Poslovni broj: Us I-2423/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćenicima Tomislavu Šišku i Tadiji Mamiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šiško i partneri j.t.d. iz Splita, Lovretska 1, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, nakon javne rasprave zaključene 27. studenoga 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja OŽ, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Šiško i partneri j.t.d. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/23-01/468, Urbroj: 513-04-24-3 od 4. rujna 2024. i rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, Klasa: UP/I-410-20/2022-001/00776, Urbroj: 513-007-17-01-2023-0012 od 13. svibnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-20/23-01/468, Urbroj: 513- 04-24-3 od 4. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, Klasa: UP/I-410-20/2022-001/00776, Urbroj: 513-007-17-01-2023-0012 od 13. svibnja 2023., kojim je tužitelju utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina u iznosu od 207.360,10 eura i razlika poreza na promet nekretnina u iznosu 6.220,80 eura/46.870,62 kuna.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako nije porezni obveznik jer predmetnu nekretninu nije ni stekao, već je nastupao na temelju ugovora o komisiji, kao komisionar u ime i za račun komitenta BŽ koji je jedini stjecatelj kupljenih nekretnina na temelju Ugovora o komisiji te zasebnog Sporazuma o prijenosu svih prava i obveza iz toga ugovora, što je porezno tijelo propustilo utvrditi, u prilog čemu ide i činjenica da je BŽ jedini podnio prijedlog za uknjižbu nekretnine, te je on i platio porez na promet nekretnina. Tvrdi kako činjenica da je upravo na temelju Ugovora o komisiji i zasebnog sporazuma o prijenosu svih prava i ostvarenih koristi temeljem Ugovora o komisiji s tabularnom izjavom od 1. srpnja 2022., Porezna uprava zasebnim poreznim rješenjem od 6. srpnja 2024. poreznom obvezniku BŽ utvrdila poreznu obvezu koju je i platio. Ističe kako je spomenuti Sporazum u Poreznoj upravi zaprimljeni i evidentiran u informacijskom sustavu prije obračunavanja poreza tužitelju, te je Porezna uprava bila informirana o tome tko je jedini stjecatelj predmetnih nekretnina. Prigovara kako je nesporno da je za predmetnu nekretninu porez dvostruko obračunat i naplaćen. Nadalje, prigovara neutemeljenosti tvrdnje poreznog tijela kako opterećenost teretom ne utječe na vrijednost nekretnine, a tijekom postupka nesporno je kako je nekretnina opterećena teretom. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis. te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 27. studenoga 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je predmet oporezivanja stjecanje nekretnina na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 3. ožujka 2022. između tužitelja kao kupca i TŽ iz [adresa] i DŽ iz [adresa] kao prodavateljica, predmet kojeg su nekretnine: čest. zem. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 169 m2, čest. zem. [katastarska čestica], u naravi gradilište, površine 24 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], u naravi gradilište, površine 837 m2, sve k. o. [katastarska općina], za ukupnu ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 400.000,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate.

8. Privremenim poreznim rješenjem, Klasa: UP/I-410-20/2022-001/00776, Urbroj: 513-007-17-01-2022-0006 od 30. studenoga 2022. tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 3.024.211,20 kuna na temelju isprave o stjecanju, i na tu osnovicu porez na promet nekretnina u iznosu od 90.726,33 kuna/12.041,45 eura, koje rješenje je izvršno dana 1. veljače 2023.

9. Nadalje, porezno tijelo je izvršilo naknadnu provjeru vjerodostojnosti podataka iskazanih u poreznoj prijavi, te utvrdilo kako postoji osnova za izmjenu porezne obveze utvrđene privremenim poreznim rješenjem sukladno odredbi članka 24. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18.), budući je utvrđeno kako je vrijednost predmetnih nekretnina manja od tržišne vrijednosti sličnih nekretnina koje se postižu na približno istom području u približno isto vrijeme.

10. U naknadno provedenom postupku, porezno tijelo je tržišnu vrijednost za predmetne nekretnine utvrdilo procjenom, temeljem Informacijskog sustava Porezne uprave i usporednih podataka:

- zemljište unutar granica građevinskog područja, ukupne površine 2.746,00 m2, k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], površine u prometu 2602,00 m2, k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], površine u prometu 144,00 m2, nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 2.602 m2, Z. U. [broj ZK uloška], č. zem. [katastarska čestica] pašnjak površine 144 m2 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo, kupoprodaja od 18. veljače 2019., cijena po m2 iznosi 883,55 eura,

- zemljište unutar granica građevinskog područja, ukupne površine 3.975,00 m2, k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], površine u prometu 3.975,00 m2, kupoprodaja od 2. lipnja 2020., cijena po m2 iznosi 591,75 eura,

- zemljište unutar granica građevinskog područja, ukupne površine 3.206,00 m2, k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], površine u prometu 3.206,00 m2, kupoprodaja od 2. lipnja 2020., cijena po m2 iznosi 589,67 eura.

11. Temeljem navedenih usporednih podataka Zapisnikom o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine korištena je najniža, za tužitelja najpovoljnija vrijednost predmetnih nekretnina u iznosu od 589,67 eur/m2,

12. Dakle, tužitelju je u naknadno provedenom postupku utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina u iznosu od 207.360,10 kuna, i razlika poreza na promet nekretnina u iznosu 6.220,80 eur/46.870,62 kuna.

13. Među strankama je sporno je li temeljem predmetnog Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 3. ožujka 2022. došlo do prometa nekretnina u smislu odredbi Zakona o porezu na promet nekretnina Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16. i 106/18., dalje u tekstu Zakona), te slijedom toga je li tužitelj u obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina. Sporna je i utvrđena tržišna vrijednost nekretnine.

