REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-974/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-415/2021-3 od 25. siječnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr- 2/2018-25 od 19. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao djelomično neosnovana revizija tuženika podnesena protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-415/2021-3 od 25. siječnja 2023. pod točkom I. izreke u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-2/2018-25 od 19. ožujka 2021. u točki IV. izreke.

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-415/2021-3 od 25. siječnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-2/2018-25 od 19. ožujka 2021. pod točkama I. i V. te se u tim dijelovima ukida prvostupanjska presuda i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime rada na izdvojenom objektu iznos od 86.515,64 kune bruto sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose (t. I. izreke), s osnove neisplaćene razlike za aktivno dežurstvo za lipanj 2014. iznos od 4.942,32 kune sa zateznim kamatama (t. II. izreke), s osnove neiskorištenih slobodnih dana iznos od 36.279,59 kuna sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose (t. III. Izreke) te iznos od 12.523,02 kune po osnovi neosiguravanja 60 minuta dnevne stanke, također sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznosa (t. IV. izreke.). Odlučeno je (t. V. izreke) o troškovima postupka.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod t. I., III. i IV. izreke te pod t. V. izreke za iznos od 3.163,05 eur/23.832,00 kuna (t. I. izreke drugostupanjske odluke), a pobijana prvostupanjska odluka je preinačena u t. II. izreke (t. II. izreke drugostupanjske odluke) tako da je odbijen dio zahtjeva za isplatu 4.942,32 kune sa sporednim traženjem. Odbijen je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka (t. III. izreke) i odlučeno je o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika (t. IV. izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Revd-1847/2023-2 od 16. svibnja 2023. dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-415/2021-3 od 25. siječnja 2023. u dijelu t. I. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-2/2018-25 od 19. ožujka 2021. u t. I. i IV. izreke, radi pravnih pitanja:

"1. Je li ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu priznati kao višednevni rad u dežurstvu unutarnje službe odnosno kao 24 sata nazočnih na radnom mjestu, uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada je propisima koji se primjenjuju kao lex specialis, Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09, 118/12) i Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09) propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe, te da pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo?

2. Je li tuženica bila u obvezi u evidencijama radnog vremena evidentirati i korištenje dnevnog odmora (stanke)?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju naznačujući pravna pitanja zbog kojih je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije (proširujući drugo dopušteno pitanje) predlažući da ovaj sud ukine pobijanu nižestupanjsku presudu pod t. I. kao i prvostupanjsku presudu pod t. I., III. i IV. izreke i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da pobijanu presudu preinači, sve uz naknadu troškova u povodu revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7.1. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22., - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7.2. Kako revizija nije ni dopuštena u odnosu na t. III. izreke prvostupanjske odluke niti se dopuštena pitanja odnose na odluku iz te točke, te kako u odnosu na prošireno drugo pitanje revizija nije dopušteno, to u tim dijelovima pobijana odluka nije ispitana, unatoč prijedlogu tuženice u reviziji, već je ispitana samo u smislu prethodno navedenog.

8.1. Predmet spora pred nižestupanjskim sudovima je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za rad na izdvojenom objektu koji je umanjen za osam sati odmora dnevno u razdoblju 16. rujna 2012. - 31. svibnja 2014. te isplata naknade plaće za aktivno dežurstvo za lipanj 2014., za neiskorištene slobodne dane, uključujući i subote i nedjelje u istom razdoblju, te naknada zbog neosiguravanja tužitelju dnevne stanke u trajanju od 60 minuta u razdoblju od rujna 2012. do srpnja 2014.

8.2. Revizija je dopuštena u vezi razlike plaće za rad na izdvojenom objektu koji je umanjen za osam sati odmora dnevno u razdoblju 16. rujna 2012. - 31. svibnja 2014. (t. I. izreke prvostupanjske odluke), te u vezi razlike plaće zbog neosiguravanja tužitelju dnevne stanke u trajanju od 60 minuta u razdoblju od rujna 2012. do srpnja 2014. (t. IV. izreke prvostupanjske presude).

9.1. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika u Ministarstvu obrane, kao djelatna vojna osoba sa sjedištem zapovjedništva ustrojstvene jedinice Pristrožna pristrojba, središnjica elektroničkog izviđanja sa sjedištem u [adresa], da je tužitelj do dva puta mjesečno u utuženom razdoblju po sedam dana na osnovu zapovjedi obavljao rad na izdvojenom objektu za koje vrijeme kroz 24 sata nije smio napuštati mjesto rada, da je tuženik nakon završetka sedmodnevnog rada na izdvojenom mjestu tužitelju odobravao pet slobodnih dana, te subotu i nedjelju, koji dani su inače neradni dani. Navedena utvrđenja prihvaća drugostupanjski sud.

