Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: P-357/2023-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, OIB:32284739479, Stalna služba u Ivanić Gradu po sucu toga suda Damiru Gazdiku, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja pravnoj stvari tužitelja ĆK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ani Čule, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Paromlinska 2, OIB 92963223473, zastupani po punomoćnicima iz OD Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 26. studenoga 2025. u prisustvu zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsustvu tuženika, objavljeno 24. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 3206318422, šifra namjene D01, kreditna partija 7103057995, zaključen dana 10.3.2006. između tuženika ZAGREBAČKE BANKA D.D., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 i tužitelja ĆK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i to u dijelu ugovaranja valutne klauzule kao promjenjive, te kamatne stope kao promjenjive i to kako u odnosu na visinu tako i na način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA D.D., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da tužiteljici BERNARDI KRNIĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 8.053,99 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu s uvećanjem za 5 postotnih poena koja na navedeni iznos teče počev od dana 22.10.2012.godine pa do 31.07. 2015. godine a od 01.08. 2015. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena , a od 1.1.2023.g. po do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, i to:

- na iznos od 100,77 Eura počevši od 02.04.2006.g.

- na iznos od 0,01 Eura počevši od 02.05.2006.g.

- na iznos od 1,27 Eura počevši od 02.06.2006.g.

- na iznos od 0,56 Eura počevši od 02.09.2006.g.

- na iznos od 0,34 Eura počevši od 02.10.2006.g.

- na iznos od 18,33 Eura počevši od 02.11.2007.g.

- na iznos od 18,45 Eura počevši od 02.12.2007.g.

- na iznos od 18,41 Eura počevši od 02.01.2008.g.

- na iznos od 18,66 Eura počevši od 02.02.2008.g.

- na iznos od 35,47 Eura počevši od 02.03.2008.g.

- na iznos od 35,85 Eura počevši od 02.04.2008.g.

- na iznos od 34,71 Eura počevši od 02.05.2008.g.

- na iznos od 34,26 Eura počevši od 02.06.2008.g.

- na iznos od 34,62 Eura počevši od 02.07.2008.g.

- na iznos od 33,78 Eura počevši od 02.08.2008.g.

- na iznos od 33,78 Eura počevši od 02.09.2008.g.

- na iznos od 34,17 Eura počevši od 02.10.2008.g.

- na iznos od 37,06 Eura počevši od 02.11.2008.g.

- na iznos od 34,73 Eura počevši od 02.12.2008.g.

- na iznos od 38,95 Eura počevši od 02.01.2009.g.

- na iznos od 41,53 Eura počevši od 02.02.2009.g.

- na iznos od 42,83 Eura počevši od 02.03.2009.g.

- na iznos od 39,74 Eura počevši od 02.04.2009.g.

- na iznos od 39,29 Eura počevši od 02.05.2009.g.

- na iznos od 35,82 Eura počevši od 02.06.2009.g.

- na iznos od 35,17 Eura počevši od 02.07.2009.g.

- na iznos od 50,08 Eura počevši od 02.08.2009.g.

- na iznos od 50,46 Eura počevši od 02.09.2009.g.

- na iznos od 49,97 Eura počevši od 02.10.2009.g.

- na iznos od 49,49 Eura počevši od 02.11.2009.g.

- na iznos od 50,00 Eura počevši od 02.12.2009.g.

- na iznos od 50,47 Eura počevši od 02.01.2010.g.

- na iznos od 52,70 Eura počevši od 02.02.2010.g.

- na iznos od 51,61 Eura počevši od 02.03.2010.g.

- na iznos od 58,61 Eura počevši od 02.04.2010.g.

- na iznos od 56,81 Eura počevši od 02.05.2010.g.

- na iznos od 56,47 Eura počevši od 02.06.2010.g.

- na iznos od 76,04 Eura počevši od 02.07.2010.g.

- na iznos od 71,59 Eura počevši od 02.08.2010.g.

- na iznos od 88,29 Eura počevši od 02.09.2010.g.

- na iznos od 79,48 Eura počevši od 02.10.2010.g.

- na iznos od 72,85 Eura počevši od 02.11.2010.g.

- na iznos od 84,04 Eura počevši od 02.12.2010.g.

- na iznos od 96,18 Eura počevši od 02.01.2011.g.

- na iznos od 87,38 Eura počevši od 02.02.2011.g.

- na iznos od 88,67 Eura počevši od 02.03.2011.g.

- na iznos od 82,35 Eura počevši od 02.04.2011.g.

- na iznos od 84,30 Eura počevši od 02.05.2011.g.

- na iznos od 105,80 Eura počevši od 02.06.2011.g.

- na iznos od 108,82 Eura počevši od 02.07.2011.g.

- na iznos od 128,27 Eura počevši od 02.08.2011.g.

- na iznos od 119,30 Eura počevši od 02.09.2011.g.

- na iznos od 106,42 Eura počevši od 02.10.2011.g.

- na iznos od 106,07 Eura počevši od 02.11.2011.g.

- na iznos od 104,62 Eura počevši od 02.12.2011.g.

- na iznos od 109,45 Eura počevši od 02.01.2012.g.

- na iznos od 114,77 Eura počevši od 02.02.2012.g.

- na iznos od 114,93 Eura počevši od 02.03.2012.g.

- na iznos od 111,59 Eura počevši od 02.04.2012.g.

- na iznos od 112,95 Eura počevši od 02.05.2012.g.

- na iznos od 114,94 Eura počevši od 02.06.2012.g.

- na iznos od 112,79 Eura počevši od 02.07.2012.g.

- na iznos od 112,97 Eura počevši od 02.08.2012.g.

- na iznos od 110,99 Eura počevši od 02.09.2012.g.

- na iznos od 107,32 Eura počevši od 02.10.2012.g.

- na iznos od 111,79 Eura počevši od 02.11.2012.g.

- na iznos od 113,42 Eura počevši od 02.12.2012.g.

- na iznos od 112,77 Eura počevši od 02.01.2013.g.

- na iznos od 106,24 Eura počevši od 02.02.2013.g.

- na iznos od 110,77 Eura počevši od 02.03.2013.g.

- na iznos od 111,80 Eura počevši od 02.04.2013.g.

- na iznos od 109,77 Eura počevši od 02.05.2013.g.

- na iznos od 103,74 Eura počevši od 02.06.2013.g.

- na iznos od 100,00 Eura počevši od 02.07.2013.g.

- na iznos od 103,32 Eura počevši od 02.08.2013.g.

- na iznos od 105,60 Eura počevši od 02.09.2013.g.

- na iznos od 111,44 Eura počevši od 02.10.2013.g.

- na iznos od 108,23 Eura počevši od 02.11.2013.g.

- na iznos od 109,66 Eura počevši od 02.12.2013.g.

- na iznos od 110,84 Eura počevši od 02.01.2014.g.

- na iznos od 109,10 Eura počevši od 02.02.2014.g.

- na iznos od 111,25 Eura počevši od 02.03.2014.g.

- na iznos od 109,87 Eura počevši od 02.04.2014.g.

- na iznos od 107,38 Eura počevši od 02.05.2014.g.

- na iznos od 106,15 Eura počevši od 02.06.2014.g.

- na iznos od 106,42 Eura počevši od 02.07.2014.g.

- na iznos od 109,15 Eura počevši od 02.08.2014.g.

- na iznos od 111,94 Eura počevši od 02.09.2014.g.

- na iznos od 111,49 Eura počevši od 02.10.2014.g.

- na iznos od 112,78 Eura počevši od 02.11.2014.g.

- na iznos od 114,78 Eura počevši od 02.12.2014.g.

- na iznos od 113,66 Eura počevši od 02.01.2015.g.

- na iznos od 114,69 Eura počevši od 02.02.2015.g.

- na iznos od 114,48 Eura počevši od 02.03.2015.g.

- na iznos od 114,28 Eura počevši od 02.04.2015.g.

- na iznos od 114,08 Eura počevši od 02.05.2015.g.