14. Odredbom članka 4. stavkom 1. točkom 1. Zakona propisano je da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj, dok je točkom 2. propisano da stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

15. Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona propisano je da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine.

16. Odredbom članka 16. stavkom 1. Zakona propisano je da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla, kojim se stječe nekretnina.

17. Prema odredbi članka 9. stavka 1. Zakona osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 2. istog članka propisano je da Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Stavkom 4. istog članka propisano je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 5. istog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

18. Odredbom članka 22. Zakona propisano je da ako su u ispravi o stjecanju nekretnina iz članka 18. i članka 19. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona navedene sve činjenice bitne za utvrđenje porezne obveze, službena osoba neposrednim rješavanjem i bez njihove provjere privremeno utvrđuje poreznu obvezu.

19. Odredbom članka 24. stavka1. Zakona propisano je da kada službena osoba naknadnom provjerom utvrdi da postoji osnova za izmjenu porezne obveze utvrđene privremenim poreznim rješenjem iz članka 22. ovoga Zakona, donijet će porezno rješenje kojim će utvrditi razliku naknadno utvrđene porezne obveze.

20. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

21. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo ocijenilo kako je temeljem predmetnog Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 3. ožujka 2022. došlo do prometa nekretnina u smislu citirane odredbe članka 4. Zakona, slijedom čega je pravilno porezno tijelu tužitelju utvrdilo obvezu poreza na promet nekretnina.

22. Prigovor tužitelja kako predmetnu nekretninu nije stekao već je nastupao na temelju ugovora o komisiji, kao komisionar u ime i za račun komitenta BŽ koji je jedini stjecatelj kupljenih nekretnina na temelju Ugovora o komisiji te zasebnog Sporazuma o prijenosu svih prava i obveza iz toga ugovora, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim. Sud smatra pravilnim zaključak poreznog tijela kako je tužitelj predmetnim kupoprodajnim ugovorom od 3. ožujka 2022. stekao predmetnu nekretninu, koju je potom prodao BŽ **.**.2022. Osim toga, tužitelj spomenuti prigovor nije isticao kada mu je privremenim poreznim rješenjem od 30. studenoga 2022. utvrđen porez na promet nekretnina, dakle, nije prigovarao kako se radi o stjecanju nekretnina, već naknadno, nakon proteka roka za žalbu protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja od 13. svibnja 2023. ne navodeći pri tome razloge iznošenja novih prigovora, a koji su mu bili poznati i u vrijeme donošenja privremenog poreznog rješenja od 30. studenoga 2022. Dakle, i navedeno ukazuje na pravilan stav poreznog tijela kako je u konkretnom slučaju tužitelj stekao nekretninu temeljem kupoprodajnim ugovorom od 3. ožujka 2022. i time je porezni obveznik u smislu odredbe članka 4. Zakona.

23. Prigovor tužitelja kako je za predmetnu nekretninu porez dvostruko obračunat i naplaćen nije osnovan iz razloga što se porez na promet nekretnina plaća po svakom ugovoru, odnosno stjecanju nekretnine u smislu članka 4. Zakona, kako pravilno ocjenjuje tuženo tijelo, dakle, ista nekretnina se može prodati i više puta i za svaku kupoprodaju, odnosno stjecanje nekretnine postoji obveza poreza na promet nekretnina.

24. Nadalje, Sud je stajališta kako porezno tijelo nije povrijedilo zakon na štetu tužitelja time što je temeljem ovlaštenja iz citirane odredbe članka 9. Zakona tržišnu vrijednost predmetne nekretnine utvrdilo procjenom, temeljem usporednih podataka navedenih u Zapisniku o procjeni predmetne nekretnine, stečenih u približno isto vrijeme, u neposrednoj blizini, koji usporednim podacima tužitelj i ne prigovara, pa Sud ocjenjuje kako tužitelj na iste nema primjedbi.

25. Tužitelj u predmetnoj tužbi prigovara kako porezno tijelo nije uzelo u obzir da je predmetna nekretnina opterećena teretom. U odnos na spomenuti prigovor valja kazati kako iz Zapisnika o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine proizlazi da je porezno tijelo za izračun procijenjene vrijednosti zemljišta koristilo najpovoljniju vrijednost koji iznosi 589,67 eura/m2, dok ostale vrijednosti usporednih podataka iznose 591,75 eura/m2 i 883,55 eura/m2 nije uzelo u obzir prilikom utvrđenja visine procjenom, slijedom čega Sud zaključuje kako je porezno tijelo uzelo u obzir navedenu činjenicu, pa se navedeni prigovor ocjenjuje neosnovanim.

26. Stoga se prigovori tužitelja na visinu utvrđene porezne osnovice ocjenjuju neosnovanim i neargumentiranim, jer tužitelj osim tvrdnji da porezna osnovica nije pravilno utvrđena, na okolnost istih upravnom tijelu niti sudu nije priložio nikakav dokaz.

27. Imajući u vidu naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani. Sud je stajališta kako tuženo tijelo je u obrazloženju osporenog rješenja ocijenilo sve navode žalbe i time u cijelosti postupilo u skladu s odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21).

28. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.

29. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora postavljen u tužbi (podnesak sa popisom troška, podnesen nakon zaključenja rasprave nije pravodoban i nije razmatran) kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 23. prosinca 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenicima tužitelja Tomislavu Šišku i Tadiji Mamiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šiško i partneri j.t.d. iz Splita, Lovretska 1,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana