REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-1008/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Almir Dervišbegović, odvjetnik, protiv 1. tuženika PJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik i 3. tužene RJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. listopada 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, 1. tuženika, 2. tuženika i punomoćnika 2. tuženika i 3. tužene, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) dana 24. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se inegzistentnim, odnosno nepostojećim i bez ikakvog pravnog učinka u odnosu na tužiteljicu UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o darovanju od 28. listopada 2005. kojim je IJ iz [adresa], oIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelj, darovao VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelju, nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi suvlasnički dio 1101/100000, etažno vlasništvo (E-80), troiposobni sobni stan broj 603 na 6. katu, koji se sastoji od 3 i pol sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, dvije lođe i spremišta ukupne površine 84,78 m2 koji se nalazi u Zagrebu u Korčulanskoj ulici broj 12. II Nalaže se 2. tuženiku ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženoj RJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška solidarno isplate iznos od 2.825,00 eura u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba i tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika PJ, Čingi- [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kćerka pok. IJ koji je preminuo **.**.2018. a 1. tužena je njegova supruga dok su tuženici pod 2. i 3. njegova djeca. 1. tužena VJ je upisana kao zemljišno knjižni vlasnik nekretnine koja je predmet ovog spora. Nekretninu je stekla Ugovorom o darovanju sklopljenim sa svojim suprugom LJ **.**.2005. Predmetnu nekretninu pok. IJ je prenio u vlasništvo tužiteljici u ½ dijela Darovnim ugovorom od 12. rujna 1996. Tužiteljica navodi da Ugovor o darovanju sklopljen između IJ i VJ ima sve karakteristike pravnog posla iz odredbe čl. 282 Zakona o obveznim odnosima jer se radi o nesporazumu u pravnoj naravi tog Ugovora, jer ne postoje bitne pretpostavke za nastanak takvog Ugovora, radi se o pravnom poslu i on je bez pravnih učinaka pa VJ nije mogla steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu pobliže opisanu u točki I izreke ove presude te da naloži tuženicima da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka.

2. 1. tužena iz tužbe VJ je u odgovoru na tužbu osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Navodi da je 12. rujna 1996. javni bilježnik Pero Džankić iz Zagreba pod brojem OV-3112/1996, OV-3113/1996 ovjerio potpise IJ kao darovatelja nekretnine te potpise ZJ i ŽJ sada UJ kao daroprimatelja nekretnine, na Darovnom ugovoru od 12. rujna 1996. vezano uz darovanje predmetne nekretnine. Ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, tvrdi da je Ugovor o darovanju kojeg tužiteljica pobija u ovom predmetu valjani pravni posao proveden u zemljišne knjige više od 12 godina. Ističe prigovor prekluzije za podnošenje tužbe, navodi da tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora od 12. rujna 1996. nije posjednik predmetnog stana te da nikad nije tražila predaju stana u posjed. Navodi da je prema Zakonu o javnom bilježništvu i to čl. 53 st. 1 točka 3, propisano da je javnobilježnički akti potreban za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca. Kako Ugovor iz 1996. nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, za predmetni Ugovor ne postoji Zakonom propisana forma. Navodi da su čl. 8 Ugovora iz 1996. daroprimci bili u obvezi pružati pomoć i njegu darovatelju i njegovoj supruzi, što oni nisu činili a tužiteljica je bila u izuzetno lošim odnosima sa cijelom obitelji. Predlaže da sud tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. ZJ u odgovoru na tužbu ističe iste prigovore kao i 1. tužena te predlaže da sud tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

4. RJ je na ročištu 20. ožujka 2025. dala odgovor na tužbu na način da ne postoje razlozi za podnošenje tužbe koja nema osnova iz razloga što je provedena volja roditelja. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška.

5. Za vrijeme vođenja ovog postupka 1. tužena iz tužbe VJ je umrla **.**.2020. te je sud rješenjem broj P-3583/2018 dana 28. siječnja 2021. prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari, a rješenjem suda pod istim brojem je dana 20. svibnja 2021. godine nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari. Pozvao je zakonske nasljednike 1. tužene iz tužbe i to PJ, ZJ i RJ da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari.

6. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je smrtni list (IJ) (list 5 spisa), izvadak iz Matice vjenčanih (list 6 spisa), uvjerenje o prebivalištu za RJ (list 7 spisa), ZK izvadak (list 9 spisa), ZK izvadak iz položenih ugovora (list 11 spisa), Ugovor o darovanju od 28. listopada 2005. (list 12 do 13 spisa), Ugovor o darovanju od 12. rujna 1996. (list 14 do 15 spisa), prijedlog za upis prava vlasništva od 19. srpnja 1998. br. Z-9502/1998 (list 16 spisa), rješenje O-7293/2020 od 15. travnja 2021. (list 108 do 112 spisa), rješenje O-1266/2018 (list 141 do 142 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 156 spisa ) te tuženici 168 do 169 spisa), spis O-1266/2018 (u prilogu spisa).

7. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

8. Iz dokumentacija koja je priložena u spis, a to među strankama nije niti sporno, IJ je kao darodavac sklopio dva Ugovora o darovanju. Prvi Ugovor o darovanju sklopljen je 12. rujna 1996. daroprimac su tužiteljica i ZJ, svaki u ½ predmetne nekretnine. Drugi Ugovor o darovanju IJ, kao darovatelj, je sklopio dana 28. listopada 2005. s daroprimcem i suprugom VJ.

9. Među strankama u ovoj pravnoj stvari je sporno da li proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju sklopljen između LJ i VJ dana 28. listopada 2005. godine, da li je raskinut Ugovor o darovanju sklopljen između LJ kao darodavca i tužiteljice i DJ kao daroprimca od 12. rujna 1996. godine, aktivna i pasivna legitimacija, da li je tužiteljica u prekluziji za podnošenje ove tužbe, da li je tužiteljica ispunjavala ugovorne odredbe te da li je Ugovor o darovanju od 12. rujna 1996. raskinut zbog nezahvalnosti tužiteljice kao daroprimca prema darovatelju.

10. Uvidom u Ugovor o darovanju od 12. rujna 1996. sud je utvrdio da je predmetnu nekretninu IJ kao darovatelj darovao tužiteljici i DJ svakom u ½ predmetne nekretnine. U čl. 3 predmetnog Ugovora stranke su suglasno ugovorile da se na predmetnoj nekretnini zasniva pravo doživotnog uživanja u korist darovatelja i njegove supruge VJ, a u čl. 4. je utvrđeno da su daroprimatelji na jednake dijelove dali sredstva za otkup predmetnog stana na ime darodavatelja. Darodavatelj IJ je u čl. 5 predmetnog Ugovora izdao Tabularnu ispravu daroprimateljima za upis nekretnine u zemljišne knjige, a u čl. 6 je utvrđeno da se daroprimatelji nalaze u suposjedu predmetnog stana. Stranke su potpisale predmetni Ugovor a pri tome je važno za naglasiti da je supotpisnik predmetnog Ugovora od 12. rujna 1996. u znak suglasnosti bila supruga darovatelja a majka daroprimatelja VJ. Potpisi stranaka ovjereni su kod javnog bilježnika Pero Džankić iz Zagreba pod brojem Ov-2143/1998 dana 12. rujna 1996. godine.

11. Tuženici iz ovog predmeta neosnovano ulažu niz paušalnih prigovora vezano uz predmetni Ugovor o darovanju od 12. rujna 1996. godine. Prema Zakonu o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. godine (NN 73/91) u ovoj pravnoj stvari na predmetni Ugovor o darovanju od 12. rujna 1996. godine primjenjuju se odredbe Općeg građanskog zakona i to Poglavlje o darovanjima, paragrafi 938 do 956.

12. Prigovor tuženika da je predmetni Ugovor o darovanju trebao biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta sukladno odredbi čl. 53 st. 1 točka 3 Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije osnovan. Citirana odredba propisuje da je za pravnu valjanost darovnog ugovora bez predaje u posjed daroprimca potreban javnobilježnički akt. Upravo suprotno, stranke su u odredbi čl. 6 utvrdile da se daroprimatelji nalaze u suposjedu stana a što proizlazi i iz iskaza tužiteljice i tuženika DJ. Dakle, citirani Ugovor iz naprijed navedenih razloga nije trebao biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta.

