Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-392/2019-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužiteljice FCD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnice u zamjeni tužitelja, FC, odvjetničke vježbenice, u zamjeni za Irenu Blauhorn, odvjetnicu u Karlovcu, i punomoćnice tuženika, Hane Porobije, odvjetnice u Zagrebu, 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB 92963223473 isplatiti tužiteljici FCD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 20.622,10 EUR na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF po kreditu broj 3205303898/2005, 7102842488 podignutom u CHF, zajedno sa zateznom kamatom od 1. travnja 2017. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB 92963223473 isplatiti tužiteljici FCD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.146,04 EUR na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF po kreditu broj 3207413077/2006, 7103305318, podignutom u CHF, zajedno sa zateznom kamatom od 2. prosinca 2017. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB 92963223473 isplatiti tužiteljici FCD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 929,12 EUR na ime razlike pogrešno obračunate glavnice po kreditu broj 3205303898/2005, 7102842488, zajedno sa zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB 92963223473 isplatiti tužiteljici FCD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 515,91 EUR na ime razlike pogrešno obračunate glavnice po kreditu broj 3207413077/2006, 7103305318, zajedno sa zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB 92963223473 naknaditi tužiteljici FCD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 5.827,37 EUR sa zateznom kamatom od 23. prosinca 2025. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o namjenskom kreditu, broj 3205303898/2005, kreditna partija 7102842488, solemniziran po javnom bilježniku Ljiljani Herceg Miličević iz Zagreba, pod brojem OU-758/2005, dana 5. studenog 2005., kojim je podigao kredit u iznosu od 141.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita, te sa promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom tužene o kamatnim stopama tužene. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o namjenskom kreditu, broj 3207413077/2006, kreditna partija 7103305318, solemniziran po javnom bilježniku Želkju Kaiću iz [adresa], pod brojem OU-978/2006, dana 20. rujna 2006., kojim je podigao kredit u iznosu od 711.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita, te sa promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom tužene o kamatnim stopama tužene. Navodi da je tužena banka u ugovore o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tužene, a o čemu se nije pojedinačno pregovarala, a što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora i njegovog izvršavanja, te je posljedica toga ništetnost. Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer Ugovorom o kreditu nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe također uzrokuje ništetnost tako ugovorene kamatne stope, što je propisano člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je ujedno tužena banka s tužiteljicom ugovorila i valutnu klauzulu u CHF koja je isto ništetna, jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a što je isto protivno citiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Navodi da je VTSRH donio presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu u CHF nepoštenom i ništetnom, kao i ugovornu klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke u odnosu na tuženika i ta je presuda pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora pa tako i predmetni ugovor sklopljen između tužiteljice i tuženika. Navodi da se radilo o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i o pravnoj osnovi ove tužbe postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/20212 od 14. 7. 2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate i valutnu klauzulu potvrđena presudom VTSRH. i koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što se odnosi na ovaj predmet. Tužitelj dalje navodi da je 24. veljače 2016. s tuženom sklopio Dodatak Ugovora o kreditu, broj 3205303898/2016, 7102842488, solemniziran kod javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić iz [adresa] pod brojem ovjere OV-1960/2016 dana 25. veljače 2016. kojim je provedena konverzija kredita denomiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denomiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a sve prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Člankom 5. prethodno citiranog Sporazuma, utvrđeno je da tražbina tužitelja prema tuženoj, nakon provedene konverzije, iznosi 32.612,79 kn, te je navedeni iznos tužiteljici isplaćen kroz umanjenje kasnijih anuiteta kredita, dok je člankom 8. utvrđeno da nedospjela glavnica kredita u EUR, prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR, iznosi 42.126,97 EUR. Tužitelj dalje navodi da je 24. veljače 2016. s tuženom sklopio Dodatak Ugovora o kreditu, broj 3207413077/2016, 7103305318, solemniziran kod javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić iz [adresa] pod brojem ovjere OV-1954/2016 dana 25. veljače 2016. kojim je provedena konverzija kredita denomiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denomiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a sve prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Člankom 5. prethodno citiranog Sporazuma, utvrđeno je da tražbina tužitelja prema tuženoj, nakon provedene konverzije, iznosi 27.198,82 kn, te je navedeni iznos tužiteljici isplaćen kroz umanjenje kasnijih anuiteta kredita, dok je člankom 8. utvrđeno da nedospjela glavnica kredita u EUR, prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR, iznosi 23.451,23 EUR. Bez obzira što je tužitelj "konvertirao" oba kredita, i na ime te konverzije dobio određenu isplatu, njegovo potraživanje nije cijelosti isplaćeno, slijedom čega, tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženoj za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema Odluci tužene i valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zateznim kamamata, a sve budući su odredbe Ugovora o kreditu opisanog u točki 1.ove tužbe, koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF u čl.1.Ugovora i promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom tužene u čl.2.Ugovora, ništetne. Osim toga, obzirom na nezakonitu promjenu kamatnih stopa došlo je i do razlike kada se od preostale glavnice koja je dospjela u trenutku konverzije, a kakva je bila po početnom tečaju, odbije otpis glavnice kojeg je priznala banka u konverziji. Naime, zbog nezakonitog povećanja kamatnih stopa nastala je razlika u dospjeloj glavnici po početnom tečaju na dan konverzije 30.09.2015. i glavnice koju je banka priznala u konverziji na štetu tužitelja pa i taj iznos tužitelj potražuje ovom tužbom, i to ukupan iznos od 287.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Tužitelj dalje navodi da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015 – u nastavku "ZID ZPK/15"), s obzirom na to da su tužitelj i tuženik 24. veljače 2016. sklopili sporazum kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Konverzijom predviđenom ZID ZPK/15 postiže se:

1. promjena valute kredita iz CHF u EUR,

2. promjena kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja aneksa ugovoru, te i ubuduće, na način da se umjesto svih onih promjenjivih kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF primjenjuje sve one promjenjive kamatne stope koje je vjerovnik primjenjivao kod kredita u EUR

