u Regionalnom uredu tuženika u Splitu, na adresi [adresa],

- da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa],

- da je radno vrijeme tužiteljice bilo određeno zimsko od 8,00 do 16,00 i ljetno radno vrijeme od 7,00 do 15,00 sati,

- da je tuženik dana 30. studenog 2018. donio Odluku o redovnom radnom vremenu, kojim se uvodi tzv. "klizno radno vrijeme" za početak rada od 7,00 do 8,30, te za odlazak s posla od 15,00 do 16,00 sati,

- da se u utuženom razdoblju primjenjivao Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (TKU).

6. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost zahtjeva za isplatu razlike troškova prijevoza za utuženo razdoblje.

7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatom s osnova razlike troškova prijevoza za razdoblje od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2022.

9. Odredbom članka 66. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( Narodne novine br. 128/17, 47/2018) ugovoreno je u stavcima: 9) Redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta;

10) U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte;

11) Ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz stavka 8. i 9. ovoga članka od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u onoj visini koja je povoljnija za poslodavca;

12) Ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje;

14) Udaljenost se u smislu ovoga članka utvrđuje prema planeru Hrvatskoga autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao, kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. ovoga članka, kao pješačka ruta;

15) O načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika;

16) Zaposleniku se naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao; 17) Ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10. Pregledom voznog reda polazaka i dolazaka iz Splita za [adresa] (str. 30 spisa) i pregledom voznog reda polasci i dolasci iz [adresa] za Split, utvrđeno je da usprkos kliznom radnom vremenu kod tuženika, tužiteljici nije omogućen redoviti dolazak i odlazak na posao javnim prijevozom Litre Tours d.o.o. Tužiteljica u povratku s posla ne može koristiti usluge ovog prijevoznika. Za istaknuti je da u ovom postupku nije bilo prijeporno da prebivalište tužiteljice nije u [adresa], nego u Glavicama 516D (udaljenost 4,79 km, odnosno 58 min hoda), pa joj je udaljenost između prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza veća od 2 km, dok joj je mjesto rada Split.

11. Uvidom u spis ovog suda pod br. Pr-875/2019 utvrđeno je da je pravomoćnom presudom ovog suda pod br. Pr-875/2019-24 od 4. srpnja 2022. naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 27.005,45 kn na ime razlike troškova prijevoza za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 1. listopada 2019., a u ovom postupku potražuje razliku troškova prijevoza za daljnje razdoblje od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2022.

12. Po mišljenju ovog suda, tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova prijevoza u smislu odredbe čl. 66. st. 12. TKU, kako je to konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila, a sve s obzirom na činjenicu da joj nije organiziran prijevoz u oba smjera, u smislu odredbe čl. 66. st. 8. i 9. TKU.

13. Dakle, ne postoji javni prijevoznik koji bi tužiteljici omogućio organizirani prijevoz u oba smjera, što znači da se ovdje radi o neorganiziranom prijevozu. Tužiteljica koja živi u [adresa], nema organizirani prijevoz od mjesta prebivanja do mjesta rada. Usprkos kliznom radnom vremenu, tužiteljici nije omogućen redoviti dolazak i odlazak na posao javnim prijevozom Litre Tours d.o.o., jer tužiteljica u povratku ne može koristiti usluge tog prijevoznika.

14. Iz provedenih dokaza nesumnjivo proizlazi da je radno vrijeme tužiteljice u zimskom periodu (početak listopada do kraja lipnja) od 8,00 do 16,00 sati, dok je u ljetnom periodu (od početka lipnja do kraja rujna) radno vrijeme od 7,00 do 15,00 sati. Usluge prijevoznika Litre Tours d.o.o. tužiteljica može koristiti u zimskom periodu u povratku s posla, ali ne i u dolasku na posao. U povratku s posla u ljetnom periodu, prijevoznik vozi samo do autobusnog kolodvora u [adresa], ne do [adresa], a neprijeporna je udaljenost između kolodvora u [adresa] i [adresa] (4,79 km, tj. 58 min hoda) pa bi tužiteljica nadalje trebala čekati autobus na relaciji od [adresa] do [adresa]. Dakle, tužiteljica ne može koristiti usluge prijevoznika Litre Tours d.o.o. ni u dolasku ni u povratku. Kako je navedeno tužiteljici ni u ljetnom ni u zimskom radnom vremenu nije organiziran redovni odlazak ni dolazak s posla.

14.1. Slijedom prednjeg, ovaj sud smatra osnovanim potraživanje tužiteljice, a sve u smislu odredbe čl. 66. TKU.

15. Kako bi se utvrdila visina potraživanja tužiteljice, sud je izveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještakinji za računovodstvo i financije Darki Cecić, dipl.oec. koja u svom nalazu i mišljenju od 11. srpnja 2025. navodi kako su u stupcu br. 2 prikazani sati redovnog rada za svaki mjesec prema podacima koje je dostavio tuženik. U stupcu br. 3 prikazan je broj radnih dana prema kojem broju dana tužiteljici ima pravo na naknadu troškova na način da je broj dana iz stupca 2 podijeljen s 8 sati. U stupcu 4. utvrđena je udaljenost između mjesta stanovanja ([adresa]) i mjesta rada ([adresa]), što iznosi 41,00 km, odnosno 82,00 km za oba smjera. Stupcem br. 5 vještakinja je izračunala ukupan broj prijeđenih kilometara za svaki mjesec. Stupcem br. 6 utvrđen je iznos naknade koju tužiteljica ima pravo po kilometru u utuženom razdoblju. U stupcu br. 7 je izračunala naknadu koja je tužiteljici trebala biti isplaćena za dolazak na posao i povratak s posla, dok su u stupcu br. 8 navedeni isplaćeni iznosi koji su s tog osnova u utuženom razdoblju od strane tuženika isplaćivani tužiteljici. U stupcu br. 9 utvrđena je razlika između iznosa koji je tužiteljici trebao pripasti i iznosa kojeg je tuženik isplatio.

Mišljenje vještakinje je da je u razdoblju od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2022. razlika između naknade troška dolaska i odlaska s posla obračunata po prijeđenom kilometru prema zahtjevu tužiteljice i kako je zapravo bila obračunavana od strane tuženika, iznosi sveukupno 35.535,30 kuna/4.716,36 eura neto, a po mjesecima kako je to prikazano u stupcu 10 Tablice 1.

16. Na vještačenje vještakinje Cecić ni tužiteljica ni tuženik nisu imali primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća.

17. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno vještačenju vještakinje Cecić, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 4.716,36 eura, a koji iznos joj je i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku na pojedine mjesečne iznose od dana dospijeća do isplate, a kao u točki I. izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom

postupku

(„Narodne

novine“

broj,

53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,96/08,123/08,148/11 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP/), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) pa je tužiteljici priznat trošak za sastav tužbe 200,00 eura, za pristup na ročište od 16. 4. 2025. i 8.10.2025. po 200,00 eura, za pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura, za sastav podneska od 18. 7. 2025. 200,00 eura, ukupno 900,00 eura, što uvećano za iznos od 225,00 eura na ime PDV- a, te za iznos od 265,45 eura na ime troškova financijskog vještačenja, daje ukupan iznos od 1.390,45 eura.

18.1. Na dosuđeni iznos troška tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 24. prosinca 2025., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki II. izreke presude. Tužiteljici nisu priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu i presudu, jer se radi o radnom sporu i tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi.

U Splitu 24. prosinca 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- tuženiku