13. Nije osnovan prigovor tuženika u kojem navode da tužiteljica nije pružala pomoć i njegu roditeljima. Upravo suprotno stranke su u citiranom Ugovoru u odredbi čl. 4 izričito navele, a što među strankama iz postupka nije niti sporno, da je tužiteljica kao daroprimatelj dala sredstva darodavcu a ocu u ½ za otkup predmetnog stana. Dakle, kroz ta novčana sredstva tužiteljica je darodavcu upravo i pružila pomoć ugovorenu u čl. 8 citiranog Ugovora. Iz iskaza tužiteljice koji je životno logičan te mu je sud poklonio vjeru u cijelosti, proizlazi da je tek 1999. kupila stan u blizini roditelja gdje je preselila sa obitelji, te da je i tada vodila isključivu brigu o roditeljima koji su bili onkološki bolesnici, dok je ZJ živjeo radio u Njemačkoj, kao i RJ koja je imala svoj život. Do 2018. godine roditelji su dolazili tužiteljici u posjet koja je u međuvremenu preselila u [adresa], oca je 1. siječnja 2018. smjestila u bolnicu te je umro **.**.2018.. Nakon smrti oca, majka je jedno vrijeme živjela kod tužiteljice u [adresa], nakon toga se vratila u predmetni stan te su kod majke u stanu živjele i kćerke tužiteljice koje su studirale te su se sredinom 2018. godine odselile. Majka je do smrti živjela sama u tom stanu, međuljudski odnosi s majkom narušeni su 2018. godine nakon smrti oca i ostavinske rasprave kad je saznala da u ostavini nema ništa. Pružajući brigu i njegu roditeljima u opisanom periodu tužiteljica je ispunila ugovornu odredbu iz čl. 8 Ugovora o darovanju od 12. rujna 1996. godine.

14. Iz iskaza 1. tužitelja PJ proizlazi da nema nikakvih neposrednih saznanja o darovnim ugovorima, dok je za Darovni ugovor od 28. listopada 2005. saznao naknadno, nije bio u bliskim odnosima sa DJ i RJ, ali mu se za života IJ požalio da tužiteljica prema njemu ima loše ponašanje.

15. ZJ u svom iskazu potvršuje da je tužiteljica sudjelovala sa ½ sredstava za otkup stana i da je živjela u stanu do svađe s majkom te da ju je otac izbacio. Njega je otac telefonski obavijestio da raskida Ugovor o darovanju iz 1996., tvrdi da je tužiteljica bila nezahvalna i gruba prema roditeljima ali misli da je tužiteljica znala da je otac sklopio novi Ugovor o darovanju s majkom.

16. RJ nema nikakvih saznanja o Ugovoru o darovanju iz 1996. ali joj je majka rekla da je suprug sve prepisao na nju, nije bila bliska s tužiteljicom. Nakon toga majka je s njom i sa DJ sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, ne sjeća se točno i kada i koliko je majka nakon toga živjela. Po pričanju majke i oca svjedočila je iseljenju tužiteljice iz predmetnog stana.

17. Dakle, tuženici nemaju neposrednih saznanja o razlozima radi kojih je IJ sklopio Ugovor o darovanju sa VJ dana 28. listopada 2005. godine. Iskazi se temelje na navodnom nezadovoljstvu oca u odnosu na tužiteljicu iz ovog predmeta i na njeno navodno ponašanje, te sud tim iskazima nije poklonio vjeru. Tome treba dodati da tuženici međusobno, a niti s tužiteljicom, nisu bili u bliskim odnosima.

18. Tuženici u postupku navode da je darodavac IJ raskinuo predmetni Ugovor od 12. rujna 1996. godine, to posebno iskazuje na ročištu ZJ koji je naveo da je otac poništio taj Ugovor i prepisao sve na majku sve dok se tužiteljica nije posvađala s majkom i dok ju otac nije izbacio iz stana. Tvrdi da ga je o tome obavijestio otac te da je rekao da je tužiteljica bila gruba i nezahvalna prema roditeljima te radi toga poništava taj Ugovor. Tuženici u ovom postupku nisu dokazali razloge propisane u paragrafu 948 i 949 Općeg građanskog zakonika koji se u ovom predmetu primjenjuju kao pravna pravila koji propisuju uvjete raskida ugovora o darovanju radi grube nezahvalnosti, dakle, nisu dokazali da bi tužiteljica bila nezahvalna prema darodavcu na način da je ozlijedila tijelo ili vrijeđala daroprimatelja i majku ili da se protiv nje postupalo službeno ili na zahtjev roditelja po Kaznenom zakonu ili da takvo ponašanje ima obilježja kaznenog djela. Dakle, darodavatelj kao otac nije opozvao predmetno darovanje u propisanoj formi ukoliko je smatrao da za to postoje razlozi, već je prema navodima tuženika DJ njemu osobno rekao da opoziva darovanje, s tom činjenicom tužiteljica prema vlastitim navodima nije bila upoznata. Propisana forma za raskid Darovnog ugovora od 12. rujna 1996. proizlazi iz odredbe čl. 67 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 – dalje ZOO) koji se primjenjuje u spornom periodu propisuje da zahtjev Zakona da ugovor bude sklopljen u određenoj formi važi i za sve kasnije izmjene i dopune tog Zakona. Dakle, prema pozitivnim zakonskim propisima za ugovor o darovanju je propisana stroga zakonska forma i to pismeni oblik, što je u smislu odredbe čl. 67 st. 2 ZOO-a bilo potrebno i za raskid predmetnog Ugovora. Nakon toga IJ je predmetnu nekretninu 28. listopada 2005. godine Ugovorom o darovanju darovao supruzi VJ. Dakle, IJ, kao što je to naprijed navedeno nije raskinuo Ugovor od 12. rujna 1996. godine u propisanoj formi koja je trebala biti u pisanom obliku i ovjerena kod javnog bilježnika te upućena daroprimcima iz Ugovor o darovanju od 12. rujna 1996. godine već je nakon toga sklopio novi Ugovor sa suprugom VJ kao daroprimcem kojoj daruje predmetne nekretnine, te je taj Ugovor ovjeren je kod javnog bilježnika Pero Džankić iz Zagreba pod brojem OV- 13110/2005 dana 28. listopada 2005. godine. Temeljem tog Ugovor VJ upisana u zemljišne knjige ZK odjela u Zagrebu.