3. utvrđenje preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te

4. sporazum o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa. Navedeno proizlazi iz pravila konverzije predviđenih člankom 19.c. ZID ZPK/15.Svi iznosi koje je tužitelj platio po CHF kreditima, uključujući i iznose koje tužitelj potražuje u ovom postupku, uvršteni su u izračun konverzije, te iskorišteni za namirenje EUR kredita. Ukoliko se izvrši uvid u promete po kreditu, vidljivo je kako anuitet za rujan 2009. godine iznosio 1.190,58 CHF (po povećanoj kamati od 6,30%) te je vidljivo kako je tužitelj 15. rujna 2009. godine uplatio iznos od 1.190,58 CHF (u kunskoj protuvrijednosti 5.769,26 kn). Uvidom u izračun konverzije isto tako je vidljivo kako banka u rujnu 2009. godine (strana 5 izračuna) u izračun konverzije uvrštava uplatu izvršenu 15. rujna 2009. godine u iznosu od 1.190,58 CHF odnosno 5.769,26 kn, odnosno uplatu po povećanoj kamati od 6,30% i tečaju na dan uplate sukladno gore navedenom. Navedeni princip vidljiv je kod svake tužiteljeve uplate, te promjene kamatne stope. Primjerice, ukoliko se izvrši uvid u promete po kreditu, vidljivo je kako anuitet za rujan 2010. godine iznosio 1.176,56 CHF (po povećanoj kamati od 6,05%) te je vidljivo kako je tužitelj 15. rujna 2010. godine uplatio iznos od 1.176,56 CHF (u kunskoj protuvrijednosti 6.654,26 kn). Uvidom u izračun konverzije isto tako je vidljivo kako banka u rujnu 2010. godine (strana 5 izračuna) u izračun konverzije uvrštava uplatu izvršenu 15. rujna 2010. godine u iznosu od 1.176,56 CHF, odnosno 6.654,26 kn, odnosno uplatu po povećanoj kamati od 6,05% i tečaju na dan uplate i tako za svaki mjesec otplate. Tuženik ujedno iskazuje i na izračun konverzije (strana 9. izračuna), iz kojeg je vidljivo kako:

a. Točka 1 – Glavnica isplaćenog kredita preračunata u EUR po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita iznosi 9.1.528,72 EUR,

b. Točka 2 – Nedospjela (neotplaćena) glavnica na dan 30.09.2015. po usporednom kreditu s valutnom klauzulom u EUR iznosi 42.126,97 EUR,

c. Točka 4 – Potrebne Uplate po usporednom kreditu s valutnom klauzulom u EUR iznose 92.119,51 EUR

d. Točka 3 – Ukupno uplaćeno po kreditu s valutnom klauzulom u CHF preračunato u EUR iznosi 96.392,63 EUR. Dakle, sasvim pojednostavljeno, da je tužitelj 14.11.2005. godine uzeo kredit u EUR, taj iznos kredita bio bi 91.528,72 EUR. Od dana sklapanja kredita pa do dana 30.09.2015. tužitelj bi po takvom EUR kreditu na ime glavnice i kamata banci bio dužan platiti 92.119,51 EUR, pri čemu bi na dan 30.09.2015. njegova neotplaćena glavnica bi bila 42.126,97 EUR. Preračunom svih tužiteljevih uplata po CH kreditu u iznose u EUR dolazi se do zbroja ukupnih tužiteljevih uplata od 96.392,63 EUR. Tužitelj je, dakle, preplatio EUR kredit za 4.273,12 EUR odnosno 32.612,79 kuna, te će mu taj iznos biti iskorišten za namirenje budućih anuiteta (članak 6. Dodatka op.a.). Ključno je, dakle, uočiti od kojih iznosa je namiren tužiteljev dug po EUR kreditu od 92.119,51 EUR, odnosno njegove obveze po EUR kreditu od dana sklapanja ugovora do 30.09.2015. Odgovor na navedeno pitanje, proizlazi iz naprijed spomenutih stranica izračuna konverzije, iz kojih je vidljivo kako su sve tužiteljeve uplate, pa i uplate po povećanoj (CHF) kamati i povećanom (CHF) tečaju uvrštene u izračun konverzije i iskorištene za namirenje duga od 92.119,51 EUR po EUR kreditu. Naime, na stranici 7 izračun vidljivo je kako je tužitelj ukupno uplatio 716.261,88 kuna, odnosno preračunato u EUR – 96.392,63 EUR. Sve navedeno vrijedi i za kreditnu partiju 7103305318. Ukoliko se izvrši uvid u promete po kreditu, vidljivo je kako anuitet za rujan 2009. godine iznosio 603,36 CHF (po povećanoj kamati od 6,30%) te je vidljivo kako je tužitelj 15. rujna 2009. godine uplatio iznos od 603,36 CHF (u kunskoj protuvrijednosti 2.923,73 kn). Uvidom u izračun konverzije isto tako je vidljivo kako banka u rujnu 2009. godine (strana 4 izračuna) u izračun konverzije uvrštava uplatu izvršenu 15. rujna 2009. godine u iznosu od 603,36 CHF odnosno 2.923,73 kn odnosno uplatu po povećanoj kamati od 6,30% i tečaju na dan uplate sukladno gore navedenom. Navedeni princip vidljiv je kod svake tužiteljeve uplate, te promjene kamatne stope. Primjerice, ukoliko se izvrši uvid u promete po kreditu, vidljivo je kako anuitet za rujan 2010. godine iznosio 595,78 CHF (po povećanoj kamati od 6,05%) te je vidljivo kako je tužitelj 15. rujna 2010. godine uplatio iznos od 595,78 CHF (u kunskoj protuvrijednosti 3.369,55 kn). Uvidom u izračun konverzije isto tako je vidljivo kako banka u rujnu 2010. godine (strana 5 izračuna) u izračun konverzije uvrštava uplatu izvršenu 15. rujna 2010. godine u iznosu od 595,78 CHF, odnosno 3.369,55 kn, odnosno uplatu po povećanoj kamati od 6,05% i tečaju na dan uplate i tako za svaki mjesec otplate. Tuženik ujedno ukazuje i na izračun konverzije (strana 9. izračuna), iz kojeg je vidljivo kako:

a. Točka 1 – Glavnica isplaćenog kredita preračunata u EUR po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita iznosi 44.985,11 EUR;

b. Točka 2 – Nedospjela (neotplaćena) glavnica na dan 30.09.2015., po usporednom kreditu s valutnom klauzulom u EUR iznosi 23.451,23 EUR;

c. Točka 4 – Potrebne Uplate po usporednom kreditu s valutnom klauzulom u EUR iznose 41.581,41 EUR;

d. Točka 3 – Ukupno uplaćeno po kreditu s valutnom klauzulom u CHF preračunato u EUR iznosi 45.145,16 EUR

Dakle, sasvim pojednostavljeno, da je tužitelj 15.9.2006. godine uzeo kredit u EUR, taj iznos kredita bio bi 44.985,11 EUR. Od dana sklapanja kredita pa do dana 30.09.2015. tužitelj bi po takvom EUR kreditu na ime glavnice i kamata banci bio dužan platiti 41.581,41 EUR, pri čemu bi na dan 30.9.2015. njegova neotplaćena glavnica bi bila 23.451,23 EUR. Preračunom svih tužiteljevih uplata po CHF kreditu u iznose u EUR dolazi se do zbroja ukupnih tužiteljevih uplata od 45.145,16 EUR. Tužitelj je, dakle, preplatio EUR kredit za 3.56,75 EUR odnosno 27.198,82 kuna, te će mu taj iznos biti iskorišten za namirenje budućih anuiteta (članak 6. Dodatka op.a.). Ključno je, dakle, uočiti od kojih iznosa je namiren tužiteljev dug po EUR kreditu od 41.581,41 EUR, odnosno njegove obveze po EUR kreditu od dana sklapanja ugovora do 30.9.2015. Odgovor na navedeno pitanje, proizlazi iz naprijed spomenutih stranica izračuna konverzije, iz kojih je vidljivo kako su sve tužiteljeve uplate, pa i uplate po povećanoj (CHF) kamati i povećanom (CHF) tečaju uvrštene u izračun konverzije i iskorištene za namirenje duga od 41.581,41 EUR po EUR kreditu. Naime, na stranici 7 izračuna vidljivo je kako je tužitelj ukupno uplatio 335.829,27 kuna, odnosno preračunato u EUR

– 45.145,16 EUR. Tuženik dalje navodi da je zahtjev koji tužitelj postavlja u tužbenom zahtjevu, protivan odnosno suprotan izričito propisanim pravilima konverzije. Tužitelj naime, polazi od pretpostavke, da mu je trebao prilikom konverzije, biti priznat iznos po pojedinom anuitetu iz fiksnog otplatnog plana u CHF-u s početnom kamatnom stopom za cijelo vrijeme razdoblje otplate kredita do trenutka konverzije te početni tečaj za CHF. Međutim, kada bi se takav tužiteljev stav prihvatio kao isprava, negirali bi se mandatorni principi konverzije, naloženi člankom 19.c st. 1. t.2 i 3. ZID ZPK/15, koji izričito navode kako je banka prilikom obračun konverzije umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF bila dužna primijeniti kamatnu stopu jednaku kamatnoj stopi koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR, pri čemu se konverzijom mijenja valuta kredita iz CHF u EUR:

a) Konverzije kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračun iznos glavnice kredita denominiranog u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, c. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta. Prema tome, konverzija kredita podrazumijeva promjenu valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a koja se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR (čl. 19. b. ZID ZPK/15). Sklapanjem Dodatka Ugovoru tužitelj je stavljen u položaj kao da je za cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR te su se tužiteljeve uplate (i po povećanoj kamati i po tečaju na dan uplate) uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene za namirenje usporednog EUR kredita. Tužitelj je pravilnost izračuna konverzije potvrdio potpisom samih aneksa, gdje su na koncu ugovoreni i iznosi preostale glavnice, sporazum o preplati, kamate za ubuduće i ostali zakonom propisani dijelovi sporazuma o konverziji, temeljeni na izračunu konverzije. Tuženik pored toga ističe kako je banka sukladno članku 19.d. ZID ZPK/15 prije objave kalkulatora konverzije bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c. ZID ZPK/15, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama. Sve navedeno dostupno je na sljedećem linku https://www.zaba.hr/home/konverzija-chf- kredita. Prema tome, ako bi bilo tko trebao dokazivati da svi plaćeni iznosi nisu u konverziji, onda to jedino može tužitelj, dok na strani banke postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, obzirom da je to upravo potvrdio sudski vještak, odnosno u konkretnom slučaju neovisni revizor. Neovisno o navedenom, ukoliko je navedeno sporno, tuženik predlaže sudu odrediti vještačenje sa zadatkom vještaku da utvrdi da li su svi koje tužitelj potražuje u ovom postupku uvršteni u izračune konverzije sukladno odredbama ZID ZPK/15. Pravilnost naprijed iznesenog stava potvrđena je od strane nekolicine ŽS, primjerice presuda ŽS u Splitu Gž-239/2017, ŽS u Osijeku Gž-1657/2016, ŽS u Karlovcu Gž-477/2017, ŽS u Slavonskom Brodu Gž-834/2016, ŽS u Varaždinu Gž-1897/18 te posljednje: ŽS u Varaždinu, SS u Koprivnici Gž-794/2018-2 od 25. ožujka 2019. u kojoj je u pogledu navoda iz tužbe navedeno: "Prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu u CHF kojim je taj kredit konvertiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR ugovorno riješili pitanje iznosa koje su preplatili radi neosnovanog povećanja stope ugovorne kamate na način da su ti iznosi njima priznati i uračunati u povrat kredita, sada s valutnom klauzulom u EUR, pa stoga tužitelju nemaju pravo na povrat iznosa koje su tuženiku platili u otplati kredita u CHF na temelju neosnovanog povećanja stope ugovorne kamate. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda (…), a kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na njega pravilno primijenio materijalno pravo, žalbe stranaka su odbijene kao neosnovane (…)." ŽS Sisak, ŽS u Sisku Gž-629/2016 navodi sljedeće: "Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su tim Dodatkom, osim valute kredita, promijenjene i odredbe iz osnovnog ugovora, pa i odredbe o kamatnoj stopi te iznosu preostalog neotplaćenog kredita. Nadalje pravilan je i zaključak da je tim Dodatkom postignut sporazum o raspolaganju preplatom da se ukupan iznos preplate koristi za namirenje budućih dospjelih rata kredita u €, te da prema izračunu konverzije proizlazi da je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate veći od broja anuiteta po kreditu u EUR, računajući do 30. rujna 2015., te da njihova razlika predstavlja preplatu (…). Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sklopljenim dodatkom tuženiku nije omogućeno jednostrano mijenjanje kamatne stope, već je Dodatkom ta ništetna odredba izmijenjena na način da su stranke suglasno utvrdile visinu kamatne stope u razdoblju postojanja obveze tužiteljice u skladu s Odlukama o kamatnim stopama tuženika na način da su stranke i za cijelo utuženo razdoblje definirale kamatnu stopu koja je obračunata na iznos glavnice. Pored toga, iz odluke VSRH Rev 1172/2018 od 19. ožujka 2019. godine proizlazi jasno shvaćanje VSRH, koje eliminira bilo kakve zahtjeve po osnovi razlike kamata u slučaju konverzije kredita "U odnosu na pitanje kako se mogu nadomjestiti odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju koje su utvrđene ništetnim: Načelno promatrano izvor obveze može biti i volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propiosa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora". Na kraju, a vezano uz navode tužitelja kako "zbog nezakonitog povećanja kamatnih stopa nastala je razlika u dospjeloj glavnici po početnom tečaju na dan konverzije 30.09.2015. g. i glavnice koju je banka priznala u konverziji, a na štetu tužiteljice p i taj iznos tužiteljica potražuje ovom tužbom " tuženik ističe kako tužitelj zasigurno nema pravo tražiti da mu banka vrati glavnicu, obzirom da je temeljna obveza korisnika kredita vratiti banci glavnicu. Povećanje kamatne stope usporilo je otplatu glavnice, ali povećana kamata nije uvećala glavnicu. Glavnica je uvijek bila ista samo je bila izmijenjena dinamika njene otplate. Nakon povećanja kamatne stope došlo je do izrade novih otplatnih planova. Tužitelj je zbog toga u danom razdoblju platio više kamate, a manje glavnice nego po početnom planu. No, zbog toga tužitelj ne može tražiti razliku glavnice koje je platio i koju bi platio do nekog trenutka, jer je njegova temeljna obveza vratiti glavnicu kredita. Kada će platiti koji iznos glavnice unutar anuiteta ovisi o visini kamate i roku plaćanja. To što nije platio određeni iznos glavnice do nekog datuma jer je došlo do povećanja kamate ne znači da nije bio u obvezi platiti navedeni iznos glavnice. Također, tuženik podsjeća tužitelja na članak 19.c. toč. 8. ZID ZPK/15 koji izričito navodi kako je banka dužna promijeniti tečaj na dan 30.9.2015. (dan konverzije) svako drugo postupanje banke bilo bi protivno izričitim zakonskim propisima. Članak 19.c tč. 8, ZID ZPK/15:"8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015., izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

Na temelju svega navedenog, tuženik predlaže da sud, nakon provedenog postupka, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnične troškove.

3. Nakon što je u postupku provedeno vještačenje tužitelj je podneskom od 29. listopada 2025. određeno postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje po kreditu broj 3205303898/2005, 7102842488 iznos od 20.622,10 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2017.g. na ime glavnice duga po osnovi preplaćene kamatne stope i valutne klauzule u CHF, te iznos od 929,12 EUR na ime razlike pogrešno obračunate glavnice te tužiteljica potražuje po kredit broj 3207413077/2006, 7103305318 iznos od 10.146,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02.12.2017.g. na ime glavnice duga po osnovi preplaćene kamatne stope i valutne klauzule u CHF, te iznos od 515,91 EUR na ime razlike pogrešno obračunate glavnice.

4. Tuženik se protivio preinaci tužbe.

5. Obzirom je tužba preinačena isticanjem drugog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja, mjerodavne su odredbe članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je tužitelj mogao preinačiti tužbu obzirom nema krivnje tužitelja koji je tek nakon provedenog financijskog vještačenja, mogao utvrditi visinu i vrstu svog potraživanja i po njemu konačno postaviti tužbeni zahtjev.

6. U odnosu na ukupan zahtjev, tužbeni zahtjev je smanjen, a tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

7. Osim već izjavljenog prigovora zastare u odnosu na prvopostavljeni zahtjev, tuženik je posebno istaknuo prigovor zastare i u odnosu na povećani zahtjev.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 14. studenog 2005., dokumentaciju na listu 13-15, Ugovor o namjenskom kreditu od 15. rujna 2006., dokumentaciju na listu 23-25, Dodatke ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/2015) od 24. veljače 2016. sve na listu 26-45, dokumentaciju na listu 46-57, pregled prometa kamatnih stopa na listu 58, 60, obavijest o izračunu efekata konverzije na listu 59 i 61, dopis Zagrebačke banke od 12. studenog 2015., izračun konverzije na listu 76-83, pregled otvorenih stavki na listu 84-85, prijedlog izmjene ugovora o kreditu na listu 86- 87, dopis Zagrebačke banke od 12. studenog 2015., izračun konverzije na listu 90-97, pregled otvorenih stavki na listu 98-99, prijedlog izmjene ugovora o kreditu na listu 100, saslušao tužitelja kao stranku, proveo financijsko vještačenje po vještaku iz D&S d.o.o. Karlovac u osobi vještaka Daria Jankovića koji nije usmeno saslušan obzirom se tuženikovi prigovori svode na prigovore pravne prirode.

9. Tužbeni zahtjev su osnovani.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovorima u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te s osnove razlike pogrešno obračunate glavnice po oba kredita kod čega je nesporno da su između stranka osim osnovnih ugovora o kreditu zaključeni i sporazum o konverziji.

11. Nije sporno da su 14. studenog 2005. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili ugovor o namjenskom kreditu za kupnju za izgradnju u iznosu od 141.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, uz rok otplate od 15 godina, ugovorenu kamatnu stopu od 4,40 % godišnje na dan sklapanja ugovora, time je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Stranke su sklopile i Dodatak ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila od 25. veljače 2016.

12. Nije sporno da su 15. rujna 2006. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili ugovor o namjenskom kreditu za kupnju za dovršenje u iznosu od 71.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, uz rok otplate od 15 godina, ugovorenu kamatnu stopu od 4,40 % godišnje na dan sklapanja ugovora, time je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Stranke su sklopile i Dodatak ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila od 24. veljače 2016.

13. Nesporno je da je tužena banka u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavala kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

14. Nadalje je nesporno da je:

- donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

15. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.studenog 2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

U odnosu na valutnu klauzulu

16. Dakle, u navedenom kolektivnom sporu utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe trebao biti o tome obaviješten. Osim toga, utvrđeno je da su tužene banke, među kojima je i tuženica, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj 96/03), tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženice i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Time je odlučeno o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženica, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

17. Obzirom se tužitelj pozvao na pravno utvrđenje iz navedenog kolektivnog spora, sukladno odredbi članka 118. ZZP i 502.c ZPP sud je vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Radi se o direktnom učinku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu.

18. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 –čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, i pritom naglašava da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

20. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

21. U postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrđeno da je odredba o promjeni tečaja za valutu CHF ništetna jer o njoj banke (među njima i tužena) nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima, to i u ovom postupku vrijedi presumpcija da se o pojedinoj odredbi nije pregovaralo pa je na tuženoj ležao teret dokaza da dokaže protivno.

22. Tužitelj ima status potrošača u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP) obzirom ugovor o kreditu nije sklopljen u svrhu koja bi bila namijenjena njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Radilo se o namjenskom kreditu za izgradnju kuće, dok je drugi kredit bio za dovršenje kuće u [adresa], u kojoj tužitelj i dalje stanuje.

23. Radi se o potrošačkim kreditima pa tužitelj u konkretnom slučaju ima status potrošača.

24. Nadalje, prema odredbi članka 59. ZZP ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, kao i kamate i ostale troškove koje potrošač mora platiti kako bi otplatio zajam te, ako je moguće, ukupan iznos tih uplata, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, nominalnu godišnju kamatnu stopu za zajam i nominalnu godišnju kamatnu stopu za sredstava pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

25. Stoga, predmetni ugovori predstavljaju potrošačke ugovore pa se može raspravljati o nepoštenosti njegovih odredbi s osnove Zakona o zaštiti potrošača.

26. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi članka 81. stavka 2. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi članka 87.stavak 1. ZZP, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

27. Prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

28. Tuženik nije dokazao da se o predmetnim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, te je tužitelj kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Tužitelju nije objašnjeno u čemu se sastoji rizik podizanja kredita u valuti u CHF, što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

29. Dakle, u ovom sporu je utvrđeno da tužitelj kao prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe trebao biti o tome obaviješten. Osim toga, utvrđeno je da je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tužene i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Stoga se radi o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da je tužena imala saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome ih je poticala, odnosno samo nudila sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

30. Stoga je i u konkretnom slučaju, nepoštena, a time i ništetna ugovorena odredba o valutnoj klauzuli kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica.

31. Neosnovano tužena ističe i da je utvrđenje suda u suprotnosti sa shvaćanjima Suda EU u primjeni Direktive 93/13/EEZ obzirom stav da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su tužiteljici u vrijeme ugovaranja bile nerazumljive predstavlja primjenu prakse Suda EU u predmetima C-26/13 od 30. travnja 2014., C- 51/17 od 17.siječnja 2017. TP Bank Nyrt., C-118/17 od 14. ožujka 2019. Dunai i C- 70/17 i C179/17 26. ožujka 2019. Abanca Corporación Bancaria.

32. Stoga je i u konkretnom slučaju, nepoštena, a time i ništetna ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu:

33. Sporna je odredba članka 2. oba predmetna ugovora kojom je ugovoreno da je kamatna stopa na dan sklapanja kredita 4,40% godišnje, a promjenjiva sukladno Odluci Banke o kamatnim stopama.

34. Iz odredbe nedvojbeno proizlazi da se promjena ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena. Opisana situacija uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača obzirom banka jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, pa nije opravdan prigovor kako tužitelj nije prigovorio povećanju stope redovne kamate niti je zatražila okončanje ugovornog odnosa. Tužitelj nije mogao znati zbog čega se uopće mijenja kamatna stopa (jer o tome u obavijestima ili nije naveden nikakav razlog ili je razlog bio nerazumljiv i neprecizan) da bi mogla istaknuti prigovor pa ni zatražiti okončanje ugovornog odnosa (s obzirom da zbog same nerazumljivosti razloga zbog čega se mijenja kamatna stopa ne mora automatski zatražiti okončanje ugovora). Tužitelju je trebalo ponuditi- objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužiteljici, kao klijentu-potrošaču, da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa. Stoga, tužitelju nisu na transparentan način objašnjene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prilikom zaključenja ugovora, kako bi na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao sagledati ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

35. Dakle, iz svega proizlazi da se radi o jednostrano određenoj ugovornoj odredbi koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužitelj) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, a ni u ugovoru ni u općim uvjetima poslovanja tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja, odnosno ništetnom.

36. Prema Općim uvjetima poslovanja banke sa stanovništvom, promjenjiva kamatna stopa na kredite poslovnih banaka sastoji od dva dijela (postotka): fiksnog i promjenjivog. Fiksni dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena koji se ne mijenjaju tijekom korištenja kredita, dok je promjenjivi dio kamatne stope na kredite ugovoreni parametar čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana. Tako, primjerice prema odredbi čl. 11.a Zakonu o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13 - dalje: ZPK), koja je na snazi od 1. siječnja 2014., parametri uz koje se može vezati promjenjiva kamatna stopa su: referentne kamatne stope (EURIBOR, LIBOR) ili NRS (nacionalna referentna stopa) ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti. Svaki od navedenih parametara ima dakle drugačiji utjecaj na visinu kamatne stope.

37. Iz navedenog proizlazi da ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao niti jedinstveni parametar uz koji bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, a koja kamata ili parametri bi se po sili zakona primjenjivali u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom.

38. Jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, u daljnjem tekstu: ZOO).

39. Naime, odredbom članka 4. ZOO propisano je da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

40. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač, s jedne strane, odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

41. Sukladno odredbi članka 295. ZOO sud je ocijenio predmetni ugovor formularnim (tipskim) jer sadržava opće uvjete ugovora odnosno radi se o takvim ugovornim odredbama koje su sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ova.

42. Stoga se radi o odredbama koje su nepoštene u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP obzirom tuženik nije dokazao da se o predmetnim ugovornim odredbama pojedinačno uopće pregovaralo što je bio dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP.

43. Prema članku 1111. ZOO kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti, ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema stavku 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Nakon što je utvrđeno da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, ima se uzeti da se osnova nikada nije ostvarila, budući se za ono što je ništetno uzima da nije ni nastalo. Ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla. Prema članku 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

44. Nadalje nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili 24. veljače 2016. Dodatke za oba ugovora o kreditu temeljem Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Tužitelj je kao korisnik kredita po Ugovoru o kreditu, pristao na konverziju temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju iz NN 102/15 u EUR, te je nadalje tim dodatkom utvrđeno: Člankom 5. Dodatka ugovora za kredit iz 2005. utvrđeno je: "Prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, računajući do dana 30. rujna 2015. Njihova razlika, na temelju Zakona predstavlja preplatu koja se na dan 30.09.2015. iznosi 32.612,79 kn. Člankom 5. Dodatka ugovora za kredit iz 2006. utvrđeno je: "Prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, računajući do dana 30. rujna 2015. Njihova razlika, na temelju Zakona predstavlja preplatu koja se na dan 30.09.2015. iznosi 27.198,82 kn.

45. Sporno je nakon izvršene konverzije, dakle nakon sklapanja Dodataka osnovnog ugovora o kreditu, ima li tužitelj pravo na povrat s osnova preplaćene kamate i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), dakle ima li tužitelj pravo i nakon izvršene konverzije potraživati razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i jesu li sporazumom o konverziji odnosno sklapanjem Dodatka ugovora primjenom ZID ZPK- a otklonjene posljednice ništetnosti i uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije ispunjenja ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog ugovora o kreditu.

46. Naime, tuženik tvrdi da tužitelj nema pravo na povrat jer je s tuženom bankom sklopio aneks Ugovoru o kreditu (Sporazum) kojim je konvertiran kredit, a sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu prestaje pravo potrošača zahtijevati bilo kakve isplate temeljem osnovnog ugovora i da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru na strani tužitelja prestalo bilo kakvo potraživanje po ugovoru u CHF i da tužiteljica više nema i ne može imati bilo kakvo potraživanje niti pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati.

47. Neosnovani su navodi tuženika.

48. Kao što je rečeno, među strankama nije sporno da je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR i da je konverzija izvršena temeljem ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju.

49. Naime, odredbom čl. 19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), koji je stupio na snagu 30. rujna 2015, točkom 1.-3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.) dočim u točki 2. čl. 19.c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

50. ZID ZPK/15, imao je osnovni cilj sprječavanje nastavljanja nepoštene prakse banaka i dužničke krize u pravcu otklanjanja te dužničke krize koja je nastala zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).

51. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 utvrđena je rješenjem VSRH broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.

52. Kao što je rečeno, među strankama nije sporno da je provedena konverzija kredita i nema spora da je sama konverzija provedena u skladu sa ZID ZPK/15, međutim sve to ne isključuje mogućnost postavljanja kondemnatornog zahtjeva onda kada konverzija nije ispravila posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu.

53. Ističe se kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

54. Također u odluci VSRH broj: Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. je zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.

55. Nadalje u vidu treba imati i izraženo stajalište Europskog suda u odluci broj C- 452/18 od 9.srpnja 2020. u kojoj se razmatralo pitanje mogućnosti proglašavanja nepoštenom odredbe ugovora o obnovi kojom se potrošač odriče učinka proglašavanja odredbe nepoštenom, a u kojoj odluci se navodi:

- „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“.,

-da "članak 3. stavak 1. Direktive93/13 u vezi s točkom 1. Podtočkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da: odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“

56. Dakle, prema stajalištu Suda EU, smatra se „nepoštenom” odredba sadržana u ugovoru o obnovi kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, ako potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze. Tog potrošača ne obvezuje odredba ugovora kojom se on u budućim sporovima odriče podnošenja sudskih tužbi utemeljenih na pravima koja izvodi iz Direktive 93/13.

57. Također treba imati u vidu i presudu suda Europske unije C-118/17 od **.**.2019. (MC protiv Erste Bank Hungary Zrt.) u kojem je izraženo stajalište:

-kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima,

-te kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju naveden nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji.

58. Dakle, prema stajalištu suda EU iz ove odluke, smatra se da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira ne eventualnu zakonsku intervenciju u njegovo pravo.

59. U odnosu na ovo pravno shvaćanje neodlučno je da prema ZID ZPK/15 potrošaču tj. korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.

