REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-583/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužiteljice UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojega zastupa ŠU, službena osoba, radi prava na razmjerni dio obiteljske mirovine, 24. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-03/25- 03/01028152554, URBROJ: 341-99-06/2-25-164 od 25. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/25- 03/01028152554, URBROJ: 341-99-06/2-25-164 od 25. travnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: UP/I 140-03/24- 03/01028152554, URBROJ: 341-16-06/2-24-26823 od 22. studenog 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za određivanje prava na razmjerni dio obiteljske mirovine.

2. Tužiteljica podnosi tužbu zbog povrede pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Pojašnjava kako je njezin suprug TU bio zaposlen u Vinarsko- ugostiteljskom poduzeću Slavonija u Vinkovcima u periodu od 10. veljače 1972. do 30. travnja 1977., što ukupno iznosi 5 godina, 2 mjeseca i 21 dan, zatim u Agrokombinatu „Jasinje“ OUR Vino-Vode od 1. svibnja 1977. do 31. ožujka 1979. što ukupno iznosi 1 godinu i 11 mjeseci, a nakon toga u SOUR „Jasinje“ OUR Brodsko Podrumarstvo“ Slavonski Brod u periodu od 1. travnja 1979. do 29. travnja 1983, što ukupno iznosi 4 godine i 29 dana. Napominje da je TU ukupno radio 11 godina, 2 mjeseca i 20 dana u Republici Hrvatskoj. Navodi da joj je rješenjem određena obiteljska mirovina u iznosu od 72,22 kune te da smatra kako joj nije priznata obiteljska mirovina iza umrlog TU za sve vrijeme provedeno na radu u Republici Hrvatskoj (u Vinkovcima i Slavonskom Brodu). Nadalje, da je u istome rješenju nije navedeno za koji mirovinski staž je tužiteljici priznato pravo na razmjerni dio obiteljske mirovine. Dalje ističe da je za vrijeme rada u [adresa] TU ovjeravao zdravstvenu knjižicu u poduzećima gdje je radio, to jest, uplaćivan mu je doprinos za mirovinsko i invalidsko osiguranje u Republici Hrvatskoj od strane poduzeća koja su mu isplaćivala plaće. Smatra da je osporavano rješenje nejasno jer nije obrazloženo za koji vremenski period mu je priznata mirovina u iznosu od 72,22 kuna i gdje je bio zaposlen. U vezi toga ističe da je dokazano priloženom radnom knjižicom gdje je sve TU radio u Republici Hrvatskoj, to jest da ukupno ima radnog i mirovinskog staža 11 godina, 2 mjeseca i 20 dana. Tvrdi da se u osporavanom rješenju neosnovano navodi da mirovinski staž umrlog na teret hrvatskog nositelja osiguranja iznosi 1 godinu, 1 mjesec i 29 dana, odnosno samo za period od 2. kolovoza 1975. do 30. rujna 1976. te da u rješenju nisu obrazloženi žalbeni razlozi tužiteljice koja je dokazala da je osiguranik TU radio u Vinkovcima i Slavonskom Brodu ukupno 11 godina, 2 mjeseca i 20 dana. Napominje da je u isto vrijeme i u istom poduzeću sa TU radio i IU koji je ostvario razmjerni dio hrvatske mirovine. Iz tužbe proizlazi da predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je rješenjem Područne službe u Slavonskom Brodu od **.**.2011., TU priznato, počevši od 14. ožujka 2009., pravo na razmjerni dio starosne mirovine na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja, primjenom odredaba Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (Narodne novin, Međunarodni ugovori, broj 3/2001.), na temelju ukupnog mirovinskog staža od 35 godina 8 mjeseci i 12 dana, od čega na teret hrvatskog nositelja mirovinski staž iznosi 1 godinu, 1 mjesec i 29 dana, a na teret bosanskohercegovačkog nositelja 34 godine, 7 mjeseci i 23 dana. Nadalje, pojašnjava da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, broj spisa: 69062 od 10. rujna 2020., u povodu zahtjeva podnesenog 8. lipnja 2020. nadležnoj ustanovi u Bosni i Hercegovini, tužiteljici, udovici umrlog korisnika TU priznato, počevši od 1. lipnja 2020., pravo na razmjerni dio obiteljske mirovine, a svota razmjernog dijela obiteljske mirovine određena je od svote mirovine koja je korisniku pripadala u trenutku smrti uz primjenu mirovinskog faktora 0,7. Napominje da je 30. listopada 2024. tužiteljica podnijela zahtjev za određivanje razmjernog dijela obiteljske mirovine nadležnom nositelju mirovinskog i invalidskog osiguranja u kojem navodi razdoblja i mjesta zaposlenja njezina bračnog druga ZU, te da je njezin umrli bračni drug ukupno radio 11 godina, 2 mjeseca i 20 dana, a kao dokaz prilaže presliku radne knjižice umrlog ZU. Tuženik navodi kako je pregledom predmeta u žalbenom postupku utvrđeno da mirovinski staž umrlog korisnika na teret hrvatskog nositelja, navršen u razdoblju od 2. kolovoza 1975. do 30. rujna 1976. iznosi 1 godinu, 1 mjesec i 29 dana. Ističe da je uvidom u tiskanicu BIH /HR 205 od 10. veljače 2011. utvrđeno da je nositelj socijalnog osiguranja u Bosni i Hercegovini potvrdio na svoj teret razdoblja osiguranja od 10. veljače 1972. do 1. kolovoza 1975., od 1. listopada 1976. do 29. travnja 1983., od 9. kolovoza 1984. do 9. listopada 1984., od 11. listopada 1984. do 11. prosinca 1984., od 13. prosinca 1984., do 30. travnja 1992. i od 1. svibnja 1992. do 13. ožujka 2009., u ukupnom trajanju od 34 godine, 7 mjeseci i 23 dana. Nadalje, da je rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka, broj 1028152554 od **.**.2010. ZU TU priznato pravo na starosnu mirovinu na temelju plaćenih doprinosa i priznatog mirovinskog staža na teret bosanskohercegovačkoga mirovinskog osiguranja. Smatra da nema osnove za ponovno određivanje obiteljske mirovine prema navodima iz zahtjeva, s obzirom na to da se radi o mirovinskom stažu koji je bosanskohercegovački nositelj priznao na svoj teret na temelju uplaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 24. studenog 2025. (u zapisniku pogrešno navedeno 14. studenog) kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Sud je utvrdio da su stranke uredno pozvane na navedeno ročište i da je tužiteljica svoj izostanak s ročišta opravdala podneskom od 11. studenog 2025., dok za tuženika nitko nije pristupio ročištu. Rasprava je održana u skladu s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a.