- na iznos od 113,88 Eura počevši od 02.06.2015.g.

- na iznos od 113,68 Eura počevši od 02.07.2015.g.

- na iznos od 113,47 Eura počevši od 02.08.2015.g.

- na iznos od 113,26 Eura počevši od 02.09.2015.g.

sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.365,44 € u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka kao neosnovan odbija za iznos od 1.200,00 €.

IV Odbija se tuženik Zagrebačka banka d.d. sa zahtjevom za isplatu svojih troškova parničnog postupka kao neosnovanim.

V Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 497,70 € zajedno sa zateznom kamatom koja teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. u kojoj navodi da je s tuženikom dana 10.03.2006. godine sklopila ugovor o namjenskom kreditu broja: 3206318422, šifre namjene D01, kreditne partije 7103057995 temeljem kojeg je ostavren kredit u iznosu od 55.420,00 CHF plativo u protuvrijednosti u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB- a na dan isplate kredita.Rata kredita iznosila je 418,71 CHF, a kamatna stopa je ugovorena kao promjenjiva te je u trenutku ugovaranja iznosila 5,05% godišnje. Ugovorena je promjenjiva valutna klauzula, sve u vrijeme i na način utvrđen ugovorom te odlukama banke. Na početku je tečaj CHF iznosio 4,66 do 4,70 kn. Rok povrata bio je 15 godina, kredit je hipotekarno osiguran,a dana su i druga jamstva povrata kredita. Predmetnim ugovorom, koji je kao obrazac satavlje od strane samog tuženika, ugovorena je i promjena tečaja, a a također je ugovorena i promjenjiva kamata te promjene ugovorne kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odredbama banke. Ugovorena je i zakonska zatezna kamata. Detalji promjene kamatne stope te pojedinosti mogućeg povišenja vrijednosti CHF tužiteljici kao potrošaću nisu objašnjeni pa je tako cijena kredita u trenutku zaključenja ugovora bila neutvrđena i neodrediva. Posebno stoga što tužiteljici nisu uručivane nikakve odluke banke, niti tada, a niti prije iz kojih bi išta mogla zaključivati te na temelju kojih bi mogla donositi odluke.

1.2. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/12 od 4.7.2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13.6.2014., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. Br. Revt-249/14 od 9.4.2015., utvrđeno je kako su ugovaranja promjenjive kamatne stope na navedeni način uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošaća te je time tuženik (kao tuženik u navedenom postupku) postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošaća (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007. i to čl.81., 82. i 90., od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošaća (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 I 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošaća te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Sukladno čl.138.a Zakona o zaštiti potrošaća (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 56/13) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošaća iz čl.131. st.1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošać osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Ista ravnoteža je poremećena i u pitanju tečaja budući da je kod CHF isti nesrazmjerno narastao te je takva promjena bila potpuno neočekivana, a niti je o istoj tuženik obavijestio tužiteljicu već je taj tečaj naplaćivao. Posljednja odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesena je u korist onih potrošaća koji su zaključili ugovore o kreditu u CHF, a proveli i konverziju. Tužiteljica upire i na pravne stavove da je u situaciji ništetnih klauzula i cijeli ugovor o kreditu ništetan i da postoji pravo na povrat cjelokupno uplaćenog iznosa, a najmanje na razliku između glavnice i konačno izvršene uplate.

