Poslovni broj: Us I-2421/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, Držićeva 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 27. studenoga 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Rina Petričića i generalne opunomoćenice tuženika CK, objavljene 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/24- 01/9, Urbroj: 513-04-24-3 od 26. kolovoza 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/24-01/9, Urbroj: 513-04- 24-3 od 26. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-471- 02/23-01/51, Urbroj: 513-07-17-23-17 od 24. listopada 2023., kojim je tužitelju utvrđen porez na dohodak za 2018. u iznosu od 156.201,63 eura/1.176.901,20 kuna, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je određen rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je tijekom cijelog postupka dostavljao dokumente koje ima i davao izjave i objašnjenja, i za svaki novčani iznos dao je svoje obrazloženje o porijeklu tog novca. Tvrdi kako je starije dobi i bolestan, te se ne snalazi u stručnim terminima. Navodi kako je u svojim izjavama i dopisima naveo da je novčane iznose od 312.514,00 kuna i 81.482,00 eura dobio darovanjem od svog brata u prisustvu svjedoka A MK, koji su bili s njim i vozili ga u Zagreb kod brata. Naveo je kako brat zatvorio svoje račune u banci i sredstva su istodobno prebačena na njegov račun istodobno, koje navode je porezno tijelo moglo lako provjeriti jer su poreznom tijelu dostupni svi računi, kako tužitelja, tako i njegovog brata HK. Međutim, prigovara kako je porezno tijelo pribavilo samo račune tužitelja i konstatiralo da je izvršena uplata novčanih iznosa od 312.514,00 kuna i 81.482,00 eura, za koje tužitelj nije mogao dokazati porijeklo osim navoda da mu je sredstva darovao brat u prisustvu svjedoka i da su zajedno otišli u banku gdje je brat istog dana dignuo sredstva, a on ih je istog dana položio na svoj račun. Tvrdi kako je pravni osnov darovanje između braće koje je vrlo lako provjeriti. Pojašnjava kako posjeduje izlist Hrvatske poštanske banke iz kojeg je vidljivo da je tužitelj uplatio iznos od 312.514,38 kuna dana 29. svibnja 2018. u HPB te je vidljivo da je iznos uplaćen prijenosom po zatvaranju računa koji je u vlasništvu njegovog brata HK koji mu ga je darovao. Nadalje, navodi kako kao fizička osoba nije mogao tijekom postupka dostavljati podatke o računima njegovog brata s kojim je predigao novce i darovao ih svom bratu u prisustvu svjedoka, te u istoj banci odmah izvršio uplatu istog iznosa, jer isti računi predstavljaju bankarsku tajnu i daju se na zahtjev suda i drugih nadležnih tijela kao što je porezno tijelo. Smatra kako je svakako porezno tijelo moglo provjeriti iste navod, odnosno provjeriti je li istog dana izvršeno dizanje novca u banci od strane brata HK i izvršena uplata u istoj banci tog iznosa na ime tužitelja. Vezano za iznos od 81.482,00 eura navodi kako bi iz deviznog računa brata tužitelja u Zagrebačkoj banci bilo vidljivo kada je isti zatvoren i koliki iznos je bio na računu kod zatvaranja, koje podatke je porezno tijelo moglo zatražiti od Zagrebačke banke i provjeriti navode tužitelja, a tužitelj je predlagao i svjedoke koji to mogu potvrditi. Nadalje, navodi kako je ukazivao da je njegova pok. kćer AKE htjela kupiti stan u [adresa], ali joj je tužitelj kazao da će joj on darovati, te su se dogovorili da će novac koji mu je dala za stan staviti na svoje ime u banku, prema potrebama. Navodi kako je porezno tijelo tijekom postupka utvrdilo da je stan doista darovan kćeri i da je kćerka doista preminula, i unatoč tome zaključuje da novac koji je dobio od kćeri nije sačinjen u obliku darovnog ugovora, iako se odnosi za stan koji joj je doista darovao i koji je uknjižen na pok. kćer. Tvrdi kako je dao razumne i životne navode o porijeklu novca. Postavlja pitanje koji roditelj sa svojom djecom sklapa ugovor o darovanju kada mu plaća vjenčanje, kada mu daruje vrijedne slike, zlato, satove, namještaj ili novčani iznos za kupnju stanova, automobila i sl., a poznato je da se ne plaća porez na darovanje između djece i roditelja. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis. te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 27. studenoga 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je utvrđenje poreza na dohodak za 2018., temeljem odredbe članka 76. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16.).