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave priložene istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovome sporu pokrenut je po zahtjevu tužiteljice za određivanje prava na razmjerni dio obiteljske mirovine nakon smrti korisnika TU.

8. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Slavonskom Brodu, KLASA: 140-02-09-01 OB: 01028152554, URBROJ: 341-16-05-03/07768, broj spisa: 69062, od **.**.2011. umrlom korisniku TU, državljaninu BiH, rođenom **.**.1944., priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja prema odredbama Ugovora o socijalnom osiguranju s BIH počevši od 14. ožujka 2009.

9. Nadalje, utvrđeno je da je istim rješenjem TU priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine koja je na dan 14. ožujka 2009. iznosila 68,22 kn. Mirovina je određena na temelju razdoblja staža osiguranja od 2. kolovoza 1975. do 30. rujna 1976. u ukupnom trajanju od 1 godine, 1 mjeseca i 29 dana.

10. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Slavonskom Brodu, KLASA: UP/I 140-03/20-03/01028152554, URBROJ: 341-16- 06/2-20-19158 od 10. rujna 2020. udovici umrlog korisnika TU, ovdje tužiteljici, rođenoj **.**.1949., priznato je, počevši od 1. lipnja 2020., pravo na obiteljsku mirovinu iza korisnika. Obiteljska mirovina određena je od svote mirovine koja je pripadala korisniku u trenutku smrti uz primjenu mirovinskog faktora 0,7.

11. U provedenom postupku utvrđeno je i da je kao uvjet za starosnu mirovinu, prema članku 17. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, uzet u obzir mirovinski staž koji je bosanskohercegovački nositelj mirovinskog osiguranja potvrdio na svoj teret i to od 10. veljače 1972. do 1. kolovoza 1975., 1. listopada 1976. do 29. travnja 1983., od 9. kolovoza 1984. do 9. listopada 1984., od 11. listopada 1984. do 11. prosinca 1984., od 13. prosinca 1984., do 30. travnja 1992., od 1. svibnja 1992., do 13. ožujka 2009., u ukupnom trajanju od 34 godine, 7 mjeseci i 23 dana, sve sukladno Potvrdi o razdobljima osiguranja BiH/HR 205 nadležnog mirovinskog fonda u BIH od 10. veljače 2011. Ukupni mirovinski staž prema članku 17. iznosi 35 godina 8 mjeseci i 22 dana.

12. Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka, broj 1028152554 od **.**.2010. TU priznato je pravo na starosnu mirovinu temeljem plaćenih doprinosa i priznatog mirovinskog staža na teret bosanskogercegovačkog mirovinskog osiguranja.