1.3. Tužiteljica je 4.12.2015. pristupila konverziji temeljem čl.19.e st.5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, no smatra da je unatoč svemu došlo do preplate kredita izazvane nezakonitom promjenom kamatne stope i tečajnim razlikama, odnosno da je oštećena jer je u periodu prije konverzije od početnih cca 1.500,00 kuna mjesečno kredit narastao na cca 3.000,00 kuna mjesečno te je to povećanje bilo najmanje 24 mjeseca. Tužiteljica prije pokretanja postupka nije vodila postupak vještačenja razlike iz razloga što takvo vještačenje ne može biti prihvaćeno u sudskom postupku, te stoga svoj zahtjev postavlja kao zahtjev za isplatu razlike između glavnice i stvarno isplaćenog iznosa, a koja razlika je cca 40.000,00 kuna te pridržava pravo da nakon provedenog vještačenja uskladi svoj tužbeni zahtjev i iz istih razloga potražuje kamatu od početka otplate. Kako nije postignuta izvansudska nagodba tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom usvaja njezin zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu (list 37-44) tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine, izračuna novčanog potraživanja kao i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 4. lipnja 2014. Tuženik prvenstveno ukazuje da je zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora u suprotnosti s odlukama iz kolektivnog spora na koje tužitelj upire. Tuženik ističe da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) s obzirom da su tužiteljica i tuženik sklopili 13. siječnja 2016. aneks Ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija predmetnog CHF kredita u kredit u EUR. Svi iznosi koje je tužiteljica platila po CHF kreditu, uključujući i iznose koje potražuje u ovom postupku, uvršteni su u izračun konverzije te iskorišteni za namirenje EUR kredita. U točkama 20.-24. odgovora na tužbu tuženik objašnjava - da je tužiteljica dana 10.3.2016. uzela kredit u EUR od dana sklapanja ugovora o kreditu do dana 30.9.2015. (kada je stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju NN 102/15) bila bi dužna na ime glavnice i kamata banci platiti 34.478,71, a preračunom svih tužiteljičinih uplata po CHF kreditu u iznose u EUR zbroj ukupnih tužiteljičinih uplata iznosi 36.842,89 EUR. Dakle, tužiteljica je preplatila EUR kredit za 2.364,18 EUR odnosno 18.043,61 kunu. Na dan 30.9.2015. neotplaćena glavnica iznosi 17.162,53 EUR, a preplata je iskorištena za namirenje tužiteljičine kreditne obveze po EUR kreditu, koja obveza je namirena i iznosima koje tužitelj potražuje u ovom postupku. Ukoliko je navedeno sporno tuženik predlaže vještačenje. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, s obvezom tužiteljice da tuženiku naknadi trošak postupka.

3. Među strankama nije sporno da su 10.03.2006. godine sklopili ugovor o namjenskom kreditu broja: 3206318422 kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, a da su ugovorom od 13.01.2016. ugovor o kreditu u CHF konvertirali u ugovor o kreditu u EUR.

4. Među strankama su sporni pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva te zastara.

5. U dokaznom postupku pročitani su ugovor o namjenskom kreditu broja: 3206318422 (list 6-11), dopis tuženika tužiteljici od 12.11.2015. (list 46), obavijest o prihvatu izračuna konverzije (list 34), dodatak ugovoru o kreditu o konverziji kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR (list 59-64), saslušana je tužiteljica, saslušani su svjedoci AK i PK te je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje,

6. Iz ugovora o namjenskom kreditu broja: 3206318422 od 10.3.2006. (list 6-11) vidljivo je da je banka kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita stavila na raspolaganje kredit u iznosu od 55.420,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s namjenom izgradnje kuće, na rok otplate od 15 godina, uz redovnu kamatu koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,40 % godišnje, promjenljivu u skladu s promjenama tržišnih uvjeta. Člankom 7. Ugovora propisano je da se kredit otplaćuje mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. U slučaju promjene kamatne stope korisnik pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

7. Iz dopisa tuženika tužiteljici od 12.11.2015. (list 46) vidljivo je da je tuženik po obvezi iz čl.19.e Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) obavijestio tužiteljicu kao korisnika kredita o mogućnosti konverzije, a tužiteljica je dana 04.12.2015. dostavila tuženiku obavijest o prihvatu izračuna konverzije (list 34).

8. Iz dodatka ugovoru o kreditu o konverziji kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR (list 59-64) vidljivo je da su tužiteljica i tuženik dana 13.01.2016. sklopili Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) odnosno izvršili konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Vidljivo je da se također radi o tipskom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a ugovoren je prije donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te bi tužiteljici u slučaju neprihvaćanja tako ponuđenog ugovora alternativa bila jedino nastaviti otplaćivati kredit s valutnom klauzulom u CHF.

9.1. Na ročište glavne rasprave 2. lipnja 2022. (list 191) nije pristupio punomoćnik tužiteljice, a tuženik je predložio da se sukladno čl.291. Zakona o parničnom postupku smatra da je tužitelj povukao tužbu, što je prihvaćeno te je donijeto rješenje posl. broja: P-230/2019-22 od 2. lipnja 2022. (list 197-198) kojom se utvrđuje da je tužba povučena. Tužiteljica je 3. lipnja 2022. podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje (list 195) te dana 1. srpnja 2022. (list 199- 200) žalbu protiv rješenja posl. broja: P-230/2019-22 od 2. lipnja 2022. o povlačenju tužbe.

9.2. Ovaj sud rješenjem broja: P-230/2019-31 od 15.02.2023. (list 219- 220) prihvatio je prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje, a Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl. br. Gž-2601/2022-4 od 18.4.2023. (list 225-226) ukinuo je rješenje ovog suda posl. broja: P-230/2019-22 od 2.6.2022. te je s obzirom na navedeno postupak nastavljen.

10. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da je sa Zagrebačkom bankom sklopila ugovor o namjenskom kreditu, a namjena kredita bila je izgradnja obiteljske kuće. Kredit je bio vezan uz tečaj CHF. Zbog promjena kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na kunu znatno su se povećale rate kredita i to do duplog mjesečnog iznosa u odnosu na početne mjesečne iznose otplate kredita joj je od banke bila ponuđena konverzija što je prihvatila. Kredit je otplaćen no smatra da je zbog jednostranih promjena kamatne stope od strane banke i promjene tečaja CHF preplatila kredit te je stoga podnijela ovu tužbu. Hrvatska liječnička komora preporučila joj je podizanje kredita vezanog uz CHF kao povoljnijeg i sigurnijeg, a zbog čega je kredit digla u Zagrebačkoj banci. U Zagrebačkoj banci uvjeravali su je da je takav kredit uistinu najpovoljniji i da je CHF najstabilnija valuta. Ona kao liječnik nema dovoljno znanja o ekonomiji kredita. Kredit je potpisivala kod javnog bilježnika, a ni ondje nije bila upozorena na rizike vezane uz kredit u CHF. Da je znala da će mjesečne rate otplate kredita toliko rasti ne bi sklopila takav kredit. U Zagrebačkoj banci nisu joj nuđeni krediti vezani uz druge valute niti je ona znala da bi mogla tražiti otplatni plan kredita u kojoj drugoj valuti, a radi usporedbe s kreditom u CHF. Na pitanje da li se prije sklapanja ugovora interesirala o tečaju CHF odgovorila je da joj je izvor informacija bila osobna bankarica u Zagrebačkoj banci, da je potpisala ugovor kakav joj je ponuđen, da nije ni pregovarala o pojedinim odredbama ugovora, a napominje da ona nije ni ekonomista ni pravnik. Ugovorom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ali nije očekivala da će se kamatna stopa toliko mijenjati. Obavijesti o promjeni kamatne stope vjerojatno je dobivala a što se sada ne može sjetiti zbog proteka vremena, ali ionako na to više nije mogla utjecati. Na adresi obiteljske kuće za izgradnju koje je podigla predmetni kredit prijavila je sjedište obrta za obavljanje djelatnosti psihoterapije, ali to prije oko tri mjeseca radi mogućnosti prijave na drugu lokaciju, a u obiteljskoj kući nikada nije obavljala poslovnu djelatnost. Kredit je otplatila 2021.g.

11. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao stranke budući da je ista iskazivala životno, logično i uvjerljivo.

12. Svjedok AK u svojem iskazu navodi da je sudužnik kredita koji je podigla tužiteljica, njegova supruga, a kojoj je kao zdravstvenom radniku kamata za kredit bila nešto povoljnija. Sa tužiteljicom bio je u Zagrebačkoj banci na razgovoru kod osobnog bankara i sjeća se da im je kredit vezan uz CHF bio prezentiran kao povoljan i siguran. Sjeća se da su razgovarali o uvjetima otplate tj. iznosima otplate, a da su prihvatili kredit vezan uz CHF jer da je CHF sigurna valuta. Sjeća se da su ugovor potpisivali kod javnog bilježnika ali ne sjeća se da li im je javni bilježnik što govorio o kreditu. Sjeća se da je rata kredita narasla i da je u jednom trenutku bila i duplo veća, računajući u grubo. Da su znali da će rate kredita toliko narasti ne bi sklopili takav ugovor. U grubo početna rata kredita bila je oko 1.600,00 kn a narasla je i do oko 3.200,00 kn. Kredit vezan u CHF bio im je prezentiran kao siguran i povoljan a nisu ni razmatrali mogućnost kredita u nekoj drugoj valuti. Ne sjeća se da li je pročitao cijeli ugovor, prezetniran im je kao pogodan kredit, a pažnju su obratili na to kolike će im biti rate kredita i koliko dugo će otplaćivati kredit. Vjerojatno im je bilo prezentirano da je kamatna stopa kredita promjenjiva i smatrao je da može doći do manjih promjena kamatne stope. On je po struci inženjer elektrotehnike, a ne ekonomist.

13. Svjedokinja PK u svojem iskazu navodi da joj je poznato da je tužiteljica, njena kćer, trebala kredit i zamolila ju je da joj dopusti da se na njenoj nekretnini zasnuje založno pravo radi osiguranja kredita, a kojoj zamolbi je udovoljila. Kod javnog bilježnika potpisala je spremljeni ugovor, a sjeća se da su se kod javnog bilježnika kratko zadržali. Sjeća se da joj je tužiteljica pričala da su joj rate kredita veoma porasle, i na duplo i da je tužiteljica bila u veoma teškoj materijalnoj situaciji.

14. Nesporno je da je ugovor o namjenskom kreditu tužiteljica sklopila kao fizička osoba za svoje osobne potrebe, odnosno za izgradnju kuće za svoje osobne potrebe, dakle tužiteljica ima svojstvo potrošaća.

15.1. Radi utvrđenja je li po predmetnom kreditu više uplaćeno, koliko toga je zbog promjene kamatne stope, a koliko zbog promjene tečaja, koliko prije konverzije i je li izvršenom konverzijom otklonjena razlika ili je dodatno preplaćeno proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, knjigovodstvo, računovodstvo i informatiku CK koji je dostavio u spis predmeta pisani nalaz i mišljenje od 27.05.2021. (list 178-182).

15.2. U nalazu i mišljenju vještak je analizirao dokumentaciju u spisu predmeta te je dao mišljenje da zbog promjenljive kamatne stope razlika glavnice iznosi 3.867,02 kn i razlika kamata 19.129,23 kn, a zbog razlike u tečaju preplata iznosi 41.553,57 kn, odnosno da ukupna razlika iznosi 60.682,80 kn.

16. Po prigovoru tuženika da vještak u nalazu i mišljenju nije uzeo u obzir i preplatu priznatu po tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 18.043,61 kn vještak je pozvan na ročište 30.01.2025. (list 287-288) kada se obvezao izraditi novi izračun te je dostavio dopunu nalaza i mišljenja od 14.6.2025. (list 308-313), a po zahtjevu tužiteljice za pojašnjenje podneskom od 11.7.2025. (list 321) vještak se očitovao podneskom od 13.10.2025. (list 325-327) iz kojeg proizlazi da je uzeo u obzir preplatu priznatu po tužitelju prilikom provođenja konverzije.

17. Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka, jer je vještak pregledno prikazao sve korištene podatke, kao i svoj izračun, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, a u svim svojim navodima nalaz i mišljenje su jasni i nedvosmisleni.

18. Tužbenim zahtjevom tužiteljica nakon provedenog vještačenja potražuje od tuženika isplatu iznosa od 8.053,99 € (list 257-259 i 328-333), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos.

Tužiteljica potražuje i troškove postupka.