9.2. Nižestupanjski sudovi primijenili su, odlučujući o tužbenom zahtjevu, a imajući u vidu utuženo razdoblje, odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", br.: 118/09. i 118/12. - dalje: Odluka/09), koja je stupila na snagu 1. listopada 2009., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate plaće ("Narodne novine", br.: 118/09. - dalje: Pravilnik) te Odluku o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", br.: 66/14., 23/15. i 84/15 - dalje: Odluka/14) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014.

9.3. Drugostupanjski sud prihvaćajući utvrđenja prvostupanjskog suda i pretežitim dijelom njegove zaključke ocjenjuje da su:

- neosnovani žalbeni razlozi kojima se osporava pravilnost odluke u odnosu na isplatu razlike plaće za rad na izdvojenom objektu umanjeno za osam sati pozivom na točku (t.) V. Odluke/09, prema kojoj da se pod aktivnim dežurstvom smatra i rad na izdvojenom objektu te da je neosnovan prigovor da je tužitelju isplaćena plaća sa svim dodacima za dvanaest sati rada i to osam sati za redovan rad, a za ostale sate kao prekovremeni rad te da tužitelj nema pravo tražiti razliku plaće za rad na izdvojenom mjestu rada za šesnaest sati rada. To jer da iz utvrđenog činjeničnog stanja, proizlazi da je tužitelj rad na izdvojenom mjestu rada obavljao u trajanju od sedam dana neprekidno po 24 sata u kojem vremenu nije smio napuštati mjesto rada pa da je pravilno utvrđena visina naknade na izdvojenom mjestu umanjena za osam sati dnevnog odmora i dosuđena razlika plaće po tom osnovu. Pri tome da je prvostupanjski sud pravilno otklonio kao neosnovan prigovor tuženika u odnosu na terminologiju budući da je tuženik pogrešno za obračun rada na izdvojenom objektu koristi naziv "Dodatak za aktivno dežurstvo" umjesto rad na izdvojenom objektu, a slijedom toga da je pravilan i daljnji zaključak suda da se u konkretnom slučaju ne radi o posebnom obliku rada u turnusu PORT koji podrazumijeva sedam dana rada i sedam dana odmora kod kuće;

- da je pravilno prihvaćen i zahtjev za isplatu naknade zbog neodobravanja 60 minuta dnevnog odmora kod dvanaestosatnog radnog vremena, sukladno t. III. Odluke/09.

10. U odnosu na prvo dopušteno pitanje potrebno je istaknuti odredbe Odluke/09 i to:

- t. III. te Odluke koji glasi:

"Radno vrijeme u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe može biti organizirano kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad).

Kada se radno vrijeme organizira na drugi odgovarajući način, može biti preraspodijeljeno tako da tijekom jednog razdoblja traje dulje, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog radnog vremena s tim da ne smije biti dulje od 60 sati tjedno.

Preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom.

Radno vrijeme iz st. 1. ove točke određuje se pisanom zapovijedi koju je ovlašten izdati zapovjednik grane, njemu ravne ili više razine kao i zapovjednik pristožerne postrojbe Glavnog stožera OS RH, s tim da dnevno radno vrijeme ne može biti dulje od 12 sati osim u slučaju prekovremenog rada zbog neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica.

Zapovijed o novom rasporedu radnog vremena u pravilu se donosi najmanje osam dana prije početka rada po novom rasporedu i obvezno se dostavlja nadležnoj financijskoj službi.

Pripadnik OS RH kojemu je određeno dnevno radno vrijeme dulje od osam sati ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12- satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta, a može se ovisno o procesu rada koristiti u više dijelova.".

- t. V. st. 1. i 2. Odluke/09 koji glasi:

"Dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena na smatra se prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe.

Pod aktivnim dežurstvom smatra vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.).".

- t. VI. Odluke/09 koji glasi:

"Pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo.

Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH na pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke.".

- t. XI. Odluke/09 koji glasi:

"Iznimno, kada rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske), koji zahtjeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva.

Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1.".

11.1. Nižestupanjski sudovi prihvatili su dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu razlike plaće na ime rada na izdvojenom objektu sukladno inačici iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka (točka III. mišljenja iz pisanog nalaza i mišljenja) – cjelokupno aktivno dežurstvo 7 x 24 umanjeno za osam sati dnevnog odmora (7x16).

11.2. Predmetni rad tužitelja ne može se vrednovati kao cjelokupno aktivno dežurstvo. U st. 2. točke V. Odluke/09 rečeno je što se smatra pod aktivnim dežurstvom – "Pod aktivnim dežurstvom smatra vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.)", ali isto tako je u odredbi t. VI. st. 1. Odluke/09 rečeno da "Pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo.". Ta odredba isključuje mogućnost obračuna plaće po modelu cjelokupno aktivno dežurstvo: x 24 (- minus 8).