60. U konkretnom slučaju tužitelj se odlučio za konverziju odnosno odabrao je zaključiti aneks osnovnog ugovora o kreditu primjenom ZID ZKP-a, koji je uostalom zakonodavac i donio u cilju sprječavanja nastavljanja nepoštene prakse banka i dužničke krize koja je nastala zbog rasta tečaja CHF. Zaključenjem sporazuma o konverziji tj. Dodatka ugovora o kreditu, nije u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, niti se tužitelj zaključenjem ugovora o konverziji odrekao potraživanja stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

61. Naime, Dodaci su primjenom ZID ZKP, sklopljeni 24. veljače 2016. kada presuda u kolektivnom sporu nije postala pravomoćna u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak Naime, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u odnosu na ugovorenu valutu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., te u vrijeme sklapanja Dodatka ugovora primjenom ZID ZKP tužiteljica kao prosječni potrošač nije znala niti je mogla znati za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i pretpostaviti ishod postupka po kolektivnoj tužbi pokrenutoj po udruzi "Potrošač".

62. U vrijeme sklapanja Dodataka Ugovora o kreditu, presuda u kolektivnom sporu je bila pravomoćna u odnosu na ništetne i nepoštene odredbe ugovora o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamatnoj stopi (postala je pravomoćna 13. lipnja 2014.).

63. Međutim tužitelj se kod sklapanja Aneksa ugovora o kreditu tim dodatkom nigdje nije odrekao potraživanja po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu pa tako ni u pogledu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

64. Sklapanjem Dodataka osnovnog ugovora o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a nije se radilo o sklapanju sasvim novog ugovora te je osnovni ugovor o kreditu u CHF postojao i od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu pa do sklapanja Aneksa osnovnom ugovoru o kreditu taj osnovni ugovor je vrijedio i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju.

65. Osim toga u odluci VSRH Rev-18/2018 je zauzeto je shvaćanje da sve kada bi se i uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredaba osnovnog ugovora o kreditu.

66. Sklapanjem Dodataka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora, ali nisu regulirale prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije, niti se kao što je rečeno tužiteljica tim Dodatkom odrekla potraživanja po ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora iz osnovnog ugovora.

67. Također ni odredbama ZID ZKP/15 nije regulirano niti je isključeno pravo na restituciju (po ništetnim odredbama osnovnog ugovora o kreditu) potrošača koji je odlučio sklopiti ugovor o konverziji.

68. Ističe se da se potrošač, odnosno korisnik kredita mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora iz osnovnog ugovora o kreditu, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

69. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu u CHF odluka odnosno pravomoćnost odluke u kolektivnom sporu uslijedilo je nakon sklapanja Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te tužiteljica kao potrošač i korisnik kredita nedvojbeno nije mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava.

70. S druge strane u odnosu na nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi niti iz jednog provedenog dokaza u postupku ne proizlazi da se tužitelj kao potrošač na bilo koji način pa ni Dodatkom ugovora o kreditu nagodio i dogovorio s bankom u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora iz osnovnog ugovora o kreditu u pravcu odricanja potraživanja po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

71. Imajući u vidu sadržaj Sporazuma tj. Aneksa Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik te naprijed citirane odredbe ZID ZPK, kao i naprijed navedena stajališta Europskog suda i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Rev 18/2018, stajalište je ovoga suda da tužiteljica sklapanjem sporazuma o konverziji tj. Dodatka ugovora o kreditu nije izgubila pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje do sklapanja sporazuma o konverziji u situaciji kada konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala na temelju tih nepoštenih ugovornih odredi te je stajalište ovoga suda da tužiteljica osnovano (kondemnatornim zahtjevom) nakon sklopljenog sporazuma o konverziji zahtjeva povrat preplaćenih iznosa, s osnova ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stupi te s osnova valutne klauzule, i da tužiteljica ima jednako tako i na povrat razlike pogrešno obračunate glavnice do koje je došlo tijekom konverzije kredita (a koju razliku utvrđuje vještak u nalazu i mišljenju).

72. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po D&S d.o.o. Karlovac.

Financijskim vještačenjem utvrđeno je sljedeće:

Za kredit broj 3205303898/2005, 7102842488 od 14.11.2005. godine

- tužitelj je zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 6.381,49 CHF više no što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala. Ova razlika – radi promjene kamatne stope

–iskazana u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan isplate kredita iznosi 30.467,17kuna.

- razlika zbog ugovorene valutne klauzule, nastala kao razlika između stvarnog tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi 98.657,78 kuna

- ukupna razlika po obje osnove iznosi 129.124,95 kuna, odnosno 17.137,84 eura.

- razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica po početnom otplatnom planu pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi 1.466,27 CHF, odnosno 7.000,44 kune obračunato po tečaju CHF/HRK na dan isplate kredita. Iskazano u eurima razlika glavnice iznosi 929,12 eura,

- po izvršenom prijeboju i uračunavanju (čl. 171. 172. ZOO) priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja vještak je utvrdio da dug tuženika na dan zadnjeg povrata 1.4.2017. godine iznosi 155.377,43 kune, odnosno 20.622,10 eura,

- povratom priznate preplate isplaćene su obračunate zatezne kamate u iznosu od 37.596,94 kune, odnosno 4.990,00 eura. Zatezna kamata na glavnicu teče i dalje od 1.4.2017. godine pa do isplate,

- razlika između anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita u iznosu od 4,774318 i iznosa anuiteta kojeg je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK u razdobljima kada je tečaj CHF spram HRK bio niži od tečaja na dan isplate kredita iznosi 8.759,16 kuna, odnosno 1.162,56 eura.

Za kredit broj 3207413077/2006, 7103305318 od 15.9.2006. godine:

- tužitelj je zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 3.389,17 CHF više no što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala. Ova razlika – radi promjene kamatne stope

– iskazana u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan isplate kredita iznosi 15.959,07 kuna.

- razlika zbog ugovorene valutne klauzule, nastala kao razlika između stvarnog tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi 52.738,76 kuna

- ukupna razlika po obje osnove iznosi 68.697,83 kune, odnosno 9.117,80 eura.

- razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica po početnom otplatnom planu pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi 825,50 CHF, odnosno 3.887,14 kuna obračunato po tečaju CHF/HRK na dan isplate kredita. Iskazano u eurima razlika glavnice iznosi 515,91 euro,

- po izvršenom prijeboju i uračunavanju (čl. 171. 172. ZOO) priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja vještak je utvrdio da dug tuženika na dan zadnjeg povrata 1.12.2017. godine iznosi 76.445,32 kune, odnosno 10.146,04 eura,

- povratom priznate preplate isplaćene su obračunate zatezne kamate u iznosu od 29.985,82 kune, odnosno 3.979,80 eura. Zatezna kamata na glavnicu teče i dalje od 2.12.2017. godine pa do isplate,

- razlika između anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita u iznosu od 4,708831 i iznosa anuiteta kojeg je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK u razdobljima kada je tečaj CHF spram HRK bio niži od tečaja na dan isplate kredita iznosi -2.917,87 kuna, odnosno -387,26 eura.

- konverzija je provedena u skladu sa zakonom. Sve uplate koje je tužitelj vršio do dana konverzije kod oba kredita uvažene su prilikom konverzije,

- kod kredita broj 3205303898/2005, 7102842488 od 14.11.2005. godine na dan 30.9.2015. godine utvrđena je preplata u iznosu od 32.612,79 HRK. Preplata na dan sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu iznosi 37.596,94 kune i ovim su iznosom preplate podmirivani su anuiteti u 50% iznosu od sklapanja Aneksa pa do iskorištenja preplate,

- kod kredita broj 3207413077/2006, 7103305318 od 15.9.2006. godine na dan 30.9.2015. godine utvrđena je preplata u iznosu od 27.198,82 HRK. Preplata na dan sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu iznosi 29.985,82 kune i ovim su iznosom preplate podmirivani su anuiteti u 50% iznosu od sklapanja Aneksa pa do iskorištenja preplate.

73. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim te napravljenim u skladu sa zadatkom suda koji je formuliran sukladno pravno iznijetoj ocjeni ovog suda. Tužitelj nije prigovorio nalazu i mišljenju već je u skladu s nalazom određeno postavio zahtjev. U odnosu na prigovore tuženika nije bilo potrebe za posebnim usmenim očitovanjem vještaka obzirom se radi o prigovorima pravne prirode o kojima je sud iznio svoje pravno shvaćanje u ranije izloženom obrazloženju.

74. Dakle, u konkretnom slučaju konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi. Konverzijom nije uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama jer nije ispravila posljedice nepoštenih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer konverzijom nije tužiteljici vraćeno sve što je temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli više platila, a tuženik primio, te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji potrošačima pripada.

75. Kako sklapanjem ugovora o konverziji nisu u potpunosti otklonjene posljedice ništetnosti valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope iz osnovnog ugovora o kreditu i kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da i nakon provedene konverzije postoji razlika na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF koje je tužitelj platio u ispunjenju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, razlika u konvertiranoj glavnici, to je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti.

76. U odnosu zastarni rok, prije svega treba reći da kod instituta stjecanja bez osnove nije predviđen posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

77. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 29. svibnja 2019.

78. Obzirom zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke donesene u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Trgovački sud u Zagrebu je u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača donio presudu broj P-1/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima, koji su zaključeni u vremenskom periodu od 2003. do 2008., ugovara promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke. Ta odluka je postala pravomoćna s 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7/2013-4 od 13. lipnja 2014. U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odluka je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6/17 od 14. lipnja 2018. Obzirom se anuitet sastoji od kamate i od glavnice te kako se u konkretnom slučaju traži isplata razlike anuiteta između onoga koliko bi oni iznosili na temelju izračuna prema kamatnoj stopi i tečaju CHF u trenutku isplate kredita i onoga što je tužiteljica stvarno isplatila zbog povećanja kamatne stope i tečajne razlike, to zastara različito teče. Naime, zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamate počela bi teći od 13. lipnja 2014. i istekla bi 13. lipnja 2019., dok zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. i istekla bi 14. lipnja 2023.

79. Iz svega navedenog proizlazi da je tužba podnesena unutar zastarnog roka od pet godina pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

80. Nije osnovan prigovor zastare niti u odnosu na povećani zahtjev.

81. U konkretnom slučaju tužitelj je preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog tužbenog zahtjeva u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj, neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi prema prvo postavljenom zahtjevu.

82. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. doneseno je sljedeće pravno shvaćanje:„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

83. Nakon toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-1038/2023-2 od 5. lipnja 2024. u odnosu na revizijsko pitanje zauzima stav: " U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka."

84. Nakon svega, i ovaj sud je pravnog shvaćanja da je i u odnosu na povećani zahtjev došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO već s podnošenjem tužbe.

85. Tužitelju pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) obzirom je u cijelosti uspio u sporu.

86. Troškovi tužitelja sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR prema Tbr.7.t.1., za sastav podnesaka od 30.8.2019. i 23.10.2025. iznos od 500,00 EUR prema Tbr.8.t.1. za svaki podnesak, za zastupanje na raspravama 7.11.2019., 9.12.2204., 22.1.2025.i 5.12.2205.. u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr.9.t.1. za svako ročište, za pristup na ročište za objavu presude iznos od 100,00 EUR prema Tbr.9.t.3., što sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46, nagrade za financijsko vještačenje u iznosu od 900,00 EUR, iznos plaćene sudske pristojbe na tužbu 427,37 EUR, što ukupno iznosi 5.827,37 EUR, koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade troškova postupka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke.

87. Tužitelju nije priznat trošak sastava još jednog podneska, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

88. Tužitelju nije priznat trošak preliminarnog izračuna u iznosu od 265,45 EUR temeljem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev- 471/2024-2 od 11. veljače 2025. koji glasi: „Tužitelj u sporu protiv banke za povrat preplaćenih sredstava po osnovi stjecanja bez osnove na temelju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, u kojem je utvrđena djelomična ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, u situaciji kad je tužitelju priznat trošak provedenog sudskog vještačenja radi izračuna visine potraživanja, nema pravo i na naknadu troškova (tzv. preliminarnog) vještačenja visine preplaćenih sredstava koje je provedeno prije podnošenja tužbe.“.

89. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 23. prosinca 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu

2. OD Porobija & Porobija iz Zagreba