8. Odredbom članka 76. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se drugim dohotkom smatra primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane (dalje u tekstu: stečena imovina) i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane. Stavkom 2. istog članka propisano je da se drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje na način propisan člancima

88. i 89. ovoga Zakona.

9. Odredbom članka 88. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava je dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje. Stavkom 2. istog članka propisano je da usporedbu podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava provodi na temelju svih podataka o ostvarenom dohotku iz članka 5. ovoga Zakona, ostvarenih primitaka koji se ne smatraju dohotkom iz članka 8. ovoga Zakona, a i drugih neoporezivih primitka i tražbina te podataka o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 76. ovoga Zakona.

10. Odredbom članka 89. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da podatke o poreznim obveznicima prikupljene na temelju odredaba ovoga Zakona i podatke prikupljene kroz ostale porezne postupke iz nadležnosti Porezne uprave, Porezna uprava je dužna međusobno uspoređivati. Stavkom 2. istog članka propisano je da radi usporedbe podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava dužna je prikupiti javno dostupne podatke o poreznim obveznicima, kao i podatke o imovini dostupne kroz sustave za razmjenu podataka između nadležnih institucija i Porezne uprave. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako usporedba podataka iz stavaka 1. i 2. ovoga članka pokazuje znatna odstupanja između uobičajenih primitaka poreznih obveznika i nastalih izdataka za nabavljenu imovinu i utrošena sredstva za potrošnju, Porezna uprava će kroz postupak provjere pozvati poreznog obveznika da popuni obrazac Izjava fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine, propisan odredbama posebnog propisa. Stavkom 4. istog članka propisano je da u provedbi postupka provjere podataka Porezna uprava je ovlaštena tražiti i razmjenjivati podatke s drugim javno pravnim tijelima te tražiti podatke od drugih osoba sukladno odredbama posebnog propisa. Stavkom 5. istog članka propisano je da ako u postupku provjere podataka porezni obveznik dostavi vjerodostojnu dokumentaciju kojom dokazuje izvore sredstava, Porezna uprava će navedene podatke pridružiti već poznatim podacima za poreznog obveznika. Stavkom 6. istog članka propisano je da iznimno od stavka 5. ovoga članka, ako se porezni obveznik ne odazove pozivu ili ne dostavi vjerodostojnu dokumentaciju, Porezna uprava će u roku od 60 dana putem ovlaštenih osoba pokrenuti postupak utvrđivanja drugog dohotka iz članka 76. ovoga Zakona. Stavkom 7. istog članka propisano je da na temelju okončanih postupaka pokrenutih na temelju stavaka 5. i 6. ovoga članka, Porezna uprava će ustrojiti stanje imovine za tog poreznog obveznika na određeni dan. Stavkom 8. istog članka propisano je da postupak pokrenut na temelju stavaka 5. i 6. ovoga članka provodi se za imovinu stečenu u rokovima zastare propisane zakonom kojim je uređen opći porezni postupak. Stavkom 9. istog članka propisano je da izvori i iznosi sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine moraju se temeljiti na vjerodostojnim ispravama, u protivnom ih Porezna uprava nije dužna prihvatiti valjanim. Ako porezni obveznik kao vjerodostojne isprave dostavlja isprave iz razdoblja koja su izvan rokova zastare, iste se mogu prihvatiti ako se iz svih objektivnih okolnosti može utvrditi njihova vjerodostojnost.

11. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je kod tužitelja proveden porezni nadzor u cilju utvrđivanja poreza na dohodak po članku 88. Zakona o porezu na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., o čemu je sastavljen Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, Klasa: UP/I-471-02/23-01/51, Urbroj: 513-07-17-23-12 od 7. kolovoza 2023.

12. U postupku nadzora utvrđeni su nedokazani primici u iznosu od 1.750.726,58 kuna i neprijavljeni dohodak u iznosu od 312.514,38 kuna, dakle, u smislu odredbe članka 88. Zakona o porezu na dohodak utvrđen je ukupno neprijavljeni dohodak u iznosu od 2.179.446,67 kuna, sve temeljem Informacijskog sustava Porezne uprave te izvoda računa otvorenih kod HPB d.d., OTP BANKE d.d. (Splitske banke d.d.), Privredne banke Zagreb d.d., kako je to prikazano u tablicama na str. 5. - 21. prvostupanjskog rješenja.

13. Slijedom navedenog, analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske osporene odluke, Sud cijeni kako je tužitelj navodima iz tužbe u odnosu na utvrđeni dohodak u iznosu od 312.514,38 kuna doveo u dvojbu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim. Naime, porezno tijelo je u provedem postupku nadzora utvrdilo kako iznos od 312.514,38 kuna predstavlja neprijavljeni dohodak, ne dajući razloge zašto navedeni iznos utvrđuju neprijavljenim dohotkom, dok sve druge primitke u iznosu od 1.750.726,58 kuna utvrđuje kao nedokazane primitke, što je prema ocjeni Suda od utjecaja, obzirom kako citirane odredbe Zakona o porezu na dohodak, na koje se i porezno tijelo poziva, propisuju kako će se izvori za imovinu koji nisu dokazani, utvrdit kao drugi dohodak u skladu s člankom 76. Zakona, a nigdje se ne spominje neprijavljeni dohodak. Također, iz izvod iz banke kojeg je tužitelj dostavio, kao i utvrđenja poreznog tijela navedenih u Zapisniku o poreznom nadzoru i prvostupanjskom rješenju, proizlazi kako iznos od 312.514,38 kuna predstavlja prijenos po zatvaranju računa od HK, međutim, porezno tijelo ne daje razloge zbog čega utvrđuje nedokazanim navedeni iznos, iako proizlazi kako je spomenuti iznos tužitelju brat prenio (darovao) putem transakcijskog bankovnog računa. Sud smatra kako je porezno tijelo bilo dužno obrazložiti i dati razloge zbog čega navedeni iznos smatra izvorom koji nije dokazan, obzirom kako je nedvojbeno utvrdilo da je isti iznos prenesen bankovnom transakcijom sa računa brata HK, po zatvaranju istog.

14. U odnosu na druge primitke u iznosu od 1.750.726,58 kuna utvrđene kao nedokazane primitke, koje je porezno tijelo taksativno navelo u obrazloženju osporenog rješenja, Sud ocjenjuje kako je pravilno porezno tijelo utvrdilo da se radi o izvorima koji nisu dokazani, jer tužitelj poreznom tijelu nije dostavio vjerodostojne isprave kojim bi opravdao primitke, a sve u skladu sa odredbom članka 89. stavka 9. Zakona o porezu na dohodak.

15. Prigovore tužitelja kako je dao svoje obrazloženje o porijeklu tog novca, te kako je iznos od 81.482,00 eura dobio darovanjem od svog brata u prisustvu svjedoka A i MK, koji su bili s njim i vozili ga u Zagreb kod brata te kako je ukazivao da pok. kćeri AKE darovao stan za koji mu je dala novac, ovaj Sud ocjenjuje kako isti ne predstavljaju vjerodostojne isprave kojim bi opravdao primitke, u smislu odredbe članka 89. stavka 9. Zakona o porezu na dohodak, kako je pravilno porezno tijelo utvrdilo. Sud smatra kako samo izjave svjedoka ne mogu biti relevantan dokaz za dokazivanje izvora imovine, već je isti trebao poreznom tijelo predočiti vjerodostojne isprave. Vezano za tvrdnje kako je novac dobio i od pok. kćeri AKE kojoj je darovao stan, tužitelj nije dostavio nikakav dokaz, osim svojih navoda. Sud može prihvatiti kako nije trebao sklapati darovni ugovor između oca i kćeri za predmetni novac, međutim, Sud smatra kako je tužitelj u skladu sa citiranom odredbom članka 89. Zakona o porezu na dohodak trebao na poziv poreznog tijela dostaviti vjerodostojne isprave kojim bi dokazao da mu je kćerka uistinu dala novac (pr. bankovni račun iz kojeg bi bila razvidna transakcija). Stoga, Sud ne može uvažiti prigovore tužitelja osnovanim.

16. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja u odnosu na utvrđeni dohodak u iznosu od 312.514,38 kuna iz razloga navedenih o obrazloženju ove presude, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, te odlučiti kao u izreci presude.

17. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, ponovno odlučiti o žalbi tužitelja, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.

U Splitu, 23. prosinca 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, Držićeva 4, 2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. Vratiti spis tuženom tijelu

4. U spis,

5. Kalendar 30 dana