11.3. S obzirom da je tužitelj bio upućivan na rad na izdvojenom objektu, u slučaju organiziranja dnevne kombinacije radnog vremena i aktivnog dežurstva, treba imati u vidu t. III. Odluke/09, s tim da sukladno navedenim odredbama dnevno radno vrijeme može iznositi 12 sati (te se preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra prekovremenim radom), a aktivno dežurstvo i dodatak na plaću se za svaki sat aktivnog dežurstva određuje prema t. VI. st. 2. i ne primjenjuje se t. XIII. Odluke/09. To nije bilo polazište nižestupanjskih sudova.

11.4. Prema zadatku koji je dat vještaku razvidno je da je rečeno da se rad na izdvojenom objektu (7x24) obračuna sa 8 sati redovnog rada + 4 sata prekovremenog rada, sve uz primjenu t. XIII. Odluke/09, drugih 12 sati uz dodatke na aktivno dežurstvo, te je vještak napravio dvije inačice: 7x 24 sata te 7x16 sati, gdje je prvih osam sati redovan rad + 4 sata prekovremenog rada uz primjenu t. XIII.

11.5. Relevantne, prethodno citirane, odredbe Odluke/09 nisu pravilno uzete u obzir prilikom određivanja zadatka vještaku te ih vještak nije primijenio, nepravilno su primijenjene odredbe o prekovremenom radu i s tim u vezi t. XIII Odluke/09, a na takvim utvrđenjima iz rezultata vještačenja sudovi temelje svoje odluke.

11.6. Tužiteljev oblik rada, u utuženom razdoblju, nije moguće vrednovati kao prekovremeni rad, s obzirom na to da ne bi bile ispunjene pretpostavke iz odredbe t. III. st. 4. Odluke/09 te s obzirom na sadržaj odredbe t. VI. st. 1. u svezi t. V. st. 1. Odluke /09.

11.7. Način obračuna tužiteljevog rada na izdvojenom mjestu, koji su primijenili nižestupanjski sudovi, ne proizlazi niti iz iskaza tužitelja budući da tužitelj navodi da je na teren upućivan na temelju izdane zapovijedi, a da se na terenu radilo u tri smjene, sedam dana po 24 sata bez mogućnosti napuštanja objekta. Nadalje, t. VI. st. 3. isključuje mogućnost primjene odredbe t. XIII. Odluke/09.

12. Stoga se ne može prihvatiti ocjena nižestupanjskih sudova po kojoj tužitelj ima pravo na naknadu za rad na izdvojenom objektu sukladno čl. XIII. Odluke na način da osam sati predstavlja redovan rad, a daljnji rad od četiri sata prekovremeni rad, s obzirom na to da takav obračun nema temelj ni u provedenim dokazima, a niti u citiranim relevantnim odredbama.

13. Slijedom navedenog, u odnosu na prvo pravno pitanje, valja reći da rad tužitelja u aktivnom dežurstvu se ne vrednuje kao prekovremeni rad, pri čemu pripadnici OS RH koji zbog potrebe službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo, koje se obračunava uz dodatak na plaću prema t. VI. st. 2. Odluke/09.

14. U odnosu na drugo pitanje koje se odnosi na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu po osnovi neosiguravanja 60 minuta dnevne stanke valja reći da je ovaj sud u odluci broj Rev-300/2023 od 23. svibnja 2023. zauzeo pravno shvaćanje da tuženik u razdoblju važenja Odluke/09 i Odluke/14. nije imao obvezu zasebnog evidentiranja dnevnog odmora (stanke) djelatnih vojnih osoba u evidencijama radnog vremena (ali i da je pritom na tužitelju teret dokazivanja da kao djelatna vojna osoba nije iskoristio stanku za dnevni odmor).

15. Tuženikovo pitanje bazira se na tvrdnji da je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj za vrijeme obavljanja rada koristio dnevnu stanku. Međutim, takvo polazište nemaju nižestupanjski sudovi, takvo što nije utvrđeno (već da u postupku nije dokazano da je tužitelju omogućena stanka od 60 minuta dnevno). Stoga drugo pitanje ne utječe na odluku u sporu i ono u tom smislu nije ni koncipirano.

16. Budući da su u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi odlučujući u ovoj pravnoj stvari u dijelu koji se odnosi na dosuđujući dio tužbenog zahtjeva na ime isplate razlike plaće zbog rada na izdvojenom objektu imali suprotno pravno shvaćanje od ovog revizijskog suda valjalo je pobijanu presudu u navedenom dijelu, a imajući u vidu da je u tom smislu nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu svih elemenata citiranog pravnog shvaćanja, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (izreka rješenja), kao i u odnosu na odluku o troškovima postupka, zbog neizvjesnosti omjera uspjeha u sporu, dok je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP reviziju u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu (izreka presude).

17. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug