Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9003/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice BZ, zbog prekršaja iz članka 53. stavak 1. i stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci, Klasa: 211-07/25-3/12384, Urbroj: 511-15-14-25-3 od 9. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenice BZ kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenica je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica BZ proglašen je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura, zbog prekršaja iz članka 53. stavak 1. i stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenica je obavezana na naknadu troškova prekršajnog postupka postupka u iznosu od 66,36 eura, te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjesec.

3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

4. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

5. Prigovor nije osnovan.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

7. Okrivljenica u prigovoru ističe da priznaje počinjenje prekršaja, kaje se ali moli makimalno smanjenje novčane kazne i da se ne primjeni izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B katrgorije u trajanju od 1 mjesec. Majka je malodobnog djeteta, lošijeg imovnog stanja i vozačka dozvola joj je prijeko potrebna radi svakodnevnog odlaska na posao, a i pomaže roditeljima u njihovom obrtu gdje je neophodno korištenje osobnog pa moli sud da to ima u vidu pri izricanju kazne i zaštitne mjere.

8. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura pa izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura predstavlja, najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. I po ocjeni ovog suda, imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

9. Ispitujući potom odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenice, prekoračenje dozvoljene brzinu kretanja u naselju za 30,3 km/h, predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

10. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Stoga, imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od jedan mjesec, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

11. Potrebno je istaknuti da okrivljenica okolnosti koje navodi u prigovoru zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri nije ničim dokumentirala, a što je bila dužna učiniti sukladno članku 237. stavak 2. Prekršajnog zakona.

12. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka. Ovaj sud smatra, da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice i osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji prometne policije Vinkovci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.