13. Prema članku 17. stavku 1. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ako je, prema pravnim propisima jedne države ugovornice stjecanje, očuvanje ili ponovno priznanje prava na davanje u novcu, uvjetovano navršenjem određenog razdoblja osiguranja, nositelj te države ugovornice uzima u obzir, ako je to potrebno i razdoblje osiguranja, navršeno prema pravnim propisima druge države ugovornice, kao da je navršeno prema pravnim propisima koje on primjenjuje, pod uvjetom da se to razdoblje ne poklapa s razdobljem osiguranja prve države ugovornice. Sukladno stavku 2. istog članka, pri primjeni stavka 1. ovoga članka, razdoblje osiguranja koje se, prema pravnim propisima druge države ugovornice računa s dužim trajanjem od kalendarskog, uzima se u obzir u stvarnom kalendarskom trajanju. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da osiguraniku – državljaninu jedne od država ugovornica koji i pored primjene stavka 1. ovoga članka, ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanje u novcu, nadležni nositelj uzima u obzir i razdoblje osiguranja navršeno u trećoj državi, u skladu s ugovorom o socijalnom osiguranju, sklopljenim s tom trećom državom. Nadalje, u skladu sa stavkom 4. toga članka, ako je, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, pravo na određeno davanje u novcu uvjetovano navršenjem razdoblja osiguranja u određenom zanimanju, odnosno poslu ili u zanimanju za koje postoji poseban sustav, nositelj te države ugovornice uzima u obzir i razdoblje osiguranja, koje je prema pravnim propisima druge države ugovornice, navršeno u istom zanimanju, odnosno poslu ili u odgovarajućem sustavu. Prema stavku 5. istog članka, ako, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, za ostvarivanje prava na davanje u novcu mora biti navršeno razdoblje osiguranja u određenom razdoblju, to se razdoblje produžava odgovarajućim razdobljem osiguranja, odnosno postojanjem određenog činjeničnog stanja (korištenje mirovine, davanje za slučaj bolesti, nesreće na poslu, nezaposlenosti i dr.) u drugoj državi ugovornici.

14. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da je pokojnom TU rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Slavonskom Brodu, KLASA: 140-02-09-01 OB: 01028152554, URBROJ: 341-16-05- 03/07768, broj spisa: 69062, od 13. travnja 2011., priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja prema odredbama Ugovora o socijalnom osiguranju s BIH počevši od 14. ožujka 2009., koja je određena na temelju razdoblja staža osiguranja od 2. kolovoza 1975. do 30. rujna 1976. u ukupnom trajanju od 1 godine, 1 mjeseca i 29 dana, a uzimajući u obzir i da je kao uvjet za starosnu mirovinu, prema članku 17. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, uzet u obzir mirovinski staž koji je bosanskohercegovački nositelj mirovinskog osiguranja potvrdio na svoj teret i to od 10. veljače 1972. do 1. kolovoza 1975., 1. listopada 1976. do 29. travnja 1983., od 9. kolovoza 1984. do 9. listopada 1984., od 11. listopada 1984. do 11. prosinca 1984., od 13. prosinca 1984., do 30. travnja 1992., od 1. svibnja 1992., do 13. ožujka 2009., u ukupnom trajanju od 34 godine, 7 mjeseci i 23 dana, sve sukladno Potvrdi o razdobljima osiguranja BiH/HR 205 nadležnog mirovinskog fonda u BIH od 10. veljače 2011., ukupni mirovinski staž prema članku 17. iznosi 35 godina 8 mjeseci i 22 dana.

15. Dodatno, rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka, broj 1028152554 od **.**.2010. TU priznato je pravo na starosnu mirovinu na temelju plaćenih doprinosa i priznatog mirovinskog staža na teret bosanskohercegovačkoga mirovinskog osiguranja. Kraj takvog stanja stvari, nema osnove za ponovno određivanje obiteljske mirovine prema navodima tužiteljice, s obzirom na to da se radi o mirovinskom stažu koji je bosanskohercegovački nositelj priznao na svoj teret na temelju uplaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje.

16. Nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje da nisu obrazloženi žalbeni razlozi tužiteljice niti navodi tužiteljice o tome da je pobijano rješenje nejasno, da nije obrazloženo za koji vremenski period je priznata mirovina i gdje je pokojnik bio zaposlen. To stoga što je iz osporavanog rješenja, koje se temelji na materijalnoj dokumentaciji u spisu, razvidno razdoblje ukupnog staža pokojnog TU, kao i što je razvidno koji nositelj mirovinskog osiguranja je priznao koji dio toga staža.

17. U pogledu navoda da je u isto vrijeme i u istom poduzeću sa TU radio i IU koji je ostvario razmjerni dio hrvatske mirovine, za istaknuti je kako tužiteljica ovakve navode nije potkrijepila vjerodostojnom dokumentacijom, što je već dovoljan razlog za neprihvaćanje takvih navoda. Dodatno, za naglasiti je da je predmet ovog spora pravo na razmjerni dio obiteljske mirovine tužiteljice, s konkretnim činjenicama i okolnostima koje čine zasebnu cjelinu, zbog čega paušalni navod o priznanju prava drugoj osobi koja nije povezana s tužiteljicom nije relevantno za rješavanje ovog spora.

18. Slijedom svega navedenoga, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, a izneseni prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu.

19. Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev i u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci presude.

U Osijeku 24. prosinca 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćenici za primanje pismena (str. 23 spisa)

2. Tuženiku