19. Tužitelj se na ročištu 4.10.2024. (list 260-261) protivi preinaci tužbenog zahtjeva budući da je nakon vještačenja tužitelj zatražio iznos od 8.053,99 €, u kunama 60.682,80, što je povećanje tužbenog zahtjeva budući da je tužiteljica u tužbi postavila tužbeni zahtjev od 40.000,00 kuna.

20. Povećanje potraživanog iznosa jeste preinaka tužbe, no sud smatra da tužiteljica nije ni mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je vještačenje provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, a u tužbi tužiteljica jeste navela da potražuje iznos koji će utvrditi vještak, a smatra da iznos ne može biti manji od 40.000,00 kn. Preinaka tužbe je dopuštena temeljem čl.190. st.2. Zakona o parničnom postupku, a stavkom 3. članka 190. Zakona o parničnom postupku i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a u ovom slučaju sud ocjenjuje da je preinaka tužbe svrsishodna radi konačnog rješenja odnosa među strankama.

21. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošaća korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugoorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U tom dijelu citirana presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13.06.2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom br. Revt-249/14-2 od 9.4.2015. odbio je reviziju I-VII tuženika kao neosnovane. Navedeni postupak pokrenut je po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošaća – Potrošać, a sukladno odredbi čl.502.c Zakona o parničnom postupku pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošaća radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

22. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu koji se odnosi na valutnu kauzulu u CHF, pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, između ostalih protiv ovdje tuženika, podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Istom je utvrđeno da su tužene banke sklapale ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja ugovora nisu potrošače informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te je tako i tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je revizije odlukom br. Revt-2221/2018-11 od 3.9.2019. Sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošaća radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

23. Tužbeni zahtjev da se ništavim proglasi cijeli ugovor nije prihvaćen jer sud prihvaća stav tuženika naveden u odgovoru na tužbu da je u obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 navedeno da eventualna ništetnost odredaba ugovora u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa ne povlači ništetnost cijelog ugovora.

24. Prigovor zastare tuženika nije osnovan. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošaća u predmetu “Franak” 04. travnja 2012. dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. Zakona o obveznim odnosima te zastara restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek donošenjem presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 kojom je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi udruge Potrošač u dijelu u kojem je utvrđeno da su ništavne odredbe ugovora u pogledu promjenjive kamatne stope donijeta je 13.06.2014., primjenjuje se zastarni rok od 5 godina, a tužba u ovom predmetu podnesena je 04.06.2019., dakle unutar roka zastare. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 kojom je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi udruge Potrošač u dijelu koji se odnosi na valutnu kauzulu donijeta je 14.06.2018. te petogodišnji rok zastare nije protekao.

25. S obzirom na Dodatak ugovora o kreditu odnosno konverziji kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, u kojem je također sadržana valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, sud nalazi da je i ovaj dio tužbenog zahtjeva u potpunosti osnovan. U provedenom postupku sud je utvrdio kao nesporno da tuženik prije sklapanja predmetnog ugovora nije informirao tužiteljicu o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o vezanju otplate kredita uz promjenjivu kamatnu stopu i tečaj CHF, kao ni prilikom konverzije kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, što je bio dužan, a predmetni ugovori su standardni tipski ugovori, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice koja nema potrebna pravna i ekonomska znanja za tumačenje ugovora, a koja je morala prihvatiti ponuđeno zbog egzistencijalne nužde.

26. Stoga je zahtjev tužiteljice osnovan, a iznos koji je tužiteljica preplatila tuženiku utvrdio je vještak, čiji nalaz je sud u cijelosti prihvatio. S obzirom da je tužiteljica isplatila veći iznos kredita i kamata temeljem ništetnih odredaba ugovora tuženik je dužan tužiteljici vratiti iznos koji je tužiteljica preplatila temeljem čl.323. st.1. Zakona o obveznim odnosima, a budući da je tuženik nepošteni stjecatelj sukladno čl.1115. ZOO dužan je tužiteljici i zakonsku zateznu kamatu počev od dana isplate svakog tako obračunatog anuiteta, kako je zatraženo u tužbenom zahtjevu.

27. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom, savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odlučio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

28. Tužitelj troškovnikom (list 336) potražuje trošak postupka, a priznati su trošak sastavljanja tužbe u vrijednosti 100 bodova odnosno 200,00 € budući da je vrijednost jednog boda 2,00 €, zastupanje na pripremnom ročištu u iznosu od 200,00 €, sastavljanje žalbe protiv rješenja o povlačenju tužbe u iznosu od 200,00 €, zastupanje na ročištu 18.10.2023. u iznosu od 200,00 €, zastupanje na ročištu 19.12.2023. u iznosu od 200,00 €, zastupanje na ročištu 04.10.2024. u iznosu od 200,00 €, zastupanje na ročištu 22.11.2024. u iznosu od 50,00 €, zastupanje na ročištu 23.12.2024. u iznosu od 50,00 €, zastupanje na ročištu 30.01.2025. u iznosu od 200,00 €, sastavljanje podneska od 11.7.2025. u iznosu od 200,00 €, sastavljanje podneska od 24.11.2025. u iznosu od 200,00 € te zastupanje na ročištu 26.11.2025. u iznosu od 200,00 €, a navedeni troškovi tužiteljici su priznati jer je u sporu uspjela u cijelosti. Navedeni troškovi ukupno iznose 2.100,00 €, koji iznos je uvećan za trošak vještačenja u iznosu od 265,44 € te ukupni priznati trošak iznosi 2.365,44 €. Navedene tražene troškove sud ocjenjuje potrebnim za vođenje parnice budući da su učinjeni izravno u toku spora i bili su potrebni za uspjeh tužitelja u sporu, odnosno odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

29. Tužiteljici nisu priznati traženi troškovi sastavljanja podneska od 08.04.2020. u iznosu od 50,00 € jer takav podnesak nije sadržan u spisu predmeta, troškovi sastavljanja pprijedloga za povrat u prijašnje stanje i prisustvovanje ročištu 13.12.2022. na kojem se odlučivalo o navedenom prijedlogu u ukupnom iznosu od 400,00 € budući da trošak izazvan propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje snosi stranka koja traži povrat u prijašnje stanje, trošak sastavljanja podneska od 13.11.2023. zaprimljen u sudu 04.12.2023. u iznosu od 50,00 € kojim podneskom punomoćnik tužiteljice moli odgodu glavne rasprave, trošak sastavljanja podneska od 03.10.2024.u iznosu od 200,00 € jer je istovjetan podnesku od 24.11.2025., troškovi za zastupanje na ročištima 22.11.2024. i 23.12.2024. nisu priznati u iznosima od po 200,00 € već u iznosima od po 50,00 € iz razloga što su ta ročišta odgođena, trošak sastavljanja podneska od 18.03.2025. u iznosu od 200,00 € budući da se tim podneskom predlaže odgoda ročišta, a ukupno nisu priznati troškovi u iznosu od 1.200,00 €.

30. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen je jer je tužitelj uspio u sporu u cijelosti.

31. Na temelju čl.122.a Zakona o parničnom postupku tužiteljica je obvezana tuženiku naknaditi troškove izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, zbog nepristupanja punomoćnika tužiteljice na ročište glavne rasprave 02.6.2022., prema zahtjevu tuženika postavljenom u podnesku od 8.3.2023. (list 221-222). Tuženik traži naknadu u iznosu od 199,08 € za sastavljanje odgovora na prijedlog za povrat u prijašnje stanje i zastupanje na ročištu 13.12.2022. na kojem se odlučivalo o prijedlog za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 199,08 €, što je ukupno 398,16 €, a što je uvećano za PDV 25% u iznosu od 99,54 € i što je ukupno 497,70 €. Zahtjev tuženika osnovan je sukladno čl.122.a Zakona o parničnom postupku.

32. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu, 24. prosinca 2025.

S U D A C:

Damir Gazdik

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.

4. sredi spis

5. kal. 15 dana