19. Ugovor o darovanju sklopljen između LJ i VJ od dana 28. listopada 2005. godine je ništetan. Prema odredbi čl. 322 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20. Dakle, Darovni ugovor od 28. listopada 2005. godine ništetan je u smislu citirane odredbe jer je protivan prisilnim propisima i moralu. Prisilnim propisima je protivan iz razloga što Ugovor o darovanju od 12. rujna 1996. godine nije raskinut na zakonit način te tužiteljica nije niti imala saznanja o raskidu tog Ugovora. Ugovor od 28. listopada 2005. je protivan moralu posebno iz razloga što je Ugovor od 12. rujna 1996. sklopljen uz znanje majke VJ koja je u predmetnom Ugovor i potpisnik kao svjedok, te je unatoč tome što taj Ugovor nije raskinut na zakoniti način sklopila kao daroprimac novi Ugovor o darovanju predmetnih nekretnina sa suprugom LJ.

21. Prema odredbi čl. 327 st. 1 ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba. Odredba čl. 328 ZOO-a propisuje da se pravo na ništetnost ne gasi. Slijedom toga sud je utvrdio da tuženici neosnovano ističu prigovor prekluzije za podnošenje predmetne tužbe. Bez obzira na činjenicu da tužiteljica u petitu zahtjeva da sud donese presudu u kojoj će utvrditi inegzistentnim odnosno nepostojećim i bez pravnog učinka u odnosu na tužiteljicu Ugovor o darovanju od 28. listopada 2005., sud je utvrdio da je taj Ugovor ništetan te je presudio kao u izreci. Treba navesti da se sud nije držao pretjeranog pravnog formulizma na što upućuju u identičnim situacijama brojne sudske odluke viših sudova.

22. Dakle, tužiteljica je aktivno legitimirana za podnošenje ove tužbe, nije prekludirana u svome pravu, a tuženici su pasivno legitimirani u ovom predmetu i to ZJ i RJ koji su zakonski nasljednici VJ a ZJ je bio daroprimac u Ugovoru o darovanju od 12. rujna 1996. godine koje je i temeljem tog Ugovora kao i tužiteljica stekao pravo vlasništva nekretnine u ½. Činjenica da Ugovor o darovanju od 12. rujna 1996. godine nije upisan u zemljišne knjige nije od značaja za ishod ovog spora jer su sve stranke tog Ugovora te Ugovora o darovanju od 28. listopada 2005. imale saznanja o Darovnom ugovoru od 12. rujna 1996. godine

23. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

24. Sud je odbacio tužbu u odnosu na ĐJ iz razloga što tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe protiv PJ koji nije zakonski nasljednik iza pok. majke VJ te je odlučeno kao u rješenju.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

25. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 100 bodova, za zastupanje na ročištu 4.3.2020. prema tbr. 9 točka 2 – 50 bodova, za sastav podneska 22.10.2018., 25.10.2018., 30.10.2018., 11.10.2019., 13.3.2025., 4.9.2025. prema tbr. 8 točka 1 – po 100 bodova, zastupanje na ročištu 20.3.2023., 8.5.2025. i 10.9.2025. . prema tbr. 9 točka 1 po 100 bodova, što ukupno iznosi 1050 bodova ili 2.100,00 eura, koje treba uvećati za 25% PDV ili 525,00 eura, trošak pristojbe na tužbu i presudu po 100,00 eura pa je sud tužiteljici priznao trošak u ukupnom iznosu od 2.825,00 eura te je odlučeno kao u izreci pod II.

U Zagrebu, 24. prosinca 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.